Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-845/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. S. D., OIB: …, iz M. P. , rođenog …., a umrlog ... u
V., radi ukidanja klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj O-1219/2022-9 od 28. travnja 2022., 28. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba Republike Hrvatske se prihvaća i ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj O-1219/2022-9 od 28. travnja 2022., a predmet se vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. U izreci citiranim rješenjem odlučeno je tako da izreka glasi:
"Odbija se prijedlog predlagatelja Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 17. ožujka 2022. godine, za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-1705/18 UPP/OS-BJELOVAR-131/18-7. od 13. rujna 2018. godine, donesenog po javnom bilježniku N. K. iz G. P. kao
sudskom povjereniku, kao neosnovan."
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi Republika Hrvatska zastupana po Oćinskog državnom odvjetništvu u Bjelovaru iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine klauzula pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-1705/18, UPP/OS-BJELOVAR-131/18-7 od 13. rujna 2018, ili da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz stanja spisa proizlazi da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. S.
D. kao ostavinska imovina utvrđena i novčana sredstva po osnovi dospjele i neisplaćene mirovine koju je ostavitelj primao kod Z a v o d a
i da su ta novčana sredstava, među inim, uslijed postojanja
ošasne ostavine – ostavine bez nasljednika sukladno čl. 20. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.
– dalje: ZN) prešla u vlasništvo Grada G. P., te da Republika Hrvatska nije sudjelovala u ostavinskom postupku, niti joj je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju, iako je specijalnim propisom, tj. odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZMO) propisano da novčana primanja po osnovi mirovinskog osiguranja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika, iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.
5. Iz obrazloženja pobijana rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 236. ZN-a odbija prijedlog žaliteljice za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju donesena iza pok. S. D., jer nalazi da žaliteljica koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju svoja prava može ostvariti samo u parnici. Ispravan je zaključak suda prvog stupnja da žaliteljicu ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. To stoga što prema podacima spisa ona nije sudjelovala u ostavinskom postupku, a prema odredbi čl. 232. st. 3. ZN-a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno pozivane.
6. Međutim, u pravu je žaliteljica kada ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 236. ZN-a na koju se poziva sud prvog stupnja. Tom je odredbom propisano da osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili zapisovnik, može to pravo ostvarivati samo u parnici. Žaliteljica svoje pravo na isplatu dospjelih i neisplaćenih mirovinskih primanja do smrti korisnika mirovine S. D. koji nema nasljednika temelji na
posebnom propisu, odredbi čl. 4. st. 1. ZMO-a koja propisuje da u slučaju postojanja ošasne ostavine neisplaćena mirovinska primanja ostavitelja nakon njegove smrti, mimo propisa o nasljeđivanju (čl. 20. st. 2. ZN-a) pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu. U skladu s prethodno navedenim slijedi zaključak kako žaliteljica nema položaj nasljednika, niti zapisovnika, već da u skladu s odredbom čl. 179. ZN-a ima položaj stranke, tj. osobe koja nije nasljednik, niti zapisovnik, a ostvaruje neko pravo iz ostavine.
7. Prema tome, žaliteljica koja nema položaj nasljednika, niti zapisovnika, svoje pravo iz ostavine – pravo na isplatu dospjelih i neisplaćenih mirovinskih primanja ostavitelja po čl. 4. st. 1. ZMO-a ne može prema odredbi čl. 236. ZN-a ostvariti u parnici.
8. No, ona zaštitu svojih prava povrijeđenih uskraćivanjem sudjelovanja u ostavinskom postupku ne može ostvariti niti primjenom odredbe čl. 237. st. 1. i 2. ZN-a, koja propisuje da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju stranke mogu u rokovima i iz razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava, te da u tom slučaju sud o postojanju pretpostavki za ponavljanje postupka odlučuje kao o prethodnom pitanju. Naime, iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 423. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) proizlazi kako stranka kojoj nezakonitim postupanjem suda, a osobito propuštanjem dostave,
nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka u roku od 30 dana od dana kad je odluka dostavljena stranci. Iz spisa proizlazi kako žaliteljici nije dostavljeno rješenje o nasljeđivanju, pa u situaciji kada stranci uopće nije dostavljena odluka, tada takva odluka nije niti mogla steći svojstvo pravomoćnosti, pa posljedično tomu nema mjesta niti ponavljanju postupka, jer ono pretpostavlja pravomoćni završetak postupka.
9. Dakle, iz prethodno navedenih razloga proizlazi kako žaliteljica kao stranka u ostavinskom postupku zaštitu svojih povrijeđenih prava može ostvariti jedino u tom postupku i to podnošenjem prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju od 13. rujna 2018.
10. Zbog pogrešne ocjene položaja žaliteljice u ovom ostavinskom postupku prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 236. ZN-a kada je zaključio da ona svoja prava iz ostavine može ostvarivati samo u parnici, a uslijed takva pogrešna pravna pristupa sud prvog stupnja nije niti utvrđivao činjenice o kojima ovisi osnovanost žaliteljičina prijedloga za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, pa je zbog toga pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem odbio žaliteljičin prijedlog.
11. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3.
ZPP-a u vezi čl. 175. st. 2. ZN-a prihvatiti žalbu Republike Hrvatske i ukinuti pobijano rješenje, a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak u kojem će o prijedlogu Republike Hrvatske za ukidanjem klauzule pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.
12. Iz navedenih je razloga riješeno kao u izreci.
Bjelovar, 28. srpnja 2022.
Sudac
Vladimir Šestak, v.r.
