Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P Ob-102/2022-18

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. C., OIB:…, iz O. zastupane po punomoćniku T. D., odvjetnici u S., protiv tuženika I. C., OIB:…, iz O., sada u S., kod Z. K., radi razvoda braka, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 15. srpnja 2022., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP), 28. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Razvodi se brak između tužiteljice K. C. rođ. M., OIB:…, iz O., rođene … u B., R. S. i tuženika I. C., OIB:…, iz O., rođenog … u N., koji brak je zaključen … u O., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja O., za …, pod rednim brojem ….

II. Zajednička maloljetna djeca stranaka, A. C., OIB:…, rođena … u B., R. S. i L. C., OIB:…, rođena 6. rujna 2009. u O., stanovat će s majkom K. C. O.:75739308454, iz O.

III. Tužiteljica kao majka samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb o osobnim pravima djece koja se odnose na ishođenje osobnih dokumenata djece, odlučivanja o zdravlju, liječenju i školovanju, ostvarivanju osobnih odnosa djece s drugim osobama, samostalno zastupanje djece u vezi imovinskih prava djece.

IV. T

uženik I. C., OIB:…, iz O., kao otac dužan je doprinositi za uzdržavanje za mlljt. A. C. i mlljt. L. C. počev od 15. travnja 2022., kao dana podnošenja tužbe, te je dužan platiti za mlljt. A. C. iznos od 550,00 kn za mjesec travanj 2022., iznos od 1.000,00 kn za mjesec svibanj 2022., iznos od 800,00 kn za mjesec lipanj 2022., a od srpnja 2022. iznos od 1.000,00 kn mjesečno, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te je dužan platiti za uzdržavanje mlljt. L. C. iznos od 350,00 kn za mjesec travanj 2022., iznos od 800,00 kn za mjesec svibanj 2022., iznos od 600,00 kn za mjesec lipanj 2022., a od srpnja 2022. iznos od 800,00 kn mjesečno, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a dospijevajuće iznose do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i z.z. K. C., broj …, otvoren kod banke.

V. Način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa tuženika I. C. kao oca sa zajedničkom djecom stranaka mlljt. A. C. i L. C., određuje se svakog drugog vikenda u mjesecu od petka do nedjelje u kućanstvu oca, na način da otac preuzme djecu u petak i vrati ih tužiteljici u nedjelju, polovicu ljetnih i zimskih praznika, te blagdane naizmjenično, sve uz nadzor stručne osobe imenovane od Centra S.

VI. Stranke će kao roditelji razmjenjivati informacije o djeci putem SMS poruka.

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za uzdržavanje mlljt. A. C. iznad dosuđenog iznosa od 550,00 kn za mjesec travanj 2022. do zatraženog iznosa od 1.200,00 kn, iznad iznosa od 800,00 kn za lipanj 2022. do zatraženog iznosa od 1.200,00 kn, te iznad iznosa od 1.000,00 kn mjesečno do zatraženog iznosa od 1.200,00 kn mjesečno za mjesec svibanj 2022., te od srpnja 2022. pa nadalje, te tužbeni zahtjev za uzdržavanje mlljt. L. C. iznad dosuđenog iznosa od 350,00 kn za mjesec travanj 2022. do zatraženog iznosa od 800,00 kn, iznad iznosa od 600,00 kn za lipanj 2022. do zatraženog iznosa od 800,00 kn.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi razvoda braka. U tužbi navodi da su stranke sklopile brak …, da je u braku rođeno dvoje djece, A. C., rođena … i L. C., rođena …. Navodi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni zbog nesuglasnosti naravi već nekoliko godina, kao i zbog ovisnosti tuženika o alkoholu, a bračna zajednica je prestala … kada se tuženik odselio iz obiteljske kuće. Navodi da se tuženik u više navrata bolnički liječio na odjelu psihijatrije, da je presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, Prekršajnog odjela broj Pp 10-J-689/19 od 9. siječnja 2020. tuženik osuđen na počinjenje prekršaja iz čl. 22. st. 1. i st. 5. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, zbog čega mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana uz primjenu uvjetne osude, te zaštitna mjera obveznog liječenja o alkoholu u trajanju od tri mjeseca i zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – tužiteljice i mldb. A. i L. C. u trajanju od jednog mjeseca, te da je nakon počinjenja navedenog prekršaja, tuženik nastavio sa nasilničkim ponašanjem u obitelji, pa je presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba Slatina, Prekršajni odjel broj: Pp–2557/2021 od 27. prosinca 2021. proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji je kažnjiv po čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 dana, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve – tužiteljice u trajanju od šest mjeseci, a zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i st. 3. Kaznenog zakona na štetu tužiteljice, protiv tuženika je podignuta optužnica pred Općinskim sudom u Virovitici. Tužiteljica navodi da u postupku obveznog savjetovanja tuženik nije sudjelovao, jer se nije odazvao na poziv Centra S.. Tužiteljica predlaže razvesti brak stranaka. Tužiteljica navodi, obzirom na narušeno psihičko zdravlje tuženika i ovisnosti o alkoholu, da je u najboljem interesu mlljt. djece da djeca stanuju s njom, da samostalno izvršava roditeljsku skrb, da samostalno donosi bitne odluke vezane za osobna prava djece i da djeca s njom žive na adresi O.. Ističe da je mlljt. A. C. zbog poremećenih odnosa u obitelji psihički oboljela, ima utvrđenu dijagnozu F92.0 (poremećaj depresivnog tipa), te je 6. listopada 2021. pokušala suicid, zbog čega je bila na bolničkom liječenju u KBC O. u razdoblju od 13. listopada 2021. do 22. listopada 2021. te i dalje odlazi na kontrolne preglede. Navodi da je mlljt. L. C. dijete sa Downovim sindromom i blagim intelektualnim poteškoćama, zbog čega pohađa osnovnu školu po prilagođenom programu i u interesu je djeteta da tužiteljica izvršava samostalnu roditeljsku skrb, poglavito što je i sam tuženik izjavio kako nije u stanju izvršavati roditeljsku skrb nad djecom. Navodi da tuženik nije u radnom odnosu, ali je radno sposoban, trenutno živi od novčanih sredstava dobivenih prodajom kuće u O. koju je prodao, prema saznanjima tužiteljice, za iznos od 100.000,00 k, prima dječji doplatak za oba djeteta u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno, zbog čega tužiteljica smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlljt. A. C. iznos od 1.200,00 kn mjesečno, a za uzdržavanje mlljt. L. C. iznos od 800,00 kn mjesečno. Stoga potražuje navedene iznose na ime uzdržavanja djece počev od podnošenja tužbe pa nadalje. Tužiteljica navodi da je nezaposlena, sebe i djecu uzdržava od invalidnine koju prima mlljt. L. C. u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, te zajamčene minimalne naknade u iznosu od 1.120,00 kn mjesečno. Tužiteljica predlaže da se osobni odnosi tuženika s djecom održavaju svaki drugi vikend od petka do nedjelje na način da tuženik dođe po djecu i da ih nakon viđanja vrati tužiteljici, te da kod tuženika borave polovicu ljetnih i zimskih praznika i blagdane naizmjenično, a sve pod nadzorom djelatnika Centra S. i predlaže da se informacije s tuženikom u vezi djece razmjenjuju putem SMS poruka.

2. Tužiteljica je pokrenula postupak obveznog savjetovanja kod Centra S. no stranke nisu sklopile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (list 26-30).

3. Tuženik nije pristupio na glavnu raspravu kod ovoga suda, uredno pozvan, izostanak nije opravdao, a niti je dostavio pisani odgovor na tužbu.

4. Rješenjem ovoga suda broj P Ob102/2022-2 od 2. svibnja 2022. (list 55-57) mlljt. A. C. i mlljt. L. C. imenovan je posebni skrbnik P. V. iz C. Zagrebu, sukladno odredbi čl. 327. st. 2. točka 3., čl. 240. st. 1. točka 2., čl. 242. st. 2., čl. 246. st. 2., čl. 414. st. 1. i st. 2. Obiteljskog zakona.

4.1. Posebni skrbnik mlljt. djece u podnesku od 12. srpnja 2022. (list 84) navodi da je, nakon uvida u mišljenje i prijedlog Centra S. od 9. lipnja 2022., vidljivo da je isto, između ostalog, sačinjeno i nakon razgovora sa mlljt. djevojčicama, što je u skladu s Pravilnikom o načinu utvrđivanja mišljenja djeteta, pa zbog navedenog, uvažavajući sve okolnosti slučaja, u cijelosti podržava mišljenje i prijedlog nadležnog centra za socijalnu skrb.

5. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je izveo dokaze uvidom u rješenje Centra S. od 1. veljače 2022., vjenčani list, rodne listove, presude Općinskog suda u Virovitici, Prekršajnog odjela broj Pp 10. J-689/19 od 9. siječnja 2020., Pp-2557/2021-9 od 27. prosinca 2021., rješenje Pp-576/2022-3 od 22. ožujka 2022., dopis ODO u V. od 21. ožujka 2022., izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja postupka razvoda braka od 31. siječnja 2022., plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, medicinsku dokumentaciju, mišljenje psihologa OŠ od 29. listopada 2021., nalaz logopeda od 27. prosinca 2021. , mišljenje i prijedlog Centra S. od 9. lipnja 2022., te izvješće o obiteljskim i imovinskim prilikama Centra S. od 6. lipnja 2022., te svu drugu dokumentaciju u spisu predmeta.

5.1. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice K. C..

6. Izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

7. Nije sporno da su stranke …. sklopile brak u kojem je rođeno dvoje djece, kćerke A. C., rođena … i L. C., rođena …, koje činjenice proizlaze iz vjenčanog lista, te rodnih listova (list 11-13).

8. Nije sporno da je presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, Prekršajnog odjela broj Pp 10. J-689/19 od 9. siječnja 2020. tuženik proglašen krivim za počinjenje nasilja u obitelji 21. prosinca 2019. na štetu tužiteljice i mlljt. djece, čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog čega mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana u koje je uračunato vrijeme uhićenja (2 dana zatvora) uz primjenu uvjetne osude na vrijeme od 6 mjeseci, te mu je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 mjeseca, kao i zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – tužiteljici i mlljt. djeci na udaljenosti manjoj od 5 m, koja mjera se određuje u trajanju od jednog mjeseca (list 14-18).

9. Nije sporno da je presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, broj Pp-2557/2021-9 od 27. prosinca 2021. tuženik proglašen krivim za počinjenje nasilja u obitelji 11. prosinca 2021. na štetu tužiteljice, čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zbog čega mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana u koje je uračunato vrijeme zadržavanja u policijskoj postaji, te mu je izrečena zaštitna mjera i to zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve - tužiteljicce na udaljenosti manjoj od 5 m, koja mjera se određuje u trajanju od šest mjeseci (list 19-22).

10. Rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Prekršajnog odjela broj Pp-576/2022-3 od 22. ožujka 2022. prihvaćen je prijedlog Policijske postaje Orahovica od 17. ožujka 2022., te je tuženiku produljena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s tužiteljicom na udaljenost manjoj od 5 m, koja mjera započinje od 24. ožujka 2022., a trajat će najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju (list 23- 24).

11. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u V. broj KO-DO-79/2022-3 od 21. ožujka 2022. (list 25) proizlazi da je 21. ožujka 2022. pred Općinskim sudom u V. protiv tuženika kao okrivljenika podignuta optužnica zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, počinjenog na štetu tužiteljice.

12. Iz navoda tužiteljice u tužbi i iskaza tužiteljice proizlazi kako se tuženik u prosincu 2021. iselio iz kuće u kojoj je živio sa suprugom i mlljt. djecom, da su njihovi odnosi teško i trajno poremećeni, da stranke nisu obnovile bračnu zajednicu, te da gotovo nisu u kontaktu.

13. Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, stranke ne žive zajedno, ne komuniciraju kao bračni partneri, ne ostvaruju normalnu zdravu komunikaciju, između njih nema uređene zajednice koja podrazumijeva međusobno pomaganje, razumijevanje, emotivnu zajednicu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za razvod braka iz čl. 51. točke 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19), a radi čega je valjalo razvesti brak stranaka, te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

14. Nesporno je da su nakon prestanka bračne zajednice stranaka, mlljt. djeca ostala stanovati s majkom u kući u O.

15. Iz mišljenja i prijedloga Centra S. od 9. lipnja 2022., a nakon obavljenog razgovora sa mlljt. djecom, proizlazi kako mlljt. A. C. izražava želju nadalje stanovati s majkom, dok mlljt. L. C. izražava želju stanovati s majkom i s ocem, ali da bi zadovoljnija bila i nadalje kao i do sada stanovati zajedno s majkom i sestrom.

16. Obzirom su mlljt. djeca izrazila želju da ostanu stanovati s tužiteljicom kao majkom, koju izraženu želju, obzirom na dob djece (rođene …. i ….), je potrebno uzeti u obzir, te imajući u vidu njihov interes i dobrobit, a posebno potrebnu brigu oko skrbi za mlljt. A. koja je izuzetno ranjiva i pogođena poremećenim odnosima svojih roditelja, zbog čega ima depresivne smetnje od kojih se liječi, te imajući u vidu i potrebnu skrb o mlljt. L. C. koja je dijete sa Dawnovim sindromom i na razini lakog intelektualnog zaostajanja u razvoju, te joj je potrebna intenzivna pomoć druge osobe tijekom cijelog dana za različite aktivnosti, koju joj pruža majka, a u kojoj sredini se djeca osjećaju sigurno, pa je sud odlučio primjenom odredbi čl. 96. st 1. i st. 2. Obiteljskog zakona da će mlljt. A. C. i mlljt. L. C. stanovati sa tužiteljicom kao majkom, što je u interesu zajedničke mlljt. djece, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

17. Prema odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 3. istog čl. propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i st. 3. ovoga Zakona, dok je st. 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

18. Tužiteljica je u tužbi predložila samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi i to u svim bitnim osobnim pravima djece, koja se odnose na ishođenje osobnih dokumenata za djecu, odlučivanju o zdravlju, liječenju i školovanju djece, ostvarivanju osobnih odnosa djece s drugim osobama, samostalno zastupanje djece u vezi imovinskih prava djece.

19. Centra S. u mišljenju i prijedlogu predlažu da se omogući tužiteljici kao majci samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u potpunosti, što je u najboljem interesu djece, obzirom majka u svim segmentima skrbi o djeci samostalno i odlučuje, a unatoč pokušajima Centra S. u uspostavljanju suradnje s tuženikom, tuženik nije iskazao spremnost sklapanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, djelomično je iskazao suradnju sa Centra S., dok suradnju sa voditeljicom mjere obiteljsko pravne zaštite nije postigao i nije bio dostupan.

20. Iz iskaza tužiteljice (list 85-87) proizlazi da sa tuženikom gotovo nije u kontaktu, da tuženik nastavlja biti u alkoholiziranom stanju, da se uvijek ona o djeci brinula i sve bitne odluke za djecu je donosila ona, da zbog alkoholiziranosti i nedostupnosti tuženika i teško poremećenih odnosa stranaka, te gotovo nikakve komunikacije, nema njegovu suradnju vezano za djecu i donošenje odluka o njihovim osobnim pravima. Navodi da je mlljt. A. u tretmanu psihijatra, uzima terapiju u vidu lijekova zbog depresivnih smetnji koje su posljedica narušenih obiteljskih odnosa do kojih je došlo zbog alkoholizma tuženika, dok mlljt. L. je završila školu po prilagođenom programu i prošle godine je provela vještačenje njene zdravstvene sposobnosti, te kćerka ima povećane potrebe.

21. Budući stranke ne funkcioniraju kao roditelji, niti imaju potrebnu međusobnu komunikaciju u vezi djece, tuženik je bio na liječenju od alkoholizma, što je bio dužan provesti kao zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, izrečenu u presudi Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, Prekršajnog odjela broj Pp 10. J-689/19 od 9. siječnja 2020., a iz izvješća o obveznom savjetovanju Centra S. od 31. siječnja 2022. proizlazi da je tuženik bio na liječenju od ovisnosti od alkohola tijekom prosinca 2021 i siječnja 2022. u OŽB N., dok iz izvješća Centra S. od 9. lipnja 2022. proizlazi da se tuženik zbog ovisnosti o alkoholu nalazio na bolničkom liječenju u KBC Z. u periodu od 19. veljače do 18. ožujka 2019., da se tuženik ponovno u prosincu 2019. zbog recidiva obratio psihijatru pri OŽB N., te mu je propisana terapija (antabus i antidepresiv) i da je tuženik do 31. svibnja 2022. boravio na bolničkom liječenju u Specijalnoj bolnici u S., dakle tuženik je više puta zbog recidiva bio na liječenju od alkoholizma, zbog počinjenog nasilja u obitelji, a zbog krizne situacije u obitelji, strankama je izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora u skrbi o djeci, počev od 15. prosinca 2021. na tri mjeseca, a produžena na još tri mjeseca, tijekom koje tuženik nije bio suradljiv, niti se odazivao voditeljici mjere, dakle tuženik nije bio dostupan tužiteljici kao majci, niti je pokazao inicijativu da skrbi o djeci, što nije preduvjet za zajedničku roditeljsku skrb, jer da bi ista bila moguća i ostvariva, roditelji moraju razmjenjivati informacije o djeci, biti dostupni jedan drugome, što u konkretnom slučaju, kada je zajednica stranaka obilježena obiteljskim nasiljem i kada tuženik nije sa tužiteljicom u potrebnoj normalnoj i zdravoj komunikaciji vezanoj za djecu, nije u skladu dobrobiti djece, pa je, primjenom citirane odredbe čl. 105. st. 1., st. 3. i st. 4. Obiteljskog zakona, valjalo odlučiti kako će tužiteljica kao majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na bitna osobna prava djece koja se odnose na ishođenje osobnih dokumenata za djecu, odlučivanje o zdravlju, liječenju i školovanju djece, ostvarivanju osobnih odnosa djece sa drugim osobama, te samostalno zastupanje djece u vezi imovinskih prava djece, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

22. Odredbom čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

23. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

24.Odredbom čl. 307. st. 3. Obiteljskog zakona propisano je da pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

25.U smislu odredbe čl. 307. st. 1. i čl. 311. Obiteljskog zakona sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje zajedničke mlljt. djece A. C. u iznosu od najmanje 2.000,00 kn i L. C. u iznosu od najmanje 1.800,00 kn mjesečno, a sastoje se od troškova stanovanja, prehrane, odjeće, obuće, školskih potreba, troškova liječenja, higijene i drugih troškova primjerenih njihovoj dobi i potrebama.

26. Kod utvrđivanja ukupnih iznosa potrebnih za uzdržavanje zajedničke mlljt. djece sud je uzeo u obzir da je mlljt. A. C. u dobi od …, završila je …. razred osnovne škole i upisala srednju školu za fizioterapeuta u O., u tretmanu je psihijatra i uzima propisanu terapiju, dok je mlljt. L. C. u dobi od … godina, završila je 5. razred osnovne škole po prilagođenom programu uz asistenta u nastavi, ima Downov sindrom, psorijazu zbog čega redovito odlazi na preglede dermatologu i uzima lijekove i to kreme i losione za koje troškovi godišnje iznose oko 300,00 do 400,00 kn, a zbog slabovidnosti ima potrebu nositi naočale i zbog korigiranja vida kupovati nove, a nadoplata troškova iznosi oko 800,00 kn. Mlljt. djeca stranaka stanuju s majkom, a sve u kući koja je u vlasništvu tuženika. Tužiteljica nije zaposlena, sebe i djecu uzdržava od minimalne zajamčene socijalne naknade u iznosu od 1.120,00 kn koja će biti povećana od ovog ili slijedećeg mjeseca na iznos od 2.300,00 kn, zatim od invalidnine koju za kćerku L. prima u iznosu od 1.750,00 kn i dječjeg doplatka koji od travnja 2022. prima za obje kćerke u iznosu od 1.130,00 kn.

27. Prema navodima tužiteljice i Centra S. tuženik je nezaposlena osoba, vlasnik je naslijeđene nekretnine u O. dok je kuću na kbr…., koju je stekao temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prodao za 100.000,00 kn, time da je primio na ime kupoprodajne cijene 30.000,00 kn, a ostatak mu se isplaćuje svaki mjesec u iznosu od 5.700,00 kn, te plaća najam u kući tetke u kojoj sada stanuje u O., u iznosu od 1.000,00 kn.

28. Sud je mjesečni iznos potreban za uzdržavanje zajedničke mlljt. djece stranaka utvrdio uzimajući u obzir sve relevantne kriterije za njegovo utvrđenje, te smatra da su utvrđene mjesečne potrebe djece u cijelosti primjerene njihovoj dobi i potrebama.

29. Napominje se da je kod utvrđivanja mjesečnog iznosa potrebnog za uzdržavanje djece sud cijenio i uzeo u obzir raspoložive podatke o materijalnim mogućnostima oba roditelja kao i sve ostale potrebne kriterije za utvrđivanje visine uzdržavanja djece od strane roditelja.

30. Ističe se da je sud vodio i računa da je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku sukladno odredbi čl. 314. st. 2. Obiteljskog zakona propisalo minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom te prema tim podacima za dijete od 13 do 18 godina iznose 1.568,38 kn (Narodne novine broj 37/22).

31. Sud je cijenio činjenicu da je tuženik roditelj dvoje mlljt. djece i da se temeljem odredbe čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona potrebe mlljt. djece za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od propisanog zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma.

32. Uvažavajući imovinske prilike tuženika, te mjesečne potrebe mlljt. djece i sve okolnosti, sud ocjenjuje da je tuženik u mogućnosti za uzdržavanje za mlljt. A. C. doprinositi iznos od 1.000,00 kn mjesečno, a za uzdržavanje mlljt. L. C. doprinositi iznos od 800,00 kn mjesečno.

33. Pri tome je sud imao u vidu da je tuženik po zanimanju trgovac, nezaposlen je, vlasnik je nekretnina, raspolaže financijskim sredstvima od prodaje nekretnine (100.000,00 kn), to sud ocjenjuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svoje djece navedene iznose i da to neće biti nauštrb vlastitog uzdržavanja tuženika, kod čega je sud imao u vidu da sud donosi odluku na temelju okolnosti utvrđenih do zaključenja glavne rasprave, a to su upravo okolnosti o imovinskim prilikama tuženika, utvrđenim u ovom postupku, a činjenica da je tuženik prodao kuću i da raspolaže prihodima, proizlazi i iz navoda tužbe, koje tuženik nije osporio.

34. Prema navodima tužiteljice, tuženik je doprinio za uzdržavanje zajedničke djece stranaka 15. travnja 2022. u iznosu od 450,00 kn za svako mlljt. dijete, te u mjesecu lipnju iznos od 200,00 kn za svako mlljt. dijete, pa je sud obvezao tuženika platiti razliku uzdržavanja za mlljt. djecu, a za navedene mjesece.

35. Stoga je sud obvezao tuženika na plaćanje uzdržavanja za mlljt. A. C. i mlljt. L. C. počev od 15. travnja 2022., kao dana podnošenja tužbe, time da je obvezao tuženika platiti za mlljt. A. C. iznos od 550,00 kn za mjesec travanj 2022., iznos od 1.000,00 kn za mjesec svibanj 2022., iznos od 800,00 kn za mjesec lipanj 2022., a od srpnja 2022. iznos od 1.000,00 kn mjesečno, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te je sud obvezao tuženika platiti za uzdržavanje mlljt. L. C. iznos od 350,00 kn za mjesec travanj 2022., iznos od 800,00 kn za mjesec svibanj 2022., iznos od 600,00 kn za mjesec lipanj 2022., a od srpnja 2022. iznos od 800,00 kn mjesečno, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 1. i sat. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21), a dospijevajuće iznose do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke djece.

36. Preostali iznos potreban za uzdržavanje zajedničke maloljetne djece doprinosit će tužiteljica.

37.Kod ocjenjivanja doprinosa tužiteljice za uzdržavanje zajedničke mlljt. djece sud je vodio računa o odredbi čl. 310. Obiteljskog zakona.

38. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude, dok je preostali tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao u točki VII. izreke presude.

39. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

40.Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 2. je propisano da kad roditelju trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. ovoga Zakona, time da se prema st. 3. istog čl. zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može urediti i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su prema st. 4. istog čl. roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno. 41.Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

42.Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom.

43. Imajući u vidu provedene dokaze, sve utvrđene okolnosti, pravo djece na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju, pravo i dužnost roditelja ostvarivati osobne odnose s djecom s kojom ne stanuju, činjenicu počinjenih prekršaja tuženika i na štetu tužiteljice i mlljt. djece i njegove osuđivanosti, njegovog recidivnog ponašanja i ustrajnosti počinjenja prekršaja obiteljskog nasilja prema majci djece, uz nazočnost djece, njegova alkoholiziranost koja izaziva strah kod djece da će tuženik kao otac ponovno počiniti nasilje u obitelji, a iz izvješća Centra S. proizlazi kako mlljt. A. C. ne iskazuje želju ostvarivati osobne odnose s ocem zbog očevog ponašanja i postupanja, međutim iz iskaza tužiteljice proizlazi kako mlljt. A. C. povremeno kontaktira s ocem, pa stoga sud ocjenjuje da je u interesu djece ostvarivati osobne odnose s ocem, to je prihvaćen prijedlog tužiteljice da se osobni odnosi tuženika sa mlljt. djecom ostvaruju vikendom od petka do nedjelje, na način da otac djecu preuzme u petak i vrati ih u nedjelju majci, polovicu ljetnih i zimskih praznika i blagdane naizmjenično, uz nadzor stručnog radnika Centra S., kojeg će imenovati nadležni Centra S., a što je i prijedlog Centra S. i isti prijedlog podržava i posebni skrbnik mlljt. djece.

44.Na navedeni način postiže se ravnoteža između potrebe djece za ostvarivanjem osobnih, kontinuiranih, neposrednih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju, njihovih interesa i dobrobiti, kao i potrebe i prava roditelja s kojim djeca ne stanuju na uživanje roditeljske skrbi. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djece, te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djeci temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djece.

45. Ostvarivanje osobnih odnosa roditelja i djece pod nadzorom temelji se na odredbi čl. 124. Obiteljskog zakona.

46. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

47. Prema odredbi čl. 111. Obiteljskog zakona roditelji su dužni međusobno razmjenjivati informaciju o djetetu, koja informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete, te ne smiju tu suradnju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

48.Prema odredbi čl. 121. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

49. Tužiteljica je predložila u tužbi kako će se razmjena informacija nje i tuženika, a vezano za mlljt. djecu, ostvarivati putem SMS poruka.

50. Imajući u vidu da su roditelji dužni međusobno razmjenjivati informacije o djeci, a imajući u vidu sve okolnosti slučaja, to je prihvaćen prijedlog, te odlučeno da će stranke kao roditelji razmjenjivati informacije o djeci putem SMS poruka, kao u točki VI. izreke presude.

51. Tužiteljica nije potraživala parnične troškove, pa o istima nije odlučivano. U Bjelovaru, 28. srpnja 2022.

Sudac

Sunčica Lovrić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude može se uložiti žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka putem ovog suda.