Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-543/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužitelja B. H. (OIB: ...) iz Z., zastupanog po punomoćnici L. H., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republika Hrvatska (OIB: ...), zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-5181/12-61 od 26. studenog 2021., dana 28. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-5181/12-61 od 26. studenog 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka I. izreke).

II. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-5181/12-61 od 26. studenog 2021.:

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 19.000,00 kuna za razdoblje od 29. kolovoza 2012. do 17. rujna 2012.,

- preinačuje u preostalom odbijajućem dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjeva tužitelja radi naplate iznosa u iznosu od 18.600,00 kuna sa zateznom kamatom i u tom dijelu sudi:

"Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju B. H. isplati iznos od 18.100,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 17. rujna 2012. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos od 500,00 kuna s traženim kamatama odbija kao neosnovan".

III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka (točka III. izreke prvostupanjske presude) i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženici u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 17.187,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 15.625,00 kuna teku počevši od 26. studenog 2021., a na iznos od 1.562,50 kuna počevši od 28. srpnja 2022., sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.000,00 kuna s zateznom kamatom tekućom od 17. rujna 2012. do isplate. U preostalom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.600,00 kuna s zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 19.000,00 kuna za razdoblje od 29. kolovoza 2012. do 17. rujna 2012. (točka II. izreke). Svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude, točke II. i III. izreke žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Protiv prvostupanjske presude, točke I. i III. izreke žali se tuženica pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5.1.Žalba tuženice nije osnovana.

5. Sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda sadrži dostatno obrazložene i jasne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni sadržaju isprava koji prileže spisu, niti izvedenim dokazima, tako da, suprotno žalbenim navodima, nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesni, psihički, duševni integritet te pravo na ljudsko dostojanstvo, a do koje povrede je došlo zbog uvjeta na izdržavanju kazne zatvora koji ne odgovaraju propisanim standardima, radi čega potražuje na ime naknade štete iznos od 37.600,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu 29. kolovoza 2012. pa do isplate.

7. Prvostupanjski sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja, nakon što je, na temelju dokumentacije koja prileži spisu i iskaza svjedoka i iskaza samog tužitelja, utvrdio:

- da se tužitelj nalazio u Zatvoru u Zagrebu i to u razdoblju od 28. studenog 2008. do 7. srpnja 2009. u pritvoru na IV. zatvoreničkom odjelu u sobi br. 59 s još 5-6 zatvorenika, u razdoblju od 26. kolovoza 2010. do 22. prosinca 2010. također u pritvoru u sobi na br. 5 na I. zatvoreničkom odjelu s još 5-6 zatvorenika te u razdoblju od 22. prosinca 2020. do 14. siječnja 2011. u sobi br. 97 na VI. zatvoreničkom odjelu (Centar za dijagnostiku) s još 6-7 zatvorenika

;

- da iz dopisa Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Zagrebu od 25. studenog 2013. proizlazi da su sobe u kojima je tužitelj boravio površine 21,10 m[2] i volumena 49,80 m[3] , a sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Sve sobe imaju četiri prozora (visine 86 cm i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m[2] ) koji se mogu otvoriti i time je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši dotok danjeg svjetla, dok je umjetna rasvjeta omogućena u razdoblju od 7,00 do 23,00 sata ovisno o vremenu i potrebama zatvorenika;

- da je zatvorenicima omogućeno kupanje svaki drugi dan, a po potrebi i češće, imaju stalno dostupnu hladnu i toplu vodu, osigurava im se toaletni papir i sredstva za održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće i obuće, dobivaju tri obroka dnevno, čija je kalorijska vrijednost 3000 do 3500 kalorija. Objekt Zatvora nije klimatiziran, a otvaranjem prozora omogućava se prozračivanje. U sobi se nalazi stol s dvije klupe i još stolica prema potrebama zatvorenika, a objekt Zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te svi zatvorenici, neovisno o statusu dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama;

- da je svakoga dana zatvorenicima omogućen boravak na svježem zraku u trajanju najmanje 2 sata, a omogućavaju im se posjete u trajanju najmanje 60 minuta, a istražnim zatvorenicima u trajanju najmanje 20 minuta. Odlazak liječniku zatvorenicima je bio omogućen svakodnevno;

- da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Puli od 15. siječnja 2011. do 17. rujna 2012. kada je pušten na slobodu;

- da je tužitelj prema podacima toga zatvora u razdoblju do 19. veljače 2011. boravio u istočnom krilu zatvora na I. odjelu u sobi br. 7. površine 9 m[2] i volumena 25 m , s još jednim zatvorenikom. U navedenoj sobi nalazi se i toalet koji je odvojen pregradnim zidom visine 140 cm. Nakon toga tužitelj je premješten na IV. odjel u sobu br. 1 gdje je boravio s još 2 zatvorenika. Soba je površine 10 m[2] i volumena 28 m s kupaonicom, 3,7 m[2] i volumena 10 m . Navedena kupaonica je na korištenju i sobi broj 0 u kojoj je smješteno 8 zatvorenika koji imaju mogućnost koristiti i toalet koji se nalazi unutar odjela. Tužitelj je 1. lipnja 2011. premješten na istom odjelu u sobu br. 6, koja je površine 22 m[2] i volumena 62 m[3] s odvojenom kupaonicom površine 3,8 m i volumena 10,7 m . U naznačenoj sobi tužitelj je bio smješten s još 8 zatvorenika, a prema navodima Zatvora u Puli tužitelj je u razdoblju od 3. kolovoza 2011. do 13. rujna 2011. spavao na madracu;

- da je na I. odjelu Zatvora u Puli postojala mogućnost tuširanja 2 puta tjedno, a kada su postojale mogućnosti i češće,a u sobi također postoji stalno dostupna tekuća pitka voda, a hrana se konzumirala u sobama. Na IV. odjelu u sobama se nalazila i kupaonica gdje je postojala mogućnost neograničenog tuširanja i kupanja. U Zatvoru u Puli tužitelj je bio u redovitom liječničkom tretmanu te je u više navrata bio i psihijatrijski tretiran prvenstveno zbog svoje ovisničke problematike;

- da zatvorenici sukladno dnevnom rasporedu određeni dio dana borave izvan svojih soba na svježem zraku u trajanju od najmanje 2 sata te je omogućeno svrhovito korištenje slobodnog vremena-igranje nogometa, košarke, stolnog tenisa li vježbanje na spravama, praćenje dnevnog tiska;

- da tužitelj nije bio radno angažiran.

8. Prvostupanjski sud, na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zaključuje da uvjeti i način izdržavanja kazne zatvora tužitelja u Zatvorima u Zagrebu i Puli u bitnom nisu bili u suprotnosti s odredbama članka 9., 14., 74., 76., 78., 80., 91., 93., 96., 97., 99., 101., 103. i 117. i odredaba članka 3. do članka 7. Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika ("Narodne novine", br. 92/02.) na koje se tužitelj poziva, osim u dijelu smještaja u sobama nedovoljne površine i volumena propisane odredbom članka 74. stavka 3. ZIKZ-a (za svakog zatvorenika najmanje 4 m[2] i 10 m prostora).

8.1.U odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru u Zagrebu (gdje se isti nalazio u istražnom zatvoru i Centru za dijagnostiku) prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj uglavnom boravio u ćelijama s više zatvorenika u kojima je imao na raspolaganju više od 3 m[2] osobnog prostora, dok je boravak tužitelja u ćelijama s osobnim prostorom manje kvadrature bio kratak i izuzetan (oko 20-ak dana), uz utvrđeno postojanje drugih uvjeta koje ESLJP navodi kao olakšavajuće čimbenike prilikom procjene oborivosti pretpostavke povrede članka 3. Konvencije uslijed nedostatka osobnog prostora (čiste i uredne sobe s dnevnim i umjetnim svjetlom te mogućnošću provjetravanja, slobodno i neometano korištenje sanitarnog čvora, dostupnost pitke vode i mogućnost održavanja osobne higijene, odgovarajuća i primjerena prehrana, mogućnost boravka na svježem zraku 2 sata dnevno, osigurana adekvatna zdravstvena zaštita), radi čega sve okolnosti boravka tužitelja u Zatvoru ne ukazuju da bi u tom dijelu postojala povreda članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'', Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija), te je u tom sijelu odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8.2. Međutim, u odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru u Puli prvostupanjski sud je utvrdio da je isti uglavnom boravio u ćeliji (soba br. 6 na IV. odjelu) s više zatvorenika u kojima je imao na raspolaganju manje od 3 m[2] osobnog prostora što samo za sebe već predstavlja čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije, a s obzirom da je takav boravak trajao ukupno 474 dana te cijeneći nespornu okolnost da je tužitelj prema navodima samog tuženika oko 40 dana spavao na madracu na podu (tužitelj osim vlastitim iskazom ničim ne dokazuje da je to potrajalo oko 4 mjeseca). Prvostupanjski sud je ocijenio, da se u konkretnom slučaju ne radi o kratkom, povremenom i minimalnom boravku, zbog čega mu je, iako su u preostalom dijelu u Zatvoru u Puli postojali svi drugi odgovarajući uvjeti izdržavanja kazne, povrijeđeno pravo na tjelesni i psihički integritet te pravo dostojanstva, dakle pravo osobnosti iz odredbe članka 19. u svezi s odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), te je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja te ocjenjujući postojanje pretpostavki za naknadu neimovinske štete tužitelju, u kontekstu utvrđenih uvjeta u Zatvoru u Zagrebu i to u razdoblju od 28. studenog 2008. do 7. srpnja 2009., u razdoblju od 26. kolovoza 2010. do 22. prosinca 2010. te u razdoblju od 22. prosinca 2020. do 14. siječnja 2011., prvostupanjski sud je primijenio mjerodavne materijalnopravne odredbe na štetu tužitelja.

10. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenoga 1997., u članku 3. propisuje da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni, dok Ustav Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) u članku 23. propisuje da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima, a u članku 25. da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

11. Prema članku 19. stavku 2. ZOO-a neimovinsku štetu predstavlja svaka povreda osobnosti i dostojanstva (stav Ustavnog suda izražen u odluci broj U-III-4719/2017 od 14. veljače 2019.). Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom

izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Članak 1046. ZOO određuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12. Prema načelnom stajalištu i prihvaćenom standardu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP-a) prihvaćenim po Ustavnom sudu Republike Hrvatske, za ocjenu prenapučenosti zatvora utvrđen je na temelju članka 3. Konvencije kao relevantni minimalni standard od 3 m[2] podne površine po zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika, a ako raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m[2] površine u smještaju u zatvorima u kojima boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije. Tuženica bi mogla oboriti tu pretpostavku dokazivanjem da su postojali čimbenici koji mogu prikladno nadomjestiti oskudnu dodjelu osobnog prostora i to samo ako su kumulativno ispunjeni slijedeći čimbenici:

1) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m[2] su kratka, povremena i minimalna;

2) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

3) tužitelj je smješten u ustanovu koja se općenito gledano smatra primjerenom ustanovom za zatvor i ne postoje drugi otegotni aspekti njegova boravka u zatvoru. Nepostojanje bilo kojeg od navedenih elemenata stvara samo po sebi jaku pretpostavku da su uvjeti u zatvoru ponižavajuće postupanje i u suprotnosti s člankom 3. Konvencije.

13. Dostojanstvo zatvorenika zajamčeno je i odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (''Narodne novine'', broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09 i 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje: ZIKZ). Tako je člankom 2. ZIKZ propisano da je glavna svrha izvršavanja kazne zatvora, uz čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva osobe koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora (zatvorenik), njegovo osposobljavanje za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima. Člankom 3. ZIKZ je određeno da zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom RH, međunarodnim ugovorima i tim Zakonom, a izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika se može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne i u postupku propisanom tim Zakonom. Člankom 9. ZIKZ je određeno da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su postupci kojima se zatvorenika muči, zlostavlja ili ponižava. Odredbom članka 74. ZIKZ-a te odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (''Narodne novine'', broj 2/02) su propisani uvjeti smještaja koji treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima. Svaki zatvorenik mora imati zasebnu postelju. Prostorije moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, a za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m[2] i 10 m prostora. Prostorija mora imati dnevno i umjetno svjetlo za čitanje i rad bez smetnji za vid, te zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanja fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele. Člankom 76. ZIKZ-a su propisani standardi higijene pa se prostori zatvora moraju odražavati

čistima, zatvorenicima se omogućuje svakodnevno pranje tijela te se od njih zahtijeva održavanje osobne higijene, a zatvor će osigurati vodu i toaletni pribor za iste. Člankom 79. ZIKZ-a je regulirana prehrana koja mora biti dovoljna i primjerena od najmanje 3 obroka dnevno, najmanje kalorične vrijednosti 3000 kcal dnevno, što nadziru stručne osobe. Člankom 96.-102. ZIKZ-a su regulirana pitanja korištenja slobodnog vremena zatvorenika, te je određeno da će se organizirati različite vrste aktivnosti za koje će zatvor osigurati prostor i opremu. Člankom 103. ZIKZ-a je zatvoreniku je zagarantirano i osigurano liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju, pripadaju mu pravo i na smještaj u bolesničku sobu te specijalistički pregled po potrebi, na teret zatvora (članak 106, 107. i 115. ZIKZ-a).

14. U opisanoj situaciji, kod citiranih utvrđenja prvostupanjskog suda, imajući u vidu veličinu prostora soba u Zatvoru u Zagrebu (21,10 m[2] i volumena 49,80 m ), gdje je boravio od 28. studenog 2008. do 7. srpnja 2009., od 26. kolovoza 2010. do 22. prosinca 2010. te od 22. prosinca 2020. do 14. siječnja 2011., same uvjete u tim sobama (broj zatvorenika, sanitarni čvor koji se nalazi unutar sobe te je odijeljen zidom visine 1,80 m i pomičnim vratima, činjenice da se u sobama konzumirala hrana, da tužitelj nije imao mogućnost rada i sl.), ne može se prihvatiti kao pravilna pravna ocjena prvostupanjskog suda da zbog uvjeta na izdržavanju kazne zatvora u spornom razdoblju u Zatvoru u Zagrebu nije došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na njegov tjelesni,psihički, duševni integritet i ljudsko dostojanstvo. 15. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud, pri izračunu površine osobnog prostora kojeg je tužitelj imao u sobi, smatrao da površina sobe iznosi 21,10 m[2] , te je navedenu površinu dijelio s brojem zatvorenika u sobi, na koji način je došao do zaključka da je tužitelj imao na raspolaganju više od 3 m[2] osobnog prostora, dok je boravak tužitelja u ćelijama s osobnim prostorom manje kvadrature bio kratak i izuzetan (20-ak dana).

16. Pri tome, prvostupanjski sud je zanemario sanitarni čvor koji se nalazi unutar ćelija (čija površina bi uobičajeno trebala iznositi 1,57 m[2] ), a koja se ne uračunava u ukupnu površnu sobe.

17. Naime, Europski sud za ljudska prava je u presudi Muršić protiv Hrvatske, zahtjev broj 7334/13 od 20. listopada 2016. pojasnio metodologiju za izračun minimalnog osobnog prostora stavljenog na raspolaganje zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika da bi mogao izvršiti procjenu temeljem članka 3. Konvencije. Sud smatra, na temelju metodologije CPT-a o tom pitanju, da se sanitarni čvor unutar sobe ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe.

18. Po mišljenu ovog suda u odnosu na tužitelja, upravo iz navedenih razloga došlo je do ponižavajućeg i nečovječnog postupanja koje je bilo od bitnog utjecaja na ukupnu kvalitetu života tužitelja u tom zatvoru, odnosno, takvo ponašanje je suprotno odredbama članka 3. Konvencije, te članka 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske, a što je sve, a osobito obzirom na trajanje takvih uvjeta kojima je bio podvrgnut tužitelj, moglo i moralo uzrokovati duševne boli zbog povrede prava osobnosti.

19. Stoga, ovaj sud smatra da, pravilnom primjenom citiranih mjerodavnih materijalnopravnih odredaba, tužitelju pripada zahtijevana naknada neimovinske štete, a cijeneći sve okolnosti iz članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, osobito, dužinu trajanja smještaja tužitelja u Zatvoru u Zagrebu (362 dana) utvrđenu oskudnost osobnog prostora u sobama koje su površinom i volumenom bile manje od propisanih kao i utvrđenu neuvjetnost tog prostora, primjerenu pravičnu naknadu predstavlja iznos od 18.100,00 kuna, na koji tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate koje teku od 17. rujna 2012. do isplate.

20. Utoliko tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje prije izlaska iz zatvora u Puli s obzirom da zatezne kamate ne mogu početi teći prije nastanka štete, u ovom slučaju, izdržavanja kazne zatvora.

21. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijel u kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete tužitelju u iznosu od 19.000,00 kuna sa dosuđenim kamatama.

22. Žalbu tužitelja valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu u dijelu protiv odbijajućeg dijela odluke o kamatama i u tom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi temelj odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a.

22.1. U dijelu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude koji se odnosi na isplatu iznosa od 18.600,00 kuna, žalbu tužitelja valjao je djelomično prihvatiti , pobijanu presudu preinačiti u dijelu kojim je odbije tužbeni zahtjeva tužitelja radi isplate iznosa od 18.10000 kuna s zakonskom kamatom koja teče od 17. rujna 2012. i u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvatiti, a u preostalom dijelu radi isplate iznosa od 500,00 kuna s traženim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

23. Kako je prvostupanjska presuda preinačena trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

24. S obzirom da tužitelj nije uspio u predmetnom postupku samo u srazmjernom neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, istom pripada parnični trošak u cijelosti za sve radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 154. stavka 5. i 155. stavka 1. ZPP-a, primjenom odredaba Tbr. 7. do 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarife). te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a sve unutar granica postavljenog zahtjeva za naknadu troška postupka, tužitelju je valjalo priznati za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 30. listopada 2013. 100 bodova, za pristup na ročište 4. studenog 2013. 100 bodova, za sastav podneska od 7. studenog 2013. 25 bodova, za sastav podnesak 31. srpnja 2014. 25 bodova, za pristup na ročište 12. prosinca 2014. 100 bodova, za sastav podneska od 13. studenog 2014. 25 bodova, za pristup na ročište 15. veljače 2016. 100 bodova, za pristup na ročište 12. veljače 2018. 100 bodova, za sastav podneska 12. ožujka 2018. 25 bodova, za pristup na ročište 4. srpnja 2018. 100 bodova, za pristup na ročište 12. listopada 2018. 100 bodova, za pristup na ročište 1. veljače 2019. 100 bodova, za pristup na ročište 8. ožujka 2019. 50 bodova, za pristup na ročište 12. listopada 2021. 100 bodova, ukupno 1250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos od 12.500,00 kuna kojem iznosu je onda pridodan iznos od 3.125,00 kuna na ime PDV-a, na koji način se došlo do iznosa od 15.625,00 kuna. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi jer je isti oslobođen plaćanja istih.

U Splitu 28. srpnja 2022.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.