REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: P-153/2021-31.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. N. iz G. P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. T. Š., odvjetnici iz B., protiv tuženika T. T. iz B. L., J., T., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. lipnja 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 28. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj G. N. iz G. P., OIB: …, vlasnik nekretnine upisane u zk.ul broj 357 k.o. Cremušina

- kčbr. 5/2 oranica vel. talovi sa 1 jutro i 1240 čhv. ili 10214 m[2] ,

- kčbr. 7/2 šuma vel. talovi sa 665 čhv. ili 2392 m ,

što je tuženik T. T. iz B. L., J., T., OIB: …, kao nasljednik iza pok. Č. M. iz C., dužan priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama izvrši upis njegova prava vlasništva, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj N. G. podnio je ovome sudu tužbu protiv tuženika T. T., radi utvrđenja prava vlasništva.

U tužbi navodi da na nekretninama upisanim u zk.ul broj 357 k.o. Cremušina, kčbr. 5/2 oranica vel. talovi sa 1 jutro i 1240 čhv. ili 10214 m[2] , kčbr. 7/2 šuma vel. talovi sa 665 čhv. ili 2392 m[2] , je upisana kao vlasnik Č. M., C., a predmetne nekretnine je on kupio od T. T. i koji se je obvezao urediti zemljišnoknjižno stanje ali navedeno nije do danas učinio. Ističe da je tuženik sa sada pok. Č. M. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju tako da je između ostalih brojnih nekretnina naslijedio i predmetnu nekretninu ali istu nije preveo na sebe jer je odselio u B. i H.. U navedenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 22. srpnja 1991. godine, zaključenom između Č., rođ. S. M. (L.), iz T., (G. K.), kao primatelja uzdržavanja i T. T. iz G. K. kao davatelja uzdržavanja, navedeno je da je potrebno srediti zemljišnoknjižno stanje, međutim, tuženik to nije učinio.

Godine 1995., tuženik je prodao nekretnine tužitelju i predao u posjed tako da on iste obrađuje kao savjesni i pošteni posjednik. Kako predmetnu nekretninu uživa više od 25 godina i ima pravni interes da uredi zemljišnoknjižno stanje, predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi da je on vlasnik predmetne nekretnine što je tuženik kao nasljednik iza pok. Č. M. dužan priznati i trpjeti provedbu u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama upis njegova prava vlasništva što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

2. Tužba je dostavljena tuženiku, te je tuženik dao odgovor na tužbu u pismenom podnesku koji je zaprimljen kod ovoga suda 6. travnja 2021. godine u kojem je naveo da je primio tužbu tužitelja i izjavljuje da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, međutim sud nije donio presudu na temelju priznanja jer je smatrao da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje iste, te je nastavljeno s postupkom.

3. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud izvršio uvid u cjelokupni spis ovog suda pod poslovnim brojem P-153/2021 tj. uvid u izvadak iz matice umrlih za M. Č. (list 3), u izvadak iz zemljišne knjige zk.ul. broj 357 k.o. Cremušina (list 5), u ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 7-9), u povijest promjena na katastarskim česticama dostavljen od strane Područnog ureda za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G. P. (list 26-27), u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka V. L. (list 50-51), u ostavinski spis Općinskog suda u Virovitici O-430/14 iza pok. Č. M.. Izveo dokaz saslušanjem svjedoka L. G. (list 37-38), S. G. (list 38), te izveo dokaz saslušanjem stranaka – tuženika (list 38-39) i tužitelja (list 45-46). Izvršio identifikaciju po geodetskom vještaku V. L..

4. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama članka 159. stavak 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tvrdeći da je nekretnine stekao u vlasništvo kroz zakonom propisano vrijeme posjedovanja tj. dosjelošću.

6. Naime, čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

Samostalni posjednik čiji je posjed zakonit istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog posjedovanja.

Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

Dakle, u smislu citiranih odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u postupku je bilo nužno utvrditi da li tužitelj ima potrebno vrijeme posjedovanja koje je zakonom propisano za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću i kvalitet posjeda.

7. Cijeneći izvedene dokaze, sud nalazi da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. broj 357 k.o. Cremušina, utvrđuje se da kčbr. 5/2 oranica vel. talovi sa 1 jutro i 1240 čhv. ili 10214 m[2] , kčbr. 7/2 šuma vel. talovi sa 665 čhv. ili 2392 m , dolaze upisane kao samovlasništvo Č. M., C..

9. Uvidom u izvadak iz matice umrlih izdan po matičnom uredu Č., utvrđuje se da je u maticu umrlih matičnog područje S.-B., za godinu 1992., pod rednim brojem 45, izvršen dana 27. srpnja 1992., upis činjenice smrti Č. M. dana 22. srpnja 1992. godine.

10. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između Č. rođ. S. M. iz T. a sa boravištem u G. K. kao primaoca uzdržavanja i T. T. iz G. K. kao davaoca uzdržavanja, da Č. M. kao primalac uzdržavanja daje nakon svoje smrti T. T. svu svoju nepokretnu imovinu a naročito nekretnine upisane u zk.ul. broj 392, 259 k.o. Topolovica, zatim vanknjižno vlasništvo zk.ul. broj 271, 290, 358, 204, 325, 252, 352 k.o. Topolovica uz uvjet doživotnog uzdržavanja od strane davatelja uzdržavanja T. T..

Isto tako iz ugovora proizlazi da je među strankama nesporno da je samo sređeno zemljišnoknjižno stanje u odnosu na nekretnine upisane u zk.ul. broj 392 i 259 k.o. Topolovica dok ostale nekretnine nisu gruntovno sređene pa će stranke nakon potpisivanja ovog ugovora pristupiti sređivanju gruntovnog stanja. Isto tako u ugovoru je navedeno da će stranke živjeti zajedno zajedničkom domaćinstvu zajedno sa roditeljima davatelja uzdržavanja u G. K. kao što već žive tri mjeseca prije zaključenja ovog ugovora.

Ugovor je ovjeren od strane suca Općinskog suda u Grubišnom Polju pod poslovnim brojem R2-47/91 dana 29. srpnja 1991. godine.

11. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama sačinjen po Područnom uredu za katastar B., Ispostava za katastar nekretnina G. P. od 19. srpnja 2021. godine, utvrđuje se da je za k.o. Cremušinu 1980. godine izvršena revizija katastra a na temelju novog utvrđenog postojećeg stanja i kultura 1981. godine izrađen je novi katastarski operat. Kao posljedica na temelju revizije za kčbr. 5/2 k.o. Cremušina od 1981. godine upisana je Č. M. iz C., C. PL 4 k.o. Cremušina. Na temelju revizije za kčbr. 7/2 k.o. Cremušina upisana je u PL 43 k.o. Cremušina kao društveno vlasništvo organ upravljanja Skupština Općine G. P., a iz raspoložive dokumentacije i arhiva ne raspolažu dokumentacijom temeljem koje je izvršen upis posjednika. Od 1995. godine kao posjednik za PL 43 k.o. Cremušina upisana je R. H..

12. Iz iskaza svjedoka L. G., proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze uz zemlju koje je vlasnik njegov otac a ovdje tužitelj, u C., odmah u susjedstvu, a jedna nekretnina je oranica dok se druga vodi kao šuma, s tim da je ta šuma dosta posječena tokom ovih godina. Te nekretnine su bile od Č. M. koja je živjela u C. koje je koristila do ovoga rata, a od 1995. godine koristi njegov otac a tužitelj. Njegov otac dogovorio je korištenje i kupovninu s T. a ovdje tuženikom, koji je uzdržavao Č. M. koja je bila vlasnica nekretnina, tako da je onda to on i dogovorio s ocem da mu to proda. Od 1995. godine predmetne nekretnine koristi i obrađuje njegov otac, oranice obrađuje, zavisno od kulture kako koje godine, sad je trenutno kamilica, a što se tiče nekretnine koja je u naravi šuma istu su obilazili i vodili računa o njoj, s tim da je netko ušao u tu šumu i onda je otac osporavao. Za te nekretnine je otac platio 1.000,00 tadašnjih maraka tuženiku, a koji je zaključio Ugovor o uzdržavanju sa Č. M.. Ne zna zašto nisu navedene te nekretnine u Ugovoru. Katastarska čestica koja je u naravi šuma graniči sa državnom šumom i šumarija je stavila taksaciju s tim da je taj dio izostavljen koji koristi njegov otac i postoji oznaka i taksacija nekretnina koje su od H. š. i koje ne koristi njegov otac. Nitko nije osporavao korištenje predmetnih nekretnina njegovom ocu.

13. Iz iskaza svjedoka S. G., proizlazi da ima saznanja o predmetu spora s obzirom da je tužitelj njezin suprug i tako ima saznanja da je on 1995. godine kupio predmetne nekretnine koje se nalaze u C. od T. T. a ovdje tuženika i isplatio je kupovninu u iznosu 1.000,00 tadašnjih maraka. Nisu pravili nikakav pisani Ugovor jer se nije moglo prepisati, a otkad je tužitelj kupio te nekretnine stalno je u posjedu i iste koristi. Predmetne nekretnine su u naravi oranica i to stalno tako obrađuju, a ima i jedan dio šume s tim da to nisu sjekli već samo obilaze jer je ista uz njihovu zemlju tako da na taj način posjeduju tu svoju česticu. Ima saznanja da je u gruntovnici predmetnih nekretnina upisana kao vlasnica Č. M., a zna da je T. vlasnicu uzdržavao i da je dobio njezinu imovinu na ime tog uzdržavanja. Č. M. je živjela u T. i zna da je T. T. stekao te nekretnine temeljem Ugovora koje su bile u T.. Predmetne nekretnine su prije ovoga rata koristili i roditelji od T. te su oni vodili o njoj brigu i zaključio je onda Ugovor T.. Nije nitko osporavao korištenje njima od 1995. godine otkada su ušli u posjed. Nekretnina koja je u naravi šuma, s jedne strane graniči sa državnom šumom i postoje oznake kao međa državne šume tako da taj dio nekretnine ne zalazi u državnu šumu, a dio nekretnine koja je u naravi šuma u vlasništvu RH je drugačije drveće, visoka šuma.

14. Iz iskaza tuženika T. T., proizlazi da su se usmeno dogovorili on i tužitelj o prodaji predmetnih nekretnina i to 1995. godine jer u to vrijeme nije se moglo niti zaključiti takav pisani Ugovor i tako je dogovoreno da prodaje nekretnine tužitelju G. N. čije nekretnine su u susjedstvu i to za 1.000,00 maraka i on je isplatio taj novac i odmah je stupio u posjed predmetnih nekretnina. Predmetne nekretnine je njegova obitelj obrađivala i radila i prije 1991. godine i prije nego je zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa Č. M. koji je zaključen 22. srpnja 1991. godine. U Ugovoru su navedene nekretnine u T., međutim ove nekretnine nisu navedene iako su u zemljišnim knjigama napisane na Č. M., vjerojatno je to propušteno jer se radi o drugoj katastarskoj općini a u Ugovoru su navedene nekretnine u k.o. Topolovica. Međutim, predmet Ugovora bile su sve nekretnine što je imala u posjedu i vlasništvu Č. M.. Stupili su u posjed tih nekretnina 1991. godine i u ratu su izbjegli, međutim, Č. M. je završila u staračkom domu u B. i tamo je i umrla s tim da su oni plaćali starački dom za nju i nakon što je ona umrla sve nekretnine koje su bile u vlasništvu Č. M. i koje su bile u Ugovoru prevedene su na njegovo ime. S obzirom da navedene nekretnine nisu bile u ugovoru tako onda nisu ni mogle biti provedene na njegovo ime, a kako je sa M. dogovoreno da sve njezine nekretnine pripadnu njemu, tako je on iste prodao G. N. koji je stupio u posjed i isplatio. Odmah su stupili u posjed tih nekretnina i nitko ih nije ometao niti osporavao korištenje a niti kasnije tužitelja.

15. Iz iskaza tužitelja N. G. proizlazi da je predmetne nekretnine kupio od tuženika 1995. godine i temeljem usmenog dogovora jer mu je bilo poznato da nije bilo sređeno zemljišnoknjižno stanje i da predmetne nekretnine nisu bile upisane kao vlasništvo T. T. i znao je da su iste upisane na ime Č. M. koju je dohranio temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju T. T. i koji je na ime zaključenja tog ugovora stekao predmetne nekretnine u vlasništvo. Poznavao je Č. M. i zna da te nekretnine koje su predmet postupka dok je bila Č. M. živa, iste je obrađivala obitelj T., tj. T. otac G. te su tada sadili duhan. Sa tuženikom je dogovorio kupoprodajnu cijenu za predmetne nekretnine 1000 tadašnjih DEM, i koju kupovninu je isplatio i odmah stupio u posjed i otkada je stupio u posjed, stalno ih obrađuje. Predmetne nekretnine u naravi su oranica površine negdje oko 2 jutra te negdje oko 650 čhv. koja je zarasla u nisko raslinje i koje malo pomalo on krči, a i dio koristi za put kako bi došao do drugih svojih nekretnina. Otkad je kupio predmetne nekretnine u posjedovanju i korištenju nitko ga nikada nije ometao, te je pokrenuo ovaj postupak kako bi sredio zemljišnoknjižno stanje.

16. Iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka V. L. od 14. ožujka 2022. godine proizlazi da je mjernim uređajem Trinble-R2 izvršio mjerenje i identifikaciju predmetnih nekretnina, iz predmetne dokumentacije kopije plana, posjedovnih listova i zemljišnoknjižnih izvadaka u k.o. 311383 Cremušina:

- kč.br. 5/2 oranica Veliki Talovi sa 10214 m², upisana u zk. uložak 357 k.o. 311383 Cremušina u posjedu tužitelja, u naravi oranica zasijana kamilicom, (prilog skica izmjere s naznačenim parcelama),

- kč.br. 7/2 šuma Veliki Talovi sa 2392 m², upisana u zk. uložak 357 k.o. 311383 Cremušina u posjedu tužitelja, u naravi oranica zarasla u nisko raslinje, uz sjevernu među se proteže šuma Hrvatskih šuma s vidljivim međašnim oznakama (prilog skica izmjere s naznačenim parcelama).

Predmetne parcele sa susjednim česticama čine cjelinu koju na terenu koristi tužitelj.

17. Uvidom u ostavinski spis Općinskog suda u Virovitici pod poslovnim brojem O-43/14 iza pok. Č. M., utvrđuje se da je sastavljena smrtovnica za M. Č. koja je umrla u B., 22. srpnja 1992. godine, u D., B, te da je kod javnog bilježnika Eme Nađ proveden ostavinski postupak u kojem je utvrđeno rodoslovlje a kojem ročištu je pristupila M. T. kao punomoćnica T. T. te je javnom bilježniku predan Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. srpnja 1991. godine koji je ovjeren kod Općinskog suda u Grubišnom Polju dana 29. srpnja 1991., u predmetu R2-47/91 kojim je ostaviteljica kao primateljica uzdržavanja raspolagala svojom imovinom u korist davatelja uzdržavanja T. T., te je javni bilježnik donio rješenje kojim se obustavlja ostavinski postupak iza pok. M. Č. jer ostaviteljica nije bila vlasnicom imovine.

18. Ocjenom izvedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan jer tužitelj ima potrebno vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina kao i kvalitet posjeda.

19. Naime, u postupku je utvrđeno da tužitelj što sam, a što putem svojih pravnih prednika drži u posjedu predmetne nekretnine više od 30 godina, dakle više nego je zakonom propisano vrijeme posjedovanja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i kada je posjed samo pošten a koje poštenje se pretpostavlja.

20. Da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima u posjedu predmetne nekretnine duže nego je zakonom propisano vrijeme utvrđuje se i uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između Č. M. kao primatelja uzdržavanja i T. T. kao davatelja uzdržavanja, te uvidom u iskaze svjedoka i stranaka kao i uvidom u uvjerenje o povijesti promjena dostavljen od strane Ureda za katastar nekretnina B., Ispostava za katastar nekretnina G. P..

Naime, iz ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključen između Č. M. kao primatelja uzdržavanja i T. T. kao davatelja uzdržavanja, koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog suda u Grubišnom Polju dana 29. srpnja 1991. godine pod brojem R2-47/91, se utvrđuje da Č. M. kao primatelj uzdržavanja daje svu svoju nepokretnu imovinu kao i ostalu navedenu imovinu davatelju uzdržavanja T. T. uz uvjet da on o njoj brine. Dakle, iako predmetne nekretnine nisu navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju zaključenom između navedenih stranaka, međutim kako u članku 1. istoga ugovora je navedeno da Č. M. nakon svoje smrti ostavlja T. T. svu svoju nepokretnu imovinu, to onda ovaj sud smatra da je ista raspolagala i sa predmetnim nekretninama iako iste nisu navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

Iz povijesti promjena iz Ureda za katastar proizlazi da kčbr. 5/2 k.o. Cremušina je upisana kao posjednica Č. M. a prema njihovoj evidenciji od 1980. godine a ista je upisana i kao zemljišnoknjižni vlasnik navedene nekretnine.

U odnosu na kčbr. 7/2 k.o. Cremušina iz povijesti promjena na katastarskim česticama dostavljenim od strane Ureda za katastar nekretnina B., Ispostava za katastar nekretnina G. P., proizlazi da je predmetna kčbr. od 1981. godine upisana kao društveno vlasništvo Organ upravljanja Skupštine Općine G. P. da bi 1995. godine kao posjednica bila upisana R. H.. Međutim, kako iz izvedenih dokaza, iskaza svjedoka kao i očevida na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka V. L. se utvrđuje da R. H. a niti ranije njezin pravni prednik nije imao u posjedu predmetnu kčbr, već je upravo predmetna kčbr. cijelo vrijeme bila u posjedu pravnih prednika tužitelja, T. T. odnosno Č. M., pa onda sud nalazi da su u odnosu na kčbr. 7/2 k.o. Cremušina ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Očevidom na licu mjesta uz prisustvo geodetskog vještaka V. L. je utvrđeno da na granici postoje vidljive oznake međa između predmetnih nekretnina i nekretnina koje su u naravi šuma Hrvatskih šuma, tako da se utvrđuje da niti Hrvatske šume nisu u posjedu predmetne čestice 7/2.

21. Dakle, utvrđuje se da je tužitelj u posjedu predmetnih nekretnina, što sam, što putem svojih pravnih prednika od 1992. godine, budući da je njegov pravni prednik u posjed stupio prilikom zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa s obzirom da je Č. M. umrla 22. srpnja 1992. godine pa onda pravni prednik tužitelja T. T. je stupio u posjed predmetne nekretnine nakon smrti M. Č. a to je srpanj 1992. godine, pa onda do podnošenja tužbe, tj. do 12. veljače 2021. godine, nešto manje od 29 godina, a što je više od 20 godina tj. više nego što je zakonom propisano vrijeme u smislu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

22. Isto tako sud nalazi da je ispunjen i drugi uvjet, a koji je potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tj. potreban kvalitet posjeda koji mora imati posjednik tj. da mu je posjed zakonit, istinit ili pošten ako je kvalificirani posjednik ili posjed mu mora biti barem pošten u odnosu na tuženika.

23. Cijeneći izvedene dokaze sud nalazi da tužitelj ima potreban kvalitet posjeda.

24. Člankom 18. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, a u postupku je utvrđeno da je tužitelj kao i njegovi pravni prednici imali valjani pravni temelj posjedovanja jer je posjed stečen kupoprodajom, odnosno zaključivanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju.

25. Isto tako, sud nalazi da je tužiteljev posjed istinit u smislu članka 18. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja.

26. Posjed tužitelja je pošten jer tužitelj, a niti njegovi pravni prednici s obzirom na okolnosti stjecanja posjeda nisu imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed a i posjed se smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno.

U postupku nije dokazano da posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika ne bi bio pošten.

27. Stoga, kako je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima bio u posjedu predmetnih nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme te da je imao i potreban kvalitet posjeda to je onda sud odlučio kao u izreci temeljem članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

28. O troškovima postupka sud nije niti donosio odluku sukladno članka 164. ZPP-a s obzirom da takav zahtjev stranke nisu postavile.

U Grubišnom Polju, 28. srpnja 2022. godine

S U T K I N J A :

Milka Katić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude tužitelj ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana i to računajući od dana objave i uručenja presude tj. od 28. srpnja 2022. godine, a tuženik od dana primitka pismenog otpravka presude, s tim da rokovi za podnošenje žalbe ne teku od 1. do 15. kolovoza 2022. godine (čl. 348. st. 4. ZPP-a).. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda a o podnesenoj žalbi rješava nadležni Županijski sud.