Poslovni broj: 27 P-950/2021-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja D. V., OIB: … iz Ć., Ć. 91, zastupan po punomoćnicima iz Z. K. M. i M. P., odvjetnicima iz B., protiv tuženika C. O. d.d., OIB: …, Z., V. J. 33, zastupano po punomoćnicima iz O. H. & partneri, odvjetnicima iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 26. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika C. O. d.d., OIB: … Z., V. J. 33, protiv ovršenika – tužitelja D.

V., OIB: …iz Ć., Ć. 91, određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika br. Ovrv-154/10-2, za iznos glavnice u iznosu od 2.459,81 kuna odnosno u ukupnom iznosu od 3.472,91 kuna, a koje rješenje o ovrsi je zavedeno u Očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za D. V. pod brojem 3., kojeg vodi FINA."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovoga postupka u iznosu od 2.075,00 kn u rok od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 05. studenog 2021. godine podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovosudne ovrhe određene rješenjem o ovrsi br. Ovrv-154/10-2 nedopuštenom.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Ovr – 1079/2021-3 od 26. listopada 2021. godine, upućen je tužitelj (ovršenik u ovršnom postupku) da pokrene parnicu protiv tuženika (ovrhovoditelj u ovršnom postupku), radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti zaključka. Zaključak je punomoćnik tužitelja zaprimio 27. listopada 2021. godine.

Javni bilježnik kao povjerenik suda donio je rješenje o ovrsi br. Ovrv – 154/10- 2 kojim je ovršeniku D. V. naloženo da plati glavnicu u iznosu od 2.459,81 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka, sve u ukupnom iznosu od 3.472,91 kuna. Po pravomoćnosti rješenja o ovrsi, ovrhovoditelj je isto dostavio dana 29. travnja 2011. godine, na provedbu u FINU Bjelovar koja je po rješenju o ovrsi blokirala račun ovršenika. Do dana podnošenja ove tužbe po toj pravnoj osnovi nije ništa naplaćeno. Budući da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno najkasnije sa danom dostave na provedbu u FINU Bjelovar, sukladno odredbama

Zakona o obveznim odnosima prošao je 10-godišnji rok za naplatu tražbine iz pravomoćne sudske odluke, čime je nastupila zastara prisilne naplate odnosno nastupila je zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

Zakonom o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), člankom 233. određeno je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Imajući u vidu da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno tijekom 2010. godine, a da je postalo pravomoćno najkasnije sa danom dostave u FINU, dakle sa danom 29. travnja 2011. godine, jasno je da je u odnosu na navedeno potraživanje ovrhovoditelja nastupila zastara prava na prisilno ostvarenje tražbine.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba u potpunosti neosnovana. Tužitelj u bitnome u tužbi navodi da je predmetno rješenje Ovrv—154/10 dostavljeno Financijskoj agenciji na provedbu i to dana 29. travnja 2011. godine. Tužitelj navodi da po predmetnoj osnovi ništa nije naplaćeno te da, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, zastarni rok za tražbinu utvrđenu pravomoćnim rješenjem o ovrsi iznosi deset godina. Slijedom navedenog, tužitelj navodi da je nastupila zastara tražbine tuženika pa traži da se ovrha proglasi nedopuštenom. Navodi tužitelja su u potpunosti neosnovani. Naime, tuženik je svoju tražbinu utužio predmetnim rješenjem o ovrsi Ovrv—154/10. Navedeno rješenje je dostavljeno FINA-i radi prisilne naplate. Dakle, zastara za navedenu ne teče od 29. travnja 2011. godine. Naime, zastara po navedenom rješenju mogla je iznova početi teći tek sa eventualnim isknjiženjem osnove, a što je moglo nastupiti najranije stupanjem na snagu ZPONS-a. Isto je potvrdila i sudska praksa i to presuda Općinskog suda u Metkoviću, P-235/2021 od 19.10.2021. godine. U cit. presudi sud navodi "Isknjiženjem ovršne isprave najranije u kolovozu 2018. godine (kada je ZPONS stupio na snagu) tek počinje ponovno teći rok zastare 10 godina za ovršne isprave, a kako je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu ponovno 2. lipnja 2021., dakle unutar roka od 10 godina od kad je FINA obustavila postupanje po ovršnoj ispravi (bez krivnje ovrhovoditelja), to zastara nije nastupila, pa su neosnovani prigovori tužitelja da je za njega kao ovršenika nastupila zastara kao i da je obustava postupanja FINA-e nastupila odmah po zavođenju iste

24. ožujka 2011. godine."

Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da glede njegovog potraživanja nije nastupila zastara te predlaže da naslovni Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te istome naloži da tuženiku nadoknadi trošak ovog postupka.

4. Radi utvrđenja relevantnih činjenica Sud je izveo dokaz uvidom u isprave sadržane u spisu i u predmet broj: Ovr-1079/2021.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane Sud je u smislu odredbi čl.

8. Zakona o parničnom postupku odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Shodno svemu naprijed navedenom, Sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i to iz razloga kako slijedi.

7. Naime, u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe ili svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

8. Nadalje, u smislu stavka 1. odredbe članka 245. Zakona o obveznim odnosima nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a u smislu stavka 4. istog članka kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka, dok u smislu stavka 5. istog članka isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja.

9. Dakle, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima kada je rješenje o ovrsi br. Ovrv – 154/10-2 kojim je tužitelju kao ovršeniku naloženo da plati glavnicu u iznosu od 2.459,81 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškove postupka, sve u ukupnom iznosu od 3.472,91 kuna po pravomoćnosti rješenja o ovrsi, dana 29. travnja 2011. godine dostavljeno na provedbu u FINU Bjelovar, koja je po rješenju o ovrsi blokirala račun ovršenika, došlo je do prekida zastare navedene tuženikove tražbine prema tužitelju.

10. Nadalje, u smislu, također naprijed citiranih, odredbi stavka 4. i 5. članka 245. Zakona o obveznim odnosima kada je prekid zastare nastao zahtjevom za ovrhu, kao što je to u predmetnom slučaju, zastara predmetne tražbine ponovno počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka tj. u ovom slučaju kada je dovršena blokada računa tužitelja jer je prethodni postupak trajao sve dok je trajala (bila aktivna) blokada tužiteljeva računa, a ne kako to, po ocjeni ovoga Suda, pogrešno smatra tužitelj danom pokretanja toga postupka.

11. S obzirom da tužitelj nije dokazao da bi od dana okončanja navedenog postupka tj. od dana eventualnog prestanka blokade tužiteljeva računa do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu protekao rok od 10 godina propisan odredbama članka 233. Zakona o obveznim odnosima, po ocjeni ovoga Suda, nije niti nastupila zastara predmetne tražbine pa je samim time tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan radi čega ga je Sud u cijelosti odbio, odnosno odlučio je kao u izreci ove presude.

12. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj sud stranci koja nije uspjela u sporu naloži da joj protivna stranka naknadi troškove postupka u cijelosti.

13. Troškovi tuženika sastoje se od troška za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na dva ročišta u iznosu od 625,00 kn po svakoj radnji te na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn ili sve to ukupno 2.075,00 kn. Svi parnični troškovi koju su odmjereni tuženiku bili su smislu odredbi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenog određenog zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

14. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Garešnici, 26. srpnja 2022. godine.

S U D A C  :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka drugostupanjskom sudu, a putem ovoga Suda.