Republika Hrvatska
Poslovni broj: 2. Pn-195/2020-14
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, OIB: …, Z., protiv tuženika ureda, OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 6. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja M. Ž., dipl. iur., prema generalnoj punomoći broj 14 Su-187/99 i punomoćnika tuženika Z. Z., odvjetnika u O., uz javnu objavu 27. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku uredu Z., da tužitelju zavodu Z., plati na ime naknade štete iznos od 106.805,66 kn (slovima: sto šest tisuća osam stotina pet kuna i šezdeset šest lipa) sa zateznom kamatom od 5,89% godišnje počevši od 14. listopada 2020. kao dana podnošenja tužbe, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja D. B. smrtno stradao u prometnoj nesreći 4. siječnja 2007. Po tom osnovu tužitelj je priznao pravo na obiteljsku mirovinu R. B., udovici umrlog osiguranika D. B. rješenjem zavoda, Područni ured O., broj spisa … od 13. ožujka 2007., počevši od 4. siječnja 2007. Prometnu nesreću prouzročio je M. K., tako što je 4. siječnja 2007. upravljao osobnim automobilom marke …, reg. oznake …, u N. kada je započeo radnju preticanja osobnog automobila reg. oznake NA …, kojim je upravljao J. B., te je tom prilikom prešao na lijevi kolnički trak kojim se u tom trenutku kretao osobni automobil marke …, reg. oznake OS …, kojim je upravljao D. B.. Došlo je do sudara dvaju vozila, kojom prilikom je D. B. zadobio teške tjelesne povrede od kojih je preminuo.
1.1. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je od tuženika već potraživao naknadu štete, te je tuženik podmirio tužitelju naknadu štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine D. B. za razdoblje od 4. siječnja 2007. do 30. lipnja 2016., a zadnji zahtjev tužbe je bio 3. rujna 2018, koja tužba je odbijena presudom Trgovačkog suda u O. broj P-… zbog drugačije primjene materijalnog prava, te je tužitelj uložio izvanrednu reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 10. srpnja 2019.
1.2. Tužitelj tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine korisnici mirovine R. B. za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2020., u iznosu od 106.805,66 kn. Zahtjev za puni iznos mirovine počevši od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2020., tužitelj postavlja sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1061/03 od 23. rujna 2004., kojom odlukom je isti sud zauzeo stajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje, već različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za koji je izvršena isplata. Sukladno odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13), koji je vrijedio u momentu isplate obiteljske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2020., tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćenu obiteljsku mirovinu u punom iznosu.
1.3. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako po osnovu, tako i po visini. Smatra da je tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan jer na ovaj pravni odnos treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranje (NN 102/98), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, kao i tadašnji Zakon o osiguranju (NN 11/2002). Tuženik smatra da se primjena materijalnog prava mora vezati za datum nastanka obveznog odnosa 4. siječnja 2007., a koji je datum štetnog događaja, te je relevantan za primjenu važećeg Zakona o obveznim odnosima, Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o osiguranju. Usporedbom izračuna isplaćene obiteljske mirovine, te izračuna razmjernog dijela te mirovine vidljiva je velika razlika u tim izračunima. Tužitelj pogrešnom primjenom materijalnog prava neosnovano potražuje od tuženika daleko veći iznos od iznosa koji bi bio utemeljen na zakonu koji je potreban primijeniti na ovu pravnu stvar. Tužbeni zahtjev je neosnovan i iz razloga koje iz podataka u spisu vidljivo da bi pokojni D. B. danas imao 69 godina, budući je rođen 30. srpnja 1949., te bi dana 1. kolovoza 2018. napunio 69 godina života, a imao bi i 51 godinu radnog staža, zbog čega je razvidno da u tom trenutku prestaju pretpostavke za regresiranje tužitelja za isplaćene iznose s osnova obiteljske mirovine. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u privremeno rješenje zavoda od 13. ožujka 2007. na listu 3 do 4 spisa, obavijest o prometnoj nesreći Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijska postaja V. od 2. travnja 2007. na listu 5 do 7 spisa, prijavu o ozljedi na radu za D. B. na listu 8 do 11 spisa, podatke doznačenih mirovinskih primanja od strane tužitelja R. B. na listu 13 do 29 spisa, presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž … na listu 30 do 32 spisa, presudu Trgovačkog suda u O. broj P-… od 26. listopada 2018. na listu 33 do 36 spisa.
4. Analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Uvidom u podatke Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje V. od 2. travnja 2007. utvrđeno je da su u prometnoj nesreći 4. siječnja 2007. poginuli M. K. i D. B.. M. K. upravljao je osobnim automobilom reg. oznake …, te se kretao N. iz smjera istoka u smjeru zapada. Dolaskom ispred kućnog broja 21 vršio je radnju preticanja osobnog automobila reg. oznake NA …, kojim je upravljao J. B., a prometna traka kojom je pretjecao nije bila slobodna na dovoljnoj udaljenosti, ne vodeći pri tome računa o razlici između brzine kretanja svojeg vozila za vrijeme pretjecanja i brzine kretanja vozila drugih sudionika u prometu. Tom prilikom je prednjim dijelom automobila udario u prednji dio osobnog automobila reg. oznake OS …, kojim je upravljao D. B., a koji se kretao desnim prometnim trakom iz smjera zapada u smjeru istoka. U prometnoj nesreći zbog zadobivenih ozljeda M. K. je preminuo na mjestu događaja prometne nesreće, dok je D. B. zbog zadobivenih ozljeda preminuo u bolnici O.
6. Nadalje, uvidom u privremeno rješenje zavoda od 13. ožujka 2007. utvrđeno je da je R. B. udovici umrlog D. B. priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 4. siječnja 2007. u svoti od 2.472,89 kn.
7. Uvidom u presudu Trgovačkog suda u O. broj P-… od 26. listopada 2018. utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 95.564,54 kune sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe 5. rujna 2018. pa do isplate, odbijen kao neosnovan. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-… od 12. lipnja 2019. te je tužitelj uložio izvanrednu reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 10. srpnja 2019.
8. Među strankama je sporna visina naknade štete koju tužitelj potražuje te je među strankama sporno i to koji zakon treba primijeniti u konkretnom slučaju da li Zakon o mirovinskom osiguranju koji je vrijedio u momentu isplate obiteljske mirovine ili Zakon o mirovinskom osiguranju (NN broj 102/98) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, kao i tadašnji Zakon o osiguranju (NN broj 11/02).
9. Kako je u konkretnom slučaju za rješenje spora sporno pitanje primjene prava, to sud nije proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem niti je pribavljen spis od tužitelja, budući je tužitelj u spis dostavio potrebnu dokumentaciju.
10. Tužitelj je uz tužbu dostavio obračun isplate obiteljske mirovine R. B. na teret tužitelja za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2020. u ukupnom iznosu od 106.805,66 kuna.
11. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske za tužitelja šteta nastaje svakom pojedinačnom isplatom mirovine, a visina odštetnog zahtjeva utvrđuje se sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme isplate mirovine u razdoblju za koji se tužbom potražuje naknada štete. Što se tiče utvrđivanja visine štete, na isto se primjenjuje odredba članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 157/13).
12. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 1757/2012-2 od 10. srpnja 2018.) za štetu koja za tužitelja nastaje zbog ispunjenja obveze isplate mirovine osiguranika stradalog u štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik osiguravatelja mjerodavni su propisi o mirovinskom i invalidskom osiguranju koji su bili na snazi u vrijeme donošenja odluke kojom su korisnicima priznata prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, a kada je riječ o isplatama na osnovi priznatog prava za daljnje odštete mjerodavni su propisi o mirovinskom osiguranju koji su bili na snazi u vrijeme isplata obveza po osnovi priznatih prava.
13. Nakon provedenih dokaza, sud je mišljenja, da tužitelju pripada pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete.
14. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1061/03 od 23. rujna 2004. Vrhovni sud je zauzeto stajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje već različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu kada je izvršena isplata.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1061/2003 od 23. rujna 2004. i Rev 2530/2018 od 8. siječnja 2020., utvrdio je da se po pitanju kada je tužitelju nastala šteta i koji Zakon o mirovinskom osiguranju se primjenjuje da se primjenjuju odredbe onog zakona koji je bio na snazi u momentu nastanka štete tužitelju – izvršenih isplata mirovine osiguraniku tužitelja.
16. Sukladno odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 157/13), koji je vrijedio u momentu isplate obiteljske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2020., tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine u punom iznosu.
17. Odredbom članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
18. Odredbom članka 41. Zakona o Izmjenama i dopuna Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 115/18), propisano je u članku 161. stavku 2. točka 2. da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a u točki 2. iz tog članka stoji da novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
19. R. B. tužitelj je priznao pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem od 13. ožujka 2007. te je na temelju istoga obavljao isplate obiteljske mirovine, što među strankama nije niti sporno, a koju naknadu potražuje u ovom postupku.
20. Prema odredbi članka 161. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Zavod ima pravo zahtijevati ukupne svota davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja pa tako i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu.
21. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15).
22. Slijedom izloženog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti, a temeljem odredbi članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 27. srpnja 2022.
SUTKINJA
Dubravka Čapelj,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju, Klasa: …
Urbroj: …
2. Punomoćniku tuženika
