REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-962/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KONZUM plus d.o.o. Zagreb, Marijana Čavića 1/a, OIB 62226620908, kojeg zastupa punomoćnik Marin Ščira, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & Partneri, Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1/A, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2240/2020 od 21. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2240/2020 od 21. siječnja 2022. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužiteljeva žalba kao nedopuštena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2240/2020 od 21. siječnja 2022. u točki III. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 937,50 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odlučio:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je prestala tražbina tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba prema tužitelju Konzum plus d.o.o. iz Zagreba iz Ugovora o kreditu broj 281- 51003144 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. siječnja 2009. godine ovjeren pod brojem Ov-503/09 od strane javnog bilježnika Ljiljanke Malenice u iznosu glavnice od kunske protuvrijednosti iznosa od 1.800.000,00 EUR s pripadajućim sporednim tražbinama, koja tražbina je bila osigurana založnim pravom na nekretnini u vlasništvu tužitelja koja je upisana u ZK uložak broj [broj ZK uloška], kat. općina [katastarska općina], kat. čestice [katastarska čestica].

II. Utvrđuje se da je nevaljano i bez pravnog učinka pravo zaloga upisano na nekretnini tužitelja označenoj kao zkč. [katastarska čestica], opisana kao „zgrada i dvor“, ukupne površine 5.418 m2, i to: „zgrada“, površine 1.318 m2 i „dvor“, površine 4.100 m2 i zkč. [katastarska čestica], opisana kao „voćnjak“, površine 60 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje pravo zaloga je upisano pod posl.br.: Z-444/09 na temelju Ugovora o kreditu br.:281-51003144 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. siječnja 2009.g. OV-503/09 Javnog bilježnika Ljiljanka Malenica iz Šibenika u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.800.000,00 EUR, sa pripadajućim kamatama, naknadama, eventualnim zateznim kamatama, troškovima i ostalim nuzgredicama u korist: HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., Zagreb. III. Tužitelj je ovlašten na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Šibenik zatražiti i provesti brisanje prava zaloga upisanog pod posl.br.:

Z-444/09 u korist: HYPO ALPE - ADRIA - BANK 2 73. P-2240/2020 d.d. Zagreb na temelju Ugovora o kreditu br.: 281-51003144 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 23. siječnja 2009. g. OV-503/09 Javnog bilježnika Ljiljanka Malenica iz Šibenika u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.800.000,00 EUR, sa pripadajućim kamatama, naknadama, eventualnim zateznim kamatama, troškovima i ostalim nuzgredicama sa nekretnine tužitelja označene kao zkč. [katastarska čestica], opisana kao „zgrada i dvor“, ukupne površine 5.418 m2, i to: „zgrada“, površine 1.318 m2 i „dvor“, površine 4.100 m2 i zkč. [katastarska čestica], opisana kao „voćnjak“, površine 60 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan trpjeti.'“

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.046,87 kuna sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 1.171,88 kuna sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Tako je prvostupanjski sud presudio ocjenjujući da u ovoj pravnoj stvari tuženikovo razlučno pravo nije prestalo, kao niti njime osigurana tražbina, te da tuženikovo razlučno pravo koje osigurava njegovu tražbinu opstaje u neizmijenjenom sadržaju te ostaje upisano s postojećim sadržajem u javnim upisnicima, konkretno zemljišnoj knjizi, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga.

U bitnom ističe da je neprijavljivanjem tražbine, tuženik izgubio pravo na njezino namirenje pa tako i odvojeno namirenje. Smatra da tuženik (kao vjerovnik koji nije prijavio tražbinu), dakle, nije vjerovnik utvrđene tražbine, a njegovo razlučno pravo zasigurno ne opstaje po Nagodbi, s obzirom na to da nije potpuno naplativa tražbina (jer nije prijavljena, ispitana i utvrđena) te ne može primiti namirenje po Nagodbi te njegove tražbine i razlučnog prava nema u prilogu 4 odnosno prilogu 34. Stoga je tuženik, svojim neprijavljivanjem tražbine, izgubio pravo na njezino namirenje, a posljedično prestankom tražbine prestaje i pravo zaloga (hipoteka).

Slijedom navedenog predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba je dostavljena tuženiku na odgovor koji osporava sve navode iznesene u žalbi kao činjenično i pravno neutemeljene.

Ističe da sklapanjem nagodbe u postupku izvanredne uprave ne prestaju tražbine razlučnih vjerovnika po sili zakona, a budući da u Nagodbi u postupku izvanredne uprave nije navedeno da bi se Nagodbom zadiralo u prava razlučnih vjerovnika na namirenje iz predmeta na kojim postoji pravo odvojenog namirenja, odnosno da bi se smanjivala prava tuženika kao razlučnog vjerovnika, očito je da je tužiteljeva tvrdnja o prestanku tuženikove tražbine neutemeljena.

Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 937,50 kn.

5. Žalba nije osnovana u odnosu na točke I. i II. izreke pobijane presude; a u odnosu na točku III. izreke žalba nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a, žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. Predmetno, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio tužbenog zahtjeva s kojim tuženik nije uspio; a to je upravo u odnosu na točku III. izreke pobijane presude kojim je tuženikov zahtjev za naknadu dijela troška odbijen.

7. Stoga, imajući u vidu odredbe iz čl. 358. st. 3. ZPP-a, valjalo je tužiteljevu žalbu u odnosu na točku III. izreke pobijane presude ocijeniti nedopuštenom. Zbog toga je valjalo na temelju čl. 367. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

9. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj ističe kako je nad društvom Agrokor d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima rješenjem ovog suda poslovni broj St-1138/17 od 10. travnja 2017. otvoren postupak izvanredne uprave, a da je društvo Jolly Projekti Jedan d.o.o. tada bilo u potpunom vlasništvu Agrokora d.d. te je također bilo obuhvaćeno tim rješenjem. Tako tvrdi da je društvo Jolly Projekti Jedan d.o.o. na dan otvaranja postupka izvanredne uprave bilo i dužnik tražbine i vlasnik nekretnine. Tužitelj tvrdi kako tuženik, koji je u vrijeme otvaranja postupka izvanredne uprave nesporno bio vjerovnik društva Jolly Projekti Jedan d.o.o. jer je imao prema njemu imovinsko-pravnu tražbinu, nije prijavio svoju tražbinu pogrešno smatrajući da je njegov dužnik društvo Jolly Projekti d.o.o. te je samo podneskom od 2. kolovoza 2017. obavijestio izvanrednog povjerenika o svom razlučnom pravu. Tražbina dakle prema tvrdnjama tužitelja nije bila ispitana niti je mogla biti utvrđena pa stoga nije uopće bila adresirana u nagodbi koju je ovaj sud potvrdio sada pravomoćnim rješenjem od 6. srpnja 2018. Slijedom toga, tužitelj tvrdi da se pravna posljedica propusta tuženika da uredno i na vrijeme prijavi svoju tražbinu sastoji u tome da je tuženik izgubio pravo na namirenje, a prestankom tražbine kao glave obveze smatra se da je prestalo i pravo zaloga na nekretnini. Prestankom tražbine, prestaje i založno pravo na nekretnini, međutim, da bi upisano založno pravo prestalo nije dovoljno da je tražbina na koju je osiguravalo prestala, već prestaje brisanjem iz zemljišne knjige, a kako tuženik ne želi izdati brisovno očitovanje, tužitelj tvrdi da ima pravni interes zahtijevati u ovom postupku da se briše pravo zaloga iz zemljišnih knjiga.

10. Tuženik odgovorom na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Tuženik spori da bi njegova tražbina iz Ugovora o kreditu prestala u postupku izvanredne uprave nad trgovačkim društvom Agrokor d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima, u kojem postupku je tuženik imao status razlučnog vjerovnika. Smatra da pravno shvaćanje tužitelja nema uporišta u Zakonu o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku niti u odredbama stečajnog zakona. Ističe kako se razlučna prava ne prijavljuju u postupku izvanredne uprave nego se o njima izvanredni povjerenik samo obavještava te da stoga tražbina koja je osigurana razlučnim pravom ne može prestati zakašnjelom ili nevaljanom prijavom. Tvrdi kako prema odredbama ranije navedenih zakona razlučni vjerovnici imaju jednak status kao razlučni vjerovnici u stečajnom postupku te su dužni prijaviti tražbinu samo u slučaju da se tražbina predvidivo neće moći namiriti iz razlučnog prava. Razlučna prava nisu ni predmet ispitivanja u postupku te razlučni vjerovnici prema stavu tuženika ne gube pravo odvojenog namirenja u slučaju da ne obavijeste povjerenika o svojem pravu. Razlučno pravo tuženika navedeno je pod točkom 39. Tablice razlučnih prava.

12. Između stranaka nije sporno da tuženik nije prijavio tražbinu koju ima prema tužitelju na temelju Ugovora o kreditu u postupku izvanredne uprave koji je otvoren rješenjem ovog suda poslovni broj St-1138/17 od 10. travnja 2017. nad trgovačkim društvom Agrokor d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima, te da je tuženik 2. kolovoza 2017. izvanrednom povjereniku dostavio naknadnu obavijest o postojanju razlučnog prava na imovini društva Jolly Projekti Jedan d.o.o. te je njegovo razlučno pravo nesporno upisano u zemljišnu knjigu.

13. Između stranaka je sporno je li tuženik neprijavljivanjem svoje tražbine u postupku izvanredne uprave izgubio pravo na njezino namirenje, a posljedično prestankom tražbine i pravo zaloga na nekretnini.

14. Osnovano prvostupanjski sud ističe da je odredbom čl. 8. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za republiku Hrvatsku („Narodne novine“ broj 32/17; dalje: ZPIU) u postupku izvanredne uprave na odgovarajući se način primjenjuju postupovna pravila iz posebnog zakona koji uređuje stečaj (Stečajni zakon, „Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ).

15. Odredba čl. 25. ZPIU-a određuje da rješenje o otvaranju postupka izvanredne uprave osobito mora sadržavati, između ostalog, poziv vjerovnicima da izvanrednom povjereniku u roku od 60 dana od dana objave tog rješenja u skladu s pravilima Stečajnog zakona o prijavi tražbina prijave svoje tražbine, kao i poziv razlučnim i izlučnim vjerovnicima da izvanrednog povjerenika u roku od 60 dana od dana objave toga rješenja podneskom obavijeste o svojim pravima, u skladu s odredbom čl. 258. SZ-a.

16. Pravilno je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo navodeći pri tome da je sukladno odredbi čl. 32. st. 1. ZPIU-a izvanredni povjerenik dužan sastaviti, između ostalog, Tablicu prijavljenih tražbina s podacima navedenim u čl. 257. SZ-a i Tablicu razlučnih prava koja su upisana u javnim knjigama, o kojima je obaviješten od razlučnih vjerovnika i o kojima je saznao na drugi način, s podacima za identifikaciju razlučnog vjerovnika, iznos i pravnu osnovu tražbine osigurane razlučnim pravom i dio imovine dužnika na koji se razlučno pravo odnosi. Stavkom 3. navedenog članka određeno je da izlučna i razlučna prava nisu predmet ispitivanja.

17. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u ovoj pravnoj stvari tuženikovo razlučno pravo kao niti njime osigurana tražbina nisu prestali, te opstaje u neizmijenjenom sadržaju kako je upisano u zemljišnoj knjizi, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

18. Zaključak je i ovog žalbenog suda da suprotno žalbenim razlozima neprijavljivanjem tražbine, tuženik nije izgubio pravo na njezino namirenje pa tako i odvojeno namirenje. Sadržaj pojma razlučnog vjerovnika u postupku izvanredne odgovara pojmu razlučnog vjerovnika kako ga uređuje Stečajni zakon.

19. Prema članku 41. stavku 5. ZPIU-a za vrijeme trajanja postupka izvanredne uprave razlučni vjerovnici dužnika i njegovih ovisnih društava ne mogu ostvarivati na bilo koji način svoje pravo na odvojeno namirenje odnosno zahtijevati unovčenje predmeta koji ulaze u imovinu dužnika ili njegovih ovisnih društava, a na kojima imaju razlučno pravo.

20. Stoga pravo na odvojeno namirenje razlučnog vjerovnika u postupku izvanredne uprave nije ukinuto već samo odgođeno do završetka postupka izvanredne uprave odnosno do namirenja.

21. Pri tome treba imati u vidu da u ovoj pravnoj stvari razlučni vjerovnik nije dao izjavu da se odriče od prava na odvojeno namirenje iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo.

22. U tom pravcu pravilno u odgovoru na žalbu tuženik ističe odredbe čl. 43. st. 21. ZPIU-a koja propisuje da se na nagodbu u postupku izvanredne uprave podredno primjenjuju odredbe Stečajnog zakona o stečajnom planu. Odredba čl. 309. SZ-a propisuje da se Stečajnim planom (a u ovom slučaju sklopljenom nagodbom) ne smije se zadirati u pravo razlučnih vjerovnika na namirenje iz predmeta na kojima postoje prava odvojenoga namirenja, ako tim stečajnim planom nije izrijekom drukčije određeno.

23. Žalbenim navodima tužitelj u biti ponavlja navode istaknute tijekom prvostupanjskog postupka, a u vezi kojih je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku iz točke II. izreke je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

25. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

26. Odbijen je tuženikov zahtjev za trošak odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je riješeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 27. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać