REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 421/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića, predsjednika vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, te Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srećko Posavec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica "Sveti Duh", Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vidmar, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1928/2016-2 od 21. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 216/2015-111 od 20. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1928/2016-2 od 21. veljače 2017. kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-216/2015-111 od 20. srpnja 2016. u točki I. njezine izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate, kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1928/2016-2 od 21. veljače 2017. kojim je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-216/2015-111 od 20. srpnja 2016. u točki I. njezine izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopušteno rješenje tuženika Kliničke bolnice "Sveti Duh", Zagreb, Sveti Duh 64, od dana 07. veljače 2005. godine Ur.Broj 03-404 kojim se tužitelju MS, dr. med. iz [adresa], utvrđuju osnove i mjerila za obračun i isplatu plaće te da nije dopuštena odluka tuženika od dana 09. ožujka 2005. godine Ur.broj 01-634, kojom se odbija tužiteljev zahtjev za zaštitu prava podnesen protiv navedenog rješenja kao neosnovan.

II. Tuženik Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Sveti Duh 64, dužan je tužitelju SS dr. med., [adresa], isplatiti na ime razlike plaće ukupno bruto svotu od 374.295,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose glavnice od dana zakašnjenja tuženika kao dužnika do isplate, i to do dana 31. prosinca 2007. godine po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te od dana 01. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a sve to u roku od 8 dana.''

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, dalje ZPP), podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo kako je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da nije osporavao rješenje kojim je raspoređen na radno mjesto voditelja odsjeka Dnevne bolnice u Klinici za kirurgiju i istaknuo da odlukom Upravnog vijeća od 31. ožujka 2004. nije promijenjen unutarnji ustroj Dnevne bolnice zbog čega je u utuženom razdoblju obavljao jednak posao, ali za manju plaću. Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 9.375,00 kn.

3. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu.

4. Revizija je djelomično nedopuštena i djelomično neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

6. Dopuštenost revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o sporu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke poslodavca kojom su utvrđene osnove i mjerila za obračun i isplatu plaće te radi utvrđenja nedopuštenosti odluke poslodavca kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava protiv prethodne odluke poslodavca, ovisi o vrijednosti predmeta spora jer nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u kojem je revizija uvijek dopuštena, u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP.

7. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti navedenih odluka tuženika ne odnosi se na novčanu svotu, pa je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 2. ZPP). Tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud je propustio odrediti vrijednost predmeta spora, iz čega proizlazi da je prema čl. 40. st. 5. ZPP vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (tako i u rješenjima ovoga suda broj Revr 790/2015-2 od 18. srpnja 2018. i Revr 1453/2016-2 od 28. svibnja 2019. donesenima u istovrsnim postupcima s istim tuženikom i istim punomoćnicima stranaka).

8. Budući da vrijednost predmeta spora navedenog dijela drugostupanjske presude ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, budući da se ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska odluka donesena na temelju odredaba čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, revizija tužitelja je u tom dijelu nedopuštena.

9. Predmetna revizija tužitelja nije razmatrana kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, budući da tužitelj u reviziji nije određeno naznačio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Slijedom navedenog, reviziju tužitelja valjalo je djelomično odbaciti na temelju odredbe iz čl. 392. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

11. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 374.295,72 kn dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

12. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

13. Predmet spora je i zahtjev tužitelja za isplatu razlike između plaće koja mu je isplaćena za poslove radnog mjesta voditelja Odsjeka dnevne bolnice u Klinici za kirurgiju (koeficijent složenosti poslova za obračun plaće od 2,15) i plaće uz primjenu koeficijenta složenosti poslova za obračun plaće od 2,60 za poslove radnog mjesta pročelnika Odjela dnevne bolnice na Klinici za kirurgiju.

14. U provedenom postupku utvrđeno je, da:

- su stranke sklopile ugovor o radu za obavljanje poslova liječnika specijalista kirurga,

- je tužitelj odlukom tuženika od 1. studenoga 2003. imenovan za pročelnika Odjela dnevne bolnice na Klinici za kirurgiju, i to do opoziva,

- je tuženik promijenio unutrašnji ustroj klinika, zavoda i zajedničkih službi bolnice na način da su umjesto odjela ustrojeni odsjeci,

- se pobijano rješenje temelji na Odlukama Upravnog vijeća bolnice od 31. ožujka 2004. i 28. travnja 2004., o korekciji Unutrašnjeg ustroja klinike, zavoda i zajedničkih službi bolnice,

- je tužitelj, sukladno novom ustroju, rješenjem od 7. veljače 2005., kojim su utvrđene osnove i mjerila za obračun i isplatu plaće, raspoređen na radno mjesto voditelja Odsjeka dnevne bolnice u Klinici za kirurgiju,

- su tužiteljeve radne obveze obveze bile iste neovisno o tome koji je naziv dan organizacijskoj jedinici (centar, odsjek ili odjel),

- u vrijeme kada je tužitelj imenovan za pročelnika Odjela dnevne bolnice na Klinici za kirurgiju (1. studenoga 2003.), a niti naknadno, nije dolazilo do promjena u radnim dužnostima tužitelja, odnosno da tijekom rada tužitelja zajedno s promjenama naziva radnih mjesta nije dolazilo i do promjena u poslovima i obvezama tužitelja,

- nisu postojali niti formalni uvjeti s obzirom na broj postelja za formiranje odjela pa da tuženik nije svoju organizaciju i faktički postavio sukladno Odluci Upravnog vijeća iz 2003. godine, kojom odlukom su formirani odjeli umjesto dotadašnjih odsjeka, zbog čega Odjel dnevne bolnice faktično nikada nije niti radio. 15. Nižestupanjski sudovi su utemeljili ove dijelove pobijane presude na pogrešnom zaključku da tužitelj nije osporavao rješenje kojim je raspoređen na radno mjesto voditelja odsjeka Dnevne bolnice u Klinici za kirurgiju (jer je upravo pobijanim rješenjem tužitelj i raspoređen na radno mjesto voditelja Odsjeka dnevne bolnice u Klinici za kirurgiju) i na zaključku da tužitelj nema pravo na traženu razliku plaće i iz razloga jer Odjel dnevne bolnice na Klinici za kirurgiju faktično nikada nije niti radio budući da za formiranje odjela (s obzirom na broj postelja) nisu postojali formalni uvjeti.

16. S obzirom na to da rješenje od 7. veljače 2005. kojim su utvrđene osnove i mjerila za obračun i isplatu plaće i kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto voditelja Odsjeka dnevne bolnice u Klinici za kirurgiju, nije utvrđeno nedopuštenim (presuda o odbijanju tužbenog zahtjeva u ovom dijelu ostala je pravomoćna nakon odbacivanja revizije tužitelja u tom dijelu), valja zaključiti kako su, na temelju utvrđenih činjenica, nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da tužitelju ne pripada pravo na plaću za radno mjesto pročelnika Odjela dnevne bolnice na Klinici za kirurgiju nakon 7. veljače 2005. godine.

17. Ovo stoga što rješenje od 7. veljače 2005. kojim su utvrđene osnove i mjerila za obračun i isplatu plaće tužitelju (koji je prema korigiranom Unutrašnjem ustroju klinike, zavoda i zajedničkih službi bolnice raspoređen na radno mjesto voditelja Odsjeka dnevne bolnice u Klinici za kirurgiju) ima značenje opoziva s ranijeg mjesta pročelnika Odjela – koje po novom ustroju više i ne postoji (tako i u presudama ovoga suda broj Revr 790/2015-2 od 18. srpnja 2018. i Revr 1453/2016-2 od 28. svibnja 2019.).

18. Slijedom navedenog, revizijskim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost tog dijela pobijane presude, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić