REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 877/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. C. iz S. P. n. M., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva B. i p. u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB ... , kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-594/2018-2 od 4. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1915/15-42 od 19. siječnja 2018., u sjednici održanoj 27. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-594/2018-2 od 4. lipnja 2020. kojom je djelomično preinačena Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1915/15-42 od 19. siječnja 2018. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 5.600,00 kn na ime neimovinske štete za razdoblje od 29. travnja 2015. do 19. siječnja 2018. i u tom dijelu se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije u iznosu od 2.812,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 27. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 13.179,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 6.912,35 kn od 19. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 300,00 kn od 17. srpnja 2012. do isplate i na iznos od 5.967,20 kn od 29. travnja 2015. do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.431,01 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 864,04 kn s kamatom od 20. srpnja 2012. do isplate, iznosa od 37,50 kn s kamatom od 17. srpnja 2012., iznosa od 794,50 kn s kamatom od 29. travnja 2015. te zahtjev za isplatom zakonske kamate na iznos od 6.912,35 kn od 20. srpnja 2012. do 18. siječnja 2018. (toč. II izreke). Odbijen je dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.829,29 kn s kamatom od 19. siječnja 2018. (toč. III izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično su prihvaćene žalbe tužitelja i tuženika te je preinačena presuda prvog stupnja tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete od 6.912,35 kn i zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. srpnja 2021. do 18. siječnja 2018., a odbijen je zahtjev tužitelja za zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.967,20 kn za razdoblje od 29. travnja 2015. do 19. siječnja 2018. U preostalom dijelu žalbe stranaka odbijene su kao neosnovane te su odbijeni zahtjevi stranaka za dosudu troškova sastava žalbi.

3. Rješenjem revizijskog suda broj Revd-3292/2020 od 10. ožujka 2021. dopuštena je revizija radi sljedećih pravnih pitanja:

„Teku li zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, ako on nije podnesen, od dana podnošenja tužbe, u smislu odredbe čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?“

i

„Teku li zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno koja je u tom trenutku prema redovnom tijeku bila predvidiva, u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima?“.

4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen s potraživanjem s osnova zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu za razdoblje od 29. travnja 2015. kao dana podnošenja tužbe do 19. siječnja 2018. kao dana prvostupanjske odluke tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

5. Tužitelj u reviziji smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo time što je dosudio zakonsku zateznu kamatu tek od dana prvostupanjske odluke. Navodi da je pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti uslijed nezgode u prometnog nezgodi bilo predmet raspravljanja revizijskog suda te da je pobijanom odlukom drugostupanjski sud odstupio od prakse revizijskog suda u kojima je izraženo shvaćanje da je sud odlučujući o tijeku zateznih kamata na iznos naknade štete dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je lex specialis, a da pored toga i odredba čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima uređuje pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu. Predlaže stoga da revizijski sud prihvati reviziju i dosudi tužitelju zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku štetu tekuću od utuženja 29. travnja 2015., kao i da mu se priznaju troškovi sastava žalbe, prijedloga za dopuštenje revizije i revizije sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvostupanjskog presuđenja.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija je osnovana.

8. U revizijskom stupnju postupka sporan je početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete.

9. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj zatezne kamate zahtijevao od dana podnošenja tužbe (29. travnja 2015.) te da šteta nije nastala nakon toga, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), prema kojoj obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ii tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, na dosuđeni iznos neimovinske štete dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate sukladno njegovom zahtjevu (od 29. travnja 2015.).

10. Drugostupanjski sud, smatrajući da neimovinska šteta dospijeva na dan kada se utvrđuje da je i nastala odnosno na dan zaključenja glavne rasprave i kada sud svojom presudom utvrdi neimovinsku štetu, preinačuje prvostupanjsku presudu određivanjem da se odbija zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje od 29. travnja 2015. do 19. siječnja 2018.

11. U ovoj pravnoj stvari nesporno je da se štetni događaj desio dana 17. srpnja 2012., da se radilo o prometnoj nezgodi u kojoj je tužitelj pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu, koju naknadu štete tužitelj potražuje od osiguratelja temeljem obveznog osiguranja od odgovornosti, tako da bi se trebale primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP).

12. Prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete trebalo je primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP, koja predstavlja lex specialis u konkretnom slučaju, a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade neimovinske štete u roku iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Takvo shvaćanje revizijski sud je zauzeo već u nizu svojih odluka, primjerice u odluci Rev-550/14-2, Rev-934/14-2, Rev-1910/17, Rev-1052/13- 2.

13. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da se tužitelj obratio s odštetnim zahtjevom tuženiku za naknadu neimovinske štete pa u tom slučaju, podnošenje tužbe sudu smatra se kao dan kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev i od kojeg dana mu pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, a radi se o iznosu od 5.600,00 kn.

14. S obzirom da u ovom postupku tužitelj potražuje zateznu kamatu na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe, a šteta nije nastala nakon toga, temeljem odredbe čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP pripada mu zatezna kamata na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Kod toga je potrebno napomenuti da navedena odredba ZOOP i nije različita od odredbe čl. 1103. ZOO, ali kako je i navedeno, u ovoj pravnoj stvari se primjenjuje ZOOP kao lex specialis.

15. Stoga bi odgovor na prvo postavljeno pitanje bio da za naknadu neimovinske štete kod šteta počinjenih u prometu gdje se primjenjuje ZOOP zatezna kamata teče od podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju, a ako isti nije podnesen ili se ne može utvrditi kada je bio podnesen tada od dana podnošenja tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima postupka. Navedena preinaka u pogledu tijeka kamata nije bila od utjecaja na odluku o trošku pa tako ista nije ni dirana. Tužitelju je primjenom Tbr. 10. točke 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) dosuđen trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije 1.125,00 kn i revizije 1.125,00 kn, ukupno 2.250,00 kn, uz PDV 25%, 2.812,50 kn. Odluka o kamati na trošak koja teče od dana donošenja ove odluke temelji se na čl. 151. st. 3. ZPP.

Zagreb, 27. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v. r.