Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-268/2022-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Sande Janković i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članice vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO- 52/2022. od 23. lipnja 2022. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju mjera opreza, u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-24/2022. (Kov-34/2022.) od 17. lipnja 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-52/2022. od 17. lipnja 2022., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-34/2022. od 15. srpnja 2022., protiv optuženog M. T., zbog kaznenog djela silovanja u pomaganju iz članka 153. stavka 1. i 2. u vezi članka 38. KZ/11., pod točkom I. izreke optuženiku M. T. je ukinut istražni zatvor, a pod točkom II. izreke su optuženiku M. T. na temelju članka 98. stavka 1. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) te na temelju članka 98. stavka 2. točke 4., 5. i 9. ZKP/08. određene mjere opreza: zabrana približavanja žrtvi A. N., rođenoj … s prebivalištem u Z., na udaljenost manju od 200 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja svake izravne i neizravne veze (putem telefona, mobitela, društvenih mreža, Interneta i slično) sa žrtvom A. N. te zabrana uznemiravanja žrtve A. N.. Optuženik je ujedno upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 491. stavka 1. u vezi s člankom 467. točkom 1. i člankom 468. stavkom 1. točkom 11. ZKP/08 te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 491. stavka 1. u vezi sa člankom 467. točka 3. i člankom 470. stavkom 2. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da se isto preinači na način da se optuženiku odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da se u konkretnom slučaju ista svrha koja bi se postigla primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera prema optuženiku, i to mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08. te je za svoju odluku dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, kao i u odnosu na razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora može postići primjenom blažih mjera opreza. Pri tome, prvostupanjski sud je potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje te nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se poziva žalitelj.
6. U pravu je prvostupanjski sud da uslijed iskazane izrazite kriminalne volje i upornosti pri počinjenju kaznenog djela koje se optuženiku potvrđenom optužnicom stavlja na teret pri čemu je na grub način iskoristio prijateljstvo i povjerenje žrtve koju poznaje od ranije te optuženikove ranije prekršajne osuđivanosti zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, proizlazi realno predvidiva bojazan od počinjenja novog kaznenog djela na njegovoj strani, zbog čega postoje uvjeti da mu se produlji istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Postojanje iteracijske opasnosti nužna je pretpostavka kako za određivanje ili produljenje mjere istražnog zatvora tako i za primjenu mjere opreza.
7. Međutim i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečene mjere opreza optuženom M. T. za sada se ukazuju dostatnima za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti.
8. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik kazneno neosuđivan, mlađe životne dobi, a u istražnom zatvoru proveo je nešto više od četiri mjeseca pa je za očekivati da je to iskustvo na njega utjecalo da shvati ozbiljnost situacije u kojoj se našao i u budućnosti se kloni sličnog protupravnog ponašanja.
9. Stoga je, po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, a protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud optuženom M. T. opravdano ukinuo istražni zatvor i zamijenio ga izrečenim mjerama opreza jer se iste, za sada, ukazuju dostatnom garancijom za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažim mjerama opreza, jer u konačnici, ukoliko se optuženik ne bude pridržavao izrečenih mjera, u odnosu na njega odrediti će se istražni zatvor.
10. Također, na zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, jer da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je činjenica mlađe životne dobi optuženika važna i što treba predstavljati u kontekstu utvrđene iteracijske opasnosti, odnosno da je nejasna argumentacija da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru utjecalo na optuženika da više ne čini kaznena djela, jer se na taj način implicira da je optuženik kaznu izdržao. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, samu okolnost da se radi o osobi mlađe životne dobi nije potrebno posebno obrazlagati u kontekstu egzistiranja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, odnosno mogućnosti ostvarenja svrhe istražnog zatvora blažim mjerama opreza, kao niti okolnost da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru dovoljno utjecalo na optuženika da se suzdrži od daljnjeg protupravnog postupanja, jer je životno logično da se u zbiru okolnosti gdje se radi o mlađoj osobi, ujedno kazneno neosuđivanoj, kojoj je ovo prvi boravak u istražnom zatvoru, opasnost od povrata može ublažiti i primjenom blažih mjera. Pri tome, prvostupanjski sud ne implicira da je istražni zatvor kaznena sankcija te da je optuženik kaznu izdržao, što bi predstavljalo povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 27. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović,v.r.
