REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 139 Pn-758/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Tihani Cišper u pravnoj stvari tužiteljice N. M., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u V., protiv tuženika G. Z., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice K. Ć., odvjetnika u Z., zamjenice punomoćnika tuženika M. M., odvjetničke vježbenice u Z. i punomoćnika umješača M. B., dipl. iur. umješača, na ročištu za objavu presude 27. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi štetu u iznosu 43.750,00 kuna / 5.806,62 euro sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- neimovinske štete od 40.000,00 kuna / 5.308,91 eura od 8. svibnja 2017. do isplate,

- imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 3.750,00 kuna / 497,71 euro od 27. srpnja 2022. do isplate, sve prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva u iznosu 2.000,00 kuna / 265,45 euro s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 11.788,64 kuna / 1.564,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2022. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 1. kolovoza 2019. podnijela tužbu u kojoj navodi da je 24. veljače 2016. hodala sjevernim nogostupom M. ulice u Z. te je u blizini kućnog broja … zapela nogom za oštećenje (udubljenje) na nogostupu, pala i zadobila tjelesne ozljede. Tvrdi da postoji odgovornost i pasivna legitimacija tuženika jer je propustio vršiti nadzor nad pravnom osobom koja je dužna održavati predmetnu prometnu površinu, odnosno tuženik je propustio održavati javnu površinu na način da je ista sigurna za korištenje, a ta odgovornost proizlazi iz Zakona o komunalnom gospodarstvu, Odluke o komunalnom redu i zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi. Tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede, provela je liječenje, dva operativna zahvata i fizikalnu terapiju zbog čega trpi neimovinsku i imovinsku štetu, pa potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i to za pretrpljene fizičke bolove 16.000,00 kuna, pretrpljeni strah 15.000,00 kuna, smanjenje životnih aktivnosti 12.000,00 kuna i za pretrpljene duševne boli zbog naruženja 5.000,00 kuna, te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu 5.250,00 kuna. Pokušala je spor riješiti mirnim putem te je 4. svibnja 2017. podnijela tuženiku zahtjev za naknadu štete kojeg je tuženik zaprimio 8. svibnja 2017. i u cijelosti ga otklonio. Predlaže da joj tuženik nadoknadi štetu u iznosu 53.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 48.000,00 kuna od 8. svibnja 2017. do isplate, a na iznos od 5.250,00 kuna od presuđenja do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Podneskom od 8. travnja 2022. (stranica 217-218 spisa), a nakon provedenog medicinskog vještačenja i pisanog očitovanja vještaka, tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu 42.000,00 kuna, te naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.750,00 kuna, odnosno ukupno 45.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 42.000,00 kuna od 8. svibnja 2017. do isplate i na iznos od 3.750,00 kuna od dana donošenja presude do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nema saznanja o štetnom događaju, pa osporava nastanak štetnog događaja, kao i pasivnu legitimaciju tvrdeći da nije nadležan za održavanje mjesta pada. Ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice, jer nije primijenila pažnju koja se očekuje te ističe prigovor zastare jer je parnični postupak pokrenut izvan roka od 3 godine. Osporava uzročno-posljedičnu vezu štetnog događaja i ozljeda, visinu štete te tijek zakonskih zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

4. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 3. veljače 2020. predložio da se o ovoj parnici obavijesti C. o. d.d. budući tuženik ima sklopljenu policu od osiguranja s navedenim društvom. Sud je dopisom od 3. veljače 2020. o otpočetoj parnici obavijestio C. o. d.d. (stranica 77 spisa) koje je 18. veljače 2020. dostavilo izjavu o stupanju u parnicu navodeći da je u trenutku štetnog događaja imao sklopljenu Policu osiguranja od ogovornosti (stranica 78-79 spisa).

5. Sud je na glavnoj raspravi od 3. veljače 2021. prihvatio sudjelovanje CROATIA osiguranja d.d. kao umješača na strani tuženika budući tužiteljica potražuje naknadu štete iz štetnog događaja za što se tuženik osigurao kod CROATIA osiguranja d.d., pa tuženik eventualno može tražiti regresno namirenje, zbog čega ovaj sud smatra da postoji pravni interes C. o. d.d. da u

ovoj parnici uspije tuženik, pa je na temelju članka 207. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) prihvatio sudjelovanje C. o. d.d. kao umješača na strani tuženika (stranica 92 spisa).

6. Umješač se u odgovoru na tužbu u cijelosti pridružuje navodima tuženika, osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost svojeg osiguranika, te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak pod poslovnim brojem Pn-2022/19 pokrenut povodom istog štetnog događaja, a u kojem tužiteljica od tuženika KBC Sestre milosrdnice potražuje naknadu štete prouzročenu navodnom greškom u liječenju ozljeda zadobivenih u istom štetnom događaju, pa predlaže da se razgraniče posljedice štetnog događaja od posljedica eventualnog propusta u liječenju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u fotografije mjesta događaja (stranica 6-8 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (stranica 9-60, 75 spisa), dopis IV. PP Zagreb od 13.7.2017. (stranica 61 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 6.6.2017. (stranica 62 spisa), CD snimku medicinske dokumentacije tužiteljice (stranica 76 spisa), policu osiguranja od odgovornosti s uvjetima osiguranja (stranica 80-85 spisa), presliku tužbe radi naknade štete u predmetu tužiteljice N. M. protiv KBC Sestre milosrdnice (stranica 86-90 spisa), saslušao je svjedokinju M. M. (stranica 107 spisa), svjedokinju I. M. (stranica 107-108 spisa), tužiteljicu (stranica 108-109 spisa), proveo je očevid na licu mjesta 22.4.2021. (stranica 114-115 spisa), izvršio je uvid u dopis Z. H. d.o.o. od

7.5.2021. (stranica 124 spisa), izvršio je uvid u dopis Z. H. d.o.o. od

19.7.2021. (stranica 130 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (stranica 139-184, 188- 191 spisa), proveo je medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Ž. R., prim.dr.med. (stranica 194-197 spisa), pročitao je pisano očitovanje vještaka prof.dr.sc. Ž. R., prim.dr.med. (stranica 210 spisa) i saslušao je vještaka prof.dr.sc. Ž. R., prim.dr.med. (stranica 221-222 spisa).

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja u kojem je ozlijeđena tužiteljica na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) u svezi članka 1100. ZOO-a (za naknadu neimovinske štete) i članka 1095. stavak 1. ZOO-a (za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu).

10. Između stranaka sporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost i visina tužbenog zahtjeva.

11. Radi utvrđenja okolnosti nastanka štetnog događaja s obzirom da tuženik i umješač osporavaju štetni događaj i mjesto pada tužiteljice, sud je proveo očevid na licu mjesta na kojem je tužiteljica pokazala mjesto pada. Utvrđeno je da je mjesto pada na nogostupu M. ulice kod kbr. … te da se na tom mjestu nalazi

oštećenje na kolniku - udubljenje veličine oko 60x25 cm i dubine oko 4 cm. Također je prilikom očevida utvrđeno da je mjesto pada isto kao što je vidljivo na fotografijama koje je tužiteljica priložila uz tužbu (stranica 7-8 spisa) odnosno da je mjesto pada neizmijenjeno te da i dalje postoji ulegnuće na nogostupu.

12. Svjedokinja M. M. iskazala je da joj je tužiteljica sestra i da ju je sa sestrinog telefona nazvala nećakinja i rekla joj da je tužiteljica pala i da su obje u bolnici u Draškovićevoj. Odmah je otišla u bolnicu, zatekla je tužiteljicu u hodniku i vidjela je da joj je ozlijeđena lijeva ruka na način da je bila "padajuća" i imala je oteklinu u području palca i zgloba. Pitala je tužiteljicu što se dogodilo, a ona je rekla da je pala u M. Svjedokinja iskazuje da je poslije vidjela mjesto pada, da je na tom dijelu ulegnuće, nogostup je propao i tužiteljica je potvrdila da je to mjesto pada te je svjedokinja na predočenim fotografijama potvrdila prikazano ulegnuće kao ono o kojem je iskazivala. Tužiteljica se liječila skoro 2 godine i ona joj je pomagala.

13. Svjedokinja I. M., kći tužiteljice, iskazala je da nije vidjela pad tužiteljice, tužiteljica ju je nazvala i rekla da je pala. Našle su se u Traumatološkoj bolnici, tužiteljica se žalila na strahovitu bol u lijevoj ruci, ruka je bila natečena u predjelu šake i zgloba te je od oteknuća "stršala" kost zgloba. Tužiteljica joj je rekla da je pala na nogostupu M. ulice. Namjestili su joj ruku, ali je i nakon toga ruka bila natečena, ponovno je trebalo namještati ruku, a stanje je sada takvo da ruka nije u istoj funkciji, jer tužiteljica s tom rukom ne može nositi stvari, usisavati, dizati teško i sl.

14. Tužiteljica je u iskazu navela da je išla do trafike kupiti cigarete, hodala je normalnim korakom, normalne brzine po nogostupu, a na nogama je imala niske cipele. U jednom trenutku joj je peta upala u rupu i ona je pala. Na tom dijelu je otpao gornji dio asfalta i postoji ta rupa. Dočekala se s obje ruke, odmah se digla, osjetila je veliku bol u lijevoj ruci u predjelu zgloba koji je vidljivo iskočio. Prišla joj je jedna ženska osoba i pitala je trebala li joj pomoć. Desnom rukom je pridržavala lijevu ruku, nazvala je kćerku i dogovorile su se da odmah ide u Traumatološku bolnicu. U bolnici su joj snimili ruku, namještali je i imobilizirali na način da su stavili gips. Otpustili su je kući i rekli da ruku drži u okomitom položaju, ali ju je ruka i dalje jako boljela, pa je sutradan ponovno otišla u bolnicu. Žalila se na bolove, ali su joj u bolnici rekli da je to normalno i otpravili su je kući. Kako bolovi nisu prestajali, više puta je odlazila u bolnicu i tražila pomoć, pa su joj odrezali dio gipsa, ali to nije pomoglo. Jedan dan je primijetila da joj plavi ruka, ponovno je otišla u bolnicu, izgled ruke ih je prestrašio, pa su joj skinuli gips i ponovno namještali ruku i ponovno stavljali novi gips. Ruka ju je i dalje boljela, govorila je da to ne može izdržati, a kada su joj skinuli gips odmah je bilo čudno kako izgleda ruka, prsti su joj visjeli i od zgloba do lakta je bio užasan hematom. Liječnik u bolnici ju je uputio na fizikalnu terapiju, fizijatrica ju je pogledala i rekla da ne može obaviti terapiju te da se ponovno javi ortopedu. Zbog cijele ove situacije i načina liječenja više nije imala povjerenja u liječnike u bolnici, pa se obratila privatnoj Poliklinici A. gdje su je uputili na operaciju ruke. Jedna operacija nije bila dovoljna i za otprilike godinu dana je išla na još jednu operaciju te je liječenje trajalo 2 godine. Ima posljedice ove ozljede, jer tom rukom ne može nositi teret, ne može vaditi npr. suđe iz elementa, ne može usisavati i pomaže joj kći i sestra. Mjesto pada je fotografirala njezina kći, a policiju je obavijestila bolnica. Policajki s kojom je razgovarala je rekla da se radi o rupi i opisala kako se to dogodilo.

15. Iz dopisa Z. H. d.o.o. (stranica 130 spisa) proizlazi da

Z. H. d.o.o. Podružnica Z. c. o predmetnom oštećenju nije imala nikakvih saznanja te da na toj lokaciji nisu vršene nikakve intervencije u smislu saniranja nogostupa i zbog toga o tome ne postoji nikakva dokumentacija o održavanju lokacije na kojoj je tužiteljica navodno pala.

16. Uvidom u dopis IV. Policijske postaje Zagreb od 13. srpnja 2017. utvrđeno je da su službenici policije 22. ožujka 2016. obavili obavijesni razgovor s tužiteljicom u pogledu zadobivenih ozljeda 24. veljače 2016. te da se tužiteljica nije sjećala točnog mjesta događaja, a navela je da je zapela za neku neravninu na nogostupu uslijed čega se spotaknula i pala na pod.

17. Na temelju izvedenih dokaza, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica pala na nogostupu M. ulice kod kbr. … i to na način da je zapela za ulegnuće,

spotaknula se i pala. Sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice da je pala zbog udubljenja na nogostupu, jer je ovakav iskaz uvjerljiv s obzirom da je sud prilikom očevida utvrdio da se radi o ulegnuću dubine oko 4 cm, pa je logično i životno da zbog takvog udubljenja dolazi do poremećaja u ravnoteži i pada. Predmetno ulegnuće nalazi se prikazano na fotografijama koje je tužiteljica priložila uz tužbu, a sud je prilikom očevida utvrdio da je stanje potpuno neizmijenjeno što potvrđuje i dopis Z.

H. d.o.o. prema kojem na predmetnoj lokaciji nije vršeno nikakvo saniranje nogostupa. Dakle, stanje, odnosno ulegnuće nogostupa koje je utvrđeno prilikom očevida je onakvo kao što je vidljivo na fotografijama (stranica 8 spisa) koje su priložene uz tužbu. U odnosu na dopis IV. Policijske postaje Zagreb u kojem se navodi se tužiteljica ne sjeća točnog mjesta događaja, tužiteljica je u iskazu pojasnila da ju je policajka pitala pred kojim kućnim brojem je pala, a ona joj je rekla da ne zna koji je to kućni broj, a policajki je opisala što se dogodilo i spomenula je rupu. Tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz na temelju kojeg bi sud mogao zaključiti da tužiteljica nije oprezno hodala, odnosno da nije upotrijebila dužnu pažnju prosječnog pješaka. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica hodala normalnim korakom i normalnom brzinom, kretala se prostorom (nogostupom) namijenjenim za kretanje pješake te nije utvrđeno da bi do pada došlo zbog njezine nepažnje, već sud nalazi utvrđenim da je isključivi razlog pada ulegnuće na nogostupu, odnosno neodržavanje nogostupa.

18. Člankom 1045. stavak 1. ZOO-a određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1084. ZOO-a propisano da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

19. Člankom 4. stavak 2. i člankom 8. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18., 110/18. i 32/20.) propisano je da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba te su jedinice lokalne samouprave te pravne koje obavljaju komunalne djelatnosti dužne osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti u skladu s načelima na kojima se temelji komunalno gospodarstvo. Komunalnu djelatnost, u smislu članka 22. stavak 1. točka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu čini i održavanje nerazvrstanih cesta. Člankom 23. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da se pod održavanjem nerazvrstanih cesta razumijeva skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta.

20. Održavanje i definicija cesta propisani su Zakonom o cestama ("Narodne novine", broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19.), pa je tako člankom 2. stavak 1. točka 1. određeno da su "javne ceste" one ceste koje su razvrstane sukladno ovom Zakonu. Prema članku 3. Zakona o cestama javne ceste su u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske te se prema članku 6. razvrstavaju u četiri skupine: (1) autoceste, (2) državne ceste, (3) županijske ceste i (4) lokalne ceste.

21. Koje su to konkretno javne ceste određeno je Odlukom o razvrstavanju javnih cesta ("Narodne novine", broj 103/18..) te ovom Odlukom M. ulica nije razvrstana kao javna cesta što znači da je M. ulica nerazvrstana cesta.

Člankom 98. stavak 1. Zakona o cestama propisano je da su nerazvrstane ceste one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti, a koje nisu razvrstane kao javne ceste, i to posebice ceste koje su na području gradova s više od 35000 stanovnika. Nerazvrstanu cestu, između ostalog, čini nogostup (članak 100.) te javnom cestom upravlja jedinica lokalne samouprave na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo.

22. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da je M. ulica nerazvrstana cesta na području Z., a kojom upravlja Grad Z. sukladno propisima o komunalnom gospodarstvu te da nogostup čini dio ceste – M.

ulice.

23. Iz navedenog slijedi da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. U skladu s tom zakonskom obvezom tuženik je donio Odluku o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 18/13., 16/14., 25/15., 2/17., 7/18. i 20/18.) te je u članku 2. stavak 1. nerazvrstana cesta definirana kao cesta koja se koristi za promet vozilima i koju svatko može slobodno koristiti na način propisan ovom Odlukom. Člankom 7. Odluke o nerazvrstanim cestama propisano je da nerazvrstanim cestama upravlja Grad Zagreb, dok je člankom 8. propisano da poslovi upravljanja obuhvaćaju održavanje nerazvrstanih cesta. Tuženik je svoju djelatnost osigurao kod umješača te nije sporno da je sklopljena Polica osiguranja od odgovornosti prema trećima.

24. Sud smatra za štetni događaj isključivo odgovornim ovdje tuženika i to u smislu članka 1045. stavak 1. u svezi članka 1084. ZOO-a, jer je tuženik propustio održavati nogostup i sanirati oštećenje, tj. udubljenje. Neodržavanje nogostupa proizlazi i iz dopisa Z. h. d.o.o. u kojem se navodi da na predmetnoj lokaciji nisu vršene nikakve intervencije. Zbog propusta u održavanju nogostupa na način da bude siguran za nesmetano kretanje korisnika-pješaka, došlo je do pada i ozljeđivanja tužiteljice te u njezinom ponašanju u predmetnoj situaciji sud ne nalazi doprinosa nastanku štetnog događaja. Ovaj sud smatra da se tužiteljica kritične zgode kretala na način primjeren kretanju prosječnog pješaka kada je u jednom trenutku zbog ulegnuća na nogostupu pala te se pritom ozlijedila. Dakle, nije osnovan prigovor tuženika i umješača da je tužiteljica isključivo odgovorna za pad. 25. U odnosu na osnov i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Ž. R., prim.dr.med. koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica zadobila prijelom donjeg dijela lijeve palčane kosti, prijelom stiloidnog nastavka lijeve lakatne kosti i natučenje lijevog koljena. Mišljenje je vještaka da postoji uzročno-posljedična veza pada i zadobivenih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon kontrole ortopeda 4. kolovoza 2017. Zbog zadobivenih ozljeda pretrpjela je primarni strah u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg u trajanju 8 dana i manjeg u trajanju 21 dan. Pretrpjela je fizičke boli jakog intenziteta 4 dana, srednjeg 14 dana i manjeg 56 dana. Ozljede su umanjile životnu aktivnost tužiteljice za 10%. Ožiljak u području lijevog ručnog zgloba, tj. donjeg dijela lijeve podlaktice u boji i razini okolne kože dužine oko 15 cm predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kada tužiteljica zakreće ruku u lakatnom zglobu te postaje vidljiv palmarni dio podlaktice, dakle, dio podlaktice koji se nastavlja na dlan. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 60 dana po 2 sata dnevno, te daljnjih 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

26. Tužiteljica prigovara ocjeni smanjenja životnih aktivnosti, jer da vještak nije ocijenio trajne posljedice s osnove prijeloma stiloidnog nastavka lakatne kosti, već samo s osnove prijeloma donjeg dijela lijeve palčane kosti. Prigovara ocjeni bolova, straha te potrebe za tuđom pomoći i njegom budući su određeni u prekratkom trajanju.

27. Tuženik prigovara mišljenju vještaka u cijelosti jer smatra da je vještak precijenio sve vidove štete.

28. Sud je sukladno članku 260. stavak 2. ZPP-a odredio pisano očitovanje vještaka na prigovore tužiteljice i tuženika te je vještak u pisanom očitovanju naveo da je kod ocjene smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir i prijelom stiloidnog nastavka, te je u skladu s zadobivenim ozljedama, tijeku i načinu liječenja te uzimajući u obzir klinički pregled, dao ocjenu pretrpljenih bolova i straha, kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom pri čemu je uzeo u obzir da je tužiteljica dešnjakinja, a ozlijeđena je lijeva ruka. U odnosu na prigovore tuženika vještak ponavlja da je tijek liječenja utjecao na ocjenu trajanja potrebe za tuđom pomoći, a da je ocjenu bolova, straha i smanjenja životnih aktivnosti dao na temelju kliničkog pregleda tužiteljice, pokretljivosti lijevog ručnog zgloba te tijeka i načina liječenja.

29. Tužiteljica nije imala primjedbi na pisano očitovanje vještaka i suglasila se s obrazloženjem vještaka, dok je tuženik prigovorio da se vještak nije očitovao je li prilikom ocjene smanjenja životne aktivnosti vodio računa o važećim Orijentacijskim medicinskim tablicama.

30. Radi očitovanja na prigovore tuženika sud je odredio saslušanje vještaka prof.dr.sc. Ž. R., prim.dr.med. koji je iskazao da se prilikom ocjene smanjenja životnih aktivnosti vodio važećim Orijentacijskim medicinskim tablicama, upoznat je s Orijentacijskim med. tablicama koje postoje i koje su objavljene u Hrvatskoj, a postoji nekoliko tablica koje sugeriraju određeni postotak smanjenja životnih aktivnosti. Ponavlja da je tužiteljica dešnjakinja i da je pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti to uzeo u obzir, odnosno da se radi o ozljedi u području lijevog ručnog zgloba.

31. Tuženik je i nadalje prigovarao nalazu i mišljenju tvrdeći da je ocjena smanjenja životnih aktivnosti od 10% previsoka te je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja.

32. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja, jer smatra da je vještak prof.dr.sc. Ž. R. nalaz i mišljenje izradio stručno, jasno i obrazloženo, te sukladno članku 258. ZPP-a. Vještak je u cijelosti odgovorio na iznesene prigovore tužiteljice i tuženika te pojasnio težinu ozljede i tijek liječenja tužiteljice, a što upućuje da je procjena smanjenja životne aktivnosti, trajanja i intenziteta straha i fizičkih bolova te potrebe za tuđom pomoći i njegom dana objektivno i sukladno zadobivenim ozljedama.

33. Dakle, sud nalazi utvrđenim da je ozljeda utvrđena medicinskim vještačenjem posljedica pada tužiteljice, tj. u uzročno-posljedičnoj vezi, jer je prihvaćen kao uvjerljiv iskaz tužiteljice da se pri padu dočekala na ruke i odmah osjetila intenzivnu bol u lijevoj ruci te je vještak naveo da postoji uzročno-posljedična veza pada tužiteljice i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Stoga tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a.

34. Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 8 dana i manjeg intenziteta 21 dan (7.000,00 kuna). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 14 dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju 56 dana (13.000,00 kuna). Iz nalaza i mišljenja ovaj sud nalazi utvrđenim da su trajne posljedice umanjile opću životnu aktivnost tužiteljice za 10% (12.000,00 kuna). Kod tužiteljice je ostao ožiljak u području lijevog ručnog zgloba, tj. donjeg dijela lijeve podlaktice u boji i razini okolne kože dužine oko 15 cm koji je vidljiv kada tužiteljica zaokreće ruku što predstavlja naruženje lakog stupnja vrlo uočljivo trećim osobama, jer se ožiljak nalazi na mjestu koje se ne prekriva odjećom i životno je i normalno da u svakodnevnom životu čovjek okreće ruku, a ne drži je nepomično uz sebe, pa je takav ožiljak vrlo uočljiv trećim osobama (8.000,00 kuna). S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužiteljice, dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, trajnost posljedica, stupanj i uočljivost naruženja, te dob tužiteljice ovaj sud smatra da joj u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 40.000,00 kuna.

35. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 60 dana po 2 sata dnevno, te 30 dana po 1 sat dnevno, a što ukupno iznosi 150 sati. Tužiteljica je iskazala da su joj pomoć pružale kći i sestra, a ista joj je bila potrebna oko osobne higijene i kućanskih poslova. Uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužiteljica za jedan sat tuđe pomoći i njege u iznosu 25,00 kuna po satu, a primjenjujući članak 223. ZPP-a, sud je na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a odredio iznos od 3.750,00 kuna kao naknadu imovinske štete.

36. Slijedom navedenog tužiteljici je dosuđena novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 40.000,00 kuna/5.308,91 eura i imovinske štete u iznosu od 3.750,00 kuna/497,71 euro, odnosno ukupno 43.750,00 kuna/5.806,62 euro, dok je ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 2.000,00 kuna/265,45 euro odbijen kao neosnovan.

37. Obveza pravične novčane naknade neimovinske štete na temelju članka 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 8. svibnja 2017. kao dana kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev. Uvidom u dopis tuženika od 6. lipnja 2017. kojim odgovara na odštetni zahtjev utvrđeno je da tuženik potvrđuje da je odštetni zahtjev zaprimio 8. svibnja 2017. (stranica 62 spisa). Stoga su na iznos neimovinske štete od 40.000,00 kuna / 5.308,91 euro dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 8. svibnja 2017. do isplate. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je prema članku 29. stavak 2. ZOO-a.

38. U odnosu na zatezne kamate za troškove tuđe pomoći i njege ističe se da ovi troškovi predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (članak 1086. ZOO). Tužiteljici su tuđu pomoć i njegu pružale kći i sestra te je slobodnom ocjenom suda utvrđena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu 25,00 kuna. Tužiteljica ne tvrdi da je pomoć i njegu plaćala prije podnošenja tužbe, već je sud utvrdio cijenu sata tuđe pomoći u vrijeme zaključenja glavne rasprave, pa stoga tužiteljici pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći u iznosu 3.750,00 kuna / 497,71 euro od dana presuđenja odnosno od 27. srpnja 2022. do isplate u visini stope određene člankom 29. stavak 2. ZOO-a (ovakvo pravno shvaćanje o dospijeću ovog vida štete zauzeo je Županijski sud u Bjelovaru u presudi poslovni broj Gž-1130/2021 od 8. studenoga 2021.).

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužiteljica je 100% uspjela u osnovi i 96% u visini, odnosno njezin uspjeh u sporu iznosi 98% (100+96=196:2=98). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 2% (100% - 98% uspjeha tužiteljice), što znači da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužiteljici odmjerava naknada troška u omjeru od 96% (98% uspjeha tužiteljica umanjeno za 2% uspjeha tuženika).

40. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14. i 118/14.) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1 - 100 bodova), sastav podneska od 23.9.2019. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 3.2.2020. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 18.3.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova), zastupanja na očevidu 22.4.2021. (Tbr. 9/7-100 bodova), zastupanja na ročištu 16.9.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 28.1.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova), sastav podneska od 8.4.2022. (Tbr. 8/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu 10.6.2022. (Tbr. 9/1-100 bodova). Ukupno je tužiteljici priznato 900 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 10,00 kuna iznosi 9.000,00 kuna. Također joj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 882,00 kune i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 807,00 kuna, odnosno ukupno priznati trošak iznosi 10.329,00 kuna. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 96%, pa je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu 9.915,84 kune.

41. Trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna i trošak očevida u iznosu 372,80 kuna priznati su tužiteljici u cijelosti, jer su bili potrebni bez obzira na uspjeh u sporu, pa je tužiteljici dosuđen ukupno trošak u iznosu 11.788,64 kuna / 1.564,62 eura. Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

42. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Tako tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 12. listopada 2021. i 22. listopada 2021. kojima obavještava sud o novoj punomoćnici i dostavlja zdravstveni karton, jer sastav ovih podnesaka nije potreban radi raspravljanja i odlučivanja.

43. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen iz razloga primjene članka 154. stavak 2. ZPP-a.

44. Sukladno članku 48. u svezi članka 43. stavak 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi dosuđene novčane obveze iskazani su dvojno, u kunama i euru, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Preporuka je Ministarstva financija da se dvojno iskazivanje primjenjuje odmah na svim odlukama od 15. srpnja 2022., a obavezno je najkasnije od 5. rujna 2022.

45. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. srpnja 2022.

Sutkinja

Tihana Cišper

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu

2. Tuženiku po pun.

3. Umješaču na broj S-248/20