REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 60/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj. K. pok. P., OIB: … , kojega zastupa punomoćnica E. P., odvjetnica u B., protiv I-tuženice R. H., koju zastupa O. d. o. u Z. i I.-t. G. B., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-810/2018-4 od 5. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1928/2017 od 28. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-810/2018-4 od 5. ožujka 2020. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1928/2017 od 28. lipnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda čija izreka glasi:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se prema tuženicima da je tužitelj LJ. K. OIB: … stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim na skici izmjere stalnog sudskog vještaka A. T. od 12.03.2018.god. kao dio čest. zem. … k.o. G. J. u površini od 183 m2, omeđen točkama A-I-F-G-H-A i dio čest. zem. … k.o. J. G. u površini od 2094 m2, omeđen točkama A-B-C-D-E-F-I-A, koja skica je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj predmetne nekretnine, a nakon izvršene parcelacije, uknjiži u zemljišnoj knjizi na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti iste.“.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj zbog sljedećeg pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena rješenjem ovoga suda broj Revd 1676/2020-2 od 14. srpnja 2020.:
„Je li ispunjen uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su ranije bile uknjižene kao društveno vlasništvo i općenarodna imovina, a danas kao vlasništvo Republike Hrvatske, ukoliko na dan 17. studenoga 1997. godine stjecatelj ima ispunjen uvjet neprekidnog posjeda preko 40 godina, odnosno da li se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu računa i razdoblje dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu prije 17. studenoga 1997.?“.
3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju.
4. Revizija je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama koje je, prema njegovim tvrdnjama, stekao dosjelošću.
7. Pred nižestupanjskim sudovima pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev jer:
- je, prema izvatku iz zemljišne knjige, I-tuženica Republika Hrvatska upisana kao vlasnica nekretnine označene kao čk. br. … k.o. J. G., dok je nekretnina označena kao čk. br. … k.o. G. J., u zemljišnim knjigama još uvijek upisana kao Općenarodna imovina a kao organ upravljanja upisan je Mjesni odbor J. G., te koji se dio čestice na dane 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazio unutar granica građevinskog područja Općina B.,
- tužitelj u ovom parničnom postupku nije dokazao svoje tužbene navode da je predmetna nekretnina u dugogodišnjem posjedu njega i njegove obitelji budući da iz iskaza saslušanih svjedoka sudovi nisu mogli sa sigurnošću utvrditi da su tužitelj i njegovi prednici bili u samostalnom, neprekidnom i neometanom posjedu predmetnih nekretnina u razdoblju dužem od 40 godina do 6. travnja 1941.
8. Nepravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da se na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću posljedično čemu su nepotpuno utvrdili činjenično stanje kada su utvrđivali samo jesu li tužitelj i njegovi prednici bili u samostalnom, neprekidnom i neometanom posjedu predmetnih nekretnina u razdoblju dužem od 40 godina do 6. travnja 1941., ali ne i kasnije. O tom pravnom pitanju ovaj revizijski sud se izjasnio npr. u odlukama broj Rev- 291/2014 od 17. travnja 2018. i Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. u kojima je navedeno:
„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“.
9. Naime, čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima na koji se pozvao drugostupanjski sud u pobijanoj presudi. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. je u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenoga 1999., Ustavni sud je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. - „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).
10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) na koje se revident i poziva vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:
„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“.
11. U presudama Radomilja i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda (tako i ovaj, revizijski sud u odluci broj Rev 2776/16 od 29. siječnja 2019.).
12. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. br. 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.
13. Zato je tužiteljeva revizija osnovana zbog pogrešne primjene materijalnog prava na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojega je dopuštena. No, primjenom čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer su zbog pogrešne primjene materijalnog prava nižestupanjski sudovi nepotpuno utvrdili činjenično stanje kada su utvrđivali samo jesu li tužitelj i njegovi prednici bili u samostalnom, neprekidnom i neometanom posjedu predmetnih nekretnina u razdoblju dužem od 40 godina (samo) do 6. travnja 1941., ali ne i kasnije, i jer nisu ocijenili ni postoje li okolnosti za primjenu navedenog pravnog shvaćanja, a na što je sve revident ukazivao i u ovoj reviziji i u žalbi protiv prvostupanjske presude. Stoga će prvostupanjski sud otkloniti te propuste i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
Zagreb, 27. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić, v.r.
