Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ob-12/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, predsjednice vijeća, Marije Vetme, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, člana vijeća, u pravnoj stvari maloljetnih tužiteljica: 1.E. M. iz Z., M. H. i. ., OIB:. i 2.K. M. iz Z., M. H. i. ., OIB:., koje zastupa zakonska zastupnica, majka I. M. iz Z., M. H. i. ., OIB:. i punomoćnik A. H. odvjetnik u Z., M. t. . protiv tuženika F. M. iz Z., S. ., sa boravištem u N., 7. D., K. ., OIB:., kojeg zastupa punomoćnik D. D. odvjetnik u Z., U. A. Š. ./.., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 146-P Ob-1007/2021-11 od 4. svibnja 2022., u sjednici održanoj 27. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 146- P Ob-1007/2021-11 od 4. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I./ Mijenja se obaveza uzdržavanja određena Sudskom nagodbom sklopljenom pod poslovnim brojem P Ob-707/17 od 2. studenog 2018. na način da se ocu F. M. nalaže da za maloljetnu tužiteljicu E. M. doprinosi mjesečno umjesto ranijeg iznosa od 1.300,00 kn iznos od 2.500,00 kn mjesečno najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec počevši od 1. studenog 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun majke I. M..

II./ Mijenja se obaveza uzdržavanja određena Sudskom nagodbom sklopljenom pod poslovnim brojem P Ob-707/17 od 2. studenog 2018. na način da se ocu F. M. nalaže da za maloljetnog tužiteljicu K. M. doprinosi mjesečno umjesto ranijeg iznosa od 1.000,00 kn iznos od 1.500,00 kn najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec počevši od 1. studenog 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun majke I. M..

III./ Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalitelji u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a zbog nedostatka valjanih i dostatnih razloga i valjanog obrazloženja. Žalitelj u žalbi ponavlja navode isticane tijekom prvostupanjskog postupka da u svom kućanstvu uzdržava još tri osobe, a osporava i zaključak prvostupanjskog suda da dosuđeni iznos uzdržavanja odgovara potrebama uzdržavanih osoba i mogućnostima obveznika plaćanja uzdržavanja. Žalitelj sadržajno osporava i pravilnost slobodne ocjene dokaza tvrdeći da je sud tuženikov iskaz prihvatio samo i isključivo u dijelovima koji se odnose na podatke o imovnom stanju ili u dijelovima koji su sudu koristili da potvrdi navode majke tužiteljica. Ponovo u žalbi navodi da živi u podstanarskom stanu, da mu sadašnja supruga boluje od karcinoma, da je izgubila posao i da su zbog teške bolesti supruge zajedničko maloljetno dijete trebali upisati u vrtić jer se dijete od 2 godine u takvoj situaciji, u kojoj tuženik radi, a njegova sadašnja supruga sprema na operaciju zbog karcinoma, treba nekome povjeriti na skrb, da je trošak vrtića u N. veći od troška vrtića u H. te da cijena vrtića, koja se u N. plaća za tu vrstu usluga, iznosi 700 Eura. Žalitelj osporava i ocjenu iskaza majke tužiteljica, odnosno utvrđenje visine troškova osobne higijene djevojčice od 14 do 15 godina u svoti od 700,00 kuna mjesečno, a ukazuje na propust suda ocijeniti činjenicu da majka tužiteljica, za razliku od tuženika, ne plaća trenutno troškove stanovanja. Žalitelj smatra da mu se u doprinos treba uračunati trošak obuće i školskih torbi koje kupuje tužiteljicama. Žalitelj ponavlja da uz plaću od 2200 do 2400 Eura ima troškove koji se odnose na uzdržavanje za dvije kćeri iz prvog braka – 306 Eura , najam i režije za stan u N. 675 eura , jaslice za dijete iz drugog braka 736 Eura, osiguranje stana i automobila 140 Eura iz čega proizlazi da tuženik sa svojom obitelji cijeli mjesec živi od nepunih 600 Eura. Također navodi da je njegova bivša supruga (majka tužiteljica) od 2019., obzirom da je zaposlen u Njemačkoj, svaki mjesec prima dječji doplatak koji iznosi prema iskazu majke malodobnih tužiteljica 357 Eura, te da je pogrešan zaključak suda da takav doplatak nema utjecaja na određivanja visine uzdržavanja djece u R. H..

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev maloljetnih tužiteljica radi povećanja uzdržavanja koja je obveza utvrđena sudskom nagodbom sklopljenom pod poslovnim brojem P Ob-707/2017 od 2. studenoga 2018. pred istim prvostupanjskim sudom prema kojoj je tuženik u obvezi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice E. M., tada u dobi od 10 godina (rođena .. . ..), plaća mjesečno 1.300,00 kuna, a za uzdržavanje maloljetne K. M. tada u dobi od 7 godina (rođena .. . ..) plaća mjesečno 1.000,00 kn. 7. Podneskom koji prileži na stranici 14 spisa maloljetne tužiteljice zahtijevale su uzdržavanje u svoti od 3.960,00 kuna (E. M.), te 3.600,00 kuna (K. M.) mjesečno i to počevši od 1. studenoga 2021.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj tvrdnjom da presuda nema valjane razloge o odlučnim činjenicama kao ni valjano obrazloženje.

10. Protivno žalbenim navodima nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. a u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalitelj kritizirajući pravilnost slobodne ocjene dokaza.

11. Prvostupanjski je sud dokaze ocijenio prema odredbi članka 8.ZPP-a i za ocjenu dokaza dao je razloge koji imaju podlogu u rezultatima procesne građe.

12. Nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi.

13. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

14. Nije sporno da je sudskom nagodbom od 2. studenoga 2018. u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, u predmetu broj P Ob-707/17 određen iznos uzdržavanja koji je dužan plaćati tuženik maloljetnoj tužiteljici E.M. u svoti od 1.300,00 HRK te maloljetnoj K. M. u svoti od 1.000,00 HRK te da maloljetne tužiteljice stanuju s majkom.

15. Sporno je u ovom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, jesu li promijenjene okolnosti u odnosu na sudskom nagodbom određenu obvezu uzdržavanja, odnosno jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da se povisi uzdržavanje za maloljetnu djecu za svotu od 1.300,00 kuna koliko je plaćao tuženik za uzdržavanje maloljetne E. M. na dosuđenu svotu od 2.500,00 HRK odnosno sa svote od 1.000,00 HRK koliko je plaćao za uzdržavanje maloljetne K. M. na dosuđenu svotu od 1.500,00 HRK.

16. Mjerodavnim pravilima o uzdržavanju maloljetnog djeteta sadržanim u Obiteljskom zakonu (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019 i 47/20, u daljnjem tekstu: ObZ) koja su zajamčena i Konvencijom o pravima djeteta ( Narodne novine - međunarodni ugovori, broj 12/93, 20/97, 4/98, 13/98, 5/02, 7/02, 2/03, 2/17, 4/17 u daljnjem tekstu: Konvencija) je propisano:

- da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile (članak 285. ObZ-a);

- da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta (članak 288. stavak 1. ObZ-a);

- da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 1. ObZ-a)i da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (članak 310. stavak 2. ObZ-a);

- da su ukupne materijalne potrebe djeteta koje se utvrđuje o parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta i određuje se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. ObZ-a);

- da su ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanja u vrijeme kada se uzdržavanje određuje (članak 313. stavak 1. ObZ-a) i da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sve stalna i privremena novčana primanja (članak 313. stavak 2. ObZ-a);

- da je sud kada utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. članka 313. ObZ-a uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja ( članak 313. stavak 4. ObZ-a) i uzeti u obzir novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (članak 313. stavak 5. ObZ-a);

- da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (članak 309. ObZ-a);

- da se iznimno potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju (članak 314. stavak 2. ObZ-a);

- da odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što utvrdi ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (članak 317. stavak 1. ObZ-a);

17. U presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja sud utvrđuje povećani iznos uzdržavanja i određuje dan od kojega ga treba plaćati (članak 432. stavak 1. ObZ-a).

18.Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne Novine 30/2021 i Narodne Novine 37/2022) određeno je:

- da minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj od siječnja do prosinca 2020. koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom za dijete do 6 godina iznosi 1.149,71 HRK, za dijete od 7 do 12 godina iznosi 1.352,60 HRK, a za dijete od 13 do 18 godina 1.487,86 HRK, dok je za razdoblje od siječnja do prosinca 2021. za dijete do 6 godina iznosio 1.211,93 HRK, za dijete od 7 do 12 godina iznosio 1.425, 80 HRK, a za dijete od 13 do 18 godina iznosio je 1.568,38 HRK.

19. Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ( Narodne Novine 30/2021 i 37/2022) za platni razred prihoda obveznika uzdržavanja od 18.001 do – 20.000 za dijete do 6 godina mjesečni iznos je 3.060,00 HRK, za dijete od 7 do 12 godina 3.600,00 HRK, a za dijete od 13 do 18 godina je 3.960,00 HRK dok je zajamčeni preostali dio prihoda 6.500,00 kn.

20. Dakle, prema navedenim pravilima sud je dužan kod promijenjenih okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta, ukupne mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje s obzirom na njegove prihode i imovinsko stanje i druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnoj sposobnosti i pri tome voditi računa o propisanim minimalnim novčanim iznosima za uzdržavanje te tablicama i prosječnim potrebama djeteta, odnosno u postupcima kakav je ovaj, pored roditelja koji snosi najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj (članak 6. ObZ-a i članak 27. stavak 2. Konvencije) ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit (članak 5. OBZ-a i članak 3. Konvencije).

20.1. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su se od sklapanja sudske nagodbe u predmetu istog prvostupanjskog suda P Ob-707/17 od 2. studenog 2018. promijenile okolnosti kako na strani tužiteljica tako i na strani tuženika.

20.2. Tuženik je 2019. u obvezi uzdržavati još jedno maloljetno dijete koju je dobio sa sadašnjom suprugom. Prvostupanjski sud utvrdio i pravilnosti tih utvrđenja se žalbom i ne osporavaju:

- da je u trenutku kada je postignuta sudska nagodba o predmetu P Ob- 707/2017 maloljetna E. bila u dobi od 10 godina a K. u dobi od 7 godina dok je u trenutku podnošenja tužbe E. (rođena 7. srpnja 2007.) bila u dobi od 14 godina, a K. (rođena 18. siječnja 2011.) u dobi od nepunih 11 godina;

- da je E. ušla u pubertet, počela se šminkati i da su se povećali troškovi njezine osobne higijene koji su ranije iznosili 300,00 do 400,00 kuna, a sada iznose i do 700,00 kuna mjesečno, da su u vrijeme sklapanja nagodbe tužiteljice sa majkom živjele kod bake po mami koje tada nisu plaćali podstanarstvo već samo režije u iznosu od 1000,00 kuna a da su „prošle godine“ u odnosu na iskaz koji je dan 13. travnja 2022. živjele u podstanarskom stanu 6 ili 7 mjeseci i da je trošak stanarine iznosio 2.800,00 HRK, a režije su bile 500,00 do 700,00 HRK bez interneta i bilo kojih drugih troškova,

- da bakin stan sa zatvorenim balkonom ima 45 m² i u njemu je jedna mala soba, jedna velika soba koja je ujedno i dnevni boravak tako da majka tužiteljica spava u maloj sobi a kćerke sa bakom u velikoj sobi s tim da E. spava na svom krevetu a K. s bakom. Površina iznajmljenog stana bila je oko 50 m², imao je jednu spavaću sobu u kojoj su spavale tužiteljice, a njihova majka je spavala u dnevnom boravku;

- da troškovi prehrane za obje kćeri mjesečno iznose 1.000,00 do 1.200,00 kuna u koje nisu uračunati slatkiši, a da svaka kćer dnevno dobije po 10,00 kn za gablec,

- da je E. odličan đak i često radi neke projekte pa ima troškove mjesečnog fotokopiranja dokumentacije oko 200,00 HRK, ide sa školom izlete koji nisu skupi ali treba džeparac od 200,00 HRK koji je uobičajeni iznos koji djeca dobivaju s tim što u godinu i po koliko je trajala pandemija Covid 19 nisu išle na izlete, da E. godišnje ide na otprilike deset dječjih rođendana za koje troškove poklona treba iznose od 100,00 do 200,00 kn jer više ne može priuštiti, da se E.kupuje školski pribor kroz godinu , bilježnice, tehničke olovke i sličan pribor, s tim da E. ne pohađa izvanškolske aktivnosti jer za to nema novaca iako bi ona željela ići na učenje još jednog jezika, da se E. kupuje odjeća na akcijama, dva puta godišnje po sezoni izdvaja se između 700,00 do 1.000,00 HRK, a za izlazak jednom tjedno 50,00 HRK, dok su školski troškovi za K. niži jer je ona tek 5. razred i jednu školsku torbu nosi dvije ili tri sezone, a na početku školske godine za K. se potroši koliko i za E., nekih 700,00 kn što uključuje i omote knjiga i bilježnica i ostali pribor, da će u svibnju 2022. ići nekoliko dana na Krk sa školom, da K. ima manje dječjih rođendana jer je drukčiji razred pa se na njezine dječje rođendane troši upola manje nego za E., da K. do sada nije išla ni na jednu izvanškolsku aktivnost ali je izrazila želju da ide na dramsku, kao i da se na K. odjeću i obuću troši duplo manje nego na E. jer sve što je sačuvano od E., K. nosi, te da se kane preseliti u podstanarski stan s obzirom na to da je baka tužiteljica teško bolesna i vjerojatno će morati biti smještena u dom u kom slučaju će se njezin stan morati unajmiti jer je mirovina mala pa neće biti dovoljna za plaćanje doma;

- da majka tužiteljica prima za kćeri dječji doplatak u iznosu od 357 eura;

21. Sud je utvrdio da od podnošenja tužbe pa nadalje mjesečne materijalne potrebe E. su 2.500,00 kuna, a Karle 1.500,00 kuna.

22. Prvostupanjski je sud prihvatio ne samo iskaz majke maloljetnih tužiteljica kao istinit već i tuženikov iskaz u dijelu njegovih mjesečnih primanja što koje podatke potvrđuje i obračun plaće koji je dostavljen za listopad 2021. (stranica 11, 26 do 28 spisa), a prihvatio je i njegov iskaz da mu ovisno o satnici plaća varira od 2200 do 2.400 Eura što na dan podnošenja tužbe predstavlja kunsku protuvrijednost od 16.507,16 HRK do 18.007,82 HRK. Sud je također utvrdio i uzeo u obzir da je tuženik vlasnik vozila Mercedes iz 2010. za koji plaća kredit s tim što je pravilno istakao da obveza plaćanja uzdržavanja ima prednost pred plaćanjem kreditnih obveza koje nisu nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Okolnost da je tuženikova sadašnja supruga nezaposlena i da ne ostvaruje primanja kao ni okolnost da zajedno u kućanstvu s tuženikom osim supruge i njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta stanuje i sin njegove sadašnje supruge, po ocjeni suda ,koju kao pravilnu prihvaća i ovaj sud, nisu bitne za određivanje uzdržavanja odnosno izmjenu odluke o uzdržavanju jer je obveza uzdržavanja djeteta njegove sadašnje supruge obveza roditelja tog djeteta, a obveza uzdržavanja maloljetnih tužiteljica ima prednost u odnosu na eventualnu obvezu uzdržavanja tuženikove sadašnje supruge.

23. Činjenica što je tuženik sa sadašnjom suprugom D. 2019. dobio još jedno maloljetno dijete koje je dužan uzdržavati, nije zapreka povišenju uzdržavanja za maloljetne tužiteljice. Prema tablici o prosječnim potrebama maloljetne djece prema platnom razredu tužitelja, koji spada u platni razred 18,001,00 do 20.000,00 HRK, prosječne mjesečne potrebe (kako je već navedeno) za dijete do 6 godina života iznose 3.060,00 HRK , za dijete od 7 do 12 godina 3. 600,00 HRK, a za dijete od 13 do 18 godina 3.960,00 HRK s tim da obvezniku uzdržavanja mora ostati zajamčeni preostali dio prihoda u svoti od 6.500,00 HRK. Kad tužitelj podmiri obvezu uzdržavanja maloljetnih tužiteljica, ostaje za podmirenje obveze uzdržavanja još jednog djeteta, i preostaje mu iznos koji je viši od zajamčenog preostalog dijela prihoda, a koji prema tablicama iznosi 6.500,00 kuna.

23.1. Okolnost da tuženik ima kredit za kupnju osobnog automobila ne utječe na zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetne djece jer obveza uzdržavanja ima prioritet u odnosu na druge obveze s obzirom da je uzdržavanje maloljetnog djeteta dio sadržaja roditeljske skrbi i prvenstveno dužnost njihovih roditelja propisana odredbom članak 288. stavak 1. ObZ-a te članka 27. Konvencije.

23.2. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da uzdržavanje djece ima prednost pred drugim obvezama. Primarna i najveća dužnost roditelja je uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmiriti njihove potrebe koji im omogućavaju normalan razvoj, a zbog toga moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati pojačani napor pa makar i na štetu vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti (članak. 313. stavak 4. ObZ-a).

23.3. kad se uzme u obzir sve navedeno, i usprkos tome što su troškovi života u R. N.zasigurno viši od onih u R. H. gdje žive maloljetne tužiteljice, plaćanjem iznosa od 2.500,00 za maloljetnu E. i 1.500,00 za maloljetnu K. tuženik neće bitno ugroziti svoju egzistenciju niti egzistenciju osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. U ocjeni žalbenih navoda da je sud trebao umanjiti utvrđenu obvezu za iznos dječjeg doplatka valja kazati da je sud pravilno otklonio već ranije iznesene prigovore pravilno zaključivši da dječji doplatak ne predstavlja prihod djeteta kojim je ono dužno pridonositi za svoje uzdržavanje u smislu članka 211. OBZ-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1577/15, Rev-543/16, Rev-2350/14 te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2490/18 od 14. studenog 2019. prema kojoj se dječji doplatak ionako ne uračunava u zadovoljavanje prosječnih mjesečnih potreba djeteta, već predstavlja materijalnu potporu roditelja po načelu supsidijarnosti, odnosno novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece).

24. Kako žalba nema opravdanja, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Dubrovniku,13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković