REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 831/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijske uprave za ceste Varaždinske županije iz Varaždina, Gajeva 4, OIB 74640705361, kojeg zastupaju punomoćnici Ivica Plavetić i Natalija Kriković, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Čakovcu, protiv tuženika Ivice Žugeca, vlasnika obrta Autoservis i autodijelovi Žugec iz Možđenca 148, OIB 08764587789, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1861/2019-2 od 2. rujna 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-139/2017-19 od 30. siječnja 2019., u sjednici održanoj 27. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1861/2019-2 od 2. rujna 2021. pod stavkom II. i sudi:
Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-139/2017-19 od 30. siječnja 2019. u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja obijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 8.704,80 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak 1. izreke), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku 8.118,75 kn (stavak 2. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je naloženo tuženiku platiti tužitelju 8.704,80 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 5406/2021-2 od 22. veljače 2020. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije protiv presude suda drugog stupnja u odnosu na slijedeće pravno pitanje.
"Postoji li temeljem Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04, 86/06, 138/06, 146/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10 - dalje: ZJC) i Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj 119/07 i 39/11 - dalje: Pravilnik o korištenju) te Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj 119/07, 91/08 i 30/11) obveza plaćanja naknade za prilaz na cestu za osobe koje obavljaju komercijalnu djelatnost izvan cestovnog zemljišta i nisu preuzele obvezu pružanja usluga na predmetnoj javnoj cesti?".
4. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju s prijedlogom ovom sudu ukinuti napadanu drugostupanjsku odluku te vratiti predmet na ponovno suđenje i donošenje odluke o pravnom pitanju u odnosu na koje je dopuštena revizija.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za korištenje cestovnog zemljišta radi ostvarivanja prilaza i priključka na županijsku cestu s pripadajućim zateznim kamatama.
8. Pošavši od utvrđenja da tuženik svoju komercijalnu djelatnost obavlja izvan cestovnog zemljišta i da nije preuzeo obvezu pružanja usluga na predmetnom cestovnom zemljištu odnosno javnoj cesti, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev.
9. Nasuprot tome, sud drugog stupnja zaključio je, pozivom na pravno shvaćanje zauzeto na Odjelu trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda od 7. svibnja 2018., prema kojem tuženik koji koristi priključak odnosno prilaz na javnu cestu radi obavljanja prateće uslužne djelatnosti u objektu uz javnu cestu radi pružanja usluga korisnicima javne ceste dužan je plaćati naknadu za korištenje cestovnog zemljišta, da je tužbeni zahtjev osnovan pa je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.
9.1. Konkretno, obzirom da tuženik nije sklopio s tužiteljem ugovor o korištenju cestovnog zemljišta, sud drugog stupnja zaključio je da tužitelju pripada navedeni iznos pozivom na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) koja propisuje uporabu tuđe stvari u svoju korist.
10.1. Takvo pravno shvaćanje nije osnovano.
10.2. U svom čl. 1. ZJC propisuje da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (st. 1.) te da se cestovno zemljište može dati na korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske postaje i dr.) na način propisan Zakonom (st. 4.).
10.3. Odredba čl. 3. Pravilnika o korištenju propisuje da se ugovorom o korištenju cestovnog zemljišta ili na druge Zakonom dozvoljene načine, cestovno zemljište može povjeriti na korištenje pravnim i fizičkim osobama (korisnicima) davanjem u zakup, najam, osnivanjem prava građenja, i na druge dozvoljene načine.
10.4. Obzirom da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi njima je slobodno koristiti se, pa i njihovim dijelom - priključkom na javnu cestu koji je izgrađen na cestovnom zemljištu. Samo izuzetno cestovno zemljište, ali ne i priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu, mogu se povjeriti na korištenje javnim i fizičkim osobama, korisnicima, radi obavljanja pratećih djelatnosti, ugostiteljstva, trgovine, prodaje naftnih derivata i dr.
10.5. U situaciji kada osoba obavlja svoju komercijalnu djelatnost izvan cestovnog zemljišta, korisnici tih usluga dolaze na to zemljište priključkom na javnu cestu koja je izgrađena na cestovnom zemljištu, zapravo, koriste se javnim dobrom u općoj uporabi.
10.5. Slijedom navedenog, neosnovano tužitelj potražuje naknadu od tuženika u ovoj pravnoj stvari, jer zakonom nije predviđena obveza plaćanja naknade za prilaz na cestu već je propisana naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu.
10.6. Da bi nastala neka obveza plaćanja na temelju zakona, takva obveza mora biti na nedvojben način u zakonu i propisana što u ovom slučaju nije riječ. Obzirom na karakter javne ceste, ne može se pravilnikom pa niti Pravilnikom u mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti, propisati da se naknada za korištenje cestovnog zemljišta odnosi i na pravne i fizičke osobe za korištenje priključka odnosno prilaza na javnu cestu izrađenih na cestovnom zemljištu kada obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta. To zato jer pravilnik kao podzakonski pravni akt ne može stvarati prava i obveze ukoliko to nije propisano zakonom.
10. 7. Osim toga takvo shvaćanje bi predstavljalo diskriminaciju vlasnika zemljišta, odnosno osoba koja obavljaju poduzetničku djelatnost neposredno uz javnu cestu u odnosu na sve ostale vlasnike i poduzetnike koji posredno ili neposredno koriste uslugu javnih cesta za svoju poduzetničku djelatnost a čije nekretnine nisu neposredno uz nju.
11. Dakle, sud drugog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo koje se odnosi na materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, pa je valjalo pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje) prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u izreci.
Zagreb, 27. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić
Broj zapisa: eb30f-fa8db
Kontrolni broj: 0908a-aa2e5-60f79
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO ŠARIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
