REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-6050/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Snježane Oset, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog B.Š. kojeg brani odvjetnica N.Đ.T. i okrivljenog J.Š., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog B.Š., podnijete posredstvom braniteljice, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: 30. Pp J-236/2020-38 od 30. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog B.Š. te prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni B.Š. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni B.Š. i okrivljeni J.Š. su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te su na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenom D.R. izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000.00 kuna, dok je okrivljenom B.Š. i okrivljenom J.Š., izrečene novčane kazne u iznosu od po 1.000.00 kuna, svakome i koji su upozoreni da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni da će se smatrati u cijelosti plaćene. Istom presudom okrivljeni B.Š. i okrivljeni J.Š. dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna, svaki te je okrivljeni B.Š. dužan naknaditi i troškove uporabe alkotesta u iznosu od 80,00 kuna.
2. Okrivljeni B.Š. pravodobno je posredstvom braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. i 11. te stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava, te zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da je prvostupanjski su trebao odbaciti optužni prijedlog budući da isti ne sadrži sve potrebne elemente i to zakonski naziv djela prekršaja kako je to propisano odredbom članka 160. stavka 2. točke 7. Prekršajnog zakona, zbog čega je optuženje za žalitelja nejasno i koje je bilo potrebno nagađati, a zbog čega je sud preuzeo ulogu tužitelja i zbog čega je počinjenja bitna povreda postupka. Žalitelj ističe da je sud prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja i time počinio bitnu povrede odredaba prekršajnog postupka i da je sud trebao postupiti sukladno odredbi članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, a zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati i zbog čega je suprotna optužnom aktu, da iz točke 55. presude proizlazi da je izostala ocjena dokaznog postupka jer ne navodi koji su dokazi relevantni na temelji kojih je utvrdio prekršaj, da se ne uzima u obzir da je žalitelj postupao u nužnoj obrani dok iz snimke i ispitanih svjedoka nesporno proizlazi kako je okrivljeni J.Š. prvi započeo napad i nasrnuo na žalitelja na spornome putu, te da je presuda sastavljena suprotno odredbi članka 185. stavka 7. i 8. Prekršajnog zakona, da ispitana svjedokinja M.Š. ne tereti žalitelja te da nisu cijenjene sve okolnosti koje postoje na strani žalitelja prilikom izricanja kazne s o obzirom da je pretrpio ozlijede i nematerijalan štetu i ničime nije opstruirao postupka i koji je izbjegavao protupravni napad, da nije kažnjavan i zbog čega je presuda suprotna iznesenim razlozima i zbog čega je došlo do povrede materijalnog prava.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbenih navoda okrivljenika kako je počinjena bitna povreda utvrdio iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, a na koju povredu pazi i ovaj sud po službenoj dužnosti, iz stanja spisa je utvrđeno da se optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Krapina, Grupe za suzbijanje maloljetničke delikvencije, Broj: 511-17-08/05-5-52- 1/2020 od 8. lipnja 2020. okrivljenom B.Š. i okrivljenom J.Š. stavlja na teret da je dana 9. svibnja 2020. (subota) oko 18,00 sati u XX, na služnome prilaznome asfaltiranome putu, nasilnički se ponašali u obitelji na način da je došlo do međusobne verbalne prepirke, a kada im je u namjeri da ih smiri prišla M.Š., supruga drugookrivljenika, da ju je kao šogoricu u alkoholiziranom stanju okrivljeni B.Š. opsovao riječima: „Jebo ti Bog mater“ i jedanput ju udario otvorenim dlanom desne ruke po lijevoj strani lica, a na to je reagirao okrivljeni J.Š. te uhvatio provookrivljenika za tijelo te se siti počeli naguravati i hrvati, a nakon čega s se otkotrljali niz travnatu uzvisinu gdje je prilikom udara tijela došlo do puknuća betonskog stupa vrtne ograde na adresi XX, čime su počinili prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavku 1. navedenog Zakona, dok su prvostupanjskom presudom okrivljeni B.Š. i okrivljeni J.Š. proglašeni krivima za identični činjenični supstrat navedenog prekršaja kako to nesporno proizlazi iz stanja spisa. Slijedom navedenog nesporno proizlazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka nije intervenirao niti na bilo koji način preinačio činjenični i pravni opis prekršaja iz optuženja, zbog čega nije počinjena bitna povreda utvrdio iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona i zbog čega je trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu.
6. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima kao niti među
jasno
provedenim dokazima, kao i da su utvrđene sve odlučne činjenice iz kojih je dokazano i razvidno da su okrivljenici međusobno počinili prekršaj koji mu se stavlja na teret, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja, slijedom čega je trebalo odbiti žalbene navode žalitelja kao neosnovane.
7. Nadalje, u odnosu na žalbene navode žalitelja da je počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona budući da u podnesenom optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Krapina, Grupe za suzbijanje maloljetničke delikvencije, Broj: 511- 17-08/05-5-52-1/2020 od 8. lipnja 2020. nije bila navedena pravna kvalifikacija prekršaja, a što je protivno odredbi članka 160. stavka 2. točke 7. Prekršajnog zakona i zbog čega je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud postupiti sukladno odredbi članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, potrebno je navesti da iz stanja spisa proizlazi da navedeno optuženje nije sadržavalo zakonski opis prekršaja kako je to propisano člankom 160. stavkom 2. točkom 7. Prekršajnog zakona, a koji propust u konkretnom slučaju nije utjecao na pravilnost sudske odluke, budući da pobijana presude sadrži pravilan i potpun činjenični opis prekršaja, kao i pravilnu pravnu kvalifikaciju, neovisno o tome što ne sadrži i zakonski naziv prekršaja i koja je u tom smislu pravno održiva unatoč navedenom propustu ovlaštenog tužitelja kao i prvostupanjskog suda. Stoga je trebalo odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu budući se u konkretnom slučaju radi o relativno bitnoj povredi, a koja nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
8. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu povodom žalbi žalitelja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te ju u tijeku zakonito provedene glavne rasprave zakonito i pravilno ispitao okrivljenog B.Š. u nazočnosti braniteljice i okrivljenog J.Š., a koji su se sukladno konfrontacijskoj klauzuli iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, međusobno očitovali na navode iznesenih obrana, te su u nastavku dokaznog postupka ispitani članovi obitelji svjedoci M.Š., I.Š., D.Š., R.Š., izvršen je u postupku uvid u snimku te su dana 30. ožujka 2022. ispitani svjedoci B.K. i M.J., policijski službenici, a na kojem su ročištu izvedeni i drugi dokazi čitanjem i nakon čega je donesena prvostupanjska presuda kojom su okrivljenici proglašeni krivima. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza, utvrdio sve odlučne činjenice i koje je obrane okrivljenika, kao i iskaze ispitanih svjedoka, cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva. Stoga je trebalo odbiti žalbu žalitelja čiji navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza, budući je nesporno utvrđeno da su se okrivljenici međusobno verbalno i sukobili u inkriminirano vrijeme sa posljedicama uznemirenosti i povrede dostojanstva, a koji je sukob prerastao i u fizički napad, kako im se u postupku stavlja na teret i za koje su radnje zakonito proglašeni krivim meritornom sudskom odlukom sukladno zakonu i zbog čega je na pravilno utvrđene činjenice prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava.
8.1. U odnosu na žalbene navode okrivljenog B.Š. da je postupao u nužnoj obrani, potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud pravilno okrivljenog B.Š. proglasio krivim za utvrđenu protupravnu radnju, budući da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile zakonske pretpostavke za primjenu nužne obrane sukladno članku 18. Prekršajnog zakona, a kako to nesporno proizlazi iz utvrđene dinamike inkriminiranog događaja. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa okrivljeni B.Š. sudjelovao u verbalnom sukobu prema svojem bratu okrivljenom J.Š., kao i da je u jednom trenutku u tijeku verbalnog sukoba došlo do eskalacije u međusobni fizički sukob između okrivljenika međusobnim naguravanjem i hrvanjem, a nakon čega su se otkotrljali niz travnatu uzvisinu. Stoga u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu instituta nužne obrane kao okolnosti koja isključuje protupravnost u odnosu na žalitelja budući je inicirao međusobni sukob sa svojim bratom, a što je dovelo do eskalacije u opisani fizički sukob kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud i zbog čega je trebalo odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.
9. Prvostupanjski sud je povodom žalbe okrivljenog B.Š., ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je utvrdio da je ista primjerene stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski sud je okrivljenom B.Š. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u ublaženom iznosu od 1.000,00 kuna, te je pri tome pravilno cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna u ublaženom iznosu primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja i kojim će se izrečenim kaznama ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
10. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog B.Š., na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 27. srpnja 2022. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku B.Š., braniteljici i ovlaštenom tužitelju.
