REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-1062/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V., vl. Obrta E. za trgovinu antikvitetima, O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica iz O., protiv tuženika D. d.o.o. O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik iz O., radi nedopuštenog oglašavanja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-186/2019-35 od 15. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-186/2019-35 od 15. siječnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.450,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-186/2019-35 od 15. siječnja 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „1. Nalaže se tuženiku D. d.o.o. O., Ž. 17, OIB: ... prekid zavaravajućeg oglašavanja trgovine rabljenih udžbenika „A. L.“ korištenjem ključnih riječi „... antikvarijat“ i „antikvarijat ...“ za korist web stranice A. L. na tražilici G. A. platformi, te zabranu svakog budućeg zavaravajućeg oglašavanja trgovine rabljenih udžbenika „A. L.“ korištenjem ključnih riječi „... antikvarijat“ i „antikvarijat ...“ za korist web stranice A. L. na tražilici G. A. platformi, a na štetu tužitelja I. V. vl. obrta E. za trgovinu antikvitetima, O., Ž. 19, OIB ..., sve u roku od 8 dana od objave ove odluke.

2. Nalaže se tuženiku da o svom trošku objavi ovu presudu u cijelosti u Internet izdanju na svojoj web stranici A. L. u roku od 8 dana od dana objave ove odluke.

3. Nalaže se tuženiku D. d.o.o. O., Ž. 17, OIB: ... da tužitelju tužitelja I. V. vl. obrta E. za trgovinu antikvitetima, O., Ž. 19, OIB ... naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana objave presude po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude.

4. Žalba na presudu ne odgađa ovrhu.“

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kn u roku od 8 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.637,50 kn.“

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je nakon provedenog postupka zaključio da tužitelj nije dokazao da tuženik čini povredu iz čl. 64. st 1. Zakona o trgovini koristeći ključne riječi „... antikvarijat“, „antikvarijati ...“ i „... O.“.

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj. Iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ponavlja navode dane tijekom prvostupanjskog postupka te predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi presudu i traži naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.450,00 kn.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku prekid zavaravajućeg oglašavanja trgovine rabljenih udžbenika „A. L.“ korištenjem ključnih riječi „... antikvarijat“ i „antikvarijat ...“ za korist web stranice A. L. na tražilici G. A. platformi, te zabranu svakog budućeg zavaravajućeg oglašavanja trgovine rabljenih udžbenika „A. L.“ korištenjem ključnih riječi „.. antikvarijat“ i „antikvarijat ...“ za korist web stranice A. L. na tražilici G. A. platformi, a na štetu tužitelja.

9. Nije sporno da je tužitelj vlasnik obrta „E.“ za trgovinu antikvarijatima koji posluje na adresi O., Ž. 19, te da se bavi djelatnošću prodaje i otkupa rabljenih knjiga i udžbenika te da je tuženik „D.“ d.o.o. O. pravna osoba koja posluje na adresi O., Ž. 17, i također se bavi istom djelatnošću prodaje rabljenih udžbenika kao i tužitelj.

10. Sporno je da li se tuženik u svom poslovanju koristi nedopuštenom trgovinom i nedopuštenim oglašavanjem na način da se putem digitalnog Internet marketinga koristi pojmovima „... antikvarijat“, „antikvarijati ...“ i „... O.“ kao ključnim riječima koje se upotrebljavaju za prikazivanje web stranice i oglasa korisnika pri čemu se tuženikov plaćeni oglas pozicionira na prvo mjesto rezultata na pretraživaču i u slučaju kada potencijalni kupac u polju za pretragu upiše te riječi, te da li time tuženik koristeći ime tužitelja nedopuštenim oglašavanjem privlači i preuzima potencijalne kupce od strane tužitelja. Također je sporno da li je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja za podnošenje ove tužbe, a u vezi čl. 7. i čl. 9. Zakona o nedopuštenom oglašavanju („Narodne novine“ broj 43/09).

11. Prema čl. 7. st. 1. Zakona o nedopuštenom oglašavanju, tijela i osobe iz čl. 9. st. 1. i 2. ovoga Zakona, koji imaju opravdani interes kolektivne zaštite trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja, ovlašteni su tužbom od suda zahtijevati da naloži prekid zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja, a sukladno st. 2. ako oglašavanje još nije objavljeno, ali njegovo objavljivanje predstoji, tijela i osobe iz čl. 9. st. 1. i 2. ovoga Zakona, koji imaju opravdani interes kolektivne zaštite trgovaca od zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja, ovlašteni su tužbom od suda zahtijevati zabranu objavljivanja zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga usporednog oglašavanja. Sukladno čl. 9. st. 1. tog Zakona, Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog ministra nadležnog za gospodarstvo uredbom odrediti tijela i osobe koje imaju opravdani interes za kolektivnu zaštitu trgovaca od zavaravajućeg ili nedopuštenoga usporednog oglašavanja. Prema čl. 2. st. 1. Uredbe o određivanju osoba ovlaštenih za pokretanje postupka u svrhu kolektivne zaštite trgovaca od nedopuštenog oglašavanja („Narodne novine“ broj 88/09 i 155/09) osobe ovlaštene za pokretanje postupka kolektivne zaštite trgovaca su: H. komora1 , H. komora , H. udruga1 , H. ured za i H. udruga , sukladno st. 2. i 3. navedene osobe pokreću takve postupke ili po službenoj dužnosti ili na temelju prijave trgovca. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno legitimiran da traži sudsku zaštitu na temelju ovog Zakona.

12. Nadalje, prema čl. 63. st. 1. Zakona o trgovini (pročišćeni tekst zakona „Narodne novine“ broj: 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19 i 32/20), pod nepoštenim trgovanjem podrazumijevaju se radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri trgovački običaji, a sukladno st. 2. nepošteno trgovanje je zabranjeno. Prema čl. 64. st. 1. navedenog Zakona, nepoštenim trgovanjem u smislu ovoga Zakona se smatra između ostalog, reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili upotrebom izraza s kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca.

13. Tijekom postupka, na spornu okolnost, proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za marketing, tržišno komuniciranje i oglašavanje Z. d.o.o. Z. sa zadatkom utvrditi da li se tuženik u svom poslovanju koristi, putem digitalnog Internet marketinga, pojmovima prepoznatljivim za oglašavanje tužitelja „... antikvarijat“, „antikvarijati ...“ i „... O.“ kao ključnim riječima koje se upotrebljavaju za prikazivanje web stranice i oglasa korisnika te da li se prilikom pretrage navedenih pojmova na vrhu rezultata prikazuje oglas i web stranica tuženika „A. L.“ pa tek onda web stranica tužitelja.

14. Na temelju provedenog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio: - da tuženik u svom oglašavanju na platformi G. A. nije koristio kao ključne riječi pojmove „... antikvarijat“, „antikvarijati ...“ i „... O.“, ali da je koristio ključnu riječ „...“ do rujna 2019. te da prilikom pretrage pojmova „... antikvarijat“, „antikvarijati ...“ i „... O.“ na tražilici G. se ne prikazuje oglas za A. L. ni web stranica tuženika.

- da oglasi tuženika ne koriste zaštićena imena niti bilo kakva druga razlikovna obilježja tužitelja te su na stranici s rezultatima pretraživanja na G.-u (S. E. R. P.) jasno označeni kao oglasi.

- da iz priloženog statusa ključne riječi: „...“ u tuženikovom G. A. računu je vidljivo da je navedena ključna riječ uklonjena u tuženikovom računu, - da iz rezultata pretrage pojmova „... antikvarijat“, „antikvarijati ...“ i „... O.“ na tražilici G. desktop računalo, G. C. na dan 4. rujna 2020. je vidljivo da se upisivanjem tih ključnih riječ na vrhu stranice kao prvi pojavljuje oglas „... antikvarijat“ – otkup i prodaja knjiga i web stranica tužitelja, a ne tuženika.

- da oglas tuženika aktiviraju ključne riječi koje je sam izabrao, no prikaz oglasa ovisi i o drugim čimbenicima koji utječu na ishod aukcije, pa se tako oglas tuženika može pojaviti ispred oglasa tužitelja jer to ovisi ne samo o zadanim ključnim riječima nego i o načinima podudaranja ključnih riječi, budžetu, ocjeni kvalitete računa i kampanjama konkurencije.

15. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

16. Pobijana presuda sadrži valjane i vrlo jasne i detaljne razloge o odlučnim činjenicama, pa razlozi navedeni u obrazloženju te presude jasno daju odgovor na žalbene navode o tome na temelju kojih dokaza i sudačkih uvjerenja je tužbeni zahtjev odbijen.

17. Navodima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

18. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da tuženik čini povredu iz čl. 64. st. 1. Zakona o trgovini koristeći ključne riječi „... antikvarijat“, „antikvarijati ...“ i „... O.“.

19. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tuženik nije počinio povredu iz čl. 64. st. 1. Zakona o trgovini niti korištenjem ključne riječi „...“. Naime, suprotno žalbenim navodima, tuženik se nije koristio imenom tužitelja u svom oglašavanju jer iz oglasa jasno proizlazi da se radi samo o oglasu tuženika, u kojem je naveden naziv tuženika i njegova web stranica a ne podaci koji bi dovodili u zabludu potencijalnog kupca da se radi o oglasu tužitelja.

20. S obzirom na specifičnosti platforme G. A., pojmovi pretraživanja koji sadrže riječi „antikvarijat, školski udžbenici, knjige, otkup udžbenika i sl.“ mogu potaknuti prikazivanje oglasa za antikvarijat L. bez obzira na to je li u ključne riječi uključena i riječ E. te se radi o tzv. „širokom podudaranju“ kao zadanom načinu postavljanja ključnih riječi kod kojih se oglasi prikazuju ako korisnik tražilice pretražuje bilo koju od zadanih riječi, riječ istog ili sličnog značenja pa čak i pojmove koji ne sadrže niti jednu riječ identičnu ključnim riječima. Prikazivanje oglasa ne ovisi samo o ključnim riječima, nego i postavljenom budžetu, ocjeni kvalitete računa oglašivača i kampanjama konkurenata.

21. Slijedom navedenog, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da način i sadržaj oglašavanja tuženika, uvažavajući specifičnosti platforme G. A., upućuju na nepoštenu poslovnu praksu od strane tuženika, odnosno povredu promatranih odredbi zakona. Tuženik nije koristio ime tužitelja kako bi istim opremio svoj oglas u cilju stvaranja zablude kod potrošača o identitetu oglašivača i oglasa, već je oglas tuženika jasno ukazivao da pripada tuženiku i da se ne odnosi na tužitelja, njegovu trgovinu i proizvode.

22. Kako je prvostupanjski sud valjano obrazložio pobijanu presudu, uključujući i odluku o parničnom trošku protiv koje tužitelj nije iznio nikakve primjedbe, tužiteljevu je žalbu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

23. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.450,00 kn odbijen je kao neosnovan jer nije bio, s obzirom na njegov sadržaj, potreban sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 27. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Draženka Deladio, v.r.