REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-1858/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Š. K. izdavaštvo, trgovina i usluge d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva B. & F. iz Z., radi povrede autorskog prava, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-670/2018 od 1. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-670/2018 od 1. ožujka 2021. u točkama I., II., III. i IV. njene izreke te u točki V. njezine izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku o vlastitom trošku objaviti izreku presude u dnevnim novinama „J. list“ u roku od osam dana od pravomoćnosti, a ukoliko to tuženik sam ne učini, ovlašćuje se tužitelj to učiniti o trošku tuženika i u točki VII. njezine izreke.

II. Preinačuje se djelomično presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-670/2018 od 1. ožujka 2021. u dijelu točke V. njezine izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku u roku od osam dana od pravomoćnosti presude izreku presude objaviti u dnevnim novinama „N. list“ i „S. D.“ te na internet portalu www.....hr, a ukoliko tuženik to sam ne učini, ovlašćuje se tužitelj to učiniti o trošku tuženika.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je donio presudu poslovni broj P-670/2018 od 1. ožujka 2021. koja glasi:

„I. Utvrđuje se da je tuženik počinio povredu autorskog prava tužitelja na način da je četiri tužiteljeva autorska djela – fotografije, i to fotografiju koja prikazuje isticanje hrvatske zastave ispred zgrade Hrvatskog Sabora 25. srpnja 1990. godine – prva s lijeve strane, korištena u mozaiku više fotografija na naslovnoj stranici, fotografiju koja prikazuje isticanje hrvatske zastave ispred zgrade Hrvatskog Sabora 25. srpnja 1990. godine – korištena na stranici 33. Č., fotografiju nogometaša Z. B. u trenutku udaranja milicajca snimljena za vrijeme navijačkih nereda na M. stadionu 13. svibnja 1990. – korištena na stranci 134. Č., te fotografiju koja prikazuje skupinu milicajaca snimljenih za vrijeme navijačkih nereda na M. stadionu 13. svibnja 1990. – korištena na stranici 134. Č., neovlašteno i bez plaćanja autorske naknade koristio u priručniku za učitelje povijesti u osnovnim školama i nastavnike povijesti u srednjim školama pod nazivom „D. rat“' izdanoj 2015. godine.

II. Zabranjuje se tuženiku svako daljnje vršenje povrede autorskih prava tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku na ime naknade za povrede imovinskih prava u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju iznos od 65.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku na ime naknade neimovinske štete zbog povrede moralnih prava autora u roku od 8 (osam) dana isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kuna sa zateznom kamatom od 7. ožujka 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku o vlastitom trošku objaviti izreku presude u dnevnim novinama „J. list“, „N. list“ i „S. D.“ te na Internet portalu www.....hr, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a ukoliko tuženik to sam ne učini, ovlašćuje se tužitelj to učiniti o trošku tuženika.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva da tuženik o svom trošku objavi u dnevnim novinama „J. list“, „N. list“ i „S. D.“ te na Internet portalu www.....hr cijelu presudu u formatu preko cijele stranice, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

VII. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 13.925,00 kuna sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VIII. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog postupka za iznos od 2.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da između stranaka nije sporno autorstvo tužitelja, činjenica da je tuženik u svojoj nakladi objavio predmetne fotografije, da tužitelj nikada nije dao dopuštenje ili suglasnost tuženiku za korištenje svojih fotografija niti mu je tuženik za korištenje platio naknadu, pa je prema ocjeni suda tuženik počinio povredu njegovih autorskih prava slijedom čega je u skladu s odredbom čl. 172. i čl. 177. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14 i 62/17; dalje: ZAPSP) odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude, a tužitelju stoga kao autoru pripada i pravo na popravljanje nanesene štete (naknada štete) te plaćanje naknade za neovlašteno korištenje njegovih fotografija. Pri odlučivanju o visini iznosa naknade za neovlašteno korištenje, sukladno čl. 179. ZAPSP-a, je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za fotografiju, intelektualno vlasništvo i autorska prava doc. art. J. B., mag. art. na okolnost vrijednosti predmetnih fotografija za objavu istih u Č. priručnik za učitelje povijesti u osnovnim školama i nastavnike povijesti u srednjim školama D. R.. Po izvedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na naknadu za neovlašteno korištenje predmetnih fotografija u iznosu od 33.000,00 kn jer se radi o naknadi koju u navedenom iznosu sud ocjenjuje uobičajenom za tu vrstu korištenja. Imajući u vidu djelatnost društva tuženika te njegovoj važnosti i mjestu u nakladničkoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj, od njega se očekuje viši stupanj pažnje u pogledu ostvarivanja i zaštite autorskih prava na djelima koja se objavljuju u njegovim izdanjima te je morao s autorom objavljenih fotografija regulirati prava i plaćanja naknade. Navedeno posebno iz razloga što se radi o poznatim i povijesnim fotografijama po kojima je tužitelj i poznat javnosti. Imajući u vidu značaj predmetnih fotografija, činjenicu da tuženik nije naznačio tužitelja kao autora ikonskih fotografija nogometaša Z. B. u trenutku udaranja milicajca te fotografije skupine milicajaca snimljenih za vrijeme navijačkih nereda na M. stadionu 13. svibnja 1990. te činjenicu kako je tuženik prilikom oba korištenja fotografije Dizanje zastave 1990. istu deformirao, sud je ocijenio kako težina povrede i okolnosti ovog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju kao autoru predmetne fotografije sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) pa je utuženi iznos od 15.000,00 kn ocijenio adekvatnom satisfakcijom za počinjenu povredu tužiteljevih zaštićenih moralnih prava uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja i težinu povrede slijedom čega je odlučeno kao u točki IV izreke presude. Nadalje, s obzirom na djelatnost kojom se bavi, tuženik je morao ili mogao znati jesu li autorska prava na djelima koja se u knjizi objavljuju uređena. Zbog toga, ocjena je ovog suda da tužitelju pripada naknada u dvostrukom iznosu na temelju ranije citirane odredbe ZAPSP-a slijedom čega bi mu pripadala naknada u iznosu od 66.000,00 kn, međutim, kako sud mora suditi u granicama tužbenog zahtjeva, a tužitelj je s ove osnove zahtijevao ukupni iznos od 65.000,00 kn (naknadu od 32.500,00 kn u dvostrukom iznosu),presuđeno je kao u točki III. izreke presude. Glede zahtjeva za objavu presude sud je ocijenio kako se svrha koja se postiže može ostvariti samo objavom izreke presude na teret tuženika pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen te je odlučeno kao u točki V. izreke pobijane presude. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

3. Protiv točaka I., II., III., IV., V. i VII. izreke presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnom ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja te ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u točki II. izreke presude jer je izreka u tom dijelu neodređena i po njoj se ne može postupati. Nadalje, bez obzira na povredu, sud ne može tuženiku općenito zabraniti tiskanje i izdavanje knjige tj. školskog priručnika, već može eventualno zabraniti daljnje tiskanje školskog priručnika takvog naziva, a koje bi sadržavale sporne fotografije tužitelja. Sud je zanemario činjenicu da je ovaj Priručnik namijenjen nastavi i da prema čl. 85. ZAPSP-a nije zabranjeno korištenje pojedinih fotografija. Sud uopće ne cijeni činjenicu koja je među strankama nesporna kako je tužitelj u vrijeme stvaranja navedene fotografije bio zaposlenik prednika P. media d.o.o., a to je V. list, te je upravo sukladno toj legitimaciji bio na nogometnom terenu i u mogućnosti stvoriti navedeno djelo. Prvostupanjski sud nadalje neosnovano priznaje tužitelju pravo na penale odnosno dvostruku uobičajenu naknadu zaključujući da bi tuženik s krajnjom nepažnjom povrijedio prava tužitelja. Tuženik posebno osporava visinu iznosa dosuđenog tužitelju u točki IV. izreke pobijane presude na ime popravljanja neimovinske štete zbog povrede moralnih prava tužitelja. Naime, priznati iznosi od 15.000,00 kn svakako su previsoko odmjereni. Prvostupanjski sud nadalje nalaže tuženiku objavu izreke presude u čak tri dnevna lista i na internetskom portalu dok se svrha može postići objavom u samo jednom dnevnom listu. K tome, sud uopće ne daje nikakve razloge za takvu svoju odluku.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Nije osnovan žalbeni navod da je izreka presude u točki II. neodređena i da se ne može ispitati, budući da je točka II. izreke vezana uz točku I. izreke u kojoj je točno i određeno navedeno o kakvoj se povredi radi i na koji je način povreda počinjena.

9. Navod u žalbi da sud ne može tuženiku općenito zabraniti tiskanje i izdavanje knjige tj. školskog priručnika već može eventualno zabraniti daljnje tiskanje školskog priručnika takvog naziva, a koje bi sadržavale sporne fotografije tužitelja nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude iz razloga što presudom nije tuženiku zabranjeno izdavanje školskog priručnika, već mu je zabranjeno vršenje povrede autorskih prava tužitelja (kako imovinskog tako i neimovinskog), a način povrede je određen u točki I. izreke presude.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, kao nespornog autora fotografija, i to fotografije koja prikazuje isticanje hrvatske zastave ispred zgrade hrvatskog Sabora 25. srpnja 1990., fotografije nogometaša Z. B. u trenutku udaranja milicajca snimljena za vrijeme navijačkih nereda na M. stadionu 13. svibnja 1990. te fotografije skupine milicajaca snimljena za vrijeme navijačkih nereda na M. stadionu, također 13. svibnja 1990., radi utvrđenja povrede njegovih autorskih prava te isplata naknade zbog povrede njegovih imovinskih i moralnih autorskih prava uz zahtjev da se presuda javno objavi.

11. Između stranaka nije sporno da je tužitelj autor predmetnih fotografija i da je tuženik fotografije koristio u priručniku za učitelje povijesti u osnovnim školama i nastavnike povijesti u srednjim školama pod nazivom „D. rat“ izdanoj 2015. godine.

12. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, sporno je, je li došlo do povrede tužiteljevih autorskih prava te je sporna visina zatražene naknade za neovlašteno korištenje te zatražene neimovinske štete s osnove povrede moralnih prava tužitelja kao autora.

13. Tuženik neosnovano tvrdi kako je tužitelj sve fotografije koje su predmet ovog postupka stvorio u radnom odnosu s V. listom te da je stoga ovlaštenik navedenih fotografija V. list, odnosno društvo kćer P. M. d.o.o.

14. Odredbom čl. 75. ZAPSP-a propisano je kako autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu označava djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod određenog poslodavca stvori autor – zaposlenik izvršavajući svoje obveze ili po uputama toga poslodavca. Odnosi u pogledu autorskog djela stvorenog u radnom odnosu uređuju se Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos.

15. Tužitelj ne posjeduje Ugovor o radu temeljem kojeg je imao zasnovan radni odnos s V. listom u vrijeme snimanja predmetnih fotografija, a što proizlazi i iz njegovog iskaza. Iz iskaza svjedoka S. H., ranijeg direktora društva P. M. d.o.o., također proizlazi kako u trenutku kada su predmetne fotografije nastale tužitelj nije imao ugovorom regulirane odnose s V. listom, a što potkrepljuje tvrdnju tužitelja kako ne raspolaže takvim ugovorom, slijedom čega je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije pravilno ocijenjen neosnovanim.

16. Tuženik također neosnovano tvrdi kako se predmetna Č. priručnik koristi na obrazovni način te da stoga ni u kojem slučaju ne dolazi do povrede autorskih prava iz razloga što je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da se predmetna Č. priručnik koristi između ostalog i za ostvarivanje imovinske koristi tuženika pa se tuženik ne može pozivati da se radi o izuzetku iz čl. 88. ZAPSP-a.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nikada nije dao dopuštenje ili suglasnost za korištenje svojih fotografija tuženiku niti mu je tuženik za korištenje platio naknadu, pa je počinio povredu njegovih autorskih prava. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno čl. 172. i čl. 177. ZAPSP-a odlučio kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude.

18. Tužitelju stoga, kao autoru, pripada i pravo na popravljanje nanesene štete (naknada štete) te plaćanje naknade za neovlašteno korištenje njegovih fotografija.

19. Pravilno je prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka koji je uključivao i provođenje vještačenja, utvrdio da je fotografija Z. B. u trenutku kada udara milicajca bitna, značajna i visoko vrijedna u pogledu ilustracije događanja na M. te da se stoga radi o ekskluzivnom fotografskom autorskom djelu za kojim vlada velika potražnja te da na slobodnom tržištu takva djela postižu znatno veće cijene od prosječnih i moraju se posebno valorizirati, stoga se ta fotografija ne može uspoređivati niti s jednom vrstom fotografija navedenih u priloženim cjenicima. Predmetna fotografija je jedinstvena pa je i naknada za iskorištavanje takve fotografije također jedinstvena. Isto tako i fotografija podizanja Hrvatske zastave ispred Sabora, osim povijesnog značaja, čini i vrijedan doprinos fotografskom arhivskom materijalu iz tog vremena.

20. Stoga je, prema stavu ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu radi neovlaštenog korištenja predmetnih fotografija. Suprotno navodima tuženika, ovaj sud je u cijelosti prihvatio utvrđenja vještakinje i u pogledu kriterija i parametara prema kojima je odredila raspon visine naknade za korištenje predmetnih fotografija, kao i u dijelu da su predmetne fotografije raritetne i ikonske fotografije od posebnog povijesnog značaja te da čine vrijedan doprinos fotografskom arhivskom materijalu iz vremena kada su nastale te kolektivnom sjećanju vezanom za događanja pred D. rat. Ovaj sud je također mišljenja kako vrijednost predmetnih fotografija s vremenom samo može narasti s brojem objava i korištenja. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da tužitelju za dvije objave fotografije podizanja hrvatske zastave ispred Hrvatskog sabora 25. srpnja 1990., objave na naslovnici i stranici 33. Č., pripada naknada u iznosu od 10.000,00 kn, za fotografiju Z. B. u trenutku udaranja milicajca, objavljenu na stranici 134. Č., u iznosu od 17.000,00 kn, a za reproduciranje fotografije skupine milicajaca, objavljene na stranici 134. Č., u iznosu od 6.000,00 kn. Tako bi ukupno dosuđena naknada za korištenje fotografija tužitelja koje su predmet postupka iznosila 33.000,00 kn, međutim, kako je tužitelj s ove osnove tužbom zahtijevao isplatu ukupnog iznosa od 32.500,00 kn, ista mu je pravilno dosuđena u okvirima postavljenog tužbenog zahtjeva u navedenom iznosu.

21. Odredbom čl. 183. ZAPSP-a propisano je da onaj čije je imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3. Druga prava autora ovog zakona, povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Stajalište je ovog suda da je tuženik, kao pravna osoba koja je u svom poslovanju dužna postupati s povećanom pažnjom, objavivši sporne fotografije bez da je od tužitelja ishodio odobrenje, odnosno regulirao autorska prava u pogledu iskorištavanja istih, krajnjom nepažnjom povrijedio autorsko pravo tužitelja. Naime, tuženiku je moralo biti poznato da je njegovo postupanje protivno zakonu te neovlašteno pa stoga tuženik u konkretnom slučaju nije postupio s povećanom pažnjom odnosno pažnjom dobrog stručnjaka.

22. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na dvostruku naknadu imajući u vidu djelatnost društva tuženika te njegovoj važnosti i mjestu u nakladničkoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj, od njega se očekuje viši stupanj pažnje u pogledu ostvarivanja i zaštite autorskih prava na djelima koja se objavljuju u njegovim izdanjima te je morao s autorom objavljenih fotografija regulirati prava i plaćanja naknade. Navedeno posebno iz razloga što se radi o poznatim i povijesnim fotografijama po kojima je tužitelj i poznat javnosti.

23. Prvostupanjski sud je pravilno odredio pravičnu novčanu naknadu (15.000,00 kn) zbog povrede autorskih moralnih prava: povrede prava na priznanje autorstva (čl. 15. ZASP-a) i prava na poštivanje autorskog djela (čl. 16. ZASP-a). Ta pravična novčana naknada ne predstavlja ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio jačinu i trajanje duševnih boli tužitelja zbog učinjenih povreda kao i cilj kojemu služi ta naknada, uvažavajući činjenicu dostupnosti učinjenih povreda javnosti, da je povreda učinjena 2015. godine u Priručniku za učitelje povijesti u osnovnim školama i nastavnike povijesti u srednjim školama pod nazivom D. R., da se zbog učinjenih povreda tužitelj nije mogao javnosti predstaviti kao autor predmetne fotografije, da je tuženik ignorirao poziv tužitelja za mirnim rješenjem predmetnog spora te da je tužitelj morao proći neugodnosti sudskog postupka da bi ostvario svoje pravo na zaštitu svog autorskog djela. Osim toga, tuženik je izdavač i u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti mora postupiti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke (čl. 10. st. 2. ZOO-a), što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Nenavođenje imena autora i deformiranje autorskog djela predstavlja ozbiljan propust izdavača, a autoru prouzrokuju velike duševne boli. Prvostupanjski sud je na utvrđene činjenično stanje pravilno primijenio odredbe čl. 178. ZASP-a i čl. 1100. ZOO-a.

24. Nadalje, odredbom čl. 180. ZAPSP-a određeno je kako osoba čije je pravo povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo.

25. Prema ocjeni ovog suda, svrha koja se gore navedenom odredbom postiže može se u konkretnom slučaju ostvariti objavom izreke ove presude na teret tuženika u dnevnim novinama „J. list“ jer te dnevne novine pokrivaju najširi krug čitatelja pa je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena, dok je u dijelu koji se odnosi na objavu u dnevnim novinama „N. list“ i „S. D.“ te na internetskom portalu www....hr odbijena.

25. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka te je u skladu s odredbom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), te Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18).

26. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude i na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 27. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Draženka Deladio, v.r.