REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3514/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića, predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C., OIB … iz G., kojeg zastupa punomoćnik J. Č.-Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. T. OIB …, T., kojeg zastupa punomoćnik N. F., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1071/2018-2 od 21. svibnja 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-14/2017-14 od 29. svibnja 2018. u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

“Utvrđuje se da Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem od 22.11.2016. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku T. T. d.d. da vrati tužitelja M. C. na poslove KV radnika 3, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku T. T. d.d. da tužitelju M. C. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.”

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-14/2017- 14 od 29. svibnja 2018. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od 22.11.2016. nije dopuštena i na utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao, uz nalaganje tuženiku da vrati tužitelja na poslove KV radnika 3 te mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 600,00 kn, u roku od 8 dana.„

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome revizijskom sudu da pobijanu drugostupanjsku presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u reviziji ukazuje tužitelj.

8. Suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. U svojoj osnovi, revizijskim prigovorima koje tužitelj ističe u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takve prigovore, u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno isticati.

10. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

11. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje: nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika; da radni odnos nije prestao i zahtjev za vraćanje tužitelja na posao.

12. Nesporno je da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu KV radnika 3. Tijekom postupka u bitnome je utvrđeno, da je tužitelj, zajedno sa još 23 radnika, 1. i 2. rujna 2016. odbio izvršiti radne zadatke, koje je dobio od poslovođe I. A. i to kao reakciju na neisplatu stimulacije.

13. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zaključujući da otkaz ugovora o radu nije dopušten jer tuženik nije sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR), pisano upozorio tužitelja na obvezu iz radnog odnosa niti mu je omogućio iznošenje obrane. Navedeno, uz prethodni zaključak da tijekom postupka tuženik nije dokazao da bi ponašanjem tužitelja tuženiku nastupila šteta (u iznosu od 321.132,50 kn).

14. Drugostupanjski sud je, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev zaključujući da:

- je tužitelj postupio protivno odredbi čl. 7. st. 1. ZR-a, kojom je propisano da je radnik obvezan, prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, pa se takvo ponašanje tužitelja opravdano ima smatrati kao kršenje obveza iz radnog odnosa i predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a (pri čemu nije od utjecaja činjenica je li takvim ponašanjem radnika za poslodavca nastupila neka konkretna šteta ili nije, jer je životno i logično da se takvo postupanje negativno odrazilo na proces rada i proizvodnju);

- tuženik u postupku otkazivanja ugovora o radu nije povrijedio odredbu čl. 119. ZR-a (s obzirom da je tužitelj dva dana uzastopce dolazio na posao odbijajući izvršavati radne zadatke s još 23 druga radnika tuženika, a da za to nije imao opravdani razlog, pri čemu nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane i da ga pisano upozorava na obveze iz radnog odnosa).

15. Revizijskim prigovorima nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava.

16. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

17. Kako proizlazi iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, kojima je ovaj revizijski sud vezan, jedan od razloga za otkaz tužitelju je to što tužitelj dva uzastopna radna dana (1. i 2. rujna 2016.) nije izvršavao svoje radne obveze odnosno da je dolazio na posao, ali je odbio izvršavati radne zadatke. Opisanim je tužitelj postupio suprotno navedenoj odredbi čl. 7.st. 1. ZR-a, a na što se tuženik i pozvao u odluci o otkazu ugovora o radu. Pri tome, iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je za neizvršavanje radnih zadataka imao opravdani razlog.

18. Poslodavac u odluci o otkazu, kao razlog otkazivanja, može navesti jedan ili više razloga. No, za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno je da je poslodavac dokazao postojanje jednog razloga za otkaz. Stoga, činjenica da je tuženik u odluci o otkazu naveo i da je tužiteljevim ponašanjem tuženiku prouzročena šteta u iznosu od 321.132,50 kn, koju tuženik tijekom postupka nije dokazao, nije odlučna za odluku o osnovanosti odluke o otkazu pored činjenice da je tuženik dokazao prvi razlog za otkaz ugovora o radu, a to je da tužitelj nije dva dana radio na radnom mjestu. Zbog navedenog nije odlučna niti činjenica je li se nerad tužitelja negativno odrazio na proces rada i proizvodnje ili nije.

19. Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, kada je zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.

20. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a, propisano je da je prije redovitog otkazivanja ugovora o radu, uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2 istog članka propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

20.1. Pravilan je zaključak drugostupanjskoga suda, da u okolnostima konkretnog slučaja, u kojima je tužitelj dva dana uzastopno odbijao izvršavati radne zadatke, nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužitelju (radniku) iznošenje obrane u smislu navedene odredbe čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a, jer tužitelj nije niti osporavao da sporna dva dana nije radio (tako Vrhovni sud i u odlukama Rev-2649/18 od 3. ožujka 2020., Rev-3697/18 od 20. studenog 2019.).

21. S obzirom na revizijski navod, kojim se ukazuje na protek vremena od tužiteljeva ponašanja (nerada) i otkaza ugovora o radu (više od dva mjeseca), potrebno je navesti da taj navod nije od utjecaja na pravilnost odluke o dopuštenosti otkaza ugovora o radu, jer je u ovom slučaju riječ o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, a ne o izvanrednom otkazu ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR-a, koji poslodavac može otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR-a).

22. Slijedom navedenoga, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da je otkaz ugovora o radu dopušten (radi postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a) i da nije osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje na rad (čl. 124. st. 1. ZR-a).

23. Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 27. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Šarić, v.r.