REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 75 Pž-5770/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja E. P., vlasnika obrta N. s., OIB ..., N. M., kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u V., protiv tuženika A. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i partneri u Z., P. V., V., radi isplate iznosa od 5.986,30 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog
suda
u
Varaždinu
poslovni
broj
P-247/2020-3 od 3. rujna 2021., 27. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-247/2020-3 od 3. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-247/2020-3 od 3. rujna 2021. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.986,30 kn sa zateznom kamatom od 9. veljače 2019. do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu 3.012,50 kn. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn.
2. Ovako je presudio prvostupanjski sud jer je utvrdio da iznos od 5.986,30 kn čini PDV koji je tužitelj obračunao na naknadu štete koju je pretrpio uslijed prometne nezgode u iznosu od 23.945,20 kn. Sud smatra da se na naknadu štete ne može obračunati PDV. Osim toga sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i zbog toga što su stranke u smislu članka 150. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/95, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) sklopile Sporazum o izvansudskoj nagodbi kojom je tužitelj izjavio da je isplatom iznosa od 23.945,20 kn namiren u cijelosti.
3. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje. ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).
4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu. U žalbi navodi da naknada štete obuhvaća i naknadu štete s osnova poreza. Poziva se na odluke Rev-121/90 od 15. svibnja 1990. i Revx-341/10 od 12. rujna 2013. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 625,00 kn.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovan na zakonu.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime PDV-a u iznosu od 5.986,30 kn proizašle iz prometne nezgode od 9. veljače 2019.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je tužitelj imao popravak vozila obavljen od strane obrta A.-V. iz R. prema računu broj 12/POLS1/01 od 8. ožujka 2019. u iznosu od 29.931,50 kn i da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 23.945,20 kn na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 14. ožujka 2019.
10. Tužitelj pored isplaćenog dijela potražuje iznos od 5.986,30 kn koji iznos čini PDV na iznos od 23.945,20 kn.
11. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da tužitelj ne bi imao pravo na PDV-a zbog toga što se radi o naknadi štete, jer u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknada štete predstavlja onaj iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako tužitelj ima pravo popraviti stvar po izvođenju stručne osobe koja je kao porezni obveznik ovlaštena zaračunati naručitelju PDV, proizlazi da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija tužitelja dovodi u stanje prije nastupa osiguranog slučaja u smislu odredbe članka 1090. ZOO-a. Pritom nije odlučno je li tužitelj štetu otklonio i tako za troškove popravka platio PDV, jer odredba članka 1090. ZOO-a u štetu koju tužitelj trpi uključuje i porez na dodanu vrijednost (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1786/2015-2 od 27. ožujka 2019.).
12. Međutim pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je tužitelj sklapajući Sporazum o izvansudskoj nagodbi pristao na isplatu iznosa od 23.945,20 kn i time izjavio da je isplatom toga iznosa izmiren sa svojim potraživanjem u cijelosti nastalom po štetom događaju od 9. veljače 2019. pa je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio odredbu članak 150. ZOO-a.
13. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku.
14. Slijedom navedenog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 27. srpnja 2022.
Sutkinja
Nevenka Marković
