REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Jž-1672/2020
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog N. H., zbog prekršaja iz članka 39.a stavak 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog N. H. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj Pp J-2320/2019 od 10. svibnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog N. H. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljeni N. H. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj Pp J-2320/2019 od 10. svibnja 2019., okrivljeni N. H. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 39.a stavak 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.100,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni N. H., po svojoj braniteljici R. S., odvjetnici iz R., zbog povrede Prekršajnog zakon i odluke o kazni, s prijedlogom da se ista preinači, oslobodi od optužbe ili preinači u odluci o kazni primjenom odredbe o ublažavanju kazne.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na žalbene navode, prvenstveno valja navesti da na nejasno i tek paušalno iznesen žalbeni navod o povredi Prekršajnog zakona nije moguće odgovoriti.
6. Okrivljenik je okolnosno priznao počinjenje terećenog prekršaja, a kažnjavanje je pokušao otkloniti pozivanjem na okolnosti koje smatra opasnošću koja se na drugi način nije mogla otkloniti. Onako kako je taj dio obrane otklonio prvostupanjski sud, otklanja ga i ovaj sud odlučujući o žalbi. Iz spisu priležeće liječničke potvrde ne proizlazi da bi dijete okrivljenika bilo akutno bolesno na dan počinjenja prekršaja, već da je inkriminirani dan bio pretposljednji dan kućnog liječenja djeteta, čime se ustvari dovodi u pitanje i vjerodostojnost dijela okrivljenikova iskaza kada iskazuje da je dijete bilo s njim u inkriminirano vrijeme na adresi kod prijatelja, stoga izvan adrese mjesta prebivališta, iako je imalo propisanu kućnu njegu. Takvi kontradiktorni dijelovi iskaza ukazuju isključivo na pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti, te se u cijelosti otklanjaju.
7. Ovaj sud otklanja i žalbeni navod o nužnoj primjeni odredbi o beznačajnom djelu. Odredba članka 24.a Prekršajnog zakona propisuje da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stoga je potrebno kumulativno ispunjavanje objektivnog (neznatnost stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom) i subjektivnog elementa (odsustvo potrebe za kažnjavanjem počinitelja). Imajući u vidu traženu kumulativnost, bez potrebe za ulaženjem u eventualno postojanje subjektivnih elemenata, onaj objektivni nije ispunjen već samom činjenicom da materijalna odredba članka 32.a Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, a čije kršenje se sankcionira prekršajnom odredbom članka 39.a stavak 2. istog Zakona ne propisuje nastup posljedice kao obilježje djela, a svrha samog Zakona je osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika športskog natjecanja ili športske priredbe i stvaranje okruženja koje sprječava, suzbija i sankcionira nedolično ponašanje, nerede, te nasilje, prije, za vrijeme i nakon športskog natjecanja ili športske priredbe, zaštita gledatelja koji se dolično ponašaju, zaštite drugih građana i njihove imovine, imovine pravnih osoba te stvaranje uvjeta da športsko natjecanje ili športska priredba što više pridonosi kvaliteti života građana, osobito mladeži, te se žaliteljevo pozivanje na nenastupanje posljedice u cijelosti promašeno.
8. Ispitujući povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, prije svega valja navesti da je Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima za počinitelja prekršaja iz članka 39.a stavak 2. propisao kažnjavanje novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 do najdulje 60 dana, te je stoga sasvim razvidno da je prvostupanjski sud odabirom novčane kazne kao blaže, a potom njezinim odmjeravanjem na gotovo donjoj granici zakonskog okvira cijenio sve okolnosti na strani okrivljenika koje isti ističe u žalbi, dok istovremeno sve navedene okolnosti ne predstavljaju i naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, a kako se to žalbom predlaže. Izrečena vrsta i mjera kazne, a koju prihvaća i ovaj sud, primjerena je i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se upravo ovako izrečenom sankcijom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom N. H. određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. srpnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
