Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-1796/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.V. kojeg brani odvjetnik T.V., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog T.V., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: 32. Pp J-3567/2019-20 od 12. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 27. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T.V. te prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni T.V. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni T.V. je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna i koji je upozorena da u roku od dva mjeseca po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni T.V. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.
2. Okrivljeni T.V. pravodobno je po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o izrečenoj kazni i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da u postupku nije utvrđeno da je bilo namjere okrivljenika da u predmetnoj poruci prema svojoj nekadašnjoj supruzi nanese kakvo zlo, da je u obrani isticao da je predmeta dvojbena okolnost bila usmjerena na samog okrivljenika koji je tada prolazio kroz stresno razdoblje uzrokovana prestankom bračne zajednice, pomanjkanja kontakata sa zajedničkom djecom i imovinsko-pravni problemi koji su mogli dovesti do toga da žalitelj „digne ruku na sebe“ i koji je odlučio preventivno upozoriti svoju nekadašnju suprugu kako bi se ubuduće izbjegao takav scenarij, kao i da iz iskaza svjedokinje proizlazi samo da ista sluti, a ne razabire se da će njen bivši suprug njoj učiniti nešto loše, da nije imao namjeru zastrašiti oštećenu, već preko njezinog brata skrenuti pozornost da redefinira svoje ponašanje kako on zbog toga osobno ne bi naudio, te da je došlo do povrede materijalnog prava s obzirom da se još od 2000. godine ne nalazi u braku sa oštećenicom, niti su navedene riječi u kontekstu mogle imati bilo kakvih posljedica na oštećenu, niti je prvostupanjski sud vodio računa o stvarnoj namjeri okrivljenika, već se presuda temelji na dojmu koji je kod oštećenice ostavljen zbog navedenih riječi niti u tom smislu postoji bilo kakva medicinska dokumentacija kojom se utvrdio proživljeni strah kao oblik psihičke traume ili očitovanje ovlaštenog sudskog vještaka, kao i da je u tom smislu iskaz oštećene subjektivan koja s okrivljenikom ne može naći zajednički jezik zbog podjele zajedničke imovine, te bi navedeno predstavljalo povredu presumpcije neovisnosti zbog nepravomoćnih okončanja sudskih procesa, niti postoji interes oštećene za novčanim kažnjavanjem počinitelja, te je u tom smislu izostalo utvrđenje uzročno posljedične veze i zbog čega je trebalo primijeniti načelo in dubio po reo i žalitelja osloboditi od optužbe s obzirom na nehajno postupanje počinitelja i pristanka na posljedice kojih objektivno nije bilo. Žalitelj ističe da se kod izricanja kazne nije vodilo računa o osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika kao olakotnih okolnosti i kod troškova postupka pa predlažu da se pobijana presuda ukine odnosno preinači.
Žalba nije osnovana.
3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani.
4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da su protivno žalbenim navodima okrivljenika u obrazloženju presude izneseni razlozi o odlučnim činjenicama kao i razlozi kojima se sud rukovodio prilikom donošenja odluke i zbog čega je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza sadržanim u odredbi članka 88. stavku 2. Prekršajnog zakona prihvatio iskaz ispitane svjedokinje V.V. kao istinitim i vjerodostojnim, a sukladno ocjeni i dojmu neposrednog izvođenja navedenog dokaza pred sudom. Stoga su u obrazloženju izneseni jasni i na zakonu osnovani razlozi koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja kao i da su u obrazloženju presude na zakonu osnovano izneseni razlozi na temelju kojih je utvrđena protupravna radnja okrivljenika. Dakle, nesporno iz sadržaja pobijane presude proizlazi kako su zasebno analizirani svi provedeni dokazi pojedinačno i u međusobnoj vezi, a o čemu se nesporno izneseni razlozi zbog kojih su pojedini dokazi prihvaćeni na temelju kojih su utvrđene odlučne činjenice, slijedom čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.
5. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno izveo sve dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, budući je u tijeku zakonito provedenog postupaka, na ročištu dana 16. travnja 2021. godine ispitao okrivljenog T.V. u nazočnosti branitelja, a koji je u iznesenoj obrani osporavao krivnju za predmetni prekršaj i na kojoj su pročitani dokazi koji prileže u spisu, te je u nastavku dokaznog postupka na ročištu dana 7. svibnja 2021. godine zakonito i pravilno ispitana svjedokinja Vesna Vukušić, bivša supruga okrivljenika, a u nazočnosti branitelja okrivljenika, a nakon čega je prvostupanjski sud donio presudu kojom se okrivljenik proglasio krivim. Prvostupanjski sud je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona cijenio obranu okrivljenika kao i druge provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti i o čemu je iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, navodeći da iz iskaza oštećene V.V., nesporno proizlazi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme počinio psihičko nasilje na štetu svoje izvanbračne supruge V.V. što je izazvalo njezinu uznemirenost na način da je istoj posredno preko njezinog brata S.B. putem mobitela slao poruke uznemirujućeg sadržaja „dogoditi će se tragedija… upozori sestru…“ te na opisani način počinio psihičko nasilje kao prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
5.1. Prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava, te pravilno zaključio kako utvrđena radnja okrivljenika predstavlja prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji budući je okrivljenik u konkretnom slučaju počinio psihičko nasilje sa posljedicom uznemirenosti svoje bivše supruge i to u svojstvu posrednog počinitelja kako je to propisano odredbom članka 22. stavka 1. Prekršajnog budući je isti u konkretnom slučaju posredstvom brata bivše supruge okrivljenika, S.B., na njegov mobitel slao predmetne poruke sadržaja „dogoditi će se tragedija… upozori sestru…“, a koje su nakon saznanja od njezinog brata, prouzročile posljedicu uznemirenosti kako je to nesporno utvrđeno iz njezinog iskaza kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao istinit i koju posljedicu protivno žalbenim navodima nije trebalo utvrđivati posebnim medicinskim vještačenjem u ovom postupku budući je njezin iskaz u tom smislu prikladan za utvrđivanje opisane posljedice u vidu uznemirenosti kao subjektivnog osjećaja žrtve nasilja koji predstavlja konstitutivno obilježje prekršaja, a koja je poruka prema ocijeni ovog suda nesporno u objektivnom smislu zastrašujućeg i uznemirujućeg sadržaja i zbog čega je oštećenica isti dan prijavila opisani događaj policiji. Nadalje, protivno žalbenim navodima u konkretnom slučaju se navedena prekršajna odredba mogla primijeniti u odnosu na počinitelja i žrtvu prekršaja kao bivših bračnih supružnika koji sukladno odredbi članka 8. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji spadaju u zakonom propisani krug osoba na koje se citirani zakon primjenjuje. Stoga je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno zaključio da je utvrđeno konkretno ponašanje okrivljenika, apsolutno društveno neprihvatljivo i protupravno i zbog toga za svaku osudu, dok žalbeni navodi žalitelja ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i slijedom čega je trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
6. Prvostupanjski sud je ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj, izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u minimalnom iznosu od 2.000,00 kuna. Prvostupanjski sud je prilikom odabira i odmjeravanja kazne pravilno cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena novčana kazna primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja kojom će se ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, dok nisu utvrđene druge okolnosti za ublažavanjem kazne koje su propisane odredbom članka 37. Prekršajnog zakona.
7. Nadalje, razmatrajući odluku o troškovima postupka koji su određeni pobijanim presudom, a koju okrivljenik pobija podnesenom žalbom, prema ocjeni ovog suda, visina paušalne svote troškova je primjerena s obzirom na složenost i trajanje postupka, pri čemu treba naglasiti da je ista određena u visini donje granice okvira paušalne svote određene Odlukom o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 102/93), a koja se, skladno članku 82. stavka 3. Prekršajnog zakona, primjenjuje i u prekršajnom postupku i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna.
8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 27. srpnja 2022. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.
