Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-177/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Vesne Stokrp, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Vesne Britvec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. O., OIB … iz K., zastupanog po punomoćniku N. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. V., OIB … iz K., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku u B., radi isplate udjela u ortačkoj dobiti, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-526/2015-81 od 13. siječnja 2022., u sjednici vijeća 27. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se usvaja žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-526/2015-81 od 13. siječnja 2022., preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I izreke i troškovima postupka (točka III izreke) i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznose od:

- 30.922,16 kune sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnim stopama Hrvatske narodne banke vrijedećim zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za 5 postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopama koje se utvrđuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

- 93.893,69 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnim stopama Hrvatske narodne banke vrijedećim zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za 5 postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopama koje se utvrđuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka,

dok se u ostalom dijelu žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda potvrđuje u dijelu pod točkom I izreke kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude iznos od 7.501,51 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počam od 1. siječnja 2013. pa do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi.

II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.856,00 kn.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-526/2015-81 od 13. siječnja 2022., pod točkom I izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 7.501,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2013., iznos od 30.922,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2014., iznos od 93.893,69 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 1. siječnja 2015. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana. Pod točkom II izreke tužitelj je odbijen sa zahtjevom za platež iznosa od 15.003,03 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2013. dok je pod točkom III izreke tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade parničnog troška iznos od 25.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj u dijelu pod točkom III izreke. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova zastupanja na ročištu 22. srpnja 2019. te o trošku sudske pristojbe za presudu koja je plaćena u svoti od 911,50 kn. Predlaže odluku u tom dijelu ispraviti, odnosno odluku preinačiti te usvojiti zahtjev za naknadu troškova u cijelosti.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, i odredaba članka 154., članka 190., članka 191. i članka 223. ZPP-a. Osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju ortaštva između parničnih stranaka, pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ostvarenu dobit, kao i udio u visini dobiti. Osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o preinaci tužbe kao i pravilnost odluke o troškovima postupka, predlaže odluku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu udjela u ortačkoj dobiti.

6. U predmetu nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik obrta V. ugostiteljstvo počam od 20.2.2006. pa do 17.1.2014. kada mu je tuženik dao poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu, te mu ujedno isplatio i otpremninu u iznosu od 48.000,00 kn.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj prijeporno jesu li stranke bile u odnosu ortaštva, ako je ortaštvo postojalo kolika je ostvarena dobit te koliki je udio tužitelja u ostvarenoj dobiti.

8. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

9. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu ZPP) ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 190. i 191. ZPP-a. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj ustao s tužbom iz članka 186.b stavak 2. ZPP-a. Tužbu je određeno postavio nakon provođenja financijskog vještačenja, isticanjem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tako da je u prvo postavljeno tužbenom zahtjevu tražio platež iznosa od 40.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2013., iznos od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2014., te iznos od 60.000,00 kn sa zakonsko zateznom kamatom od 1. siječnja 2015. dok je u drugo postavljenom eventualno kumuliranom zahtjevu potraživao platež iznosa 22.504,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2013., zatim iznos od 37.224,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2014. te iznos od 46.448,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2015. Tužbeni zahtjev je konačno postavio na ročištu održanom 2. studenoga 2021. tako da je povukao prvo postavljeni zahtjev (u eventualno kumuliranom zahtjevu) dok je u podredno zahtjevu umjesto iznosa od 37.244,00 kn potraživao iznos od 30.922,16 kn, umjesto iznosa od 46.448,11 kn iznos od 93.863,69 kn. Tuženik se nije izrekom protivio preinaci tužbenog zahtjeva (povišenjem), upustio se u raspravljanje o glavnoj stvari, pa se u smislu odredbe iz članka 190. stavak 4. ZPP-a smatra da se preinaci tužbenog zahtjeva nije protivio.

12. Prvostupanjski sud je ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u zajedništvu (čime je ujedno udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovome predmetu.

13. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je 2003. (u listopadu) osnovan ugostiteljski obrt V. ugostiteljstvo, da je nositelj obrta bio tuženik, da je u obrtu kao stručni poslovođa bila zaposlena supruga tuženika (konobar zanimanjem), te da se ugostiteljski obrt obavljao kroz kafić B. - da je tužitelj do 2006. bio u radnom odnosu kod društva K. a počam od 20.2.2006. zaključuje ugovor o radu sa V. ugostiteljstvom,

- da je tužitelj od 2003. i dalje nakon zasnivanja radnog odnosa u obrtu V. ugostiteljstvo obavljao poslove u okviru radnog odnosa ali i druge u ugostiteljskom objektu i to poslove nabave pića te druge potrebne poslove,

- da se ugostiteljska djelatnost odvijala u zakupljenom poslovnom prostoru, a ugovor o zakupu sa zakupodavcima I. Š., kasnije S. Č. te G. G. potpisao je tuženik kao nositelj obrta,

- da su parnične stranke zakupodavcima (S. Č.) izrekom naveli da se radi o njihovom zajedničkom poslu,

- da je oko dugovane zakupnine I. Š. kao zakupodavcu postignut Sporazum o plaćanju oko kojeg je posebno bio angažiran tužitelj a tuženik je kao potpisnik sporazuma izrekom iskazao da on u tome poslu nije sam,

- da su treće osobe u kontaktu sa strankama (djelatnicima Hrvatske lutrije, Inventurne komisije zakupodavca komunalnog poduzeća K.) obje stranke smatrali vlasnicima odnosno da su smatrali kako se nalaze u zajedničkom poslu,

- da su stranke zajednički nastupale i pri zaključenju novog ugovor o zakupu sa komunalnim poduzećem u K. (sa direktorom poduzeća G. G.),

- da je tužitelj u obrt unio rad i dijelom novčana sredstva,

- da je tužitelj s osnova radnog odnosa primao plaću kroz koju je isplaćivana i dobit te da je dio dobiti primao i "na ruke",

- da je tužitelju kod prestanka radnog odnosa pri tuženiku isplaćena otpremnina u iznosu od 48.000,00 kn,

- da je tužitelj 2010. sačinio ugovor o ortakluku u pismenoj formi, kojeg je tuženik otklonio potpisati,

- da je tužitelj u svibnju 2012. teško ozlijeđen te je zbog nesposobnosti za rad do konca 2013. bio na bolovanju,

- da je tužitelj izjavom od 23. prosinca 2014. istupio iz ortaštva (sa prvim danom 2015.), da je tijekom 2013. tuženik otvorio caffe bar S. koji je poslovao sa gubitkom,

- da tužitelj od 2013. te u 2014. nije radio u obrtu niti je u obrtu ulagao novac niti imovinu

14. Žalbenim navodima kojim tuženik svoju ocjenu dokaza suprotstavlja valjanoj ocjeni dokaza prvostupanjskog suda, tumačeći izvedene dokaze u svoju korist, izvan konteksta dokaznog postupka nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 15. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da je između stranaka 2003. zaključen usmeni ugovor o ortaštvu, da je tužitelj uložio svoj rad i imovinu, te da su stranke bili ortaci koji su dobit dijeli svako u 1/2 dijela (ovo posebno na činjenicu da tuženik nije dokazao da bi se dobit dijelila u drugačijem omjeru).

16. Prema odredbi iz članka 637. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – u daljnjem tekstu ZOO) ugovorom o ortaštvu se uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi ostvarivanja zajedničkog cilja. Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.

17. Prema odredbi iz članka 642. ZOO-a pravo na vođenje poslova ortaštva pripada zajednički svim ortacima, dok prema odredbi iz članka 655. ZOO-a ortaštvo prestaje uz ostalo i istupom ortaka, ako ortaštvo čine dva ortaka.

18. Provedenim financijskim vještačenjem prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu dobiti koja je ostvarena u utuženom vremenskom periodu, te je dao valjano obrazložene razloge prihvaćanja nalaza financijskog vještaka, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Međutim, prvostupanjski sud je kako to pravilno navodi tuženik u žalbi pogrešno obvezao tuženika da isplati tužitelju polovinu ostvarene dobiti lokala za 2013.-2014., obzirom iz iskaza samog tužitelja izrekom proizlazi da u 2013. i 2014. nije radio u obrtu, nije u obrt ulagao svoj rad pa tako ni svoju imovinu.

20. U situaciji kada u navedenom vremenskom periodu tužitelj nije sudjelovao u ortaštvu ulaganjem svoga rada (van rada po osnovi zaključenog Ugovora o radu) niti imovine po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne pripada mu pravo na udio u dobiti za 2012. i 2013. godinu, neovisno o tome što je ortaštvo prestalo istupom tužitelja izjavom od 23. prosinca 2014. godine.

21. Slijedom navedenog žalbu tuženika valjalo je djelomično usvojiti te dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na platež udjela u dobiti ostvarenoj u 2013. i 2014. odbiti, pri čemu napominje se da je nalazom financijskog vještaka od 28. lipnja 2018. neto dobit ugostiteljskog obrta V. za 2012. iznosila 45.009,09 kn, odnosno 3.750,75 kn mjesečno pa je prvostupanjski sud za neisplaćenu dobit tužitelju za 2012. pravilno utvrdio u dosuđenom iznosu od 7.501,51 kn, pri čemu se posebno napominje kako iz iskaza tužitelja proizlazi da je za 2012. godinu dobit djelom bila sadržana i u plaći koju je tužitelj tijekom te godine, zaključno do rujna i primio.

22. Obzirom na navedeno na temelju odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a te odredbe iz članka 377. ZPP-a žalba tuženika djelomično je odbijena, a djelomično usvojena te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.

23. Djelomičnim usvajanjem žalbe tužitelja i preinakom odluke došlo je do promjene uspjeha stranaka u postupku, pa je u skladu s odredbom iz članka 166. stavak 2. ZPP-a valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka (točka III izreke prvostupanjske odluke). Kada se uzme u obzirom uspjeh tužitelja u pogledu visine, te uspjeh tužitelja u pogledu osnove zahtjeva, ovaj sud nalazi da su stanke uspjele u postupku približno jednakim dijelovima slijedom čega je u skladu s odredbom iz članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

24. Preinakom odluke o troškovima postupka obuhvaćeni su i žalbeni navodi tužitelja (koji se sadržajno svode na zahtjev za dopunu odluke o troškovima postupka).

25. Tuženik je uspio razmjerno uspjehu tuženika sa žalbom, pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka. Trošak tuženika čini trošak sastava žalbe (po tarifnom broju 10. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) od 3.125,00 kn, trošak PDV na žalbu od 781,25 kn te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.825,20 kn, što čini sveukupan trošak žalbenog postupka od 5.729,45 kn. Odnosno razmjerno uspjehu tuženika sa žalbom od 1/2 trošak žalbenog postupka iznosi 2.756,00 kn.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tuženika, jer se u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a ne radi o trošku koji je potreban za vođenje postupka.

27. U nepobijanom dijelu pod točkom II izreke odluka ostaje neizimijenjena.

U Karlovcu 27. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo, v.r.