Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-818/2018-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. I. S. iz Z., O.:…, pod 2. T. H. iz Z.,

O.: …, pod 3. D. S. S., S.,

O.:…, pod 4. M. A. B., S., O.:…, pod 5. D.

Z. iz Z., , O.:…, pod 6. Z.

Z. iz Z., O.:…, pod 7. B. S. iz

S. G.:…, pod 8. I. V. iz S.

G., O.:… pod 9. V. T. iz S. G., O.:…, pod 10. I. K. iz S. G., O.: …, pod 11. Z. K. iz S. G., O.:… i pod 12. P. (P.) K. iz

S. G., O.:…, svih zastupanih po

punomoćnicima iz O. B. & B., odvjetnicima u S. protiv tuženika R. H. O.:…, zastupanog po O. u

S., GUO, zbog isplate, nakon održane glavne i javne

rasprave zaključene dana 27. lipnja 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 26. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se naspram tuženika R. H., O.: … da su

tužitelji vlasnici – suvlasnici čest. zem. 5280/1 Z. 99 K. G., u naravi oranica, površine 33957 m2 i to: S. I. O.:… za 5/24 dijela, H. T.

O.: … za 3/24 dijela, S. D. S. O.:… za 5/24

dijela, M. A. B., O.: … za 5/24 dijela, D. Z. O.:

… za 1/12 dijela, Z. Z. O.: … za 1/12 dijela,

B. S. O.: … za 1/36 dijela, I. V. O.:… za

1/72 dijela, V. T. O.: … za 1/72 dijela, I. K. O.: … za 1/108 dijela, Z. K. O.: … za 1/108 dijela i

P. (P.) K. O.: … za 1/108 dijela, pa se nalaže upis prava vlasništva – suvlasništva predmetne nekretnine na imena tužitelja prema prednje navedenim suvlasničkim udjelima, uz istodobno brisanje prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena R. H. u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od od 43.695,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi što su je tužitelji predali ovom sudu 16. veljače 2018. navedeno je kako je nekretnina položena u KO G., a označena kao čest. zem. 5280/1 sada upisana na ime R. H. kao vlasnika, iako su tužitelji ti koji je posjeduju i koji su vlasnici iste zajedno sa svojim pravnim prednicima i to preko 100 godina. R. H. se kao vlasnik upisala prije nekoliko godina, a tužiteljima uopće nije jasno temeljem čega jer je ranije čestica bila upisana kao vlasništvo G. – B. P. F. P. D. C.. Tužitelji su se u mirnom postupku obratili

tuženiku s mirnim rješenjem spora, no zahtjev je odbijen. Da su tužitelji stvarni vlasnici predmetne nekretnine postalo je jasno u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Starom Gradu pod poslovnim brojem P-541/04. Stvarno vlasništvo tužitelja datira još od kraja 19. st., a možda i ranije, a što bi također bilo vidljivo iz dokumenta Diobe zajednice od 28. kolovoza 1949. U prvo vrijeme nekretnina je bila intenzivno korištena od strane pravnih prednika tužitelja, ali je taj intenzitet splašnjavao zbog životnih i stvarnih okolnosti. Tužitelji smatraju da su upravo činjenicom da su preko svojih pravnih prednika, pa i osobno, obrađujući i koristeći nekretninu sukladno svojem vremenu i obvezama od preko 100 godina, stekli pravo vlasništva dosjelošću, radi čega su predložili da sud provede postupak i upravo njih utvrdi suvlasnicima predmetne nekretnine, a tuženika obveže i na snašanje parničnog troška.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je istakao da se protivi zahtjevu. Tuženik smatra da tužitelji nisu stekli pravo vlasništva dosjelošću jer da im je upravo dostavom rješenja o nasljeđivanju itekako bilo poznato da se radi o nekretnini koja nije njihovo vlasništvo. Tuženik smatra da bi bilo potrebno utvrditi tko je bio podnositelj agrarne prijave, odnosno točno označiti osobu koja je u to vrijeme mogla biti obrađivač predmetnog zemljišta.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao zahtjev za mirno rješenje spora odnosno odgovor tuženika na postavljeni zahtjev od 15. prosinca 2017., zk izvadak predmetne nekretnine, podnesak iz predmeta Općinskog suda u Splitu, SS u S.

G. P.-789/16, rješenje o nasljeđivanju O-1984/17 UPP/OS-161/17 JB u Z., V. M., D. zajednice od 28. kolovoza 1949., Diobeni

pristanak od 15. prosinca 1953., izvadak iz katastra zemljišta, kopiju katastarskog plana, presudu Županijskog suda u Splitu Gžx-431/2014, presudu Općinskog suda u Starom Gradu IP-63/14, rješenje o nasljeđivanju O-68/2019-7, UPP/OS-26/2019-5 JB u S. G., J. P., geodetski elaborat u

predmetu P-109/06 Općinskog suda u Starom Gradu, očitovanje O. za katastar nekretnina S. G. od 24. travnja 2019., očitovanje U.DU SDŽ,

I. H. od 13. svibnja 2019., izvadak iz zemljišne knjige – verificirani zk izvadak, povijest promjena na katastarskim česticama i to baš 5280/1 K. G. zajedno sa preslikom promjena, povijesni zk izvadak za predmetnu nekretninu, predmet UO za opću upravu SDŽ od 13. siječnja 2020., pregledan je spis Općinskog suda u Starom Gradu PuP-10169/15 te je saslušan tužitelj I. S..

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Stranke su popisale i zatražile parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi da bi oni stekli suvlasništvo na čest. zem. 5280/1 ZU 99 KO G. i to dosjelošću te da se to njihovo pravo upiše u zemljišnim knjigama, a izbriše sada upisani zemljišno-knjižni vlasnik, R. H.. Tužitelji su zatražili i trošak ovog postupka.

7. Kao sporno u ovom postupku valjalo je raspraviti jesu li se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnog zemljišta dosjelošću. Odredbom čl.159.st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («NN», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, nadalje u tekstu: ZV) propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu R. H., županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2 i 3. ovoga članka, dok je st. 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čije je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjed nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom čl.10.st.1. ZV-a je propisano da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin posjednik, a st. 6. istog članka je propisani da kad isti posjed stvari ili prava ima više osobe, one su suposjednici. Čl. 17.st.1.ZV-a je propisano da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Čl.18. st.1 ZV-a je propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), st.2.čl.18. ZV-a je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. St. 3 istog članka je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, u smislu gore citiranih zakonskih odredbi i nespornih činjenica u ovom postupku, te priloženih materijalnih dokaza, na tužitelju u ovom postupku bio je teret dokaza da se predmetna nekretnina nalazi u poštenom posjedu njih samih i njihovih pravnih prednika više od 50 godina. Naime, dosjelošću se stječe pravo vlasništva izvorno (originalno) ukoliko tužitelji dokažu sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću kako je to propisano gore citiranim odredbama ZV-a. U konkretnoj pravnoj stvari valjalo bi primijeniti i odredbe Općeg građanskog zakonika koje se primjenjuju kao pravna pravila u smislu čl.1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travna 1941. ("NN" broj

73/91), a odredbom paragrafa 1460. i 1472. OGZ-a bilo je propisano da pošteni posjednik stječe pravo vlasništva nekretnine dosjelošću protekom roka od 40 godina. Prema odredbama OGZ-a, a ni prema odredbi čl.29. Zakona o osnovnim vlasničko- pravnim odnosima, koji je stupio na snagu 01. rujna 1980., nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, uključujući i spornu nekretninu koja se prema podacima zemljišnih knjiga od 1948. vodi kao općenarodna imovina, a što je stavljeno izvan snage odredbom čl.3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima. Odredbom čl.159. st.4. ZV-a, koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. određeno je da samostalni i pošteni posjednik nekretnine u vlasništvu R. H. stječe dosjelošću pravo vlasništva neprekidnim posjedom u trajanju od 40 godina, a čl.388.st.4. ZV-a bilo je propisano da se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog dana. Navedena odredba je bila na snazi do ukidanja Odlukom Ustavnog suda R. H. od 17. studenog 1999., dok je čl.2. Zakona o izmjenama i dopunama ZV-a, koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. propisano da se na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo prije tog dana.

8. Tužitelji, dakle, u tužbi tvrde da su vlasništvo odnosno suvlasništvo predmetne nekretnine stekli na temelju dosjelosti, dok tuženik tvrdi da je vlasništvo stekao Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća i Zakona o izmjenama i dopunama, Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća i Ugovora o miru sa I., slijedom čega da je danom stupanja na snagu Z. Z. o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća nekretnine koje su nacionalizirane prešle u državno vlasništvo. Drugim riječima rečeno, u postupku, a glede predmetne nekretnine, postoji "sukob" privatnog i privrednog privatnog poduzeća. Ili, pojednostavljeno, imamo dvojbu je li na predmetnoj nekretnini vlasništvo stvarno ili papirnato. Tužitelji tvrde da je njihovo pravo stečeno još po njihovim pravnim prednicima, a kasnije i njima osobno, s tim da se u različito doba različitim intenzitetom i potrebama to pravo manifestiralo stvarno, dok tuženik tvrdi da je to pravo stekao donošenjem materijalno pravnih propisa.

9. Analizom provedenog dokaznog postupka sud je u konačnici na nedvojben način utvrdio da je O. za katastar nekretnina S. G. obavijestio da ne raspolaže dokumentacijom nužnom za razrješenje ove pravne stvari, zbog čega je uputio na I. za katastar nekretnina H., koja pak Ispostava je dostavila povijest promjena navodeći posebno da se na toj nekretnini još od 1952. kao upisani posjednici vode Z.-B. ud. pok. D. A. iz S. G. i Z.

pok. B. M. B. S. G.. Prvonavedena posjednica posjedovala je 16979 m2, a drugonavedeni posjednik 16978 m2. S. za imovinsko-pravne poslove je glede upita o agrarnoj prijavi za ovu nekretninu navela da takvu prijavu oni ne nalaze. Pregledom Rješenja, I. H., a sve vezano uz prijedlog O. -a

S., utvrđeno je da je očito da su ispuštene nekretnine iz rješenja, a koje su se nalazile u K. G. te predmetna nekretnina tada nije prenesena u vlasništvo tuženika kada je došlo do prijenosa preostale imovine G. B. P.. Prema povijesnoj katastarskoj evidenciji, ali i povijesno zemljišno-knjižnom izvatku, budući je 1931., za predmetnu česticu zabilježena agrarna prijava i budući je ista upisana u katastru na ime osoba, koje jesu agrarni prijavitelji, ista predmetna nekretnina više nije bila nekretnina u vlasništvu G. B. P., već obrađivača, Z.

B. M. i Z. B. D..

10. Pregledom spisa Općinskog suda u Starom Gradu, sadašnje poslovne oznake PuP-10169/2015 razvidno je da je riječ o predmetu u kojem je donesena presuda poslovne oznake i broja IP-63/14 koja je pak bila predmetom žalbenog odlučivanja pa je pregledana i odluka Županijskog suda u Splitu Gžx-431/2014. Kako se ne bi bespotrebno ponavljalo sve ono što je tijekom prvostupanjskog postupka kod Općinskog suda u Starom Gradu utvrđeno u presudi IP-63/14 upućuje se na zaključak Županijskog suda u Splitu koji je potvrdio i time učinio pravomoćnom navedenu presudu Općinskog suda u Starom Gradu, a to je da iz dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka proizlazi da su prednici stranaka izvršili diobu nekretnina na način da je oko 1925. djed tužitelja odijeljen od obitelji i to na način da mu je sada pok. B. Z., dao u vlasništvo određene zemlje, ali ne i predmetnu nekretninu zvanu lokalnim nazivom G., na što je djed tužitelja M. Z. pristao i te nekretnine su od tada isključivo u njegovom vlasništvu. Tužitelj u tome postupku bio je M. Z.. Županijski sud u Splitu dalje u toj odluci navodi kako prihvaća utvrđeno od strane prvostupanjskog suda da je predmetna nekretnina ostala u vlasništvu B. Z. iako se obitelj međusobno

pomagala u obradi zemlje. Pogodbom darovštine inter vivos iz 1935. da je razvidno da su braća M. Z. i D. Z., obdarili maloljetnog B.

Z., zemljištem zvano M., ali ne i zemljištem zvanom G.. Ugovorom o diobi od 1949. koji je sklopljen između M. Z. i nasljednikom pok. brata

D. Z., predmetna nekretnina G. pripala je nasljednicima pok. D.

Z.. Pogodba odnosno Ugovor o diobi iz 1925. je realizirana što znači da su na taj način upravo ovdje, u ovome postupku tužitelji, stekli vlasništvo predmetne nekretnine.

11. Svjedočeći na sporne okolnosti u svome iskazu, tužitelj I. S.,

potvrdio je da mu je potpuno nepoznato kako se tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine iako je ta nekretnina njegove majke, odnosno njihove obitelji. Životne okolnosti dovele su do toga da se obitelj stjecatelja nekretnine raselila na sve strane, pa tako i on koji je još od 1956. sa mamom došao živjeti u Z.. Predmetna nekretnina je prema svjedočenju tužitelja jako velika i do samih rubnih granica pojedinih dijelova, obitelj nikada nije došla, no kako se ona proteže do mora, obitelj da se uglavnom istom koristila za kupanje. Sjetio se tužitelj bakinih priča da su se nekada na toj nekretnini radili i vinograd i voćnjak. I dan danas da se na nekretnini može zateći mala kamena kuća koja je služila njegovoj obitelji za vrijeme obrađivanja zemljišta, a tu je sagrađen i mali bunar. Tužitelj I. S. kazao je da niti na jedan način tuženik nije obavijestio njihovu obitelj o promjenama na nekretnini ili da polaže prava iza G. B. P.. Sve što tužitelji imaju upisano u javne knjige to je tuženik mogao i provjeriti prije nego li je zatražio svoj upis u zemljišne knjige, pa bi na taj način tuženik utvrdio i uvidio da njegov upis nije valjan.

12. Slijedom svega naprijed navedenog i kako je sud dužan postupati s odredbom čl. 10. st. 1 ZPP-a odnosno postupak provesti bez odugovlačenja i sa, što je moguće manje troška, to je, koristeći se prvenstveno materijalnim dokazima, a potom i iskazom tužitelja Stipanova (usput budi rečeno čiji iskaz je ocijenjen jasnim, logičnim i životnim) valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Potrebno je naglasiti da tuženik nije pružio niti jedan relevantan dokaz da bi upravo njegov upis bio zakonit i istinit, čime je ustvari prihvaćena tvrdnja tužitelja da je tuženik prilikom traženog upisa prava vlasništva propustio pribaviti sve potrebne i očito raspoložive materijalne dokaze.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP- a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04,

37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa) i kod vrijednosti predmeta spora od 201.000,00 kn. Obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak: sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, sastava obrazloženih podnesaka od 30. rujna 2019. i 3. ožujka 2020. kao i pristupa i zastupanja na ročištima od 14. siječnja, 18. travnja i 28. studenog 2019., 16. siječnja 2020. i 27. lipnja 2022. – svaka radnja po 250 bodova, pristupa i zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima od 16. rujna i 18. listopada 2019. – svaka radnja po 125 bodova i konačno za pristup dvama ročištima, odgođenim bez raspravljanja 2. srpnja 2019. i 20. veljače 2020. – svaka radnja po 62,5 bodova. Ukupan zbir od 2625 bodova uvećan je za broj od 1.312,5 bodova po Tbr. 36 Tarife (zastupanje više osoba, u konkretnom slučaju uvećanje od 50%). Konačan ukupan zbir bodova od 3.937,5 pomnožen je sa iznosom od 10,00 kuna koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 39.375,00 kuna. Ovom iznosu pribrojeni su još i iznosi sudskih pristojbi na tužbu i prvostupanjsku presudu od po 2.160,00 kuna (iako je sudska pristojba nešto viša i iznosi 2.360,00 kuna ali su tužitelji popisali iznose pristojbi u visini 2.160,00 kuna), te je tako dobiven iznos od ukupnih 43.695,00 kuna koliko će parničnog troška tuženik trebati platiti tužiteljima jer su oni u postupku uspjeli u cijelosti.

14. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 26. srpnja 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić v.r.

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi putem ovog suda a za viši, županijski sud, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- zpz tuženika

- u spis