Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-228/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz R., D. G. 22, OIB:..., zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku iz O. društva K. i partneri j.t.d. iz R., protiv tuženika P. A. - F. d.o.o. u l..., R., S. K. 77/A, OIB: ...,zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz O. društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i dr., nakon glavne javne rasprave, zaključene 5. srpnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. B., odvjetničkog vježbenika iz R. i punomoćnice tuženika E. V., odvjetnice iz R.,objavljene 26. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od dana 20.02.2020. godine koji je tuženik P. A.-F. d.o.o., S. K. 77/A, R., OIB: ..., dao tužitelju M. B., D. G. 22, R., OIB: ..., te se utvrđuje da radni odnos temeljem ugovora o radu od dana 02.03.2016. godine između tužitelja i tuženika nije prestao.

II. Sudski se raskida ugovor o radu između tužitelja M. B., D.

G. 22, R., OIB: .... i tuženika P. A.-F. d.o.o., S.

K. 77/A, R., OIB: ....te se određuje prestanak radnog odnosa

s danom 09.09.2020. godine.

III. Nalaže se tuženiku P. A.-F.R d.o.o., S. K. 77/A, R., OIB:... da tužitelju M. B., D. G. 22, R., OIB:... isplati dospjele a neisplaćene bruto plaće za razdoblje od dana 20.02.2020. godine pa sve do prestanka radnog odnosa u mjesečnom iznosu od 10.733,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, odnosno od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.

IV. Nalaže se tuženiku P. A.-F. d.o.o., S. K. 77/A, R., OIB: .. da tužitelju M. B., D. G. 22, R., OIB:... na ime naknade štete isplati iznos od 75.135,41 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, odnosno od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.

V. Nalaže se tuženiku P. A.-F. d.o.o., S. K. 77/A, R., OIB:...da naknadi tužitelju M. B., D. G. 22, R.,OIB: ... parnične troškove ovog postupka, zajedno s odgovarajućimzakonskim zateznim kamatama, u roku od osam dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za tri postotna poena počevši od 26. srpnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 2. ožujka 2016. i to radi obavljanja poslova pomoćnika direktora. Dana 20. veljače 2020. da je od tuženika primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i to zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa, točnije zbog navodnog davanja podataka o poslovanju tuženika neovlaštenim trećim osobama te zbog navodnog vrijeđanja i napada na gospodina H. B., jedinog člana društva – tuženika. Tužitelj da je u zakonskom roku uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, kao i dopunu istog, koje da je tuženik uredno zaprimio, no u zakonskom roku da se nije očitovao na istu. Ovom tužbom tužitelj traži da se utvrdi nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu od 20. veljače 2020. koji je tuženik dao tužitelju, uz napomenu da je još 12. veljače 2020. dobio usmeni otkaz, no unatoč tome da je nastavio dolaziti na posao obzirom da se u svrhu zaštite svojih prava obratio H.- i i Nadzornom odboru tuženika, da nije napuštao svoje radno mjesto, da je ustrajao da tuženik postupi po zakonu i da mu dostavi valjani pisani otkaz ugovora o radu. Takva situacija da je trajala do 20. veljače 2020. kada mu je uručena sporna odluka. Radi pojašnjenja navodi da H. ne predstavlja neovlaštenu treću osobu kojoj se tužitelj obratio s obzirom na nastalu situaciju, slijedom čega da nije počinio povredu radne obveze propisanu čl. 12. ugovora o radu koja da mu se stavlja na teret (neovlašteno i bez znanja poslodavca povrijedio dužnost čuvanja tajne – lojalnost prema poslodavcu neovlaštenim trećim osobama). Što se tiče daljnje povrede – navodnog vrijeđanja i napada na gospodina H. B. tužitelj navodi da jest tijekom razgovora spomenuo riječ “šeprtlja”, želeći kolokvijalno i bez namjere vrijeđanja upozoriti gospodina B. na njegov propust, a što da se ne može smatrati vrijeđanjem, niti navedeno da predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Slijedom navedenog, predlaže da sud utvrdi nedopuštenim spornu odluku o otkazu, odredi sudski raskid ugovora o radu, kao i naknadu plaće i pretrpljene štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor prekluzije, navodeći kako je tužba nepravodobna obzirom da je na sud predana nakon isteka prekluzivnog roka koji da je istekao 1. travnja 2020. Za slučaj da sud ne usvoji prigovor prekluzije, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći kako je tužitelj svojim postupanjem nedvojbeno počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju parničnih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje navodi kako se tužitelj sukladno odredbi čl. 12. ugovora o radu obvezao da će trajno čuvati sve podatke koje tijekom obavljanja poslova dobije pisanim ili usmenim putem od pravnih ili fizičkih osoba korisnika usluga poslodavca, kao i podatke o poslovanju poslodavca, te da neće neovlašteno trećim osobama davati nikakve izjave ili podatke koji su mu bili povjereni ili ih je mogao saznati na poslu. Protivno toj ugovornoj odredbi, tužitelj da je neovlašteno i bez znanja poslodavca povrijedio dužnost čuvanja tajne – lojalnost prema poslodavcu, a za koju činjenicu da je poslodavac saznao 14. veljače 2020. Povrh toga, tužitelj da je 12. veljače 2020., bez ikakvog povoda, vrijeđao i na kraju napao njemu pretpostavljenog člana uprave i ujedno jedinog osnivača tj. vlasnika poslodavca. Navedenim činom tužitelj da je nedvojbeno izvršio osobito tešku povredu obveze vezane za rad i poslove koje obavlja za poslodavca, slijedom čega je tuženik u potpunosti izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Prvotno se napominje kako je u ovoj pravnoj stvari dana 4. svibnja 2021. donesena presuda poslovni broj Pr-119/2020-25 (stranica 114-122 spisa) kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 20. veljače 2020. koji je tuženik dao tužitelju, da radni odnos temeljem ugovora o radu od 2. ožujka 2016. između tužitelja i tuženika nije prestao, potom sudski raskid ugovora o radu s danom 9. rujna 2020., a posljedično tome i radi isplate dospjele, a neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 20. veljače 2020. pa sve do prestanka radnog odnosa u mjesečnom iznosu od 10.733,63 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i naknade štete u iznosu od 75.135,41 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke). Konačno, odlukom o parničnom trošku (točka II. izreke) sud je naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženiku iznos od 5.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 4. svibnja 2021. do isplate.

4. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž R-1365/2021-4 od 17. svibnja 2022. (stranica 154-158 spisa) ukinuo citiranu presudu ovoga suda te je predmet vratio na ponovno suđenje.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, kao i dokaz saslušanjem svjedoka S. M. (stranica 101-105 spisa), tužitelja (stranica 86- 91 spisa) i z.z. tuženika H. B. (stranica 90-95 spisa), kao stranaka.

6. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. veljače 2020. (stranica 9 spisa) utvrđeno je da se tužitelju ugovor o radu otkazuje zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok.

7. Sudska zaštita prava iz radnog odnosa regulirana je odredbom članka 133. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19.; dalje ZR/14) prema kojoj odredbi radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, s time da ukoliko poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

7.1. U postupku je utvrđeno da je tužitelju Odluka o izvanrednom otkazu uručena 20. veljače 2020., dok iz povratnice sa stranice 11 spisa proizlazi kako je Zahtjev za zaštitu prava od 26. veljače 2020. (stranica 10 spisa) tuženik zaprimio 2. ožujka 2020. Kako je među strankama nesporno da se tuženik na taj Zahtjev nije očitovao niti je udovoljio istom, to je tužitelj pravovremeno ustao radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa tužbom od 1. travnja 2020., zaprimljene na sudu 20. travnja 2020. (što je razvidno iz prijamnog pečata ovoga suda i priložene kuverte), slijedom čega je neosnovan tuženikov prigovor prekluzije.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka USRH i 70/19.; dalje ZPP), ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

8.1. Predmet spora je sudska zaštita prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog tužitelju tuženikovom Odlukom od 20. veljače 2020., sudski raskid ugovora o radu, te posljedično tome, naknada plaće i pretrpljene štete.

8.2. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika kao poslodavca obavljao poslove pomoćnika direktora, i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 2. ožujka 2016. (stranica 7-8 spisa), kao ni da je radni odnos tužitelju prestao temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. veljače 2020. (stranica 9 spisa).

8.3. Sporna je dopuštenost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno je li tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili postoje neke druge osobito važne činjenice zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

9. Prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pri tome ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).

9.1. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe ističe se da, ukoliko je riječ o otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, tada postojanje te povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. U slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi je li takva povreda obveze iz radnog odnosa počinjena ili ne, tada se ne može smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

10. U pogledu zakonskih pretpostavki za donošenje takve odluke napominje se kako je odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano da je, prije izvanrednog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.

10.1. Po mišljenju ovoga suda, pravo tužitelja na obranu nije povrijeđeno time što ga tuženik prije donošenja sporne odluke nije pozvao na iznošenje obrane, obzirom da je svoju obranu iznio nakon saznanja o otkazu u zahtjevu za zaštitu prava, kao i tijekom ovog parničnog postupka.

11. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranica 9 spisa) tuženik stavlja na teret tužitelju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa obzirom da je protivno ugovornoj odredbi čl. 12. Ugovora o radu od 2. ožujka 2016. neovlašteno i bez znanja poslodavca povrijedio dužnost čuvanja tajne – lojalnost prema poslodavcu, za koju činjenicu da je tuženik kao poslodavac saznao 14. veljače 2020., a povrh toga da je 12. veljače 2020., bez ikakvog povoda, vrijeđao i na kraju napao njemu pretpostavljenog člana uprave i ujedno jedinog osnivača tj. vlasnika poslodavca z.z. tuženika.

12. U odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa – vrijeđanje i na kraju napad na nadređenu osobu, odnosno z.z. tuženika, navodi se kako na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te cijeneći iskaz tužitelja kao stranke (stranica 86- 91 spisa) ovaj sud utvrđuje da je kod tuženika radio od 1. studenoga 2015., a od ožujka 2016. na radnom mjestu pomoćnika direktora i člana Uprave. U prosincu 2019., po odluci tuženika, da je dobio rješenje da mu se produži članstvo u Upravi za daljnjih pet godina, što da je i bilo dopušteno od strane H.. Nadalje navodi da se taj događaj zbio 12. veljače 2020., u srijedu. Dan prije, a budući da je znao da z.z. tuženika sljedeći dan ide na sastanak u Z., da ga je pitao imaju li kakav najavljeni poslovni sastanak, tj. dolazi li im netko. Z.z. tuženika da je odgovorio ne, da je u to siguran i da ne brine. Navedeno da ga je pitao zato što da su za 12. veljače imali u planu osam plasmana, uz napomenu da se tuženik bavi faktoringom i plasmanima. Svi ti plasmani da nisu bili u istoj fazi i na svakom da se moralo nešto raditi sljedeći dan. Kod tuženika da se poslovni odnosi temelje na ugovorima te da je važno da rade dobru poslovnu pripremu i da ne griješe. Za taj dan tužitelj da je sve pripremio što treba napraviti za svaki od tih plasmana, čak da je došao i ranije na posao i sve da je prošao s kolegicom M.. Ujutro da se javila gospođa iz Z.

koja da mu je rekla da dolazi s kolegom iz L. na sastanak u 11,00 sati jer da je tako dogovorila sa z.z. tuženika. Tužitelj da ju je pokušao odgovoriti i da joj je rekao da nema z.z. tuženika i da sastanak odgode, a ona da je rekla da joj to ne odgovara obzirom da kolega dolazi iz L.. Tužitelj da joj je rekao „u redu“, ali da se unaprijed ispričava ako bude prekida u sastanku zbog drugih poslova. U tijeku tog jutra da se javio i z.z. tuženika, koji da je bio na putu za Z. radi sastanka, te da mu je tužitelj rekao da ga je dezinformirao jer da ga je dan ranije pitao ima li kakav sastanak, na što da je rekao da nema, a da se javila ova gospođa. Kako se z.z. tuženika valjda uvrijedio, odmah da mu je odgovorio da tužitelj njega dezinformira, a tužitelj da mu je na to odgovorio da je šeprtlja. Z.z. tuženika da se na to uvrijedio i pitao ga: „Što si mi to rekao?“, a tužitelj da mu je rekao da je šeprtlja. Nakon toga da je z.z. tuženika počeo galamiti, da ne zna što, te da mu je spustio slušalicu. Z.z. tuženika da je opet nazvao, opet da je galamio, a tužitelj da je opet spustio slušalicu. Nakon toga da je opet nazvao i rekao da je on vlasnik Društva, da ostavi ključeve ureda i izađe van iz ureda te da je dobio otkaz. Tužitelj da je bio šokiran, no da je učinio ono što mu je rekao z.z. tuženika jer da je on vlasnik Društva. Prije nego što je izašao iz ureda, da je zamolio kolegicu S. M. da nazove gospođu s kojom je dogovorio sastanak da joj kaže da je spriječen biti na sastanku, da ne govori razloge i da se dogovore želi li i dalje doći na sastanak. Nakon toga da je izašao iz ureda.

12.1. Suglasno navedenom, iskazivao je i z.z. tuženika H. B. koji u svom iskazu navodi (stranica 90-95 spisa) da se bavi faktoringom, a što da je specifična financijska usluga. Osam godina da je bio menadžer u društvu P. faktor u suvlasništvu N. L. banke koja da je imala aktivu pet milijardi kuna u to doba u R. H.. Godine 2013. da je osnovao tuženika, a 2015. tužitelj da se zapošljava kod tuženika, dok 2016. tuženik kupuje slovensku firmu A F. u vlasništvu A banke, koja da je po financijskoj snazi treća banka u R. S..

Nakon toga, u ožujku 2016. da se donosi Zakon o faktoringu koji propisuje da društvo mora imati dva člana uprave i nadzorni odbor u svom poslovanju, vanjskog i internog revizora, a danas i revizijski odbor. Što se tiče navedenog događaja, navodi kako je dan prije tužitelju bio najavljen mogući sastanak s tvrtkom B., što da je ozbiljna analitička kuća koja da se bavi analizom poslovanja drugih tvrtki te im stvara mrežu klijenata, a taj sastanak da je bio iznimno važan za tuženika i da je bio povezan s dolaskom kolegice iz Z. i kolege iz L.. Dakle, dan prije da je nazvao tužitelja na telefon i rekao da će možda sutra biti taj sastanak, a to da će znati sutra ujutro. Dakle, tužitelj da je to znao, s time da sastanak nije bio potvrđen jer da je ovisio o kolegi iz L. koji da je trebao doći u R.. U srijedu da je tužitelja nazvao u 08,30 sati, čim je krenuo za Z., i da mu je rekao da će doći to dvoje kolega iz Z. i L. koji da su predstavnici tvrtke B.. Tužitelj da mu je

rekao da ih neće primiti i da mu je poklopio slušalicu. Ponovno da ga je nazvao i pitao zašto ih neće primiti, a tužitelj da mu je rekao da ima drugog posla za izradu ugovora i da ih neće primiti, uz napomenu da je tamo prisutna kolegica M.. Nakon toga tužitelj da mu je opet poklopio slušalicu. Tužitelja da je nazvao treći put i rekao mu da ih mora primiti, a tužitelj da je opet odbio jer da ima puno posla. Z.z. tuženika da mu je rekao da su ti plasmani predviđeni za ponedjeljak i utorak, i da ima dovoljno vremena za pripremu, uz napomenu da tužitelj ne izrađuje svu dokumentaciju jer da 80% dokumentacije izrađuje banka, a oni da sastavljaju ugovore između njih i klijenata, tj. ustupatelja potraživanja, te da se radi o šprancama na dvije stranice. Z.z. tuženika je naveo da je njegov operativni posao da sukladno dokumentaciji prikuplja originalne dokumente i odnosi ih u banku radi realizacije posla, tj. isplate novca. Ovdje da se radi o ozbiljnim iznosima i do 20 milijuna kuna, slijedom čega da se očekuje od člana Uprave da se primjereno ponaša prema radu i klijentima. Nadalje je naveo da je tužitelja nazvao i četvrti put da odgodi posao i da se posveti tom sastanku, te da će u petak i ponedjeljak imati dovoljno vremena za pripremu dokumentacije, obzirom da vrlo dobro zna koliko je vremena potrebno za izradu dokumentacije. Nakon toga da ga je nazvao i peti put, na što da mu je tužitelj rekao: „Znaš što, neću prihvatiti od tebe da primim gospođu, već ću to prihvatiti radi nje zato što dolazi iz Z.!“, dakle, ne zato što mu je to z.z. tuženika rekao. Z.z. tuženika da ga je pitao neka mu objasni svoj stav obzirom da je on vlasnik tvrtke, na što da ga je tužitelj vrijeđao da je šeprtlja, nesposoban i da ne zna voditi firmu. To da se dogodilo u 08,30 sati dok je bio sam u vozilu, a da mu je bilo čudno da je netko tako nervozan u 08,30 sati, te da mu je tužitelj opet poklopio slušalicu. Tužitelja da je nazvao po šesti put te da mu je ponovio da je šeprtlja i da je najgori, a on da je rekao tužitelju da se „iskulira“ i odmori, da ovo što radi može ugroziti njegov posao i da će razgovarati kad se vrati iz Z.. Također je naveo da napad, koji se navodi u spornoj odluci, je bio verbalni, i to preko mobitela. To da je za njega bilo iznenađenje jer da je tužitelj trebao odraditi jedan ozbiljan sastanak u sat vremena, a z.z. tuženika da je iznenadila količina agresije i otpora. Dakle, da se radilo o verbalnom napadu, a pod kojim podrazumijeva vikanje i vrijeđanje.

12.2. U konačnici, i svjedok S. M., koja je u vrijeme donošenja sporne odluke bila stručni suradnik za ekonomske poslove kod tuženika, u svom iskazu navodi (stranica 101-105 spisa) da je z.z. tuženika, tjedan dana prije ovog događaja, rekao da će netko doći održati im prezentaciju, no da nije rekao tko ni kako. Dan prije, tužitelj da ga je pitao za to, a z.z. tuženika da je rekao da nitko neće doći, a tog dana tužitelj da joj je rekao da će ipak netko doći na prezentaciju. U tom razdoblju da su imali jako puno posla i taj dan da su imali puno posla, da se nisu ni pripremili za tu prezentaciju jer da nisu ni znali na što se odnosi niti tko dolazi. Nakon toga da je tužitelj dobio mail od z.z. tuženika u kojem je stajao broj telefona od te gospođe koja je trebala doći, da ju je nazvao i objasnio da nam nije zgodna situacija da dođe, uz napomenu da se nismo pripremili za tu njezinu prezentaciju, ali da dođe. Također je navela da se prije tog poziva čuo na telefon sa z.z. tuženika i objasnio mu je da imaju jako puno posla, da nisu znali tko dolazi i da se nisu pripremili za prezentaciju. U toj raspravi da je došlo do prepucavanja između tužitelja i z.z. tuženika te mu je tužitelj rekao da je šeprtlja, a pošto je svjedok sjedila preko puta tužitelja, da je čula kako mu je z.z. tuženika rekao neka pusti ključeve jer da je dobio otkaz. Taj razgovor da je bio prekidan odnosno tužitelj da je nekoliko puta prekinuo poziv jer da je z.z. tuženika povišenim tonom razgovarao, a tužitelj da nije htio na taj način razgovarati.

13. U odnosu na daljnju povredu obveze iz radnog odnosa – neovlašteno i bez znanja poslodavca povrijedio dužnost čuvanja tajne – lojalnost prema poslodavcu, navodi se da je uvidom u e-mail od 14. veljače 2020., kojeg je tužitelj uputio H. i članovima Nadzornog odbora tuženika (stranica 40 spisa) utvrđeno da u istom tužitelj detaljno navodi događaje od 11. i 12. veljače 2020. (11. veljače 2020. da je pitao z.z. tuženika je li dogovorio kakav sastanak za 12. veljače 2020., na što da mu je odgovorio da nije, da bi mu 12. veljače 2020. putem telefona dao otkaz i zatražio da preda ključeve od ureda i napusti ured, što da je tužitelj i učinio, a kao povod otkazu navodi da je 11. veljače 2020. pitao z.z. tuženika je li dogovorio sastanak u društvu za sljedeći dan, znajući da sljedeći dan ide u Z., na što da mu je odgovorio ne, da bi 12. veljače 2020. tužitelja nazvala gospođa iz Z. i rekla da upravo putuje u R. kod njih na sastanak koji da je dogovorila sa z.z. tuženika u 11,00 sati, uz napomenu da kolega dolazi čak iz S., pa kada ga je taj dan nazvao z.z. tuženika da mu je rekao da ga je ponovno dezinformirao, na što da se z.z. tuženika uvrijedio i rekao da to nije točno, a tužitelj da ga je nazvao šeprtljom, na što da je z.z. tuženika poludio i pitao ga što mu je to rekao, a on da je ponovio da je šeprtlja, na što da se z.z. tuženika pozvao na to da je on vlasnik Društva i da mu daje otkaz, nakon čega tužitelj objašnjava zašto ga je nazvao šeprtljom – kako da nazove čovjeka koji je član uprave fd koja ima tri djelatnika i koji je odlučio da neće apsolutno ništa pisati, a isto tako malo čitati, koji u svom radu ne koristi niti jedan komercijalni izvještaj koji se radi u Društvu, koji gubi ugovore od kuće do ureda, koji ide kod javnog bilježnika na ovjeru dvije izjave, a ovjeri samo jednu jer je drugu zaboravio, koji mu govori da je napisao Program rada za FD i pokazuje mu jednu stranicu A-4 formata, koji je spreman prepravljati IOS-e koje im dostavljaju komitenti jer mu neke kolone "smetaju" za realizaciju posla, koji u Društvu provodi "10 minuta tjedno" i dr.), da bi na kraju e-maila naveo da traži da ga H. zaštiti, da mu se dostavi odluka o otkazu u pisanom obliku, da se ispoštuju sva njegova prava iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme i da naprave nadzor nad Društvom jer da ne želi imati nikakve "repove" iza sebe.

13.1. Ovdje se napominje da je H. ..... ...(H.) nadzorno tijelo u čiji djelokrug i nadležnost spada i nadzor pravnih i fizičkiho soba koje pružaju financijske usluge, a osnovni cilj ove agencije je nadzorzakonitosti poslovanja subjekata nadzora.

13.2. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da u predmet poslovanja tuženika spadaju: poslovi faktoringa, prikupljanje, izrada, analiza i davanje informacija o kreditnoj sposobnosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost, upravljanje potraživanjima klijenata nastalih s osnove prodane robe i pruženih usluga i savjetovanja u vezi s tim i dr. (izvadak iz sudskog registra prileži na stranici 17 spisa), navodi se da je temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka sud utvrdio da je tužitelj nadležnom tijelu prijavio nepravilnosti u radu tuženika, na što i ima pravo, ali ne na bilo koji način, pa imajući u vidu sadržaj tog e-maila, odnosno prijave, u kojem detaljno navodi "način rada" z.z. tuženika (ništa ne piše, pod čime podrazumijeva komercijalnu korespondenciju, izvješća uprave, ugovore, regulativu i dr., potom da malo čita, pod čime navodi komercijalnu korespondenciju, ugovore, regulativu, financijska izvješća i dr., potom da u svom radu ne koristi niti jedan komercijalni izvještaj koji se radi kod tuženika, da gubi ugovore od kuće do ureda, i svako toliko da nalazi ugovore po autu, da je spreman prepravljati IOS-e koje im dostavljaju komitenti jer da mu neke kolone "smetaju" za realizaciju posla, koji da u Društvu provodi "10 minuta tjedno" i dr.), ovaj sud je mišljenja kako iz istog proizlazi da tužitelju nije bila namjera obavijestiti nadležno tijelo o tome što se dogodilo, kako to navodi u svom iskazu, već poniziti i narušiti ugled z.z. tuženika.

14. Stoga, uzevši u obzir cjelokupno ponašanje tužitelja prema radu i neposredno nadređenom tj. pretpostavljenom članu uprave i jedinom osnivaču tuženika, koje je kulminiralo time što je tijekom telefonskog razgovora sa z.z. tuženika, koji ga je obavijestio o sastanku kojeg mora održati to jutro, u više navrata poklapao slušalicu i ponavljao mu da je šeprtlja, te odbijao postupiti po radnom nalogu z.z. tuženika (iz iskaza z.z. tuženika proizlazi da mu je na telefon rekao da neće primiti dvoje kolega iz Z. i L., predstavnike tvrtke B. nakon čega je poklopio slušalicu, i to u radnom prostoru tuženika, za vrijeme radnog vremena, ovaj sud

zaključuje da je takvo ponašanje tužitelja bilo doista nedolično i neprimjereno, u kojem je ponašanju tužitelj ustrajao, slijedom čega predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a time i razlog za izvanredni otkaz, obzirom da se radi o obraćanju koje je neprimjereno prema bilo kojem radniku, a pogotovo prema neposredno nadređenom z.z. tuženika, a uz to, odbijao je izvršiti povjereni radni zadatak. Naime, riječ šeprtlja nije osobito teška uvreda, ali predstavlja neprimjeren način komunikacije prema bilo kojem radniku, a napose prema z.z. tuženika. Navedeno i iz razloga što je nakon tog telefonskog razgovora, koji se odvio 12. veljače 2020., tužitelj 14. veljače 2020., H. i članovima Nadzornog odbora tuženika poslao e-mail u kojem detaljno opisuje način rada z.z. tuženika, čime je nedvojbeno narušio ugled i dignitet poslodavca.

15. Pri tome, od značaja je za predmet ovog spora što i sam tužitelj ne negira ponašanje temeljem kojeg je donijeta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, tvrdeći kako je to bila takva situacija obzirom da se noć ranije ustao pet do šest puta zbog posla, da je došao i ranije na posao, a dan ranije da je pitao z.z. tuženika hoće li netko doći na sastanak, s time da je on z.z. tuženiku rekao da ga dezinformira, nakon čega da je z.z. tuženika njemu rekao da on njega dezinformira, i to da je dječja igra, dok u odnosu na e-mail od 14. veljače 2020. navodi da ih je obavijestio što se dogodilo i da je tražio njihovu zaštitu. Međutim, mišljenje je ovoga suda kako takvo ponašanje tužitelja, bez obzira na razloge koji su do toga doveli, odnosno motiv sukoba, nadilazi granice dopuštenog ponašanja radnika i ukazuje na postupanje radnika koje poslodavac ne smije tolerirati. Vezano za sporni e-mail, mišljenje je ovoga suda da nije točan navod tužitelja da je istim obavijestio H. o tome što se dogodilo, već da mu je cilj bio poniziti i narušiti poslovni ugled z.z. tuženika ispred članova Nadzornog odbora tuženika i same H.. Dakle, bez obzira na motive takvog postupanja tužitelja, od odlučnog je značaja gubitak povjerenja poslodavca u odnosu na tužitelja kao radnika (posebice kad se ima na umu da je kao pomoćnik direktora bio tuženikov zaposlenik od posebnog povjerenja), jer ugovor o radu – zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora – pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika, pa gubitak odnosa povjerenja odnosno lojalnosti, u konkretnom slučaju, onemogućuje nastavak radnog odnosa.

16. Stoga je cijeneći odredbu članka 116. stavak 1. ZR-a u postupku utvrđeno da je tuženik dokazao ispunjenje pretpostavki za izvanredan otkaz ugovora o radu tužitelju, tj. da postoje okolnosti koje ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć obzirom da se u ovom slučaju, gledajući ukupno ponašanje tužitelja, radi o osobito teškoj povredi radne obveze, što je u konačnici rezultiralo izvanrednim otkazom ugovora o radu, zbog čega je tuženik, po mišljenju ovoga suda, osnovano osporavanom odlukom tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti u cijelosti i presuditi kao u izreci.

17. Odluka o parničnim troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s članka 155. ZPP-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje Tarifa). Naime, u primjeni je Tbr. 7. točka 2. Tarife u parnicama iz radnih odnosa kada su istaknuti procjenjiv i neprocjenjiv zahtjev, jer je tužitelj u konkretnom slučaju tražio utvrđenje nedopuštenim otkaz ugovora o radu, isplatu naknade plaće i naknadu štete, odvjetnička nagrada se računa zbrajanjem jednokratne nagrade za neprocjenjiv zahtjev i nagrade prema visini procijenjenog zahtjeva.

17.1. Obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tuženiku je priznat parnični trošak i to trošak zastupanja na ročištima održanim 15. rujna, 7. listopada i 1. prosinca 2020., 19. travnja 2021., te 4. svibnja i 5. srpnja 2022. (1.000,00 kn x 6; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 6.000,00 kn, odnosno uvećano za trošak PDV-a po stopi od 25% (1.500,00) 7.500,00 kn.

17.2. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a („Narodne novine“ broj 78/15.). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13. i 93/14.).

U Rijeci 26. srpnja 2022.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka Županijskom sudu u Zagrebu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika