Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku,
Stjepana Radića 81, Šibenik
Poslovni broj: 15 P-1455/2021-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz S. B., OIB:…, zastupan po punomoćnici V. B., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika Z. banka d.d., Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O. društva M. & L. d.o.o. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 12. srpnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 26. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu broj: Ovr-78/2014 od 23. siječnja 2014. godine Općinskog suda u Šibeniku radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika.“
2. Obvezuje se tuženik da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 75.962,50 kuna (sedamdesetpettisućadevetstošezdesetdvijekune i pedesetlipa).“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 49.415,90 kuna (četrdesetdevettisućačetiristopetnaestkuna i devedesetlipa), u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 42.001,60 kuna (četrdesetdvijetisućejednukunu i šezdesetlipa).
Obrazloženje
1. Tužitelj P. M. (dalje: tužitelj) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 3. studenog 2015. navodi da je kao ovršenik u ovršnom postupku Općinskog suda u Šibeniku broj:
Ovr-78/2014 upućen od strane suda da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, protiv ovrhovoditelja, u ovom postupku označenog tuženika Z. banke d.d. (dalje: tuženik).
1.1. Isti u tužbi navodi da je temeljem ovršne isprave i to Ugovora o namjenskom kreditu broj: … (dalje: Ugovor o kreditu), a kojim je utvrđeno postojanje potraživanja kreditora prema dužniku u iznosu od 142.760,00 CHF u kunskoj protuvrijednost obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a važeće na dan isplate kredita, uknjiženo založno pravo u korist tuženika na nekretninama tužitelja upisanim u zemljišnoj knjizi i to u zk.ul. 7616, broj poduloška 6 k.o. Z., sagrađenoj na čest. zem. 3205/1, što u naravi čini dvor, kuća površine 365 m2, sada etažirano i to etaža 106/1000, što u naravi predstavlja stan broj 6 na katu koji se sastoji od dnevnog boravka i blagavaone sa kuhinjom, dvije sobe, kupaone i lođe ukupne površine 38,38 m2 i pripadak P6 u prizemlju parkiralište površine 2,75 m2, s ukupnom korisnom površinom posebnog dijela koja iznosi 41,13 m2. Nadalje navodi da se temeljem označne ovršne isprave, a radi naplate novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 130.819,27 CHF (u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja), radi naplate redovne kamate u iznosu od 4.437,72 CHF (u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja), radi naplate kamate po dospijeću u iznosu od 758,81 CHF (u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja), te radi naplate troškova u iznosu od 610,00 kuna zajedno sa ugovorenom kamatom prema Odluci o kamatnim stopama Banke (promjenjiva kamatna stopa) koja teče na iznos od 125.622,74 CHF (u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja) od 31. prosinca 2013. pa do naplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka, vodi ovršni postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr-78/14. Tužitelj dalje u tužbi navodi da tuženik nije imao uvjete za Otkaz predmetnog ugovora o kreditu budući se tuženik u kontinuitetu od zaključenja ugovora o kreditu pa sve do 11. prosinca 2013. naplaćivao, a što je činio i nakon otkaza ugovora o kreditu od 12. listopada 2013. Da nije bilo uvjeta za otkaz ugovora o kreditu da proizlazi i iz činjenice da je tuženik nakon otkaza istoga s računa tužitelja ZB I. d.o.o., a radi namirenja svoje tražbine, povukao iznos od 80.263,15 kuna. Tužitelj dalje navodi da je tuženik u otkazu ugovora o kreditu iznos saldiranog duga dao samo u kumulativu bez specifikacije u kunskoj protuvrijednost usprkos činjenici da je kredit isplatio u kunama i činjenici da je tužitelj vraćao anuitete u kunama. Sukladno navedenom tužitelj osporava visinu tuženikove tražbine iz razloga što je tuženiku isplaćivao značajno uvećane iznose zbog razlike u tečaju, te je isti istaknuo da iznos koji tuženik potražuje u označenom ovršnom postupku nije stvarni iznos dugovanja, budući je tužitelj tuženiku s danom od 31. prosinca 2013. preplatio iznos kamata po predmetnom Ugovoru o kreditu u iznosu od 78.679,92 kuna. Tužitelj je nadalje naveo da je pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pokrenuo parnični postupak kojim traži da se utvrde djelomično ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu a koje se odnose na ugovorene kamate, te je postavio zahtjev za naknadom štete nastale po predmetnom Ugovoru o kreditu, kao i zahtjev da se utvrdi da nije bilo uvjeta za jednostrani otkaz Ugovora o kreditu od strane tuženika. Sukladno svemu navedenom, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha u predmetu ovog suda poslovni broj: Ovr-78/2014 od 23. siječnja 2014., a kako to glasi u točki I. alineja 1. izreke ove presude, te da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te naveo da je tuženik tužitelju isplatio ugovoreni novčani iznos po predmetnom Ugovoru o kreditu, međutim da se tužitelj nije pridržavao svojih obveza iz Ugovora o kreditu, slijedom čega da je tuženik tužitelju zakonito otkazao Ugovor o kreditu, a sve sukladno uvjetima na koje je tužitelj prilikom sklapanja ugovora i pristao. Nadalje je naveo da je otkazom Ugovora o kreditu tražbina tuženika dospjela u cijelosti. Tuženik je naveo da je sukladno čl. 13. Ugovora tužitelj dopustio uknjižbu založnog prava na udjelima u otvorenom investicijskom fondu ZB G.te da je temeljem istoga založni dužnik dozvolio upis hipoteke na nekretnini koja je predmet ovrhe, te dao suglasnost da tuženik može zatražiti ovrhu na nekretnini iz Ugovora radi prisilne naplate odmah po njezinoj dospjelosti, a koja nekretnina se sada nalazi u vlasništvu tužitelja. Tuženik je nadalje naveo da je tužitelj protiv rješenja ovog suda posl. broj Ovr-78/2014 od 1. listopada 2015., a kojim je isti upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, podnio žalbu sa žalbenim razlogom da želi da mu se sudski utvrdi koliko su preplaćene kamate te da se od duga odbije preplaćena kamata pa da se kredit nastavi otplaćivati u dogovoru s Bankom. Sukladno navedenom tuženik navodi da tužitelj može podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom samo iz razloga koje je naveo u žalbi. Budući je tužitelj pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pokrenuo postupak radi naknade štete uslijed preplaćenih kamata, to je tuženik istaknuo prigovor dvostruke litispendencije. Tijekom postupka tuženik je naveo da je ovršni postupak koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem: Ovr-78/14 pravomoćno okončan, te da tužitelj nema pravni interes voditi predmetni postupak budući nije moguće utvrditi nedopuštenim postupak ovrhe koji je pravomoćno okončan. Sukladno navedenom tuženik predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja, podredno da tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, uz naknadu tuženiku troškova postupka.
3. U odnosu na navode tuženika da bi ovršni postupak koji se vodi pod posl. broj: Ovr- 78/14 bio pravomoćno okončan tužitelj se očitovao podneskom od 11. srpnja 2022. navodeći da neovisno o tome što je označeni postupak dovršen, da tužitelj ima pravni interes za vođenje predmetnog postupka iz razloga ako se utvrdi da je ovrha bila nedopuštena da će imati interes za pokretanje zasebne parnice radi naknade štete.
4. U dokaznom postupku a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem rješenja ovog suda poslovni broj: Ovr-78/2014 od 1. listopada 2015. (list spisa 6, 43), otkaz ugovora o namjenskom kreditu br. … od 16. listopada 2013. s prilogom (list spisa 7-9), promet po kreditu (list spisa 10-15), informacije o konverziji kredita (list spisa 16), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo mr.sc. F. T. od 23. listopada 2015. (list spisa 17-23, 104-110), Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3209665371 od 14. lipnja 2007. (list spisa 29-36), Opći uvjeti poslovanja Z. banke d.d. (list spisa 37-41), žalba protiv rješenja o ovrsi od 31. siječnja 2014. (list spisa 42), tužbu od 3. studenog 2015. (list spisa 45-50, 79-81), sporazum o konverziji od 8. siječnja 2016. (list spisa 73-74), rješenje ovog suda poslovni broj: Ovr-78/2014-77 od 13. siječnja 2020. (list spisa 89-90), rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-471/2015-30 od 7. svibnja 2020. (list spisa 111-112), te je izvršen uvid i pročitan spis ovog suda posl. 5. Sud je na pripremnom ročištu odbio dokazne prijedloge tužitelja iz razloga što izvođenje istih prema stajalištu ovog suda nije svrsishodno, odnosno nije bilo nužno provoditi iste budući je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.
6. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Šibeniku posl. broj: Ovr-78/2014 od 23. siječnja 2014., koja je određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika.
8. Odredbom čl. 55. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12 i 25/13, dalje: OZ) propisano je ako rješenje o žalbi ovisi o utvrđenju neke sporne činjenice sud će uputiti ovršenika da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok je st.3. propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbu u povodu koje je upućen u parnicu.
8.1. Odredbom čl. 56. st.1. OZ propisano je ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik može do zaključenja glavne rasprave, bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženika preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu.
8.2. Odredbom čl. 73. st.1. OZ propisano je da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, dok je st.2. propisano da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem.
9. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Ovr-78/2014 od 1. listopada 2015., utvrđeno je da je istim ovršenik P. M. (u ovom postupku označeni tužitelj) upućen da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti označenog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koja se pred istim sudom vodi temeljem rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-78/2014 od 23. siječnja 2014., iz razloga iz čl. 50. st.1. toč. 9. OZ, a zbog kojeg je ovršenik izjavio žalbu.
10. Uvidom u ovršni spis Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Ovr-78/2014 utvrđeno je da je povodom prijedloga ovrhovoditelja Z. banke d.d., a temeljem Ugovora o namjenskom kreditu br. … od 14. lipnja 2007., solemniziranog od stane javnog bilježnika I. A. iz Z. pod posl. brojem Ov-16979/07, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 130.819,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti, radi naplate troškova u iznosu od 610,00 kuna sa ugovorenom kamatom, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sud donio rješenje poslovni broj: Ovr-78/2014 od 23. siječnja 2014. kojim je određena ovrha na nekretnini ovršenika P. M., a koja nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, u zk. ul. 7616, poduložak 6, k.o. Z., koja je sagrađena na čest. zem. 3205/1, što u naravi čini dvor, kuća površine 565 m2, sada etažirano i to etaža 106/1000, a što u naravi predstavlja stan br. 6. na katu koji se sastoji od dnevnog boravka i blagavaone sa kuhinjom, dvije sobe, kupaone i lođe ukupne površine 38,38 m2 i pripadak P6 u prizemlju parkiralište površine 2,75 m2, s ukupnom korisnom površinom posebnog dijela koja iznosi 41,13 m2, i to utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Istim je rješenjem ovrhovoditelju određen trošak postupka u iznosu od 15.450,00 kuna. U odnosu na označeno rješenje ovršenik, u ovom postupku označeni tužitelj, je izjavio žalbu povodom koje je sud donio ranije citirano rješenje posl. broj: Ovr- 78/2014 od 1. listopada 2015.
10.1. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Ovr-78/2014-77 od 13. siječnja 2020., a koje je postalo pravomoćno 25. siječnja 2020., utvrđeno je da je ovršni postupak koji se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi pod posl. brojem Ovr-78/2014 dovršen. Iz obrazloženja označenog rješenja, kao i uvidom u označeni spis utvrđeno je da je postupak dovršen budući je predmetna nekretnina prodana trećoj osobi, te je rješenjem suda od 14. listopada 2019., a koje je postalo pravomoćno 29. listopada 2019., namirena tražbina ovrhovoditelja.
11. Uzimajući u obzir da se u predmetnoj stvari radi o deklaratornoj tužbi, odnosno tužbi kojom se traži utvrđenje sadržaja postojećeg pravnog odnosa ili prava u smislu odredbe čl. 187. ZPP, konkretno nedopuštenost ovrhe na temelju ovršne isprave, a koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi ovog suda posl. broj Ovr-78/2014 od 23. siječnja 2014., te uzimajući u obzir da je ovrha određena označenim rješenjem u međuvremenu provedene i dovršena, to sud tužbu tužitelja nalazi bespredmetnom budući ishod predmetne parnice ne bi imao utjecaja na ovršni postupak. Obzirom da je dovršetak ovrhe utvrđen u cijelosti, dakle i u dijelu zbog kojeg je tužitelj rješenjem od 1. listopada 2015. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, to više ne postoji osnova za provođenje postupka u kojem bi se utvrdila nedopuštenost ovrhe u smislu odredbe čl. 50. st.1. toč. 9. OZ. Uzimajući u obzir da tužitelj do zaključenja raspravljanja u predmetnoj stvari nije iskoristio svoje procesno ovlaštenje iz odredbe čl. 56. OZ, odnosno preinačio tužbeni zahtjev tražeći da mu tuženik vrati ono što bi prema njegovim navodima neosnovano stekao provedbom predmetne ovrhom, odnosno da mu naknadi štetu koju je zbog provedbe ovrhe pretrpio, iako je nesporno bio upoznat da je ovršni postupak dovršen (rješenje o dovršetku ovrhe tužitelj je zaprimio 16. siječnja 2020.), to isti prema utvrđenju ovog suda nema pravnog interesa za tužbu predmetnog sadržaja, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev istoga kao neosnovan, a kako je to odlučeno točkom I. alineja 1. izreke ove odluke. Naime, postupak za proglašenje ovrhe nedopuštenom može se voditi samo do pravomoćnog okončanja ovršnog postupka, a kako je predmetni ovršni postupak pravomoćno okončan, odnosno ovrha je dovršena, to više ne postoji ovršni postupak koji bi se mogao proglasiti nedopuštenim (identično pravno shvaćanje je zauzeto i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev x-982/16-2 od 19. listopada 2016. i Rev-x 987/13 od 11. ožujka 2015.).
11.1. U odnosu na navode tužitelja da isti ima pravni interes za vođenje predmetne parnice budući bi isti temeljem utvrđenja iz ove parnice mogao pokrenuti poseban parnični postupak radi naknade štete, ukazuje se istom da je naknadu štete mogao potraživati u predmetnom postupku, odnosno isti je mogao preinačiti tužbeni zahtjev, a kako je to ranije obrazloženo, a što je tužitelj propustio učiniti.
12. Ujedno se ističe da sud nije našao osnovanim istaknuti prigovor dvostruke litispendencije.
12.1. Uvidom u tužbu koja se pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu vodi pod poslovni brojem Pn-471/2015 utvrđeno je da u tom postupku tužitelj P. M. traži da se utvrde djelomično ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. … koji Ugovor je zaključio s tuženikom Z. bankom d.d., da mu se naknadi šteta nastala uslijed ništetnosti tih ugovornih odredbi, te isti potražuje da se utvrdi da nije bilo uvjeta za jednostrani Otkaz označenog ugovora o kreditu.
12.2. Naime, za postojanje litispendencije potrebno je da budu kumulativno ispunjeni uvjeti i to da postoji subjektivni identitet – iste stranke, te da postoji objektivni identitet – isti predmet spora zahtjeva i identitet činjenične osnove.
12.3. Iako u predmetnom postupku kao i u postupku koji se pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu vodi pod posl. brojem Pn-471/2015 postoji subjektivni identitet spora, međutim nedostaje objektivni identitet spora jer u obje parnice nije istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev, niti zahtjevi koji se međusobno isključuju, slijedom čega istaknuti prigovor nije osnovan.
13. Kako je sud temeljem ranije navedenog utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, to je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem drugih predloženih dokaza budući isti prema utvrđenju ovog suda ne bi pridonijeli upotpunjenju činjeničnog stanja, odnosno isti ne bi doveli do drugačije odluke suda, već bi izvođenje istih dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.
14. Tužitelj i tuženik su zatražili naknadu troška postupka.
15. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, to je isti dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.
15.1. Sukladno odredbi čl. 154. st.1. u svezi s odredbom čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 898.466,75 kuna, valjalo je tuženiku zastupanom po punomoćniku priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 898,47 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 16. svibnja 2018., 18. lipnja 2019. i 24. veljače 2022. u iznosu od 898,47 bodova za svaki podnesak (Tarifa br. 8. Toč.1. Tarife), trošak sastava žalbe od 24. prosinca 2019. u iznosu od 449,24 bodova (Tarifa br. 10. toč. 5. Tarife), te trošak zastupanja na ročištu održanom 12. srpnja 2022. u iznosu od 898,47 bodova, što sukladno Tbr. 42. Tarife ukupno iznosi 49.415,90 kuna, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove odluke.
15.2. Neosnovan je zahtjev tuženika za sastav podneska od 3. rujna 2020. (pogrešno u troškovniku tuženik navodi 2. rujna 2020.) budući isti predstavlja dopunu žalbe u odnosu na koju mu je priznato pravo na naknadu troška (isti je dostavljen prvostupanjskom sudu u fazi žalbenog postupka). Ujedno se ističe da se u tom podnesku u bitnom ističu navodi koji su istaknuti i u podnesku od 24. veljače 2022. a za koji podnesak je tuženiku priznato pravo na naknadu troška. Nadalje, neosnovano tuženik potražuje naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući sukladno odredbi čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, dalje: ZSP) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Uzimajući u obzir da obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje po pravomoćnom okončanju predmetnog postupka, odnosno da ista za tuženika u ovom trenutku nije ni nastala, te uzimajući u obzir uspjeh tuženika u predmetnom postupku, to je valjalo odbiti zahtjev istoga za naknadom tog troška. Nadalje je neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sudske pristojbe na žalbu na rješenje suda od 4. prosinca 2019. budući se prema odredbama ZSP sudska pristojba ne plaća na žalbu na rješenje kojim je utvrđen prekid postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove odluke.
15.3. Budući tužitelj nije uspio sa zahtjevom, odnosno isti je izgubio parnicu, to istome ne pripada pravo na naknadu troška postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. alineja 2. izreke ove presude.
16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Šibeniku 26. srpnja 2022.
Sudac:
Marija Knez v.r.
