Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-7061/2021-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac Ex vojarna Sv. Križ

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. D., O.: …, iz S., zastupanog po punomoćnici M. J. M., odvjetnici u S., protiv tuženika

P. d.o.o., S., O.: …, zastupanog po

predsjedniku uprave M. D., a on po punomoćnici T. Ž. L.,

dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. lipnja 2022., u prisutnosti punomoćnica stranaka, objavljene dana 26. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 49.754,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29.st.2. i st.8. Zakona o obveznim odnosima, a koja na iznos od: 2.326,22 kn teče počev od 15. ožujka 2016. godine pa do isplate, 2.296,84 kn teče počev od 15. travnja 2016. godine pa do isplate, 1.752,19 kn teče počev od 15. svibnja 2016. godine pa do isplate,

2.659,87 kn teče počev od 15. lipnja 2016. godine pa do isplate,

1.990,08 kn teče počev od 15. srpnja 2016. godine pa do isplate,

1.270,73 kn teče počev od 15. kolovoza 2016. godine pa do

isplate,

1.868,09 kn teče počev od 15. rujna 2016. godine pa do isplate,

2.051,33 kn teče počev od 15. listopada 2016. godine pa do isplate, 1.809,57 kn teče počev od 15. studenoga 2016. godine pa do

isplate,

2.051,33 kn teče počev od 15. prosinca 2016. godine pa do isplate, 2.105,52 kn teče počev od 15. siječnja 2017. godine pa do isplate, 2.093,61 kn teče počev od 15. veljače 2017. godine pa do isplate, 1.299,63 kn teče počev od 15. ožujka 2017. godine pa do isplate,

1.803,09 kn teče počev od 15. travnja 2017. godine pa do isplate,

2.389,96 kn teče počev od 15. svibnja 2017. godine pa do isplate, 3.257,41 kn teče počev od 15. lipnja 2017. godine pa do isplate,

2.165,99 kn teče počev od 15. srpnja 2017. godine pa do isplate,

2.068,53 kn teče počev od 15. kolovoza 2017. godine pa do isplate, 1.473,14 kn teče počev od 15. rujna 2017. godine pa do isplate,

1.420,61 kn teče počev od 15. listopada 2017. godine pa do isplate, 1.834,42 kn teče počev od 15. studenoga 2017. godine pa do isplate, 1.834,42 kn teče počev od 15. prosinca 2017. godine pa do isplate,

1.935,97 kn teče počev od 15. siječnja 2018. godine pa do isplate,

2.190,07 kn teče počev od 15. veljače 2018. godine pa do isplate,

1.806,34 kn teče počev od 15. ožujka 2018. godine pa do isplate.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 17.312,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.".

Obrazloženje

1. Tuženik u podnesenoj tužbi od 29.11.2018. navodi da je kao radnik tuženika 12.8.2005. doživio ozljedu na radu zbog koje je nastupila opća nesposobnost za rad i tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 12.4.2007. Odgovornost tuženika za predmetnu nezgodu kao i djelomičnu naknadu štete koju tužitelj trpi na ime razlike između plaće koju je mogao ostvarivati kod tuženika i mirovine koju prima, da je utvrđena presudom Općinskog suda u Splitu br. IIP-680/08 od 22.10.2014., a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-6/15 od 29.10.2015. Na temelju te presude tužitelj je ostvario naknadu štete za razdoblje od umirovljenja do siječnja 2013. Nadalje, tužitelj da pred ovim sudom vodi postupak br. Pr-63/16 u kojem potražuje naknadu štete po istom osnovu, samo za razdoblje od veljače 2013. do siječnja 2016. U ovom postupku, tužitelj sukcesivno potražuje naknadu štete koja mu je nastala između razlike plaće koju bi ostvarivao kod tuženika i mirovine koju prima za razdoblje od veljače 2016. do veljače 2018. Tužitelj da je u invalidsku mirovinu otišao zbog posljedica bolesti u omjeru od 30% i zbog posljedica ozljeda na radu u omjeru od 70% pa da bi mjesečna razlika koju bi tužitelj ostvarivao da i dalje radi kod tuženika i invalidske mirovine umanjena za 30% iznosila mjesečno 2.000,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika po utuženoj osnovi i za utuženo razdoblje ukupan iznos od 30.669,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose od petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec.

2. U odgovoru na tužbu od 28.12.2018. tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da ime tvrtke u tužbi tuženika nije ispravno napisano, protivi se u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava tužbeni zahtjev kako u osnovi tako i u visini navodeći da je tužitelju ozljeda nastala radnjom treće osobe koju tuženik nije mogao predvidjeti, mjerama ukloniti ili izbjeći, odnosno spriječiti. Kako je tužitelj pretrpio štetu protupravnim djelovanjem treće osobe, tuženik ističe da ne snosi odgovornost za nastalu štetu tužitelju pa predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

3. Tužitelj je podneskom od 4.9.2019. nakon provedenog financijskog vještačenja zatražio od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 42.336,70 kn, da bi podneskom od 2.9.2020. konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s dopunjenim nalazom i mišljenjem vještaka i zatražio isplatu ukupnog iznosa od 49.754,96 kn.

4. Općinski sud u Splitu donio je presudu br. Pr-914/18-31 od 30.11.2020. kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku da mu naknadi parnični trošak. Među ostalim, u obrazloženju odluke prvostupanjski sud navodi, da istaknuti prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije osnovan jer je tužitelj bio radnik tuženika koji zbog ozljede na radu traži naknadu štete od tuženika, a to što je tužitelj očitom pogreškom u pisanju kao tuženika označio P. d.o.o. S. umjesto P.

d.o.o., S. (Sudski registar, list 10 spisa) nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika u ovom postupku.

5. Županijski sud u Zagrebu donio je rješenje br. Gž R-164/2021-2 od 15.9.2021. kojim ukida prvostupanjsku presudu i vraća ovom sudu predmet na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke županijski sud navodi da je prvostupanjski sud odgovornost tuženika za ozljedu koju je tužitelj pretrpio kod njega na radu kao vozač autobusa utvrdio uvidom u spis toga suda broj P-680/08 i da je: „u tom postupku utvrđena osnova odgovornosti tuženika, a kako to apostrofira Županijski sud u Splitu, u presudi br. Gž-6/15 od 29.10.2015. i da je sud vezan pravomoćnim rješenjem H., a iz kojega je razvidno da je invalidnosti ozljeda na radu doprinijela 70%, a bolest u omjeru od 30%.“ Međutim, navodi županijski sud, ostalo je nejasno što je to sud u navedenom predmetu utvrdio u pogledu sporne odgovornosti. Osim toga, prvostupanjski sud da je na pripremnom ročištu na kojemu je zaključen prethodni postupak odlučio da će, između ostaloga, izvesti i predloženi dokaz uvidom u parnični predmet toga suda P-680/08 i Pr-62/16 (ovdje ima ispravno pisati IIP-680/08 i Pn-63/16). Međutim, iz stanja spisa da ne proizlazi da je prvostupanjski sud to tijekom postupka i učinio i da nije razvidno jesu li se stranke suglasile da se dokazi iz navedenog parničnog predmeta u pogledu sporne odgovornosti koriste i u ovom postupku.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem rješenja HZMO-a od 3.9.2008. (list 5-6 spisa), rješenja HZMO-a od 23.5.2008 (list 7 spisa), ispisa iz Sudskog registra, kartona zaposlenika dvojice usporednih radnika (list 16-26 spisa), obavijesti HZMO-a o visini mirovine tužitelja (list 31-44 spisa), pročitani su spisi ovog suda br. II P-680/08 i br. Pn- 63/16 te su suglasnošću stranaka dokazi izvedeni u tim predmetima korišteni u dokazne svrhe ovog postupka (list 123 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivanu Buljanu, dipl.oec.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju predstavlja razlika između invalidske mirovine i plaće koju bi tužitelj ostvarivao u razdoblju od veljače 2016. do veljače 2018. da zbog posljedica ozljeđivanja na radu kod tuženika 12.8.2005. nije upućen u invalidsku mirovinu.

9. U provedenom dokaznom postupku utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj bivši zaposlenik tuženika koji je bio zaposlen na radnom mjestu vozač autobusa;

- da je tužitelj dana 12.8.2005. doživio ozljedu na radu kad je kao vozač autobusa na liniji 31/32 u 22.25 sati napadnut od strane putnika u vezi čega je pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem IIP-608/08 od 22.10.2014., koja je potvrđena presudom Županijskoga suda u Splitu pod posl. brojem Gž-6/15 od 29.10.2015., utvrđena osnova odgovornosti tuženika kao poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu jer protupravno ponašanje putnika u autobusu predstavlja profesionalni rizik vozača autobusa koji ne snosi radnik već poslodavac za kojeg se posao obavlja te ima veze sa sigurnosti prometa i upravljanjem autobusa pa je tuženik trebao osigurati da se rad obavlja na siguran način kako se ne bi dovelo u opasnost ni tužitelja kao radnika kao ni putnike dok upravlja autobusom, a što je sud utvrdio pregledom isprava – prijave ozljede na radu, zapisnika o očevidu, novinskih članaka iz ,,S. D. o dokumentiranim napadima na ,,P. vozače i postavljanju vozačkih kabina odnosno plastično-staklene pregrade u određene autobuse te iskaza tužitelja;

- da je rješenjem H.-a, PS u S.,klasa U./I-141-02-07-01 ur.br. 341-

18-05-3-07/47286 od 3.09.2008., a koje rješenje je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem H.-a, S. službe, klasa 141-02/08-01/OB, ur.br. 341-99-05/3-08/1036 od 23.05.2008., utvrđeno da je kod tužitelja nastupila opća nesposobnost za rad kao posljedica ozljede na radu u omjeru od 70% kao stanje nakon napada na radnom mjestu od 12.08.2005. i bolesti u omjeru od 30% što je utvrđeno čitanjem navedenih isprava, a sud je vezan pravomoćnim rješenjem H.-a;

- da je tuženik kao zainteresirana stranka sudjelovao u upravnom postupku utvrđivanja radne sposobnosti tužitelja, u kojem postupku je izjavljivao pravne lijekove;

- da je pravomoćnošću rješenja H.-a tužitelju po sili zakona prestao radni odnos kod tuženika, a pravo na invalidsku imovinu mu je priznato od 12.4.2007.

10. Odredbom čl. 109. Zakona o radu („NN“ br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98,

17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, dalje ZR/04) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („NN“ br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, dalje ZZR), u svezi s odredbom čl. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima NN", br. 53/91.,

73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje ZOO/91) i čl. 1095. ("NN" br. 35/05, dalje ZOO/05) propisano je da poslodavac odgovara za štetu koju je

pretrpio radnik na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a koje se može osloboditi samo u slučaju ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom treće osobe ili oštećenika koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

11. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da postoji uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i ozljede tužitelja, odnosno njegovog prijevremenog umirovljenja. Naime, nema pravne mogućnosti da sud utvrdi da je gubitak radne sposobnosti prouzročen iz nekih drugih razloga nego što su to razlozi navedeni u pravomoćnom rješenju H.-a prema kojem je nadležno upravno tijelo utvrdilo da je kod tužitelja nastupila opća nesposobnost za rad kao uzrok ozljede na radu u omjeru od 70%, a 30% zbog bolesti. Dakle, pretežiti uzrok gubitka radne sposobnosti kod tužitelja je ozljeda na radu. Slijedom utvrđenih činjenica za zaključiti je da tužitelj trpi štetu na ime razlike između plaće koju bi mogao ostvarivati po redovitom tijeku stvari radeći kod tuženika i invalidske mirovine koju prima pa je tuženik kao poslodavac, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj.

12. Kako bi se utvrdila visina naknade štete koja proizlazi iz razlike prosječnih plaća usporednih radnika i invalidske mirovine tužitelja, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B., dipl.oec. koji je u spis 26.7.2019. dostavio nalaz i mišljenje u kojem navodi, da je tužitelj u razdoblju od veljače 2016. do veljače 2018. primio 42.336,70 kn manje no što bi primio da je po redovnom tijeku stvari radio kod tuženika, sve po mjesecima prikazano u koloni N Tablice 1. (list 52-53 spisa). Sudski vještak naglašava, da je prilikom izračuna uzeo 70% iznosa kojeg bi tužitelj dobio da je po redovnom tijeku stvari nastavio raditi kod tuženika.

13. Tužitelj je podneskom od 4.9.2019., u skladu s rezultatima provedenog vještačenja, po utuženoj osnovi, a u omjeru od 70% koliko otpada na ozljedu na radu kao uzrok umirovljenja, zatražio isplatu utvrđenog iznosa od 42.336,70 kn.

14. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka jer da je izračun izvršen kao da usporedni radnici nisu koristili bolovanje, a što da je u konačnosti znatno povećalo iznos prosjeka neto primanja usporednih radnika od kojih se oduzima neto iznos mirovine tužitelja. Naime, navodi tuženik, da sudski vještak nije uzeo u obzir da je 30% invaliditeta tužitelja proizašlo iz njegovih bolesti pa da se radi o osobi koja je zbog liječenja kroničnih bolesti često na bolovanju, a što je također trebalo biti uzeto u obzir prilikom izračuna.

15. U svezi iskazanih prigovora tuženika, od sudskog vještaka zatraženo je objašnjenje, a koji je 19.11.2019. u spis dostavio Dopunu vještačenja u kojoj navodi, da je izračun izvršio u skladu s prijedlogom tuženika, odnosno pod pretpostavkom da bi tužitelj u utuženom razdoblju koristio bolovanje koliko ga je koristio u razdoblju do ozljede na radu, sve prema podacima koje je tuženik 6.9.2019. dostavio u spis - Karton radnika (list 60-61 spisa) tj. platnim podacima za tužitelja od 2000. do 2005. Mišljenje vještaka je da bi u tom slučaju izmakla korist za tužitelja iznosila 18.853,53 kn i to po mjesecima kako je prikazano u koloni N Tablice 1. (list 68-69 spisa).

16. Tuženik na izračun iz Dopune vještačenja nije imao primjedbi dok tužitelj, u podnesku od 21.5.2020., navodi, kako se izračun ne može vršiti na temelju pretpostavke o njegovim satima bolovanja u utuženom razdoblju, a u podnesku od 27.5.2020. predlaže da vještak korigira izračun iz osnovnog vještva od 26.7.2019. na način da u stupac "ukupno mirovina" ne uračunava naknadu za tjelesno oštećenje iz stupca "K".

17. Stav Vrhovnog suda R. H. izražen u više odluka (Rev-3464/94 od 10. siječnja 1995. i Rev-78/01 od 10. rujna 2003.) je da naknadu za tjelesno oštećenje treba uzeti u obzir samo prilikom odmjeravanja naknade za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a ne i po osnovi izgubljene zarade. Navedeni stav prihvaća i ovaj sud pa je prihvaćen prijedlog tužitelja za dopunom vještačenja, s obzirom je sudski vještak izračun izmakle koristi (razlika prosječnih plaća usporednih radnika i invalidske mirovine tužitelja) u osnovnom vještvu umanjio za naknadu koju je tužitelj u utuženom razdoblju primio na ime tjelesno oštećenja, a što je u suprotnosti sa iskazanim stavom sudova.

18. Sudski vještak B., u skladu s prijedlogom tužitelja, izvršio je dopunu izračuna pa je u spis 10.8.2020. dostavio II. Dopunu vještačenja u kojoj iznosi mišljenje da je tužitelj u razdoblju od veljače 2016. do veljače 2018. primio 49.754,96 kn manje no što bi primio da je po redovnom tijeku stvari radio kod tuženika, sve po mjesecima prikazano u koloni M Tablice 1. (list 85-86 spisa).

19. Tužitelj je podneskom od 2.9.2020. konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s II. Dopunom vještačenja i zatražio isplatu ukupnog iznosa od 49.754,96 kn. S druge strane, tuženik u podnesku od 15.9.2020. navodi kakao je dopuna napravljena u skladu s pravilima financijske struke, ali da ne prihvaća stajalište, da se prilikom izračuna ne uzima u obzir da bi tužitelj u utuženom razdoblju koristio bolovanje.

20. Sud kao mjerodavan izračun vještaka uzima onaj iz II. Dopune vještačenja od 10.8.2020., u kojoj vještak, za razliku od izračuna u osnovnom vještvu, potraživanje tužitelja nije umanjio za naknadu za tjelesno oštećenje i u kojoj vještak, za razliku od izračuna u Dopuni vještačenja, nije vršio pod pretpostavkom da bi tužitelj u tom razdoblju koristio bolovanje s obzirom tuženik takvo što nije dokazao. II. Dopunu vještačenja sud smatra jasnom, potpunom i neproturječnom dokaznoj dokumentaciji pa kako je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužitelju za utuženo razdoblje iznos od 49.754,96 kn, koji iznos predstavlja 70% izmakle zarade koliko otpada na ozljedu na radu za koju je odgovoran tuženik kao poslodavac, odnosno 70% razlike između prosječne plaće usporednih radnika i mirovine koje je tužitelj primio i kako je tužbeni zahtjev konačno postavljen u skladu s II. Dopunom vještačenja, valjalo ga je prihvatiti kao osnovan.

21. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, petnaestog dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14).

22. Rok za izvršenje predmetne činidbe (15 dana) određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 37/22. u tekstu ZPP) pa je tužitelju određen trošak zastupanja po punomoćniku prema popisanom trošku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife) i podnesaka od 4.9.19., 21.5.20., 27.5.20., 2.9.20. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) za svaku radnju iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje po punomoćniku na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (6.3.19., 1.7.20., 13.10.20., 27.1.22., 29.3.22., 14.6.22.) za svako iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 22.3.22. iznos od 250,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za sastav odgovora na žalbu od 19.12.20. iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 10. t. 4. Tarife), što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a i za trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, daje iznos od 17.312,50 kn, koliko je određeno tuženiku da isplati tužitelju na ime nadoknade parničnog troška. Tužitelju nije određen popisani trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu od 23.10.2018. jer za taj datum u ovom postupku nije zakazano niti održano ročište te mu nije određen trošak sudske pristojbe, s obzirom se radi o sporu iz radnog odnosa u kojem je tužitelj kao radnik oslobođen od plaćanja sudske pristojbe (čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama, "NN" br. 118/2018.).

24. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju zatezne kamate od donošenja ove odluke pa do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 26. srpnja 2022.

s u t k i nj a:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjeraka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis