Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Radićeva 27

Poslovni broj REF. 20: Pn-171/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. P., OIB: …, M.

V. 47, G., zastupanog po punomoćniku odvjetniku J. P. iz B., protiv tuženika Ž. N., OIB: …, M. G. 70, G., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva T. & partneri, Z., K. 15, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. lipnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 26. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Ž. N. iz G., M. G. 70, OIB: …, da tužitelju A. P. iz M. V. 47, OIB: …, plati iznos od 40.000,00 kn na ime neimovinske štete, te 5.000,00 kn na ime imovinske štete, sve sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od 20. svibnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koje se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 22.870,00 kn u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj A. P. iz M. V., zastupan po odvjetniku J. P. iz B. podnio je dana 14. svibnja 2013. tužbu protiv tuženika Ž. N. iz G., radi naknade štete.

2. U tužbi se navodi da je dana 11. prosinca 2010. godine u lovištu VII/5 G. – K., prilikom obavljanja skupnog lova, tuženik hitcem iz puške nastrijelio tužitelja u lijevu nogu kojom prilikom je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, koje su kod tužitelja prouzročile djelomično trajni invaliditet u vidu tjelesnog oštećenja od 30% i pri tome se poziva na rješenje H. zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe B. U..broj … od 19. svibnja 2011. U tužbi se navodi, da je lov bio organiziran prema pravilima struke. Tužitelj je imao odjeven reflektirajući prsluk i tako nedvojbeno bio lako uočljiv svim sudionicima lova, pa tako i tuženiku zbog čega smatra da je do štetnog događaja došlo krivnjom ili barem nepažnjom tuženika. Odmah po štetnom događaju tužitelj je zbrinut u Opću bolnicu B. gdje je boravio od 11. do 14. prosinca 2010. godine, a potom je nastavio liječenje u KBC Z. tijekom siječnja 2011. godine, a nakon toga obavio je fizikalnu terapiju u D. Toplicama. Tužitelj je nastavio povremene preglede u KB S. m. Z. i KBC Z. – Klinika za kirurgiju, te kod svog osobnog liječnika. Tužitelj smatra, da mu je navedenim postupanjem tuženika, nanesena šteta u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u vidu trpljenja bolova, straha, smanjenja radne sposobnosti, naruženja srednjeg stupnja povremeno vidljivo trećim osobama, smanjenja životnih aktivnosti i potrebom za tuđom pomoći i njegom za vrijeme liječenja i rehabilitacije. Tužitelj smatra da mu na ime povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada od 75.000,00 kn. Tužitelj ističe, da mu je nanesena i imovinska šteta u vidu troškova liječenja - putni trošak radi odlaska na liječenje, te troškova medikamenata time da tužitelj ne može precizno odrediti iznos troškova liječenja, jer nije sačuvao račune no smatra da opravdanost istih proizlazi iz uz tužbu priložene medicinske dokumentacije. Tužitelj je u posjedu samo pisane potvrde koja se odnosi na trošak liječenja u Općoj bolnici B. i iznosi 955,64 kn, te tako zajedno s tim troškom od tuženika potražuje naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn. Tužitelj ističe da je njegovo liječenje konačno dovršeno 19. svibnja 2011. godine pa stoga od tuženika potražuje zateznu kamatu na potraživanu naknadu štete od završetka liječenja odnosno 20. svibnja 2011. Dakle, prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je od tuženika potraživao isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 80.000,00 kn od čega 75.000,00 kn neimovinske štete, a 5.000,00 kn na ime imovinske štete. Podneskom od 14. ožujka 2016. (list 120 spisa) tužitelj je snizio tužbeni zahtjev priznajući postojanje svog doprinosa u omjeru od 30%, te tako ostao kod tužbenog zahtjeva kojim od tužitelja nadalje potražuje isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 30.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje bi se obračunavale od 20. svibnja 2011. Nakon što je u ovom predmetu ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje pred drugim sucem, tužitelj je podneskom od 27. ožujka 2022. postavio tužbeni zahtjev kako je pobliže označen u točci I izreke ove odluke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prvotno zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F. – G., H. M. priznao je nastanak štetnog događaja na koji se poziva tužitelj u tužbi i da je hitcem iz puške nastrijelio tužitelja u lijevu nogu, a kojom prilikom je tužitelj zadobio određenu tjelesnu povredu. Učinio je nespornim, da je lov bio organiziran prema pravilima struke. Istakao je prigovor podijeljene odgovornosti tužitelja ističući da je tužitelj kao lovac sudionik lova odlukom lovnika bio raspoređen na određenu poziciju u lovu, te je tu odluku morao poštovati i zbog toga se nije smio nalaziti na mjestu na kojemu je došlo do povređivanja. Upravo zbog činjenice što je tužitelj odstupio od planiranog načina kretanja i plana lova, našao se je u zoni u kojoj je moglo doći do povređivanja. Nadalje se ističe, da je tuženik neovisno o tužiteljevom doprinosu u nastanku štetnog događaja, a upravo zbog svijesti o odgovornosti, jer je upravo po njemu upućenog hitca došlo do ranjavanja tužitelja, a sa željom da se tužitelju omogući potpuni oporavak i rehabilitacija, istome pomagao na različite načine nakon štetnog događaja. Tako je tuženik svojim sredstvima podmirio tužiteljevu obvezu iz parničnog postupka u spisu P-1124/10 Općinskog suda u D. S. službi u G. tako što je isplaćen iznos od 22.500,00 kn M. Š., te smatra da je tim iznosom tuženik i namiren za potraživanja iz predmetnog štetnog događaja, u protivnom predlaže da se taj novčani iznos uračuna u iznos naknade koja bi se eventualno dosuđivala tužitelju u predmetnom postupku. Tuženik je osporavao visinu potraživane pravične naknade na ime povrede prava osobnosti smatrajući da je tužitelja već u cijelosti obeštetio po toj osnovi sa isplatom iznosa od 22.500,00 kn, osporavao je navode tužitelja da bi imao troškove liječenja, jer je tuženi u cijelosti refundirao tužitelju troškove liječenja odmah po njihovom nastanku. Na zapisniku od 18. listopada 2016. godine tuženik je, nakon što je otkazao zastupanje prethodnom punomoćniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.

– G. i H. M., te angažirao novog odvjetnika iz Odvjetničkog društva T. & Partneri iz Z., promijenio stav kojim priznaje svoju odgovornost za ranjavanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju, te je istakao da ne postoji njegova odgovornost za predmetni štetni događaj i da u potpunosti otklanja svoju odgovornost, te opoziva izjave svog bivšeg punomoćnika, jer je u kaznenom postupku K-227/14 utvrđeno, da ne postoji niti jedan materijalni dokaz, da je projektil kojim je ranjen tužitelj ispaljen upravo iz puške tuženika, a inkriminirane zgode pucali su i ostali sudionici lova pa se sporna činjenica iz čije puške je ispaljen predmetni hitac nije na nedvojben način utvrdila, a tuženik je tužitelju nadoknadio štetu, jer je osjećao moralnu odgovornost, budući je inkriminirane zgode bio vođa lova. Tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

4. Dana 27. studenog 2017. Općinski sud u B., Stalna služba u G. donio je presudu Pn-228/16-168 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 30.000,00 kn sa potraživanom zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan. Sud nije posebno donosio rješenje kojim bi utvrdio djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva sa prvobitno potraživanih 80.000,00 kn na preostali potraživani novčani iznos 30.000,00 kn (dakle za 50.000,00 kn), a kako po donošenju presude Pn-228/16-168 od 27. studenog 2017. u roku od 15 dana niti jedna strana nije predložila donošenje dopunske odluke u smislu članka 339. stavak 2. Zakona o parničnom postupku smatra se da je u tom dijelu tužba povučena. Prvostupanjska presuda Pn-228/16-168 od 27. studenog 2017. ukinuta je povodom žalbe tužitelja rješenjem Županijskog suda u Z. G.-2323/18-4 od 24. svibnja 2021., a predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Iz obrazloženja navedene drugostupanjske odluke proizlazi da je u prvostupanjskom postupku bilo propušteno u potpunosti raspraviti, na koji način se odvijao predmetni lov, na koje su točno pozicije bili raspoređeni tužitelj, tuženik i ostali lovci, je li tužitelj odstupio od planiranog načina kretanja i plana lova, te je li se našao u zoni u kojoj nije smio biti tj. u zoni u kojoj je dozvoljeno pucanje. Također je sud upućen da ukoliko bi se u ponovljenom postupku utvrdilo da je tuženik odgovoran za štetni događaj tj. da je tuženik taj lovac koji je predmetne zgode hitcem iz svoje puške nastrijelio tužitelja i uzrokovao mu štetu, sud će raspraviti je li tužitelju uzrokovana imovinska i neimovinska šteta, te ako jest o kojoj se šteti radi i koja visina je primjerena da se tužitelju naknadi šteta od strane tuženika.

5. U postupku ponovljenog suđenja pred drugim sucem pojedincem tužitelj je u podnesku od 27. siječnja 2022. određeno naveo da se predmetnom tužbom na ime neimovinske štete potražuje isplata iznosa od 40.000,00 kn, a na ime imovinske štete iznos od 5.000,00 kn. Navedeno je učinjeno u ponovljeno suđenje, a u vrijeme prije zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na zapisniku od 17. veljače 2022. godine.

6. U postupku izvođenja dokaza sud je saslušao sudskog vještaka R. S., te izvršio uvid u Zapisnik Policijske postaje G. od 5. 05. 2011. godine (list 4 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 5 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list br. 6-20 spisa), rješenje H. zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u B. od 19.5.2011. o postojanju tjelesnog oštećenja tužitelja (list 21 spisa), zapisnik F. d.d. G. od 13.12.2010. o nezgodi u lovu (list 32 spisa), medicinski karton tužitelja (list 40-56 spisa), u vještačenje iz spisa KR- DO-1194/13 od 11.12.2013., po vještaku dr. J. Š. (list br. 86-87 spisa), u presudu Općinskog suda u B. br. K-227/2014-30 od 29.2.2016. (list br. 121-123 spisa), u presliku zapisnika o vještačenju po stalnom sudskom vještaku za oružje i balistiku R. S. dipl. inž. iz spisa K-227/14 od 15.2.2016. (list br. 124-129 spisa), u priloženi spis K-227/14 Općinskog suda u B., pročitani su iskazi saslušanih svjedoka M. M., I. I., J. O., S. Č. (list 61-63, list 231-237), tužitelja i tuženika (list 64-66, list 159-160, list 237- 239), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr.sc. B. K. (list 72-75), očitovanje sudskog vještaka B. K. (list 83), iskaz svjedoka B. Ž., M. K., Ž. Đ., Ž. K. (list 101-103, list 231- 237), iskaz medicinskog vještaka B. K. (list 104), iskaz svjedoka S. B. (list 156), iskaz vještaka R. (R.) S. sa zapisnika od 02. listopada 2017. (list 157-158), izvršen je uvid u skicu sačinjenu po vještaku R. S. (list 161-162), te u nalaz i mišljenje sudskog vještaka R. (R.) S. (list 242-247).

7. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim i kao takovog ga odbio.

8. Naime, među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja na koji se tužitelj poziva u tužbi odnosno da je tužitelj dana 11. prosinca 2010. godine u lovištu VII/5 G. – K., prilikom obavljanja skupnog lova nastrijeljen u lijevu nogu i kojom prilikom je zadobio teške tjelesne ozljede. Tužitelj smatra da je predmetne zgode nastrijeljen hitcem iz puške tuženika i na toj činjenici temelji tuženikovu odgovornost za štetu koja proistječe iz predmetnog štetnog događaja, stoga je tužitelj bio dužan dokazati upravo ovu činjenicu, a kako bi temeljem iste sukladno članku 1045. stavak 1. i 3., članak 1063., 1064. Zakona o obveznim odnosima, tuženik bio obvezan istome naknaditi štetu koja proistječe iz toga događaja. Tužitelj je ujedno bio dužan dokazati činjenicu da je trpio štetu te kakvu vrstu štete je trpio uslijed nastanka predmetnog štetnog događaja. Između stranaka je bilo nesporno, da je predmetni lov bio organiziran prema pravilima struke, a isto proizlazi i iz mišljenja lovnog inspektora (list 34 spisa K-227/14).

9. Među strankama je bilo nesporno, jer isto proizlazi iz iskaza obiju stranaka, a o tome je iskazao i dio saslušanih svjedoka M. K., M. M., te S. Č. koji su predmetne zgode također kao lovci bili učesnici lova tijekom kojega je došlo do ozljeđivanja tužitelja, da je tuženik bio lovnik tj. osoba koja je vodila lov te je i određivao pozicije lovaca koji sudjeluju u lovu, na kojima su se tijekom organiziranog lova trebali nalaziti pojedini lovci, pa je tako odredio i poziciju na kojoj se tijekom lova trebao nalaziti tužitelj. U predmetnom lovu sudjelovalo je ukupno 39 lovaca, što proizlazi iz zapisnika o provedenoj inspekciji i popisa lovaca (list 32-33 i 35 u spisu K-227/14). Prema iskazima saslušanih svjedoka i stranaka u predmetnom organiziranom lovu lovci su bili podijeljeni na one koji su sudjelovali u prigonu te na one koji su bili na štantu. Lovci iz prigona trebali su potjerivati divlje svinje prema štantu. U vrijeme koje je neposredno prethodilo ozljeđivanju tužitelja lovci u prigonu podijeljeni su u dvije skupine. Vođa jedne skupine je bio M. M. u čijoj skupini su sudjelovali tužitelj, I. I. i M. M., dok je vođa druge skupine bio tuženik, a u njegovoj skupini još su sudjelovali J. O. i S. Č. Međutim, tuženik je vodio prigon, te se prigon po njegovoj naredbi kretao i nitko drugi nije mogao izdavati naloge tijekom prigona, o čemu je iskazao tuženik (list 65 spisa). Obje skupine kretale su se u istome smjeru, time da su povicima trebali osigurati da se održava linija kretanja lovaca koji sudjeluju u prigonu te potjerivati divlje svinje prema štantu gdje su se nalazili ostali lovci. Lovcima u prigonu bilo je dopušteno pucati, o čemu je iskazao sudski vještak R. S., a proizlazi i iz zapisnika te očitovanja lovnog inspektora (list 31-33 spisa K-227/14). Prema iskazima saslušanih svjedoka međusobni razmak između lovaca koji su sudjelovali u prigonu iznosio je 10

– 20 m prema iskazu svjedoka I. I. (list 72 spisa K-227/14), koji je bio dio skupine kojom je rukovodio M. M., a 30 – 50 m po iskazu svjedoka M. M. (list 69 spisa K- 227/14). U skupini M. M., prema iskazu M. M. i I. I., M. M. s lijeve strane nalazio se je M. M., a s desne strane I. I., te se do ovoga trebao kretati tužitelj A. P. U drugoj skupini kojom je rukovodio Ž. N., do istoga na određenom razmaku bio je raspoređen S. Č., a do ovoga J. O., time da su Ž. N. i S. Č., J. O. bili sa lijeve strane, što proizlazi iz iskaza J. O. Iz iskaza svjedoka M. K., Ž. Đ. i I. I. koji su sudjelovali u predmetnom lovu, proizlazi da lovci koji sudjeluju u svojstvu "goniča" moraju se kretati u liniji te se javljati jedni drugima, međutim s obzirom na konfiguraciju terena, zapreke koje se susreću kod kretanja po istome, nije moguće uvijek održavati liniju. Iz iskaza svjedoka M. K. proizlazi da odstupanje pojedinog lovca iz ravnine linije kretanja 30 do 50 m, ne bi bilo dopušteno. Iz iskaza dijela saslušanih svjedoka (M. M., I. I., J. O. te samih stranaka), vidljivost na terenu je bila jako loša (izraziti gustiš, te je bilo snijega). Prema iskazima svjedoka S. Č., I. I., M. M. i M. K. tužitelj se u jednom trenutku odvojio od skupine kojom se kretao tako što je otišao nešto više naprijed u odnosu na liniju kojom se inače lovci u lovu kreću i to prema iskazu svjedoka M. M. i I. I. nekih 20 do 30 m, prema naprijed u odnosu na liniju kojom su se kretali ostali u skupini prigona. I iz iskaza tužitelja A. P. proizlazi, da se je predmetne zgode u odnosu na liniju kretanja ostalih goniča udaljio malo naprijed i to za nekih 20-ak metara, sve zbog konfiguracije terena, time da se je glasovno javljao. Iz iskaza tuženika proizlazi, da se je i on udaljio naprijed u odnosu na skupinu kojom se kretao tako što je otišao nekih otprilike 50 m naprijed kako bi potjerao divlje svinje prema lovcima, a o istom iskazuje i svjedok S. Č. (list 63). Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka te iskaza stranaka, proizlazi da su u jednom času iz linije prigona, prema naprijed izašli i tužitelj i tuženik time, da iz iskaza tuženika proizlazi, a kako je već ranije navedeno, da je izašao prema naprijed kako bi skrenuo divlje svinje prema drugim lovcima, dok tužitelj iskazuje da je otišao ispred linije prigona uslijed konfiguracije terena. Iz iskaza neposredno saslušanog sudskog vještaka R. S. (list 263) proizlazi da se lovci koji sudjeluju u prigonu "hajkači" pogotovo ako je teren kuda se kreću nepregledan, moraju držati jedne linije – crte nastupanja prema naprijed, ovo posebno, ako je u tom prigonu dozvoljeno i pucanje, a u predmetnom lovu hajkači su imali pravo pucati o čemu je sudski vještak zaključio na temelju nalaza i mišljenja kojega je u konkretnom slučaju sačinio lovni inspektor i koji je zaključio da se predmetni lov odvijao po pravilima struke. Od hajkača su pucali M. M. (o čemu je sam iskazao M. M.), te tuženik (također sam iskazao). Iz iskaza sudskoga vještaka proizlazi, da su se u konkretnom slučaju i tužitelj i tuženik izdvojili od linije nastupanja i otišli prema naprijed za oko 40 – 50 m pri čemu je tuženik za ovo imao opravdanje, da kao voditelj lova i "domaćin" natjera divlje svinje na druge lovce – goste, dok tužitelj za svoje istupanje ispred linije hajkača nije iskazao objašnjenje. Dakle, imajući u vidu utvrđeno vezano za pozicije na kojoj su bili raspoređeni tužitelj, tuženik i ostali lovci, tužitelj je odstupio od planiranog načina kretanja i plana lova, iako je bio dužan držati se linije – crte nastupanja prema naprijed, ovo osobito obzirom na konfiguraciju terena te lošu vidljivost, pa stoga objašnjenje tužitelja dano u iskazu, da je otišao nešto naprijed u odnosu na liniju kretanja ostalih lovaca koji su sudjelovali u prigonu, uslijed konfiguracije terena, istoga ne opravdava, jer je upravo uslijed konfiguracije terena koja je postojala u vrijeme predmetnog lova te slabu vidljivost na terenu tužitelj osobito trebao paziti da ne odstupa prema naprijed u odnosu na zadanu liniju kretanja skupine lovaca koji sudjeluju u prigonu "hajkači". Ovakvim postupanjem tužitelj je znatno doprinio vlastitom ozljeđivanju u predmetnom lovu, no sam tužitelj tijekom postupka priznao je svoj doprinos u visini od svega 30%. Dakle, nakon što je na strani tužitelja neopravdano došlo do istupanja prema naprijed u odnosu na zadanu liniju kretanja skupine lovaca u kojoj je i sam sudjelovao, tužitelj je u jednom trenutku pogođen hitcem odnosno nastrijeljen u području lijeve natkoljenice, kojom prilikom je zadobio prostrjelnu ranu u području lijeve natkoljenice te prijelom distalnog dijela lijeve natkoljenične kosti bez pomaka koštanih ulomaka, što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka B. K. (list 79).

10. Tuženik je prvotno tijekom postupka po punomoćniku u odgovoru na tužbu priznao da je hitcem iz svoje puške nastrijelio tužitelja predmetne zgode. Međutim, tuženik je naknadno tijekom postupka, promijenio stav, te je opozvao izjave bivšeg punomoćnika kojim je isti priznao da je tuženik nastrijelio tužitelja, sve ovo na zapisniku od 18. listopada 2016., a nakon što je bila donesena presuda u kaznenom predmetu pod brojem K-217/14 od 29. veljače 2016., a kojom presudom je odbijena optužba protiv tuženika kao optuženog za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz nehaja opisanog i kažnjivog po članku 101. stavak 1. Kaznenog zakona odnosno da je, a prema činjeničnom opisu kaznenog djela, dana 11. prosinca 2010. prilikom predmetnog lova hitcem iz puške s užlijebljenim cijevima marke češka zbrojovka tvorničkog broja 00175 call. 9,3 x 74 mm pogodio tužitelja A. P. u lijevu nogu i tako istome nanio tešku tjelesnu ozljedu iz nehaja. U nastavku predmetnog postupka dakle od 18. listopada 2016. godine tuženik je istakao prigovor da ne postoji njegova odgovornost za predmetni štetni događaj i da u potpunosti otklanja svoju odgovornost jer iz samog kaznenog postupka koji je vođen protiv njega pred Općinskim sudom u B. pod brojem K-227/14 ne postoji niti jedan materijalni dokaz da je projektil kojim je ranjen tužitelj ispaljen upravo iz puške tužitelja. Obzirom na osporavanje tuženika da bi on nastrijelio tužitelja u predmetnom štetnom događaju sud je proveo balističko vještačenje po sudskom vještaku R. S., te je saslušao svjedoke M. M., B. Ž., I. I., J. O., M. K., S. Č. i Ž. K., te pročitao iskaz svjedoka Ž. Đ. (list 101-103), a saslušane su i stranke. Navedenim dokazima utvrđeno je da su predmetne zgode osim tuženika pucali i drugi lovci. Svjedok M. M. je izjavio "pucalo se na sve strane" te je i on sam ispalio metak. Međutim, ovaj svjedok nije mogao reći tko je još od lovaca pucao i iz kojih smjerova se pucalo, već je iskazao, da je on čuo da se pucalo te je mogao samo za sebe iskazati da je i sam ispalio metak. Svjedok I. I. također je iskazao, da se u vrijeme koje je prethodilo ranjavanju tužitelja pucalo na sve strane, gdje su god divlje svinje išle. I svjedoci J. O., S. Č. te M. K. iskazuju da se pucalo te je tako svjedok S. Č. čuo nekih 15-ak pucnjeva, a svjedok J. O. čuo je više od 10-ak pucnjeva. U nalazu i mišljenju sudski vještak R. S. (list 244) poziva se na sudsko-medicinsko vještačenje prof. dr. J. Š. iz priloženog spisa ovome u predmetu K-227/14, list 77-79, prema kojemu je tužiteljeva rana, koja je zadobivena u predmetnom događaju nastala od deformiranog zrna ili od većeg fragmenta toga zrna – dakle, nije se radilo o izravnom pogotku. Deformirano zrno ili njegov veći fragment prostrijelili su meka tkiva (mišićnu masu) natkoljenice i nisu pogodili kost, a natkoljenična kost je pukla od hidrodinamičkog tlaka koji je nastao prolazom brzog projektila kroz tijelo. Iz iskaza sudskog vještaka R. S. (list 262) proizlazi da nije moguće utvrditi kojim zrnom je ozlijeđen tužitelj zbog toga što to zrno, bilo u tužiteljevoj nozi ili negdje na tlu nije nađeno, a izgled tužiteljevih ozljeda samo ukazuju na činjenicu, da on nije pogođen izravnim pogotkom već od odbijenih zrna od okolnog raslinja, pa je dakle moguće, da je tužitelj pogođen i streljivom kalibra kojega su eventualno koristili drugi lovci. Prema iskazu saslušanog sudskog vještaka R. S. (list 262), tužitelj je predmetne zgode mogao biti ozlijeđen od bilo kojih zrna ispaljenih u njegovoj okolici, imajući u vidu da se je tužitelj našao na mjestu u vrijeme ozljeđivanja gdje prema pravilima struke odnosno lova nije se smio nalaziti, da je bilo "opće pucnjave", jer je kritične zgode više lovaca pucalo na divlje svinje i da se radilo o šumovitom terenu zbog čega je postojala velika mogućnost odbijanja zrna od okolnog raslinja. S obzirom na navedeno nije moguće nedvojbeno utvrditi da bi tužitelj u štetnom događaju bio pogođen upravo od zrna ispaljenih iz puške tuženika već je ovo utvrđeno samo na razini vjerojatnosti. Iz nalaza i mišljenja sudskoga vještaka R. S. proizlazi, da je prilikom očevida kojega je obavila policijska postaja G. obrađeno samo "uže" mjesto događaja tj. mjesta gdje su nađeni tragovi krvi, mehanička oštećenja okolnog drveća i čahura, dok šire lice mjesta nije pregledano pa se sudski vještak niti nije mogao očitovati je li bilo još ostalih tragova pucanja (čahura, zrna, okrznuća drveća) pri čemu sudski vještak iskazuje i da zrna ispaljena iz pušaka koje se koriste za lov divljih svinja imaju vrlo veliki doseg, čak do 5.000 m. Na obrađenom "užem" mjestu događaja prilikom očevida nađena je samo jedna opaljena čahura lovačkog metka kalibar 9,3 x 74 R češkog proizvođača S. &. B., a lovačku pušku tog kalibra u predmetnom lovu posjedovao je samo tuženik, kako proizlazi prema stanju u spisa broj K-227/2014 što je u svom nalazu i mišljenju naznačio sudski vještak R. S. (list 245). Sam tuženik u svom iskazu izjavio je da je opalio dva metka. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještak R. S. (list 245) proizlazi da dva svježa mehanička traga na stablima graba na užem mjestu događaja koja su nastala od dva neovisno ispaljena zrna, najvjerojatnije potječu od zrna koje je ispalio tuženik, no na užem mjestu događaja nije nađena druga čahura, jer je vjerojatno ugažena u meko i vlažno tlo s obzirom da se po tom mjestu kretalo više osoba, a krim. tehničar nije koristio detektor metala. Dakle, niti u pogledu dva svježa mehanička oštećenja – okrznuća kore drveta graba koja su pronađena nešto naprijed nedaleko od mjesta gdje je nađena jedna čahura, nije moguće sa sigurnošću utvrditi da potječu baš od zrna koja je ispalio tuženik.

11. Imajući dakle u vidu sve naprijed izloženo i utvrđeno i to, da se je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja zatekao na mjestu na kojemu se prema pravilima struke odnosno lova nije smio nalaziti, da su u vrijeme njegova ozljeđivanja, osim tuženika pucali i drugi lovci, M. M. sigurno, da zrna ispaljena iz pušaka koje se koriste za lov divljih svinja imaju vrlo veliki doseg, i da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju mogao biti ozlijeđen i od streljiva kalibra kojega su eventualno koristili drugi lovci, jer se predmetni lov odvijao u šumovitom i gusto obraslom predjelu, što prema mišljenju sudskog vještaka čini situaciju u kojoj je iznimno opasno pucati, jer postoji velika mogućnost odbijanja zrna od okolnog raslinja i da iz provedenih dokaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi, da je upravo tuženik ta osoba koja je u predmetnom štetnom događaju zrnom iz svoje puške ozlijedila tužitelja odnosno da bi tužitelj bio ozlijeđen od deformiranog zrna ili njegovog većeg fragmenta koje je ispaljeno iz puške tuženika, sud je odbio tužbeni zahtjev tuženika kao neosnovan, jer nisu ispunjene pretpostavke sukladno članku 1045. stavak 1. i 3. u svezi članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, jer dakle nije utvrđeno da bi tužitelj pretrpio štetu uslijed radnje tuženika odnosno da ozljeđivanje tužitelja potječe od puške čiji je vlasnik upravo tuženik, pri tome se napominje da tuženik nije bio vlasnik lovišta gdje je organiziran lov, već samo sudionik u lovu, a kako proizlazi iz iskaza svjedoka J. O. 12. Budući tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici njegov zahtjev za naknadu parničnog postupka nije osnovan, dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnog postupka osnovan, a u smislu članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Sukladno članku 155. Zakona o parničnom postupku, a imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika opravdan parnični trošak tuženika čine nagrade njegova punomoćnika za zastupanje i to: 1.000,00 kn za sastav odgovora na tužbu, za sastav 3 obrazložena podneska od 19. svibnja i 30. lipnja, sve 2014. godine, te 05. travnja 2022. nagrada iznosi 1.000,00 kn po podnesku, za zastupanje na 10 raspravnih ročišta sa 1.000,00 kn po ročištu, te za sastav odgovora na žalbu 1.000,00 kn. Obračunati PDV na priznate nagrade iznosi ukupno 3.750,00 kn. Troškovi balističkog vještačenja koje je snosio tuženik iznose 4.120,00 kn. Dakle tužitelj je dužan tuženiku na ime parničnih troškova naknaditi novčani iznos od 22.870,00 kn, te je i riješeno kako je pobliže naznačeno u izreci ove odluke.

U D., 26. srpnja 2022.

Sutkinja

Dajana Gabud Jandoš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik J. P., B.

2. Odvjetničko društvo T. & Partneri, Z.