Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž Ob-425/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. C., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici u S., protiv tužene S. C., OIB: …, iz S., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu "M. & Partneri" j.t.d. u S., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. P Ob- 52/16 od 11. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 26. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, posl. br. P Ob-52/16 od 11. veljače 2019. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za ½ idealnog dijela cjeline stana kao posebnog dijela zgrade sagrađen na čest. zem. 5462/2 (kat. čest. 2500), anagrafske oznake …, S. i baš stana na II. (drugom) katu, označen brojem 10, površine 72,09 m², koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe, upisan u poduložak 7140 knjige položenih ugovora za K.O. S.

2. Ovlašćuje se tužitelj na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za ½ dijela stana kao posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zem. 5462/2 (kat. čest. 2500), anagrafske oznake …, S. i baš stana na II. (drugom) katu, označen brojem 10, površine 72,09 m², koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe, upisan u poduložak 7140 knjige položenih ugovora za K.O. S., a koju uknjižbu je tužena dužna trpjeti.

Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju 304.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate, a koja zakonska zatezna kamata se obračunava po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Točkom III. izreke, naloženo je tužitelju, naknaditi tuženoj u roku od 15 dana trošak parničnog postupka u iznosu od 81.250,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog raspravnog suca.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je suvlasnik za ½ idealnog dijela cjeline stana kao posebnog dijela zgrade sagrađen na čest. zem. 5462/2 (kat. čest. 2500), anagrafske oznake …, S. i baš stana na drugom katu, označen brojem 10, površine 72,09 m², koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe, upisan u poduložak 7140 knjige položenih ugovora za K.O. S., te da se tužitelj ovlašćuje na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za ½ dijela stana kao posebnog dijela zgrade, kao i eventualni tužbeni zahtjev (ukoliko se ne usvoji prvotni), kojim potražuje od tužene isplatu iznosa od 304.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe pa do isplate, a koja zakonska zatezna kamata se obračunava po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je prije zaključenja kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu, a koji ugovor je zaključen između G. M. kao kupca i S. C., kao kupca (list 14-16 spisa), zaključen Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, temeljem kojeg je G. M., ovlastio S. G.-S. b. d.d., da samostalno izvrši prijenos prva vlasništva na svoje ime na navedenom stanu, a radi osiguranja otplate kredita namijenjenog za kupovinu predmetnog stana; da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana banka, a u odnosu na tuženu je izvršena samo predbilježba prava vlasništva a temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog sa G. M.; da tužena nije upisana kao vlasnica predmetnog stana, te stoga tužitelj ne može niti tražiti u odnosu na tuženu, da se upiše kao suvlasnik u ½ dijela niti da zatraži i postigne uknjižbu svog prava suvlasništva; da se zbog osnovanog prigovora promašene pasivne legitimacije, glavni tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim; da je sukladno odredbi čl. 187. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22-u daljnjem tekstu ZPP) tužitelj imao pravni interes da se utvrdi da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka, međutim, takav tužbeni zahtjev tužitelj nije postavio.

6. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud odbija tužbeni i eventualni tužbeni zahtjev.

7. Sa ovakvim zaključkom prvostupanjskog suda, ne može se suglasiti ovaj žalbeni sud.

8. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tužitelj je podnio tužbu na utvrđenje u smislu odredbe čl. 187 st. 1. ZPP a takva se tužba sukladno st. 2. istog članka može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

9. Osnovano navodi žalitelj, da je prvostupanjski sud, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, bio u obvezi kao prethodno pitanje, utvrditi predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu, te potom utvrditi udjele stranaka, pa se stoga ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj trebao podnijeti tužbu na utvrđenje predstavlja li predmetni stan bračnu stečevinu.

10. U ovom predmetu nije sporno da tužena nije upisna kao vlasnik predmetne nekretnine, već je izvršena predbilježba njezinog prava vlasništva i to temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora s G. M. Nije sporno niti to da S. G.–S. b. d.d., upisana kao fiducijarni vlasnik u svrhu osiguranja otplate kredita.

11. Sama činjenica da je na predmetnoj nekretnini upisano fiducijarno vlasništvo u korist S. G.–S. b. d.d. S., nije zapreka da se utvrdi da ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka u određenim omjerima (tužitelj tvrdi u ½ dijela).

U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1072003 od 13. ožujka 2008. izražen je stav da osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (fiducijarno osiguranje) ne dovodi na strani vjerovnika, do stjecanja svih onih ovlaštenja koja ima vlasnik nekretnine…te se radi o ograničenom stvarnom pravu sličnom založnom pravu, a sukladno stajalištu izraženom u Ustavnoj odluci br. U-III-3303/08 od 30. rujna 2010. u odnosu na fiducijarno osiguranje tražbine, a polazeći od odredbe čl. 297. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje ZV) primjenjuju odredbe tog Zakona kojima se uređuje hipoteka.

12. Naime, fiducija je instrument osiguranja koji je jako sličan hipoteci, samo što kod fiducije banka preuzima vlasništvo nad predmetom kreditiranja i to stanje traje dok god se ne postigne određeni cilj, a to je u konkretnom slučaju otplata kredita od strane korisnika kredita, a kod hipoteke, korisnik kredita zadržava pravo vlasništva nad imovinom dok god banka ne aktivira hipoteku.

13. Da je prvostupanjski sud utvrdio da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu, te potom udjele bračnih drugova u toj nekretnini, tužitelj bi, temeljem pravomoćne presude mogao tražiti predbilježbu svog prava vlasništva, a da pritom ne dira u upisano pravo banke, kao fiducijarnog vlasnika. Naime, presuda, donesena u ovom predmetu, predstavljala bi temelj za upis predbilježbe prava vlasništva tužitelja.

14. Vezano uz alternativni tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije precizirao na što bi se odnosilo potraživanje tužitelju od 304.000,00 kn, no sud zaključuje da bi se radilo o ulaganju u stan, plaćanju polovice rate kredita, kupljeni namještaj, podmirenje mjesečnih režija i rata s naslova otkupa stana; da se takvo potraživanje tužitelja regulira kroz odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 –dalje ZOO), kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, no kako tužena nije vlasnik stana, niti obveznik vraćanja predmetnog kredita, to sud zaključuje da je i u ovom slučaju osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije; da tužitelj nije dokazao da bi tužena iz stana otuđila iznos od 20.000,00 kn i 15.700,00 Eur, jer iz iskaza tuženičnih roditelja Katice i Srđana Škaričića, proizlazi da su oni uz tuženu, iskoristili tužiteljevo odsustvo iz predmetnog stana i ušli u isti, pa stoga postoji mogućnost da su oni otuđili predmetni novac.

15. Za sada se ni ovaj zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti.

16. Naime, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je propustio izvedene dokaze ocijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP koja određuje da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Ocjena dokaza u smislu navedene odredbe je provedena samo kada prvostupanjski sud navede uvjerljive i logične razloge, koji se mogu kontrolirati, kad je razvidno na temelju kojih točno određenih dokaza sud uzima za utvrđenu određenu činjenicu i zašto. Umjesto toga, prvostupanjski sud, reproducira iskaze saslušanih svjedoka i stranaka ne dajući ocjenu tih dokaza s obzirom na odlučne sporne činjenice.

17. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi tvrdnja tužitelja da su stranke za vrijeme trajanja braka stekle spornu nekretninu, te da ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka, pa je s tim u vezi pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je pravni temelj tužbenog zahtjeva stjecanje suvlasničkog dijela stana tužitelja plaćanjem polovice rate kredita tuženičinim roditeljima, obzirom da bi to bio samo način otplate stana a ne i pravni temelj stjecanja suvlasništva nad predmetnim stanom.

18. Dakle, odlučna činjenica za predmet ovog spora je predstavlja li predmetna nekretnina, koja je nesporno stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, bračnu stečevinu stranaka ili se radi o posebnoj imovini tužene u smislu odredbe čl. 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 162/98, 116/03, 17/04, 136/04, 107/07-dalje ObZ/03), a tada je na tuženoj teret dokaza, sukladno odredbi čl. 219. ZPP.

19. Kako je prvostupanjski sud u odnosu na tužbeni zahtjev i alternativni tužbeni zahtjev pogrešno utvrdio činjenično stanje, te pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će nakon provedenog dokaznog postupka donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja savjesnom i brižljivom ocjenom svih provedenih dokaza kao i dokaza koji će biti provedeni, a kako mu to i nalaže čl. 8. ZPP, time da za razloge bilo usvajanja ili odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja navede jasne i neproturječne razloge zasnovane na utvrđenim činjenicama tako da iste imaju uporište i u materijalno pravnim propisima.

U Zagrebu 26. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Željka Rožić Kaleb, v.r.