- 1 -              Poslovni broj: Usž-717/24-3

Poslovni broj: Usž-717/24-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. r. d.o.o. iz S., zastupan po direktoru V. B. (čiji je pravni prednik društvo H. b. d.o.o., S.,), kojeg zastupa opunomoćenica K. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1750/23-4 od 17. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja B. r. d.o.o. iz S. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1750/23-4 od 17. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1750/23-4 od 17. studenog 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/22-01/119, urbroj: 513-04-23-2 od 18. svibnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., klasa: UP/I-416-02/2021-06/202, urbroj: 513-07-17/2022-02 od 12. veljače 2022.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u postupku i zbog bitne povrede odredaba o upravnom postupku.  U žalbi u bitnom navodi da je rješenje tuženika sa svojim kontradiktornim obrazloženjem nejasno i nerazumljivo te se kao takvo ne može niti valjano ispitati, odnosno nisu jasni razlozi donošenja rješenja čime mu je onemogućeno pravo na djelotvoran pravni lijek te raspravljanje glede iznesenih zaključaka i pravnih ocjena. Pravo utvrđivanja porezne obveze ne odnosi se samo na prvostupanjsko već i na drugostupanjsko tijelo pa je samim time i ono vezano institutom zastare, odnosno svoju odluku mora donijeti unutar zakonom propisanog roka kako predviđenog za relativnu, tako i onog za apsolutnu zastaru. U suprotnom, smisao pravnog instituta zastare izgubio bi se na način da drugostupanjsko tijelo ne bi bilo ni na koji način vezano rokom donošenja svoje odluke što bi bilo u suprotnosti s legitimnim očekivanjima pojedinca da se o njegovim pravima i obvezama odluči unutar zakonom utvrđenim rokom u smislu članka 96. Općeg poreznog zakona. Nesporno je da je zastara prava na utvrđivanje poreza počela teći 1. siječnja 2013. (obavijest o poreznom nadzoru je donesena u 2012. godini) pa je apsolutna zastara sukladno članku 108. OPZ/16 nastupila 1. siječnja 2019. Tužitelj u tom smislu upućuje i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: Uzpz-18/2020. Smatra da nije trebao ni isticati zastaru utvrđenja porezne obveze i zastaru prava na naplatu, već na istu paze porezna tijela, ali i drugostupanjsko tijelo, po službenoj dužnosti, a ne kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj niti nije isticao prigovor zastare tijekom poreznog postupka. Predlaže da ovaj Sud poništi rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3.              Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim, tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6.              Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj 19. prosinca 2021. tijelu prvog stupnja podnio zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga koji se odnosi na dugovanje utvrđeno po rješenju Službe za nadzor, Porezne uprave – Područni ured S. od 8. travnja 2019. koje je postalo izvršno 22. studenog 2019. Rješenjem tijela prvog stupnja od 12. veljače 2022. odbijen je zahtjev tužitelja te je utvrđeno da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga tužitelja koja se odnosi na rješenje Službe za nadzor Porezne uprave – Područnog ureda S. od 8. travnja 2019. koje je postalo izvršno 22. studenog 2019., a dugovanje iznosi ukupno 5.364,55 kn i to na ime poreza na dodanu vrijednost. Nadalje, proizlazi da je rješenjem tuženika od 18. svibnja 2023. koje je predmet ovog upravnog spora odbijena žalba tužitelja protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 12. veljače 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreznog duga.

6.              Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

7.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 108. stavka 1. i 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19. i 42/20.).

8.              Naime, imajući na umu dokumentaciju u spisu predmeta i navedene odredbe Općeg poreznog zakona prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su prvostupanjsko porezno tijelo i tuženik pravilno i zakonito postupili kada su odbili zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga iz razloga jer iz podataka u spisu proizlazi da zastara predmetnog duga nije nastupila.

9.              Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud  pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

11.              Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

12.              S obzirom da žalba tužitelja nije uvažena, tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 14. ožujka 2024.                                                                                                                                        

                                                                                                                     Predsjednica vijeća:

                                                                             mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.