REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice B. J., radi prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koju brani L. B., odvjetnica iz Z., a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar broj: 511-02-05/05-5-43-1/2020. od 10.2.2020., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti branitelja okrivljenice te punomoćnika oštećenog, a u odsutnosti okrivljenice i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 26. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENICA B. J., OIB:..., kćerka S. i B., r. B., rođena u B., s prebivalištem  u  ...  državljanka  Republike Hrvatske,  skladištar,  4.200,00  kn,  udata,  2 djece (1 maloljetno), srednja stručna sprema,

pismena, prekršajno neosuđivana,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

I da je u vremenu od 3. rujna 2019. oko 18:00 sati do 05. listopada 2019. oko 10,00 sati, u obiteljskoj kući u B., u ulici A. T. M. kućni broj 37, nasilnički se ponašala u obitelji na način što je onemogućila Z. M. i njihovoj zajedničkoj kćeri E. maloljetnoj M., rođenoj 27. svibnja 2009., korištenje kućanskih stvari potrebnih za nesmetano stanovanje tako što je iz kuhinje maknula sve posuđe i fen za kosu te isto stavila na zatvorenu terasu koju je zaključala i ključ zadržala kod sebe, a zatim u više navrata razbacivala stvari i smeće, rastavila krevete i madrace te sakrila posteljinu i jastuke, što je kod njih prouzročilo osjećaj straha, ugroženosti i uznemirenosti,

pa da bi time počinila prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenice Optužni prijedlog broj: 511-02-05/05-5-43-1/2020. od 10.2.2020., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenica se očitovala o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnila kako se ne smatra krivom za prekršaj stavljen joj na teret.

3. Ispitana B. J. navodi da je ona zakonita supruga oštećenog s kojim je u braku već 10 godina i iz te zajednice života imaju 1 zajedničko maloljetno dijete u dobi od 11 godina time da ona ima punoljetno dijete iz prve zajednice života. Sve do trenutka neposredno prije spornog događaja za koji se tereti sa suprugom je bila u dobrim bliskim odnosima, ali u to vrijeme teže se razbolio sin iz prvog braka i radi održavanja njegovog zdravstvenog statusa morala je svu pažnju usmjeriti prema njemu, dok je on više pažnje posvećivao njihovom zajedničkom maloljetnom djetetu. U tim trenucima je došlo do nesuglasja naravi pri čemu je suprug očito donio odluku da prekine sa njom životnu zajednicu, a k tome mu je bilo iznimno važno da prilikom napuštanja te zajednice uspije na sebi prihvatljiv način priskrbiti imovinu koju su zajedno stjecali tokom života i braka. Stoga je on u listopadu 2019. napustio život sa njom i bez njene privole i razgovara sobom je poveo njihovo maloljetno dijete, koje od tada rijetko viđa i to u situacijama kada dijete svojevoljno dođe u obiteljsku kuću gdje živi sa starijim sinom. Odmah potom je suprug postavio zahtjev za diobom njihove imovine, pri čemu je krajnje nekorektno tražio i podjelu imovine koju su zajedno stjecali već se radi o njenoj posebnoj imovini. Kako bi prekinula nastale probleme sa suprugom i eventualno ga udobrovoljila da joj omogući viđenja djeteta pristala je na njegovu ponudu i isplatila ga u podjeli zajedničke imovine. Ubrzo nakon toga je uslijedio je i postupak za razvod braka koji je on pokrenuo i koji je trenutno u toku. Međutim, izričito ističe da nije osoba sklona nasilnom ponašanju i krajnje je životno realna i staložena, što znači da je prihvatila stvarnost i činjenicu da se ljudi razvode i prekidaju život koji su do sada imali, pa joj nije bilo neobično da se to njoj dogodi, usprkos problemima koji pri tome nastaju. Zbog toga joj ne bi palo na pamet da na bilo koji način maltretira članove obitelji, pa time niti supruga, a posebno vlastito maloljetno dijete i to na tako perfidan i neprihvatljiv način kao što je onemogućavanje korištenja zajedničke imovine i razbacivanje zajedničke imovine. To znači da nije nikada onemogućavala suprugu i djeci da koriste bilo koje zajedničke ili osobne stvari koje su se nalazile u kući njihovim uklanjanjem ili zaključavanjem. Osim toga, u naznačeno vrijeme u obiteljskoj kući sa suprugom i maloljetnom kćerkom je živio punoljetni sin, što znači da su njih dvoje morali koristiti pojedine stvari u kući kao što su jastuci i posteljina, a posebno posuđe koje se koristi pri jelu svakodnevno. Stoga je krajnje neprihvatljivo da bi bilo koje spomenute stvari sakrivala i zaključavala kako ih ne bi koristi suprug i zajednička maloljetna kćer. Time zaključuje da oštećeni ima skriveni motiv zbog kojeg je izmislio ovakav događaj i nasilje koje se nije dogodilo od njezine strane, očito smatrajući da će time jednostavnije dovršiti postupak za razvod Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

braka, a ujedno i vezano za povjeru maloljetnog djeteta na čuvanje i odgoj. Zbog navedenih razloga poriče prekršaj kako joj se stavlja na teret.

4. Obzirom da je okrivljenica porekla prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao oštećenog Z. M., kao supruga okrivljenice te svjedoke J. H., kao sina okrivljenice te S. D..

5. Ispitani Z. M. iskazuje da je on suprug okrivljenice time da su brak zaključili 2009. godine i iz te zajednice života imaju jedno zajedničko maloljetno dijete u dobi od 12 godina. Živjeli su u obiteljskoj kući koja bi trebala predstavljati zajedničko vlasništvo jer je i on za tu kuću godinama otplaćivao kredit banci. Također za trajanja životne zajednice puno stvari u kući zajedno su stjecali, posebno što se tiče nužnih stvari za stanovanje i život u kući. Prvih nekoliko godina braka koji i danas traje situacija je bila normalna i uobičajena, ali 2 ili 3 godine prije prestanka životne zajednice odnosno prije početka listopada 2019., došlo je do poremećaja bračnih odnosa i netrpeljivosti između njega i okrivljenice kao supruge. Razlog za to bila je činjenica kako je ona u to vrijeme počela svakodnevno po cijeli dan izbivati iz kuće te se nalazila kod roditelja na drugoj adresi, tako da je kući dolazila samo u kasnim večernjim satima, pa nekad i slijedeći dan. Kako je to trajalo prilično vremena, bio je zabrinut za obitelj, posebno za maloljetno dijete, te je sa okrivljenicom pokušao komunicirati oko takve promjene njenog ponašanja i ne izvršavanja obiteljskih obaveza. Nije dobio nikakav suvisli odgovor niti se situacija promijenila i popravila. Stoga je odlučio također promijeniti svoj način života te je preselio sebe i jedan dio stvari iz kuće u suteren gdje je boravio, dok je zajednička kćer boravila u svojoj sobi. S njima je u kući živio sin okrivljenice iz prvog braka i njih dvojica su imali korektne odnose. Međutim, ističe da je iz još jednog razloga promijenio mjesto boravišta unutar kuće, a to stoga što nije imao dovoljno mira i sigurnosti boraviti u zajedničkoj sobi, jer ga je okrivljenica znala često buditi kao i njezin sin ako bi u kuću doveo svoje prijatelje. Vezano za to ističe da okrivljenica nije obavljala u potpunosti svoje obaveze i dužnosti u odnosu na njihovo maloljetno dijete upravo zbog cjelodnevnog izbivanja iz kuće pa je dijete bilo privrženije prema njemu, jer je on obavljao roditeljske obaveze prema djetetu. Neposredno prije situacije koja se odvijala u ljeto 2019. napominjem da je okrivljenica bez pitanja i razgovora sa njim napustila kuću i nije je bilo nekoliko dana, pa je uspio doznati da je ona bez njega i djeteta otišla na more boraviti kod brata,. Nekoliko dana kasnije pojavio se u istom mjestu sa njihovim djetetom, ali je boravio odvojeno od njih. I tada je između njega i okrivljenice dolazilo do neslaganja, time da se ona kući vratila nekoliko dana prije njega i kćeri. To je bi početak rujna 2019., a dolaskom kući iznenadio se kada je zatekao situaciju gdje je ona iz suterena gdje je boravio iznijela sve stvari koje su mu bile potrebne za život jer je rastavila krevet i iznijela iz te prostorije madrac te ostale stvari koje su potrebne za spavanje. Isto je to učinila iz dnevnog boravka kuće u kojem više nije bilo tepiha, kreveta i drugih pripadajućih stvari, a iz kuhinje je iznijela sve potrepštine potrebne za jelo. Sve je te stvari okrivljenica iznijela na veliku terasu kuće koju je zaključala i nije se moglo doći do tih stvari na uobičajen način. Jedino je kćer imala mogućnost spavati u svojoj sobi, pa je bio primoran odmah reagirati i kupiti si drugi krevet s madracem. Potpuno je jednostavna stvar da okrivljenici nije smetalo što su te stvari bile zaključane na terasi jer ona u to vrijeme ionako nije boravila u kući, već je svakodnevno po cijeli dan živjela na adresi kod svojih roditelja. Kako je još izvjesno vrijeme boravio u kući, koju je napustio početkom listopada 2019., ističe da je za to vrijeme sa djetetom odlazio kod svojih roditelja gdje su imali obroke, jer u kući to nisu mogli obaviti iz navedenog razloga. Potpuno je jasno da je donio odluku da napusti Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

kuću te je poveo i zajedničko dijete, jer okrivljenica nije bila kod kuće i dijete nije moglo ostati samo. Na kraju ističe da se iz naprijed iznesenog može jasno zaključiti kao je namjera okrivljenice bila da prekine životnu zajednicu sa njim te je smatrala kako je sva imovina stečena od njezine strane, pa kako on ne bi sobom odnio bilo što od pokretnih stvari stoga je u njegovom izostanku zasigurno te stvari odvojila i zaključala na terasi. Međutim, on nema osobnih i direktnih saznanja o tome da li je te stvari koje su potrebne za korištenje u kućanstvu upravo ona zaključala na terasi ili je to učinio netko drugi. Zbog opisane situacije iznajmio je stan 17. rujna 2019., ali nije odmah preselio na tu novu adresu u istoj ulici u B. već je to učinio početkom listopada 2019. a pri iseljenju na tu adresu iz kuće je iznio dio svojih osobnih stvari odnosno odjeću i svoju osobnu dokumentaciju. U vrijeme dok je bio na radnom mjestu koje je moglo trajati u radno vremenu i po 12 sati, maloljetnu kćer čuvali su njegovi roditelji koji su došli po nju u kuću jer niti u to vrijeme u kući nije boravila okrivljenica. On je iseljavao iz navedene obiteljske kuće tako da su o tome znali roditelji i nekoliko susjeda koji su mu u tome pomagali, a okrivljenica nije pokušavala saznati da li se iz kuće iselio za stalno niti je željela znati razlog zašto je to učinio. Ne može se izjasniti o preciznom vremenu kada je prijavio ovaj nasilni čin i ne zna da li je to bilo prije ili nakon što je ona njega nadležnom tijelu pravila za navodno otimanje maloljetnog djeteta i njegovo zanemarivanje. Na kraju ističe da je u iznimno dobri i korektnim odnosima bio i ostao sa sinom okrivljenice iz prvog braka s kojim je korektno komunicirao te mu je u jednoj situaciji znatno pomogao oko zdravstvenog statusa. Još ističe da nije imao ključ od terase na kojoj su se nalazile stvari koje je tamo izdvojila vjerojatno okrivljenica kako bi se on mogao njima koristiti, jer je zamijetio je promijenjen cilindar brave na vratima terase , to se zbilo u periodu kada je on izbivao sa djetetom iz kuće nalazeći se na moru. Iako nema saznanja o tome tko je mogao promijeniti taj cilindar na vratima, svakako nitko nepozvan to nije mogao učiniti jer se okrivljenica nalazila u kući. Također ističe da je vjerojatno okrivljenica znala povremeno dolaziti u prostor suterena gdje je boravio odnosno stanovao i znala je pomjerati neke stvari i prevrtati eventualno postojeće smeće kako bi očito mogla tvrditi da se radi o prostoru neadekvatnom za stanovanje. K tome još može dodati da u navedenom periodu nije imao mogućnost korištenja perilice za rublje, jer je i nju okrivljenica zasigurno maknula, ali je na njeno mjesto stavila neku drugu perilicu koja je bila vidno stara i nije siguran da li je bila u funkciji te nije želio riskirati da u njoj pere rublje zbog mogućnosti da ga ošteti.

6. Ispitani J. H. iskazuje da je on sin okrivljenice i živi u obiteljskoj kući zajedno s njom, a jedan period života je proveo sa oštećenim kao očuhom s kojim je bio u dobrim odnosima iako nisu bili emotivno suviše bliski. No, svakako nisu bili niti u zavadnji ili svađi i lošim odnosima a u jednoj situaciji mu je čak pomogao oko zdravstvenog statusa kada je bio teže bolestan. Međutim ističe da mu je poznata činjenica kako je oštećeni početkom rujna 2019 iz nepoznatog razloga u obiteljskoj kući otišao boraviti u suterenski dio kuće gdje je za sobom poveo i njegovu sestru odnosno maloljetnu E. M. koja je također neko vrijeme boravila odnosno spavala s njim u toj prostoriji. K tome želi pojasniti da se radi o više prostorija odnosno cijelom stambenom prostoru koji se mogao normalno koristiti za stanovanje jer je bio namješten sa krevetima, funkcionalnim kupatilom te kuhinjom sa posuđem. On je u to vrijeme živio u zasebnoj prostoriji unutar kuće kao i majka koja je svakodnevno boravila u kući i brinula o njemu iz razloga što je bio oporavljenik od teže bolesti odnosno oštećenja pluća. Nakon izlaska iz bolnice negdje u drugoj polovicom lipnja 2019 otpušten je na kućnu njegu te je otežano hodao i trebala mu je potpuna briga i Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

njega druge osobe. Stoga je do listopada mjeseca iste godine majka stalno bila uz njega te mu pripremala dnevne obroke i pružala drugu pomoć koja mi je bila potrebna. Za sve to vrijeme u kući je boravio i oštećeni i sestra, ali od rujna mjeseca su oni boravili u naprijed spomenutoj prostoriji. Kako je zbog svoje bolesti morao sve vrijeme biti u stanju mirovanja i kod kuće, zna da je u nekoliko navrata tokom dana znao izbivati iz kuće s majkom kada su odlazili u kraći posjet njenim roditeljima ali su se ubrzo vraćali kući. Nema saznanja o tome da bi majka u bilo kojem trenutku i iz bilo kojeg razloga namjerno iz kuće iznosila i zaključavala na terasi kućanske potrepštine potrebne za život ukućana kao to su jastuci, posteljina, fen za kosu, a posebno posuđe. Također ističe da nema govora o tome kako je okrivljenica mogla razbacivati stvari po prostoriji suterena gdje je boravio oštećeni ili rastavljati krevete u toj prostoriji o onemogućavati njihovo korištenje jer je jasno vidio od trenutka kada je oštećeni odselio u tu prostoriju da na vratima kojim se iz kuće ulazi u navedeni suterenski dio nema kvake već je kvaka za otvaranje vrata bila s unutrašnje strane prostorije pa nitko iz unutrašnjosti kuće nije mogao ući u tu prostoriju, što znači da se u istu prostoriju moglo ući isključivo sa vanjske strane kuće odnosno iz dvorišta, kojim putem se jedino koristio oštećeni imajući ključ za ta vrata. Nikakve stvarni niti u jednom trenutku nije vidio posložene odnosno odvojene na terasi obiteljske kuće niti ima saznanja da bi u bilo kojem trenutku netko mijenjao cilindar brave na vratima terase kako bi se onemogućio prilazak tom djelu kuće. Još napominje da je sa majkom prvi puta otišao u suteren navedene kuće tek kada je bilo sigurno da nekoliko dana u tom prostoru više ne boravi oštećeni niti sestra E. zbog čega je majka odnosno okrivljenica reagirala te je situaciju odnosno ne viđanje djeteta nekoliko dana prijavila Centru za socijalnu skrb. Dolaskom u ovu prostoriju zatekao je priličan nered u smislu razbacanosti stvari odnosno robe predmeta za sanitariju, a k tome na jednom stepeništu zatečen je madrac te su kreveti bili razbacani. U svakom slučaju u prostoriji su bili kreveti koji su se tamo nalazili duže vremena pa time i u trenutku kada se oštećeni preselio u taj dio kuće, no dodaje da je zamijetio u toj prostoriji i neki novi krevet, ali ne zna tko i kada ga je kupio obzirom da se u preostala 2 kreveta bila funkcionalna u istoj prostoriji. Tada su u navedenu prostoriju majka i on ušli time da je ona skinula u potpunosti bravu sa vrata jer u protivnom ne bi mogla tamo ući. Na kraju ističe da u navedenom periodu kada oštećeni više nije boravio u gornjem dijelu stamenog prostora već u suterenu, sa njim i majkom nije sjedio za stolom u vrijeme objeda, ali je u nekoliko navrata čuo da se on kreće kroz te prostorije te koristi posuđe, otvara vrata od hladnjaka očito radi uzimanja namirnica i slično. Još ističe da je nakon početka njegovog oporavka odnosno napuštanja bolnice boravio nekih 10 dana tokom srpnja ili kolovoza 2019. na moru i samo u tom periodu je izbivao iz obiteljske kuće, ali je početkom rujna iste godine bio u obiteljskoj kući i neprestano boravio tamo jer je počela redovna školska godina kojoj je morao prisustvovati. Također ističe da su sva 3 kreveta koja je zatekao pri ulasku u suterensku prostoriju bila uredno namještena odnosno mogli su se koristiti za spavanje.

7. Ispitana S. D. iskazuje da nije ni u kakvim rodbinskim odnosima sa okrivljenicom i oštećenim Z. M., ali je nekoliko godina u emotivnoj vezi sa sinom okrivljenice J. i sa njim je bila u vezi od svibnja 2019. odnosno prije nego je navodno došlo do nasilničkog ponašanja koji se spominje u optužnom aktu. Obzirom da je u to vrijeme pohađala školu i bila bliska sa sinom okrivljenice, već od prvih susreta dolazila je u ovu obiteljsku kuću, tako da je upoznala i okrivljenicu i oštećenika, time da je oštećenog iznimno rijetko viđala zbog činjenice da je imala saznanje o tome da Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

radi u bolnici i često je imao različite rade smjene koje traju pod 12 sati. Ona je dolazila gotovo svakodnevno ili barem svaki drugi dan od svibnja mjeseca 2019 u ovu kuću i boravila tamo izvjesno vrijeme tokom dana ili večeri, u druženju sa sinom okrivljenice. Osim toga, u situacijama kada okrivljenica nije bila kod kući zbog svojih poslova ona je znala sebi i J. pripremati hranu te je koristila sve stambene prostorije koje su se nalazile u toj obiteljskoj kući. Uvijek je sve bilo u najboljem redu i decentno i nije nikada zapazila da bi u kući nedostajale neke stvari, posebno one kojima se mogu i trebaju koristiti svi članovi obitelji. To znači da se ona uredno koristila posuđem i drugim aparatima koji služe u kući za korištenje i nikada nije na terasi kuće vidjela nikakav namještaj odnosno posuđe ili madrace, posteljinu i jastuke. Dobro se sjeća da se na toj terasi nalazilo ogrjevno drvo kojima se u zimsko vrijeme ložila peć u kući i to je jedino što se nalazi na toj terasi, a na terasu se moglo prići kroz vrata na kojima se nalazila kvaka i ta vrata nisu nikada bila zaključana dok se ona nalazila u toj kući. Što se tiče oštećenog, ne može se izjašnjavati o tome gdje je on boravio i koje je prostorije u kući koristio, ali je protekom nekog vremena i moguće da se radilo o rujnu 2019. čula od J. ili njegove majke odnosno okrivljenice da je oštećeni počeo koristiti za stanovanje i boravak prostoriju koja se nalazila u suterenu kuće, iako nije znala zbog čega se to događa niti me to zanimalo. Samog oštećenog je u jednom navratu susrela u kući kada je bio sa kćerkom E. i tada ga je upitala da li je ona spremna poći sa drugim članovima obitelji na more, ali joj je on tada odgovorio da E. neće ići na more. Na kraju ističe da je naknadno također od okrivljenice ili njenog sina Jana čula kako je u jednom trenutku oštećeni napustio obiteljsku kuću, pa time i prostorije u suterenu gdje je boravio neko vrijeme. Tada je u jednom navratu sa okrivljenicom otišla u taj suterenski prostor koji je bio namješten, što znači da se u njemu moglo uredno boraviti odnosno stanovati, osim što su kreveti odnosno madraci s kreveta te posteljina i jastuci bili razbacani po tom prostoru i zaostalo je dosta nekog smeća. Još ističe da se u taj prostor nije moglo ući iz prostora samog stambenog objekta, jer je s te strane nedostajala kvaka na vratima, već se u taj prostor moglo jedino ući s vanjske strane objekta, kako se očitom tim prostorom koristio oštećeni. Na kraju dodaje još jedan životni razlog zbog kojeg je često dolazila u ovu obiteljsku kuću u naznačeno vrijeme osim činjenice da je bila u emotivnoj vezi sa sinom okrivljenice, a radilo se o tome da je J. bio oštećenog zdravstvenog statusa zbog bolesti i trebala mu je posebna briga i njega, jer se čak otežano kretao, pa mu je u mnogim stvarima morala pomagati, zbog čega mu je povremeno pripremala objede i slično. Stoga je i upućena u činjenice koje sam iznosila. Još ističe da je iznimno rijetko i samo povremeno okrivljenica znala izostajati u naznačeno vrijeme iz obiteljske kuće i to radi kratkog odlaska do trgovine i nabavka živežnih namirnica ili prilikom odlaska kod roditelja u kraću posjetu, što joj je poznato jer je i ona sa sinom okrivljenice znala otići u tu posjetu, ali je ona trajala samo koji sat vremena, tako da okrivljenica nije nikada u to vrijeme izbivala iz kuće duže vrijeme odnosno na nekoliko dana. Dalje svjedokinja ističe da jedini put kada je ulazila u suterenski prostor ove kuće sa okrivljenicom bilo je nužno provaliti silom kroz navedena vrata, jer kvake na njoj nije bilo da bi se mogla normalno otvoriti, time da joj nije poznato da li je osim oštećenog još netko od članova obitelji imao ključ za ulazak u tu prostoriju.

8. U postupku nije bilo sporno da su u naznačeno vrijeme okrivljenica i oštećeni zajedno živjeli u obiteljskoj kući, kao i njihova maloljetna kćer E., ali i sin okrivljenice iz prethodne zajednice života J. H..

Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

9. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je okrivljenica u tom periodu namjerno i svojevoljno onemogućila supruga i maloljetnu kćer u korištenju zajedničke obiteljske imovine.

10. Na temelju provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenica ovom prilikom nije ponašala na način koji nije prihvatljiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je stoga oslobođena optužbe.

11. Nakon što se okrivljenica izjasnila da se ne smatra krivom za spomenutu inkriminaciju, u obrani je istaknula kako je do ove zgode živjela u braku sa Z. M. oko 10 godina i iz te zajednice života imaju jedno maloljetno dijete, time da ona i punoljetno dijete iz prethodne zajednice života. Zbog neočekivane životne situacije koja se odnosila na to da se njezin stariji sin teže razbolio, morala mu je pružati posebnu pažnju radi oporavka upravo u naznačeno vrijeme, zbog čega je oštećeni više vremena provodio sa njihovom maloljetnom kćerkom. Takva situacija je dovela do nesuglasja naravi među njima i donesena je odluka od strane oštećenog da prekine životnu zajednicu s njom, povodom čega je svojevoljno u listopadu 2019 napustio život s njom te sobom poveo zajedničko maloljetno dijete. Ipak, za trajanje njihovog zajedničkog života ona nikada i na koji način nije izražavala nasilje, posebno da bi se ono odnosilo na maloljetnu kćer. Time joj nije palo na pamet da supruga i vlastito dijete onemogućuje u korištenju zajedničke imovinu ili da tu imovinu razbacuje i uništava. Osim toga, u kritično vrijeme ona je također živjela u istoj kući kao i njezin stariji sin pa je notorno da su se svi u kući nužno morali koristiti posuđem, posteljinom i drugim stvarima.

12. S druge strane, sam oštećeni na sličan način je opisao razlog odnosno uzrok zbog kojeg je došlo do faktičkog odvajanja okrivljenice od njega i kćeri unutar iste kuće, jer su se poremetili bračni odnosi kada okrivljenica u to vrijeme nije izvršavala svoje obaveze unutar obitelji te je često izbivala iz kuće, tako da je on svu pažnju morao pružiti zajedničkoj maloljetnoj kćeri. Niti uz razgovor vezano za to nisu postigli konsenzus i stoga je on prvotno sa maloljetnom kćeri otišao odvojeno živjeti odnosno boraviti u suteren kuće, a kroz izvjesno vrijeme sa djetetom je odselio iz navedene nekretnine. U jednom trenutku sa kćerkom je nekoliko dana izbivao navedene kuće gdje su svi živjeli zajedno, a po povratku je zaključio da je iz suterena gdje je on boravio okrivljenica iznijela sve stvari koje su mu bile potrebne za život te da je rastavila krevet i iznijela madrace, dok je iz dnevnog boravka maknula tepih i krevete, a iz kuhinje iznijela potrepštine potrebne za jelo. Potom je sve te stvari vidio zaključane na terasi, pa do njih nije mogao doći iako je njegova kćer mogla spavati u svojoj sobi. Ipak, na kraju oštećeni ističe da nema osobnih i direktnih saznanja da li je upravo okrivljenica te stvari koje se koriste u kućanstvu maknula i zaključala na terasi ili je to učinila neka treća osoba.

13. Nadalje, ispitani svjedok J. H. kao sin okrivljenice potvrdio je činjenicu kako se oštećeni kao njegov očuh u jednom trenutku odselio u suterenski dio kuće i poveo sobom maloljetnu kćer. Potom ističe da su sve prostorije u kući bile uredne i opremljene za normalan život i stanovanje. Potvrđuje da je upravo u sporno vrijeme bio teže bolestan te je otežano hodao i stoga mu je bila potrebna potpuna skrb i njega koju je dobivao od majke koja je svakodnevno bila s njim. Nema saznanja da bi majka iz bilo kojeg razloga pomjerala odnosno uzimala pojedine kućanske potrepštine potrebne za život ukućana te da bih zaključala na terasi. On se svakodnevno koristio posuđem jer mu je majka pripremala jelo, pa su time to mogli učiniti drugi ukućani odnosno oštećeni i njegova sestra E.. Time nije vidio nikakve stvari na terasi obiteljske kuće koje bi bile odvojene, a neprihvatljivo je da bi

Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

okrivljenica mogla razbacivati ili odnositi stvari iz suterena kuće gdje je boravio oštećeni, jer u taj dio kuće se nije moglo doći iz unutrašnjosti, jer je s te strane nedostajala kvaka na vratima, što znači da se u tu prostoriju moglo ući samo s vanjske strane, a ključ za ulazak je imao isključivo oštećeni. Potom je vrlo indikativna tvrdnja svjedoka o tome kako je u sporno vrijeme u nekoliko navrata čuo da oštećeni prolazi kroz ostale prostorije stana i koristi posuđe te otvara hladnjak i slično.

14. Što se tiče svjedokinje S. D. ističe se da i ona ima barem izvjesna saznanja o navedenom načinu života u ovoj obiteljskoj kući, a radi se djevojci sina okrivljenice koja je povremeno dolazila u tu obiteljsku kuću dok je on bio bolestan. Kod toga su važne tvrdnje svjedokinje o tome da je ona u situacijama kada okrivljenica nije bila kod kuće J. H. pripremala hranu i boravila u kući te time koristila sve stambene prostorije i uvijek je zaključila da je sve decentno i primjereno te nisu u kući nedostajale stvari kojima se trebaju koristiti svi članovi obitelji. time ističe da se koristila posuđem i drugim aparatima, a na terasi nije nikada vidjela neki namještaj, posteljinu ili posuđe već se tamo nalazilo odloženo ogrjevno drvo. I predmetna svjedokinja potvrđuje da se u prostoriju suterena nije moglo ući iz samog stambenog objekta zbog nedostatka kvake na vratima, a ona je tamo samo jednom došla sa okrivljenicom i tada je taj prostor zatekla potpuno namještenim i u njemu se moglo boraviti, osim što su pojedine stvari bile razbacane.

15. Tokom postupka sud je ipak odustao od ispitivanja drugih pojedinih svjedoka i to S. F. i N. I., jer se neupitno radi o osobama koje nisu bliski članovi ove obitelji i svakako nisu živjeli i boravili u kritično vrijeme u navedenoj obiteljskoj kući te time ne mogu imati direktna saznanja o spornim i relevantnim činjenicama. To također važi i za roditelje oštećenog B. i M. M., jer niti sam oštećeni nije tvrdio da bi oni učestalo dolazili upravo u naznačeno vrijeme u navedenu obiteljsku kuću i da bi mogli imati bilo kakva saznanja o njegovim odnosima sa suprugom i njenom ophođenju prema članovima obitelji. Što se tiče maloljetne E. M., radi se o djetetu u dobi od 13 godina, pa kako iz stanja spisa već proizlazi da je dijete te dobi sudjelovalo u sudskim postupcima između roditelja kod razvoda braka i podjele imovine, tada je neprihvatljivo da se nastavlja sekundarna viktimizacija tog djeteta.

16. Prema tome, naprijed provedeni dokazi svakako ne ukazuju da bi okrivljenica postupala protupropisno na način kako je se tereti, gdje bi kroz izvjestan vremenski period u obiteljskoj kući sustavno onemogućavala tadašnjeg supruga, a posebno maloljetnu kćer koja je bila tada u dobi od 10 godina, da se u kući koriste obiteljskom zajedničkom imovinom koja im je potrebna za normalnu egzistenciju odnosno da bi obiteljsku imovinu umanjivala razbacivanjem odnosno oštećenjem. Na to ne upućuje uopće niti jedan provedeni dokaz, pa čak niti iskaz samog oštećenog koji tvrdi da nema saznanja o tome tko je i kada na terasi obiteljske kuće ostavio i zaključao određene stvari kojima se trebaj koristiti svi članovi kućanstva. Osim toga, potpuno je neupitno iz provedenih dokaza da je u to vrijeme u obiteljskoj kući uz okrivljenicu i oštećenog te njihovu kćer svakodnevno živio i boravio sin okrivljenice iz prethodne zajednice života te da je povremeno kod njega dolazila i njegova djevojka. Nitko od njih ne tvrdi da bi u kući u nekom trenutku nedostajala neka imovina odnosno stvari kojima se trebaju koristiti i služiti svi članovi obitelji kao što je posuđe, pojedini aparati, posteljina i slično. Kod toga treba napomenuti da je oštećeni bez sumnje svojevoljno zbog neslaganja sa okrivljenicom otišao živjeti i boraviti u drugi dio kuće u suterenu, na što je privolio i maloljetnu kćer, što znači da ga okrivljenica nije onemogućila da se koristi drugim prostorijama, pa time i obiteljskim stvarima. Kad je tome tako, onda se nameće zaključak da su se i sama okrivljenica te njezin sin i

Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

njegova djevojka morali koristiti posuđem, posteljinom i drugim potrepštinama koje su svakodnevno u upotrebi kućanstva, time više kada je svjedok J. H. bio teže bolestan i tokom cijelog dana je morao mirovati i boraviti u kući, tako da mu je bila potrebna pomoć i asistencija u održavanju zdravlja. Time je potpuno neprihvatljivo da bi okrivljenica namjerno opstruirala boravak supruga i posebno maloljetne kćeri tokom boravka u kući tako što bi ih onemogućila u korištenju obiteljske imovine, a još manje je životno smisleno da bi ona iz bilo kojeg razloga odlučila ulaziti u prostor kojim se u to vrijeme koristio njen suprug te da bi imala razloga razbacivati i uništavati pojedine stvari odnosno namještaj koji se tamo nalazio.

17. Dakle, sasvim je razvidno da je u naznačeno vrijeme došlo do nesuglasnosti naravi i nerazumijevanja između okrivljenice i oštećenog kao supružnika, za što je neposredan povod bila činjenica kako su se emotivno udaljili u trenutku dok je okrivljenica svu pažnju pridavala bolesnom sinu, a ne njemu i maloljetnoj kćeri, što je u jednom trenutku dovelo do faktičkog razlaza i odluke oštećenog da nastavi boraviti u drugoj prostoriji unutar kuće odvojeno od okrivljenice kao supruge, a napose je odlučio sa maloljetnom kćerkom u potpunosti otići iz te nekretnine. Obzirom na razvod braka koji je ubrzo pokrenut kod suda i činjenicu da je uz to bila vezana odjela zajedničke imovine, kao i povjera maloljetnog djeteta na čuvanje i odgoj, time su svakako postojali životni razlozi na strani okrivljenice i oštećenog da drugog supružnika prikažu u negativnom svjetlu, pa čak i kao nasilnu osobu, kako bi time povećali šansu i mogućnost da prosperiraju u navedenim sporovima.

18. I na kraju, ne samo zbog nedostatka dokaza o izvršenju protupravne radnje na strani okrivljenice, treba reći da ujedno i sam činjenični opis optužnog akta nije adekvatan i prihvatljiv već je nedostatan, jer se u njemu kod prekršaja nasilja u obitelji nužno mora naznačiti u odnosu na kojeg člana obitelji se vrši nasilje, jer to u pojedinim situacijama može predstavljati i kvalifitatornu okolnost, a svakako je nužno razabrati da li osoba u odnosu na koju se odnosi nasilni čin uopće i može predstavljati člana obitelji. U konkretnoj situaciji u činjeničnom opisu nije naznačeno da je okrivljenica izražavala nasilje prema zakonitom suprugu Z. M., što se ne može razabrati čak niti po imenu i prezimenu, jer okrivljenica ima drugo vlastito prezime. Time u odnosu na oštećenog i ne proizlazi obilježje djela prekršaja nasilja u obitelji.

19. Zbog naprijed navedenih razloga u nedostatku bilo kakvih dokaza o nezakonitom ponašanju okrivljenice i izvršenju nasilnog čina, sud ju je za odnosni prekršaj oslobodio optužbe.

20. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

U Bjelovaru, 26. srpnja 2022.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko

Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Poslovni broj: 42. Pp J-

90/2020-23

Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK