REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 15 Kž-510/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Restović, u kaznenom predmetu protiv optužene N. G. zbog produljenih kaznenih djela protiv imovine - prijevarom iz članka 236. stavak 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj K-41/2020-13 od 18. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 26. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optužene N. G. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Metkoviću broj K-41/2020-13 od 18. siječnja 2022., optužena N. G. proglašena je krivom zbog počinjenja dva produljena kaznena djela protiv imovine - prijetnjom iz članka 236. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11, činjenično opisano kao u izreci pobijane presude pa su joj na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 za kaznena djela iz točke I.1. i I.2. izreke utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 6 mjeseci te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda te izrečena jedinstvena kazna zatvora na koju je optužena osuđena neće biti izvršena ukoliko optužena za vrijeme provjeravanja od 1 godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 i članka 560. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - dalje: ZKP/08) utvrđuje se da je optužena N. G. produljenim kaznenim djelom iz članka 236. stavak 1. KZ/11 iz točke I.2. izreke ostvarila imovinsku korist u iznosu od 7.184,16 kuna koji iznos postaje imovina Republike Hrvatske te joj se nalaže da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 optuženoj se nalaže na ime imovinsko- pravnog zahtjeva oštećeniku zavodu, Područna služba D., isplatiti iznos od 8.227,23 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
4. Na temelju članka 560. st. 3. ZKP/08 odbija se prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u M. za oduzimanje imovinske korist ostvarene kaznenim djelom u dijelu koji se odnosi na iznos od 14.368,32 kuna.
5. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, optuženoj se nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
6. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena N. G. po branitelju N. T., odvjetniku iz P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Žalba optužene nije osnovana.
10. Žaliteljica u žalbi navodi da tijekom postupka nije dokazano da bi počinila kaznena djela pri čemu drži da je pobijana presuda ogledni primjer presude kojom se netko proglašava krivim bez ijednog materijalnog dokaza, te da se ista donosi na temelju indicija što je potpuno suprotno načelu presumpcije nevinosti. Drži da se optužnica temelji na službenoj bilješci Policijske postaje P. od 5. lipnja 2015. koja je izdvojena iz spisa, a očito bi se radilo o terenskoj provjeri djelatnika te policijske postaje koji su utvrdili da optužena tog dana nije bila zatečena na prijavljenoj adresi u P., ...
11. Činjenica da je suprug optužene zaposlen u H., da djeca idu u školu, da je optužena studirala u M. i volontirala u osnovnoj školi u BiH, što ne govori u prilog tome da bi optužena i njena obitelj stvarno i živjeli u BiH, već dapače sasvim suprotno od toga. Nadalje ističe da je iskaz svjedoka T. B., policijskog djelatnika PP P. koji je iskazao da je do 2015. vršio terensku provjeru ne za točno kada, ali se sjeća da optuženu nije zatekao kod kuće, nevjerodostojan, jer o tome ne postoji niti jedan trag u vidu pisane zabilješke.
12. Međutim, suprotno žalbenim prigovorima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. Žaliteljica, naime, ističe da se prvostupanjska presuda temelji samo na indicijama, te da za odgovornost optužene nema niti jednog dokaza pa je stoga trebalo primijeniti institut in dubio pro reo.
14. Suprotno stavu žaliteljice, utvrđene okolnosti u odnosu na mjesto stvarnog prebivališta optužene i njezine tada dvoje rođene djece utvrđene činjenice čine zatvoreni krug indicija koje upućuju na zaključak da je optužena počinila inkriminirana joj kaznena djela.
15. Naime, kad se uzme u obzir da je u inkriminiranom periodu, dakle početak 1. siječnja 2010. školu pohađao samo dijete A. jer je u to vrijeme imao … godina, dok je dijete L., rođen ..., na početku inkriminacije imao … godine.
16. Dakle, u školu je išao samo A. G.
17. Kada se s tim u vezi uzme u obzir da je od M. do L. udaljenost cca 28 kilometara u jednom smjeru te da je nužno prijeći državnu granicu iz Republike Hrvatske u BiH i nazad svakodnevno, a što zasigurno nije desetak minuta vožnje kako to minorizira optužena u svojoj obrani.
18. Slijedom toga, nije logično, uvjerljivo i životno da je optužena u početku inkriminiranog perioda, majka troje djece, a jedno dijete vozi svakodnevno u školu u drugu državu, 60 kilometara i prelazi dva puta državnu granicu, a dok istovremeno suprug živi u mjestu H. koje je od L. udaljeno 7 kilometara.
19. To što je terenska provjera vršena do 2015. i što se svjedok policijski djelatnik T. B. nije mogao sjetiti svih detalja uočenih prilikom terenske provjere, osim što se sjeća da nikog nije zatekao, još uvijek neekskulpira optuženu iz razloga što je svjedok upravo na pitanje branitelja iskazao da je obavljao terenske provjere na predmetnoj adresi prije 2015. i da jednom nije bilo nikoga, a jednom je zatekao majku optužene B. P.
20. Nadalje, kad se uzme u obzir i iskaz svjedokinje B. P. iz kojeg proizlazi da je optužena živjela s njom i suprugom u P., te da je svoje „troje djece vozila svakodnevno u školu u BiH“ upućuje na nevjerodostojnost dijela iskaza ove zainteresirane svjedokinje - majke optužene, jer u inkriminiranom razdoblju je samo jedno dijete pohađalo školu, A. rođen … godine.
21. S pravom ističe žaliteljica da terenska provjera vršena nakon inkriminiranog perioda nije dokaz. Međutim, pogrešno drži da ranija terenska provjera je nedovoljna za kaznenu odgovornost jer postavlja pitanje materijalnih dokaza za počinjenje ovih kaznenih djela. Optužena je prijavila prebivalište u Republici Hrvatskoj i zadovoljila sve formalne uvjete za ostvarivanja prava na obvezno zdravstveno osiguranje za sebe i svoju obitelj u RH, te uvjete za ostvarenje prava na doplatak za djecu, a upravo iz ostalih okolnosti je utvrđeno da je optužena lažno predočila i održavala u uvjerenju da je u inkriminiranom periodu i faktički prebivala na navedenoj adresi.
22. Stoga je pogrešna teza žaliteljice o izostanku dokaza o krivnji jer po prirodi i obilježju inkriminiranog joj kaznenog djela izostanak materijalnih dokaza ne upućuje na ekskulpaciju optužene i primjenu načela in dubio pro reo.
23. Kako žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju članka 478. ZKP/08-22 sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da su okolnosti utvrđene po prvostupanjskom sudu primjerene izrečenoj kazni na koju je optužena osuđena te će se njome ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
24. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu optužene kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08-22 potvrditi prvostupanjsku presudu.
25. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i povrede zakona na štetu optužene pa je valjalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 26. srpnja 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak, v.r.
