Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-431/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja D. J. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Ž., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-908/19-9 od 22. prosinca 2021., 26. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-908/19-9 od 22. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke određen je prekid postupka jer da odluka u ovoj pravnoj stvari ovisi o rješavanju zahtjeva za prethodnu odluku Suda Europske unije koji se vodi pod poslovnim brojem C-567/20, koji zahtjev je 29. listopada 2020. podnio Općinski građanski sud u Zagrebu.
2. Točkom II. izreke odlučeno da će se postupak nastaviti kada sud odluči o tom zahtjevu.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1.. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. 4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Iz sadržaja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi isplate, koji zahtjev temelji na tvrdnji da je ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj ... solemniziran po javnom bilježniku Ž. M. iz V., broj OV- 317/2006 o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja na temelju jednostrane odluke tuženika kao i odredba kojom se glavnica i anuiteti vežu uz tečaj valute švicarskog franka, ništetne pa da mu pripada pravo na povrat više isplaćenih iznosa.
8. Nadalje, proizlazi da su stranke 19. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu br. ... kojim su izvršile konverziju ugovora o kreditu denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
9. Prema odredbi čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) i tumačenje tog članka u praksi Suda Europske unije, države članice imaju obvezu osigurati da nepoštene odredbe ne obvezuju potrošača i da ugovor ostaje na snazi bez nepoštenih odredbi, ako je to prema nacionalnom pravu moguće, uz restituciju potrošača. Stoga odluka u ovom predmetu ovisi o pitanju treba li odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 tumačiti na način da se zakonodavnom intervencijom između potrošača, korisnika kredita i banke, ne može uskratiti pravo potrošača da sudski osporavaju odredbe originalnog ugovora ili na zakonu uspostavljenog dodatka ugovora, kako bi ostvarili pravo na povrat sve koristi koju je banka nepravedno stekla na njihovu štetu zbog nepoštenih ugovornih odredbi, kada su, temeljem zakonodavne intervencije, u izmjenu originalnog ugovornog odnosa stupili dobrovoljno, a temeljem zakonske obveze nametnute bankama da im takvu mogućnost ponude, a ne neposredno temeljem interventnog zakona. Ukoliko je odgovor na ovo pitanje potvrdan, je li nacionalni sud koji odlučuje u postupku između dva pojedinca – korisnika i banke, koji ne može odredbe nacionalnog zakona, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kako ga je protumačio Vrhovni sud, protumačiti u skladu sa zahtjevima Direktive 93/13, ovlašten i/ili obvezan, temeljem te direktive i čl. 38. i 47. Povelje EU o temeljnim pravima, izostaviti iz primjene taj nacionalni zakon, kako ga je protumačio vrhovni sud države.
10. Kako je zahtjev o tumačenju tih pitanja Sudu Europske unije već uputio Općinski građanski sud u Zagrebu 29. listopada 2020., koji predmet se kod Suda Europske unije vodi pod brojem C-567/20, prvostupanjski sud pozivom na čl. 213. ZPP-a donosi pobijano rješenje.
11. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo iz čl. 213. st. 2. toč. 2. i čl. 215. st.4.ZPP-a prilikom donošenja pobijanog rješenja.
12. Naime, u konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja kakav je postavio podneskom od 17. ožujka 2021. utvrđenje ništetnim u cijelosti Ugovora o kreditu od 28. travnja 2006., zahtjev za naknadu štete te utvrđenje da je u cijelosti prestala tražbina na temelju Dodatka ugovora o kreditu od 4. ožujka 2016. uz nalog tuženiku da mu isplati iznos od 105.938,36 kn sa zateznim kamatama.
13. Protivno tvrdnjama tužitelja pitanje postavljeno od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zahtjevu za donošenje prethodne odluke, a koji postupak se pred Sudom Europske unije vodi pod brojem C-567/20, sadržajno predstavlja pitanje jesu li potrošači potpisivanjem dodataka ugovora odnosno sporazuma o konverziji izgubili pravo na puno obeštećenje ili nisu, pa odluka u ovom predmetu, s obzirom na sklopljen dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita, ovisi i o odluci Suda Europske unije u tom predmetu. Stoga su ispunjene pretpostavke iz čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP-a za prekid ovog postupka do okončanja tog postupka.
14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.
U Rijeci 26. srpnja 2022.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
