Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž-416/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB: …, iz O., zastupan po punomoćniku A. O., odvjetnici u S. B., protiv tuženika S. K., OIB: …, iz O., zastupan po punomoćniku Z. M., odvjetniku u S. B., radi ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-75/18-15 od 20. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 26. srpnja 2022.

r j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P- 75/18-15 od 20. studenog 2018. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je u cijelosti ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između B. K. iz …, OIB …, kao primateljice uzdržavanja i S. K. iz …, OIB …, kao davatelja uzdržavanja ovjeren pred javnim bilježnikom R. A. Č. dana 23. rujna 2017. g pod poslovnim brojem OV-1485/17 i da ne proizvodi pravne učinke.

2. Utvrđuje se da ostavinsku imovinu iza pokojne B. K. čini ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 187 k.o. K. T., kč. br. 322 ulica … sa 2777 m2, oranica sa 2020 m2, dvorište sa 626 m2, kuća T. K., ulica … sa 70 m2, pomoćna zgrada sa 49 m2 i pomoćna zgrada sa 12 m2.

3. Tuženik S. K. iz …, OIB …, dužan je naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka prema odluci suda sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do isplate, a sve do isplate pod prijetnjom ovrhe.

ili

1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između B. K. iz …, OIB …, kao primateljice uzdržavanja i S. K. iz …, OIB …, kao davatelja uzdržavanja ovjeren pred javnim bilježnikom R. A. Č. dana 23. rujna 2017. g pod poslovnim brojem OV-1485/17, u cijelosti.

2. Utvrđuje se da ostavinsku imovinu iza pokojne B. K. čini ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 187 k.o. K. T., kč. br. 322 ulica … sa 2777 m2, oranica sa 2020 m2, dvorište sa 626 m2, kuća T. K., ulica … sa 70 m2, pomoćna zgrada sa 49 m2 i pomoćna zgrada sa 12 m2.

3. Tuženik S. K. iz …, OIB …, dužan je naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka prema odluci suda sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do isplate, a sve do isplate pod prijetnjom ovrhe."

Točkom II. izreke, naloženo je tužitelji naknaditi tuženiku troška postupka u iznosu od 7.812,50 kn, u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji glavni ili alternativni tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno ukine prvostupanjska presuda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da utvrdi ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju (dalje Ugovor) koji je zaključen dana 23. veljače 2017. između sada pokojne B. K. kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, koji Ugovor je potvrđen po Javnom bilježniku R.-A. Č. u S. B. pod br. OV-1485/17 dana 23. veljače 2017, temeljem kojeg je tuženik stekao vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. 187 k.o. K. T., kč. br. 322 ulica … sa 2777 m2, oranica sa 2020 m2, dvorište sa 626 m2, kuća T. K., ulica … sa 70 m2, pomoćna zgrada sa 49 m2 i pomoćna zgrada sa 12 m2, iz razloga što ga je pokojna B. K. zaključila unatoč zabrani raspolaganja predmetnom nekretninom do 2. rujna 2018. upisanoj u korist Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoj, šumarstva i vodnog gospodarstva, kao i činjenici da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i pokojne B. K., te utvrđenje da ostavinsku imovinu iza pokojne B. K. čini ½ dijela predmetne nekretnine, kao i eventualni tužbeni zahtjev (ukoliko se ne usvoji prvotni), za raskid predmetnog Ugovora zbog neizvršavanja istog po tuženiku, te utvrđenje da ostavinsku imovinu iza pokojne B. K. čini ½ dijela predmetne nekretnine.

5. Žalbom tužitelj ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda ne sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, navodi da je predmetna nekretnina stečena 7. rujna 2006. te je neoboriva pretpostavka da se radi o bračnoj stečevini bračnih drugova u jednakim dijelovima, a tuženik nije dokazao da se radi o vlastitoj imovini pokojne B. K. Nadalje, žalitelj ističe da sama činjenica da je na predmetnoj nekretnini bila uknjižena samo pokojna B. K., ne dovodi u pitanje svojstvo predmetne nekretnine, te pokojna B. K. predmetnu nekretninu nije mogla otuđiti bez suglasnosti tužitelja. žalitelj navodi kako presuda ne sadrži odlučne razloge zbog kojih je prvostupanjski sud odbio i alternativni tužbeni zahtjev, jer tuženik nije predložio niti jedan dokaz kojim dokazuje da je izvršio svoje obveze naveden u čl. 1. Ugovora.

6. Razmatrajući pobijanu presudu, a imajući u vidu način obrazlaganja iste po prvostupanjskom sudu i u njoj navedene razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva (kao i alternativni tužbeni zahtjev), ovaj sud utvrđuje da je sud prvog stupnja počinio istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer utvrđenja i zaključci u istoj za sada nemaju uporište u provedenim dokazima niti pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. U ovom predmetu nije sporno da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice roditelja tuženika (2006.), te da je otac tuženika, ovdje tužitelj bio zaposlen, dok pokojna B. K. nije bila zaposlena, ali je brinula o domaćinstvu i djeci, imala je vrt i proizvode je prodavala na placu.

8. U pogledu odbijanja tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora, u dijelu kojim je pokojna B. K. raspolagala predmetnom nekretninom u ½ dijela, jer navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, sud jedino navodi kako tužitelj nije dokazao visinu svojih ulaganja u predmetnu kuću, niti vrijednosti izvedenih radova, te se nije očitovao o tvrdnji tuženika da je pokojna B. prodala kuću u Bosni i taj novac uložila u predmetnu nekretninu.

9. Navedeni zaključa prvostupanjskog suda o tome da nekretnina koja je predmet Ugovora ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i pokojne B. K., za sada nije moguće sa sigurnošću prihvatiti.

10. Tijekom postupka nisu ponuđeni dokazi na okolnost, da je pokojna B. K. prodala svoju nekretninu u BiH, te da je od tog novca kupljena predmetna nekretnina, a jednako tako nisu ponuđeni niti dokazi na okolnost da je pokojna B. imala otvoren OPG, te kakva je primanja imala s tog osnova. Osim toga, sam tuženik je u svom iskazu naveo kako je predmetna nekretnina kupljena sredstvima njegove majke i oca.

11. Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/98, 116/03, 17/04, 136/04, 107/07-dalje ObZ/03), koji se primjenjuje u ovom predmetu, obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine., propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Odredbom čl. 249. st. 1. ObZ bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, a st. 2. istog članka je propisano da bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drugačije urediti svoje odnose glede bračne stečevine.

12. Pojam vlastite imovine bračnih drugova definiran je odredbom čl. 253. st. 2. ObZ kojom je propisano da je vlastita imovina, imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ovog Zakona.

13. Stoga, imajući u vidu gore naveden odredbe ObZ, kao i iskaze stranaka i svjedoka, u ovom se trenutku ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i pokojne B. K. 14.1. U pogledu odbijanja eventualnog tužbenog zahtjeva, valja navesti da iz Ugovora proizlazi da se je tuženik obvezao doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja svoju majku sve do njezine smrti, te joj osigurati sve potrebne uvjete i sredstva za normalan život a posebno joj osigurati svu potrebnu njegu u slučaju bolesti i liječenja, odvoziti k liječniku i brinuti o nabavci potrebnih lijekova, uključivši i bolničke troškove, te angažirati i druge osobe koje bi joj pružile njegu i pomoć, a za slučaj smrti tuženik se obvezao o svom trošku sahraniti primateljicu uzdržavanja.

14.2. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako nije imao saznanja o zaključenju predmetnog Ugovora, a isto je potvrdila i svjedok I. P., te su suglasno iskazali da su brigu o pokojnoj B. K. vodili isključivo oni, a ne tuženik, te da je osnovan pobuda za sklapanje Ugovora bilo rješavanje imovinskih odnosa a ne uzdržavanje pokojne B. K. S druge strane, tuženik navodi kako je brigu o majci vodio isključivo on.

15. Kako niti sud prvog stupnja ne dovodi u sumnju tvrdnju tužitelja i svjedoka I. P. da nisu imali saznanja o zaključenju predmetnog Ugovora sve do smrti B. K., a imajući u vidu iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, te tuženika koji je naveo da je predmetni Ugovor zaključen između ostalog jer je majka smatrala da će svako tražiti svoj dio te da tuženik ne ostane bez ičega, sud ne prihvaća iskaz svjedoka I. P. u dijelu u kojem navodi kako je isključivo brigu o majci vodila ona, već zaključuje da "svjedokinja ima malu djecu (starosti 7 i 8 godina) i ne živi u kući u kojoj je živjela pokojna zajedno sa suprugom i sinom, … te smatra kako nisu točni navodi svjedokinje da tuženik uopće nije vodio brigu o majci". Ne dovodi u pitanje niti dio iskaza tuženika u djelu u kojem navodi da je majka željela zaključiti predmetni Ugovor kako tuženik ne bi ostao "bez ičega". Imajući u vidu sve navedeno, pobijana presuda glede tvrdnji tužitelja da tuženik nije izvršavao svoje obveze iz Ugovora i same pobude za zaključenje Ugovora, nema nikakvih razloga. Sud iskaze stranaka i svjedoka nije cijenio savjesno i brižljivo. Jednako tako, sud nije pravilno cijenio niti činjenicu da je tužitelj snosio troškove sprovoda (20.600,00 kn), a da je tuženik platio karmine (4.600,00 kn), i to, prema tvrdnji svjedoka I. P. zajedno sa sinom pokojne B. iz prvog braka.

16. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP.

17. Vezano za upisanu zabranu otuđenja predmetna nekretnine, a radi pogrešnog stava i suda i žalitelja, valja navesti da ukoliko je u zemljišne knjige upisana zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine, a što je bio slučaj u ovom predmetu, tada ista obvezuje samo vlasnika te nekretnine i to samo u odnosu na osobu prema kojoj se vlasnik nekretnine obvezao da neće otuđiti ili opteretiti nekretninu, a sve u smislu odredbe čl. 34. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje ZV). To djelovanje je obveznopravno, pa ako bi protivno toj obvezi vlasnik nekom otuđio nekretninu, a što je učinila pokojna B. K. unatoč upisanoj zabrani otuđenja, stvarnopravni učinak tog otuđenja neće zbog toga izostati čak niti ako se to radi u korist osobe koja je znala za zabranu, dok osoba na koju ga je zabrana obvezivala ima pravo na naknadu štete.

18. Obzirom na sve prethodno navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U nastavku ovog postupka prvostupanjski sud dužan je, otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te nakon provedenog dokaznog postupka donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kako mu to i nalaže čl. 8. ZPP, time da za razloge bilo usvajanja ili odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja navede jasne i neproturječne razloge zasnovane na utvrđenim činjenicama tako da isti imaju uporište i u materijalno pravnim propisima.

Ujedno će sud novom odlukom o glavnoj stvari ponovno odlučiti o cjelokupnim troškovima ovoga postupka.

U Zagrebu 26. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.