2 UsI-425/2022-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Ivani Nikolić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M.d. o. o. (OIB: …)

iz P., zastupanog po direktoru M. M., a on po

opunomoćenicama M. B. P. i E. K. B., odvjetnicama u S., protiv tužene Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split,

Split, Zrinsko-frankopanska 60, zastupane po ravnatelju M. D., a on po opunomoćenici A. L., diplomiranoj ekonomistici i zaposlenici, radi utvrđenja naknade s obilježjima naknade za koncesiju te imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2022. u prisutnosti opunomoćenica stranaka, 25. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, pod oznakom klasa: UP/I-471-01/22-11/…, ur.br. 513-02-8008/2-22- … od 18. siječnja 2022. u dijelu pod toč. 2., toč. 3., toč 4., toč. 5. i toč. 6. izreke i u tom dijelu vraća na ponovni postupak i odlučivanje.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je pravovremeno 18. veljače 2022. podnio tužbu ovom sudu, kojom je osporio zakonitost rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split KLASA: UP/I-471-01/22-11/…, URBROJ: 513-02-8008/2-22-… od 18. siječnja 2022. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog propisa. Tvrdi da mu je tim rješenjem utvrđena obveza plaćanja naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (skraćeno: naknada s obilježjima naknade za koncesiju) za razdoblje od 22. srpnja do 31. svibnja 2020. u ukupnom iznosu od … kuna. Tvrdi i da mu je u dijelu pod točkom 2. izreke navedenog rješenja utvrđena imovinska korist koja je ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije za razdoblje od 22. srpnja do 31. prosinca 2017. utvrđena u iznosu od … kuna, a u dijelu pod točkama 3., 4., 5. i 6. izreke određena obveza i rok uplate ostvarene imovinske koristi. Vezano za utvrđenu naknadu s obilježjima naknade za koncesiju za gospodarsko korištenje plaže i izgradnju ugostiteljskog objekta na dijelu K. O. D., općina D. R., tvrdi da ju je podmirio, a glede ostvarene imovinske koristi osporava zakonitosti carinskog rješenja. Istaknuo je da je točno da na zapisnik o obavljenom carinskom nadzoru od 30. rujna 2021. nije imao primjedbi, ali da je tomu tako s obzirom na to da iz toga zapisnika nije proizlazila i obveza plaćanja nezakonitost stečene imovinske koristi; da državno odvjetništvo, koje zastupa R. H., može poduzimati sve radnje radi

zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu u smislu odredbi članka 36. Zakona o državnom odvjetništvu i članka 37.a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, da je državno odvjetništvo povuklo tužbu u parničnom postupku protiv njega radi stjecanja bez osnove koristi stečene bez osnove za razdoblje od 1. siječnja 2013.

do 31. prosinca 2017. te da je carinsko tijelo, primjenjujući isti zakon i za isto razdoblje, za razliku od ŽDO u S. broj N-DO-74/… koje je iznijelo suprotan stav, zaključilo da je tužitelj protupravni korisnik dijela pomorskog dobra. Smatra da u njegovom postupanju nije bilo protupravnosti, iznoseći detaljno kronologiju ishođenja produljenja dane koncesije koja mu je istekla 30. lipnja 2009. i razloge ne sklapanja ugovora o koncesiji. Smatra i da propusti državnih tijela da na vrijeme odluče o njegovu zahtjevu za produljenje koncesije, odnosno davanje suglasnosti na odluku o izmjenama i dopunama ugovora o koncesiji čiji je rok istekao ne bi trebale ići na njegovu štetu. Naposljetku, istaknuo je da, u dijelu utvrđenja nezakonito stečene imovinske koristi, osim citiranja odredbi članka 89. stavka 6. i 7. ZK-a, nisu sadržani razlozi rješavanja uprave stvari u smislu članka 98. stavka 5. ZUP-a, da je carinsko tijelo utvrdilo visinu imovinske koristi prema razlici između poslovnih prihoda i rashoda ostvarenih kroz obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru na dijelu K. O. D., K. B. te da je iz financijske dokumentacije razvidno da je tužitelj u cijelosti platio i porez na dobit koju je ostvario u 2017., što bi značilo da je obvezan ponovno državi platiti taj porez na dobit koja je uključena u strukturi utvrđene imovinske koristi. Istaknuo je i da u obrazloženju osporenog rješenja nije razvidno na koji način i na temelju kojeg propisa je utvrđivana visina ostvarene imovinske koristi. Stoga je zatražio poništiti navedeno rješenje tužene u osporenom dijelu pod točkama 2., 3., 4., 5. i 6. izreke u dijelu koji se odnosi na nezakonito stečenu imovinsku korist za razdoblje od 22. srpnja do 31. prosinca 2017. te u tom dijelu predmet vratiti na ponovni postupak. Tužena je odgovorila na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je tužitelju, u osporenom dijelu pod točkom 2. izreke, utvrđena imovinska korist koja je ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije za razdoblje od 22. srpnja do 31. prosinca 2017. utvrđena u iznosu od … kuna, a u dijelu pod točkama 3., 4., 5. i 6. izreke određena obveza i rok uplate ostvarene imovinske koristi. Istaknuo je i da ZK razlikuje koncesionara i druge osobe koje djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavljaju bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, da je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost na pomorskom dobru bez koncesije, što je zabranjeno člankom 12. stavkom 1. ZK-a, da je postojala zakonska osnova da se tužitelju kao korisniku pomorskog dobra bez koncesije oduzme imovinska korist, da se prema članku 89. stavku 6. i 7. ZK-a oduzeta imovinska korist neće umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti, da je tužitelj priznao sredstva uložena u nezakonito obavljanje djelatnosti te utvrdio imovinsku korist kao razliku prihoda ostvarenih za obavljanje djelatnosti za koje je propisana koncesija i rashoda sučeljenih navedenim prihodima, da je izloženi način utvrđivanja imovinske koristi bio povoljniji za tužitelja, s obzirom na to da bi, bez priznavanja rashoda, imovinska korist bila utvrđena u iznosu od … kuna, da

je carinsko tijelo dobilo ovlast utvrđivanja i oduzimanja imovinske koristi na temelju ZK- a koji je stupio na snagu 22. srpnja 2017. i da je stoga nadležan za postupanje u konkretnoj stvari. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i da je na tako utvrđeno pravilno primijenjen materijalni propis.

U dokaznom postupku čitani su: rješenje carinske uprave od 20. kolovoza 2018., mišljenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: 342-22/18-04/… od 8. veljače 2018., dopis Županijskog državnog odvjetništva poslovni broj N-DO- 74/… od 9. travnja 2020. i spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-471-01/22-11/….

Tužitelj je na ročištu od 15. srpnja 2022. povukao prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem njegovoga zakonskog zastupnika. Tužena nije imala ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

Tužitelj je popisao troškove spora, dok tužena to nije učinila do zaključenja rasprave.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovoga spora je utvrđenje tužitelju obveze plaćanja imovinska korist koja je ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na dijelu pomorskog dobra u K. O. D., D. R., bez koncesije za razdoblje od 22. srpnja do 31. prosinca 2017.

utvrđena u iznosu od … kuna, primjenom odredbi članka 89. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17 i 107/20 ; stupio na snagu 22. srpnja 2017., u daljnjem tekstu: ZK)

Nije u biti, sporno da je tužitelj koristio navedeni dio pomorskog dobra bez koncesije u nadziranom razdoblju. Nije sporno ni da je stoga u obvezi platiti naknadu s obilježjima koncesije, a što je tužitelj i učinio.

Međutim, pokazalo se spornim metodologija i visina stečene imovinske koristi. Tužitelj je iznio i pravni stav da nije bilo osnove za obračun i nametanje konkretnih obveza, s obzirom da u konkretnoj situaciji nema protupravonsti na njegovoj strani, pa stoga ni stjecaja bez pravne osnove. Svoje stajalište je utemeljio i na pravnim shvaćanjima Županijskog državnog odvjetništva koje je povuklo tužbu u parničnom postupku koji se vodio radi isplate koristi stečene bez pravne osnove pa i za razdoblje koje se odnosi na carinski nadzor (22. srpnja do 31. prosinca 2017.).

Vezano za (ne)postojanje pravne osnove posjedovanja i gospodarskog korištenja pomorskog dobra, valja istaknuti sljedeće.

Prema članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11. i 56/16, u daljnjem tekstu: ZPDML) pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim zakonom, dok je člankom 7. stavkom toga zakona propisano da se za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Prema stavku 2. toga članka za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje.

Odredbom članka 16. ZPDML-a propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

Člankom 12. stavka 1. ZK-a propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

Prema regulaciji članka 89. ZK-a ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije,

inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije – naknada s obilježjem naknade za koncesiju (stavak 1.); obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz stavka 1. toga članka (stavak 2.); iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje se na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju (stavak 3.); utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti (stavak 6.)

U skladu s člankom 89. stavkom 7. ZK-a ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti će se oduzeti rješenjem iz stavka 1. toga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju, s time da se na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju odredbe posebnih zakona i propisa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili ne može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procijeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Tumačeći i iščitavajući citirane zakonske norme sud smatra da osoba koja koristi dio pomorskog dobra bez koncesije u obvezi je platiti posebnu naknadu s obilježjem koncesijske naknade ali i utvrđenju nezakonito stečenu imovinsku korist, odnosno koju je ona, koristeći dio pomorskog dobra, ostvarila bez pravne osnove.

Osporena rješenja su u analiziranom dijelu razumljiva i dostatno obrazložena te sadrže sve razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranke te imaju racionalno i logično utemeljenje u materijalnom propisu.

Vezano za visinu ostvarene imovinske koristi, valja istaknuti sljedeće.

Nisu sporni utvrđeni iznosi prihoda i rashoda za svaku pojedinu godinu. Prema sadržaju zapisnika o nadzoru, u razdoblju od 22. srpnja do 31. prosinca 2017. utvrđeno da su poslovni prihodi iznosili … kuna, a rashodi … kuna, a razlika … kuna. Sud vjeruje sadržaju toga zapisnika kao objektivnom i vjerodostojnom

dokazu, s obzirom na to da je riječ o javnoj ispravi, s obzirom na to da je tužitelj, iako ga je uredno primio, nije tijekom carinskog postupka osporio vjerodostojnost njegovog sadržaja te s obzirom na to da tužitelj, osim pukog osporavanja, nije predložio sudu izvođenje konkretnih dokaza radi utvrđenja suprotnog. Sud mu vjeruje i s obzirom na to da je njegov sadržaj dostatno suglasan i s ostalim raspoloživim ispravama.

U izloženom je zakonito postupila tužena, kada je na temelju članka 89. stavka 7. ZK-a, koristeći podatke iz knjigovodstva tužitelja o ostvarenoj dobiti, utvrdila iznos imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru (nezakonitim korištenjem pomorskog dobra) u iznosu od … kuna. Sud ocjenjuje da je ona u konkretnom predmetu, jasno, obrazloženo i detaljno iznijela, koristeći podatke iz knjigovodstva tužitelja, način obračuna imovinske koristi, koje, kao zakonite i pravilne, prihvaća i ovaj sud. S tim u vezi sud ocjenjuje da je osporeno rješenje razumljivo i dostatno obrazloženo i sadrži sve razloge rješavanje upravne stvari koji imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka pa i one vezao za ocjenu navoda stranke, a carinska tijela su pravilno primijenila mjerodavno materijalno pravo ne počinivši ikakvu bitnu povredu postupka. Nisu povrijeđene ni odredbe članka 8., 9. i 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/19, u daljnjem tekstu: ZUP), na što je općenito upozorio tužitelj.

Vezano za razloge zbog kojih mu nije dana, odnosno produljena koncesija za gospodarsko korištenje konkretnog dijela pomorskog dobra nakon što je ona istekla, sud smatra da ti navodi nisu bitni za suđenje u ovom sporu i oni ne utječu na ocjenu zakonitosti osporene odluke. Osim toga, u konkretnoj upravnoj stvari nije riječ o ikakvom propustu ili pogrešci javnopravnog tijela koje bi išlo na štetu tužitelju, već je riječ o tomu da mu koncesija nije produljena, odnosno dana za daljnje gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra nakon što mu je ona istekla i stoga je riječ o bespravnom korisniku pomorskog dobra i bez pravne osnove gospodarskom korištenju toga općeg dobra. Valja naglasiti i da upravni sud u primjeni prava i tumačenju propisa nije vezan pravnim shvaćanjima i zaključcima javnopravnih tijela.

Stoga, a budući da je osporeno rješenje zakonito te budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbi članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.

S obzirom na to da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 2. izreke.

U Splitu 25. srpnja 2022.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicama tužitelja M. B. P. i E. K. B.,

odvjetnicama u S.,

- tuženoj Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Split, Zrinsko- frankopanska 60, a spis carinskog tijela KLASA: UP/I-471-01/22-11/3 vratiti po pravomoćnosti ove presude,

- u spis.