2 UsI-15/2022-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Ivani Nikolić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja N. B. d. o. o. S., OIB:…, zastupanog po direktoru
I. Č., a on po
opunomoćeniku D. Č., odvjetniku u K. K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog
sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, zastupanog po opunomoćenici Z. H., diplomiranoj pravnici i zaposlenici (opća punomoć pohranjena u uredu predsjednika ovoga suda pod poslovnim brojem 39 Su-293/…), radi izdavanja odobrenja za obavljanje otpremničkih poslova, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, 25. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-413-01/21-01/…, Urbroj: 513-04-21-… od dana 30. studenoga 2021.g.
2. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda KLASA: Klasa: UP/I-331-07/14-01/…, Urbroj: 513-02-1220/2-21-… od dana 02. srpnja 2021.g.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je pravovremeno 3. siječnja 2022. podnio tužbu ovom sudu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-413-01/21-01/…, URBROJ: 513- 04-21-… od 30. studenoga 2021. i Carinske uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I- 331-07/14-01/…, URBROJ: 513-02-1220/2-21-… od 2. srpnja 2021. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog propisa. Tvrdi da mu je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev za izdavanjem odobrenja za obavljanje otpremničkih poslova na graničnom prijelazu K., s obrazloženjem da nema osnova za to na temelju točke VII. izreke rješenja KLASA: UP/I-331-07/14-01/…, URBROJ: 513-021220/2-20-… od 5. listopada 2020. Tvrdi da je razlog tomu, prema ocjeni carinskih tijela, da su prema prilogu 7. Pravilnika o odobravanja pružanja usluga carinskog zastupanja navedena dva otpremnička mjesta kao optimalna za rad, da to nije obligatoran broj ureda na tom graničnom prijelazu i da s obzirom na aktualnu situaciju i potrebe na tom prijelazu nema potrebe za otvaranjem drugog otpremničkog mjesta. Tvrdi i da je tako odlučeno i stoga što je 5. srpnja 2018. stupio na snagu Zakon o uvjetima za pružanje usluga carinskog zastupanja koji propisuje uvjete koje osoba s poslovnim nastanom u R. H.. Smatra da pri odlučivanju o njegovu
zahtjevu nema mogućnosti diskrecijske odluke. Istaknuo je da ukidanje odobrenja na osobni zahtjev podnositelja P. d. o. o. ima smatrati odustajanjem, da stoga nije osnovan zaključak da do primjene točke VII. izreke rješenja od 5. listopada 2020. nije došlo zbog toga što su dva ovlaštena otpremnika dostavila svoje popise u ostavljenom roku, da je u konkretnom slučaju riječ o jedinstvenom postupku započetom u 2014. koji izvire iz iste činjenične i pravne osnove i da sva događanja koja se unutar toga postupka dogode pa tako i ukidanje dotadašnjih odobrenja po prijašnji rješenjima imaju smatrati novim činjenicama i novim okolnostima unutar istoga postupanja, o čemu je stav zauzeo i U. sud u S. u presudi broj UsIcar-27/…-
11 od 16. srpnja 2018., da je ovdje jedino bitno da je u trenutku podnošenja njegova zahtjeva broj ovlaštenih carinskih otpremnika na graničnom prijelazu K. popunjen sukladno broju mjesta propisanih natječajem i konačno utvrđenom rang listom te da su raspisana dva otpremnička mjesta i konačno utvrđenom rang listom te da je u vrijeme podnošenja njegova zahtjeva popunjeno jedno mjesto. Stoga je zatražio poništiti navedena upravna rješenja.
Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Carinske uprave, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-331-07/14-01/…, URBROJ: 513-02-1220/2-21-… od 2. srpnja 2021., a kojim je tužitelju odbijen zahtjev za izdavanjem odobrenja za obavljanje otpremničkih poslova na graničnom prijelazu Karasovići.
U dokaznom postupku čitani su: rješenje carinske uprave od 5. listopada 2020., presuda ovoga suda broj UsIcar-27/17-… od 16. srpnja 2018., rješenje Carinske uprave, Središnjeg ureda od 19. travnja 2021. i spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-331-07/14-01/….
Tužitelj je predložio izvesti i dokaz čitanjem podataka o brojevima tranzitnih prijava na graničnom prijelazu K. od 01. siječnja 2014. do dana naloga suda.
Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedeni dokaz te je stoga on odbijen, budući da je mogao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju ostalih izvedenih dokaza i stanja spisa predmeta carinskog tijela i zbog razloga koji će biti iznijeti u nastavku obrazloženja. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
Tužitelj je popisao troškove spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovoga spora je ocjena zakonitost odluka, koje su javnopravna tijela donijela u postupku po tužiteljevu zahtjevu za izdavanjem odobrenja za obavljanje otpremničkih poslova na graničnom prijelazu Karasovići, kojeg je on podnio 19. svibnja 2021. carinskom tijelu.
Nije sporno da je raspisan javni natječaj za izdavanjem odobrenja za obavljanje poslova carinskog otpremnika na graničnim prijelazima KLASA: 112-01/14-01/…, URBROJ: 513-02-1460/1-14-… od 2. srpnja 2014. ("Narodne novine", broj 81/14) te da je za dva otpremnička ureda na graničnom prijelazu K. pristiglo sedam
prijava za natječaj i to podnositelja pod 1. Ž. d. o. o., pod 2. N. B.d. o. o., pod 3. Centra za kombinirani transport Z. d. d., pod 4. S.-Š." d. o.
o., pod 5. T.d. d., pod 7. I. V.d. o. o. i pod 8. P. d.o.o.,
koje su otvorene na javnom otvaranju prijava 23. srpnja 2014., i o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 112-01/14-01/…, URBROJ: 513-02-1440/8-14-… od 18. srpnja 2014. Također nije sporno da je povjerenstvo, rješenjem KLASA: UP/I-331-07/14- 01/…, URBROJ: 513-02-1220/2-20-… od 5. listopada 2020., sastavilo rang listu za granični prijelaz K. prema sljedećem raspored: 1. I. V. d.o.o.
V. (… bodova), 2. T. d.d. S.t (… bodova), 3. Centar za kombinirani transport Z. d.d. Z. (… bodova), 4. P. d.o.o. Z. (…
bodova), 5. Ž. d.o.o. Ž. (… bodova) i 6. N. B. d. o. o. S.
(… bodova) te je utvrdilo da S. – Š. d. o. o. nije ispunio uvjete za donošenje odobrenja za obavljanje otpremničkih poslova na graničnom prijelazu K.
Nije sporno niti da je tužitelj podnio navedeni zahtjev nakon što je završen postupak po javnom natječaju KLASA: 112-01/14-01/…, URBROJ: 513-02-1460/1-14- … od 2. srpnja 2014. i da je on taj zahtjev podnio, s obzirom na to da je odobrenje koje je izdano 30. travnja 2021. ukinuto s 30. travnja 2021. prijevozniku P.
d. o. o. rješenjem KLASA: UP/I-331-07/14-01/…, URBROJ: 513-02-1220/2-21-….
Pokazalo se spornim jesu li bili ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanje tužitelju odobrenja za obavljanje otpremničkih poslova na graničnom prijelazu K. s obzirom na utvrđenu rang listu u završenom postupku te s obzirom na to da je naknadno, nakon izdavanja, ukinuto odobrenje društvu P. d. d. na vlastiti
zahtjev.
Zakonom o uvjetima za pružanje usluga carinskog zastupanja ("Narodne novine", broj: 57/18, u daljnjem tekstu: Zakon) propisanim su uvjeti koje osoba s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj u okviru registrirane djelatnosti može pružati usluge carinskog zastupanja u Republici Hrvatskoj.
Člankom 19. stavkom 1. Zakona je propisano da se poslovni prostori u vlasništvu Republike Hrvatske na lokaciji graničnog prijelaza mogu temeljem zakupa i sukladno odredbama ovoga Zakona koristiti za pružanje usluga carinskog zastupanja, dok je stavkom 2. toga članka propisano da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske na lokaciji graničnog prijelaza daje carinskom otpremniku u zakup putem javnog natječaja.
Prijelaznom odredbom članka 30. stavka 1. Zakona je propisano da odobrenja za obavljanje poslova ovlaštenog carinskog otpremnika na određenom graničnom prijelazu, izdana sukladno odredbama Zakona o uvjetima za obavljanje poslova zastupanja u carinskom postupku ("Narodne novine", br. 92/01), važeća su do isteka roka do kojeg su izdana.
Tumačeći i iščitavajući citirane zakonske norme sud smatra da se poslovi ovlaštenog carinskog otpremnika mogu obavljati samo na temelju zakupa i u postupku javnog natječaja, a ne po zahtjevu stranke.
U konkretnom predmetu raniji postupak je pravomoćno završen u trenutku podnošenja tužiteljeva zahtjeva, pa se neosnovano poziva na praksu ovoga suda smatrajući da je riječ o jedinstvenom postupku.
U izloženom sud ocjenjuje da zakonito nije izdano tužitelju odobrenje za obavljanje otpremničkih poslova, iako je u konkretnom predmetu trebalo, primjenom odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP), tužiteljev zahtjev za izdavanjem odobrenja za obavljanje otpremničkih poslova odbaciti zbog ne postojanja pretpostavki za pokretanje postupka. Shodno tomu sud smatra da su osporena rješenja zasnovana na zakonu zbog razloga koji su navedeni u obrazloženju ove odluke te da utvrđeni nedostaci nisu utjecali na rješavanje predmeta upravnog postupka. Naime, odbijajući (umjesto odbacujući) tužiteljev zahtjev carinsko tijelo je išlo in favorem stranke, budući da mu je time dalo više prava nego što ga pripada.
Valja naglasiti tužitelju i da kada eventualno postoje razlike u pravnim shvaćanjima, upravni sud prvoga stupnja je u primjeni prava i tumačenju propisa samo vezan pravnim shvaćanjem koje je prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i/ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u smislu članka 40. stavka 1. i 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22).
Stoga, a budući da nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, te budući da utvrđeni nedostaci nisu utjecali na rješavanje predmeta upravnog postupka valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.
S obzirom na to da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, trebalo je, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 2. izreke.
U Splitu 25. srpnja 2022.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja D. Č., odvjetniku u K. K.,
- tuženiku Ministarstvu financiju, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, a spis carinskog tijela KLASA:
UP/I-331-07/14-01/28 vratiti po pravomoćnosti ove presude,
- u spis.
