Republika Hrvatska Općinski

sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-2799/2018-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz S., Š.

L. 2a OIB:….. zastupanog po punomoćniku Vlahi Duplančiću,

odvjetnika u Splitu, protiv tuženika M. R. iz S., R. 13 (D. bb,

M.) OIB:40407066047, zastupanog po punomoćnici Ani Perković Žaja, odvjetnici u Splitu, zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. srpnja 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 25. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Financijske agencije na temelju zahtjeva ovrhovoditelja, ovdje tuženika M. R., za izravnu naplatu od 30.03.2018., a sve temeljem ovršne isprave-pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj Ovr-4095/2015 od 13.07.2017.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.746,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi od dana 6. lipnja 2018. tužitelj je naveo kako je rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr-1097/2018 upućen pokrenuti ovaj postupak zbog proglašenja nedopuštenom ovrhe, koja se vodi kod FINE, a sve temeljem zahtjeva M. R.. Tužitelj smatra da predmetna ovrha nije dopuštena jer je doista tuženik FINI podnio zahtjev za izravnu naplatu, nakon čega je tužitelj stavio žuran prijedlog za proglašenje izravne naplate nedopuštenom jer da on pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu ima potraživanje prema tuženiku zbog čega je sastavio Izjavu o prijeboju, na način da je potraživanje M. R. u cijelosti podmireno dok je i dalje ostalo aktualno potraživanje I. R. prema M. R..

Predložio je stoga da sud provede postupak i donese presudu kojom bi se proglasilo nedopuštenom ovrhu koja se vodi kod FINE, a na temelju zahtjeva M. R..

Zatražio je i naknadu troškova ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbeni zahtjev i to iz razloga što je I. R., nakon podnošenja tužbe, podnio i zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude ovog suda P-1024/17 temeljem kojeg je s računa tuženika, zaključno s 1. veljače 2022. skinuto 11.565,30 kuna.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao: spis Općinskog suda u Splitu Ovr- 1097/2018, presudu Općinskog suda u Splitu P-1024/17 od 10. travnja 2018., Izjavu o prijeboju od 11. travnja 2018., kao i specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje izdanu od FINE 16. veljače 2022.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Stranke su popisale i zatražile parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Financijske agencije na temelju zahtjeva ovrhovoditelja, ovdje tuženika M. R., za izravnu naplatu od 30.03.2018., a sve temeljem ovršne isprave-pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj Ovr-4095/2015 od 13.07.2017.

7. Odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13 i 93/14, 73/17 – dalje OZ), propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u stavku 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

Odredbom čl.55.st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12, 80/12, 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, nadalje u tekstu: OZ) propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha u tom predmetu proglasi nedopuštenom, s tim da se prigovor može podnijeti do dovršetka ovršnog postupka a njegovo podnošenje ne sprječava podnošenje ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

8. Pregledom spisa ovog suda broj Ovr-1097/2018 utvrđeno je da je dana 13. travnja 2018. zaprimljen prijedlog ovršenika u tom predmetu, Ive Resića radi proglašenja nedopuštenim izravne naplate, odnosno prijedlog za odgodu izravne naplate. U bitnom da je istakao kako je doznao da je ovrhovoditelj podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, a sve temeljem čl. 209 st. 1. Ovršnog zakona. Taj da je zahtjev za izravnu naplatu neosnovan jer je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, I. R. je dužan isplatiti ovrhovoditelju iznos od 35.897,04 kune, a sve sa zateznim kamatama koje teku od 24.02.2017.g. kao i troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, sa kamatama od 13.07.2007.g. pa do isplate ali isto tako da I. R. prema M. R. da također ima dospjelih potraživanja. Presudom Općinskog suda u Splitu pod P-1024/17 od 10.04.2018. M. R. da je dužan isplatiti I. R. na ime glavnice u iznosu od 818 EUR-a plativo po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 409,03 EURa teče od 25.03.2009., a na iznos od 409,03 EUR-a počev od 25.05.2000., zatim na ime nove glavnice u iznosu od 4.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 27.06.2000. pa sve do isplate, kao i tražbine na ime troškova postupka u iznosu od 10.187,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10.04.2018., pa nadalje, a što na današnji dan predstavlja ukupnu svotu od 46.138,75 kune. Upravo zbog navedenog, a sve temeljem čl. 196 Zakona o obveznim odnosima, I. R. da je dana 11. 04.2018. sastavio Izjavu o prijeboju (kompenzaciji) kojom je prebio gore citiranje međusobne dospjele tražbine narečenih stranaka na način da je potraživanje M. R. u cijelosti podmireno, a i dalje je ostalo potraživanje I. R. prema M.

R.. Dakle, I. R. da više ništa ne duguje M. R., stoga je slijedom navedenog I. R. predložio sudu da donese rješenje sukladno odredbi čl.210. Ovršnog zakona kojim će pljenidbu i prijenos zatražen a temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 30.03.2018. proglasiti nedopuštenom te naložiti Agenciji da zaplijenjena sredstva vrati na račun I. R. odnosno kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do okončanja ovog postupka, te kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja spora koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod P-1024/17. Sud je u tom postupku donio rješenje i zaključak dana 21. svibnja 2018. navodeći da, s obzirom da navodi I. R. sadržajno predstavljaju žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 10 i 11 OZ-a primjenom odredbi čl. 50 i 52 OZ-a upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim (budući da se u okviru ovršnog postupka koji je strogo formalne prirode, o istome ne može raspravljati).

9. Pregledom presude Općinskog suda u Splitu P-1024/17 od 10. travnja 2018. vidljivo je da je I. R. pravomoćno dosuđen iznos koji mu mora platiti M.

R. i to na ime glavnice u iznosu od 818 EURa plativo po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 409,03 EURa teče od 25.03.2009., a na iznos od 409,03 EUR-a počev od 25.05.2000., zatim na ime nove glavnice u iznosu od 4.500,00 kuna sa zateznom kamatom od 27.06.2000. pa sve do isplate, kao i tražbine na ime troškova postupka u iznosu od 10.187,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10.04.2018.

10. Pregledom Izjave o prijeboju od 11. travnja 2018. jasno je vidljivo da je tužitelj tuženiku Izjavu uputio navodeći i to izrijekom da vrši prijeboj svoje tražbine sa protutražbinom M. R., susljedno čemu ostaje dugovanje M. R. prema njemu u iznosu od 4.762,73 kune.

11. Analizom provedenog dokaznog postupa jasno je razvidno da je zahtjev tužitelja osnovan, obzirom da se njegov zahtjev nije mogao zbog formaliziranog ovršnog postupka, provesti i prihvatiti u ovršnom postupku Ovr-1097/2018 zbog čega je tužitelj u parnicu i upućen. Tužiteljev zahtjev opravdan je ne samo zato što je on u parnicu upućen i stoga je obvezan ustrajati u parnici kako bi se opravdalo rješenje u ovršnom postupku Ovr-1097/2018, ali i prihvatio prijeboj tražbina odnosno njegov prigovor u smislu tog prijeboja obzirom da je Izjavu o prijeboju već dao 11. travnja 2018.

12. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se utvrđuje u ovom postupku ukupno međusobno dugovanje, kao i činjenica da je prema potvrdi FINE s danom 1. veljače 2022., a temeljem izravne naplate u predmetu P-1024/2017 sustegnut iznos od 11.565,30 kuna i to iz razloga što ovaj sud smatra da ta činjenica nije od odlučnog značaja za razrješenje ovog pravnog odnosa nastalog među strankama susljedno rješenju Općinskog suda u Splitu Ovr-1097/18.

13. Valjalo je, dakle, zbog svega naprijed navedenog prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. i Tbr.36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju koji je uspio u ovom postupku naspram tuženika, trošak je priznat za: sastav tužbe te pristupe i zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 02. ožujka, 12. svibnja i 08. srpnja 2022. – svaka radnja po 100 bodova. Ukupni zbir od 400 bodova pomnožen je s iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom je dobiveni iznos od 4.000,00 kn uvećan za iznos od 746,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 4.746,00 kuna koliko će tuženik morati platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška, sukladno pisanom popisu troška tužitelja.

15. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 25. srpnja 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba drugostupanjskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis