- 1 -              Poslovni broj: Usž-723/24-3

 

Poslovni broj: Usž-723/24-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. G. iz K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1946/2023-5 od 18. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba se uvažava.

II. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1946/2023-5 od 18. siječnja 2024.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja G. G. iz K. za poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22-01/301, urbroj: 513-04-23-2 od 14. kolovoza 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave R., klasa: UP/I-410-20/2019-001/01408, urbroj: 513-007-08-01-2022-006 od 3. ožujka 2022.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-1946/2023-5 od 18. siječnja 2024. poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22-01/301, urbroj: 513-04-23-2 od 14. kolovoza 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave R., klasa: UP/I-410-20/2019-001/01408, urbroj: 513-007-08-01-2022-006 od 3. ožujka 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2.              Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. U žalbi u bitnom navodi da je sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“115/16.) porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina, a isto je bilo propisano i člankom 14. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97. – 143/14.). Ističe da se u obrazloženju presude poslovni broj: Usž-751/16-7 od 15. prosinca 2016. Visoki upravni sud Republike Hrvatske pozvao na zaključak donesen na sjednici sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001., da je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu. Iz podataka u spisu razvidno je da je nadležno porezno tijelo za nastanak porezne obveze saznalo tek 17. rujna 2017., slijedom čega je zastari rok prava na utvrđivanje poreza na promet nekretnina počeo teći po isteku godine u kojoj je prijavljen nastanak porezne obveze, odnosno godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za postojanje porezne obveze, pa je rok za zastaru prava na utvrđivanje porezne obveze počeo teći 1. siječnja 2018. S obzirom da je iz spisa predmeta vidljivo da je za predmetni promet nekretnina porezno tijelo saznalo tek 17. rujna 2017. zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela je teći 1. siječnja 2018., pa u smislu članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona te sukladno članku 108. stavku 1. istog Zakona, smatra da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na promet nekretnina. Predlaže da ovaj Sud u cijelosti poništi prvostupanjsku presudu.

3.              Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu tuženika u kojem ističe da su navodi tuženika bespredmetni te zakonski i činjenično neutemeljeni. Smatra da je nastupila apsolutna zastara po Općem poreznom zakonu te ističe da je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu dostavljenim rješenjem o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2015. te prijavom razreza poreza stečajnog upravitelja i tužitelja. Predlaže da ovaj Sud potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4.              Žalbe tuženika je osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi radi kojih se presuda ne može ocijeniti zakonitom.

6.              Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je u upravnom postupku tuženik pobijanim rješenjem od 14. kolovoza 2023. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja tijela prvog stupnja od 3. ožujka 2022. kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.000.000,00 kn te na navedenu osnovicu razrezan porez na promet nekretnina u iznosu od 40.000,00 kn.

7.              Protiv rješenja tuženika tužitelj je podnio tužbu prvostupanjskom sudu osporavajući njegovu zakonitost i pravilnost, te dovodeći u pitanje postojanje predmetne porezne obveze jer je smatrao da je nastupila zastara poreznog potraživanja.

8.              Prvostupanjski sud je odlučujući o tužbi tužitelja utvrdio da iz podataka u spisu predmeta slijedi da je u predmetnoj upravnoj stvari zastara poreznog tijela na utvrđivanje poreza na promet nekretnina počela teći istekom godine u kojoj je doneseno rješenje o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: 47 ST-1246/12-282 od 8. prosinca 2015., odnosno ista je počela teći 1. siječnja 2016., kako to propisuje članak 94. stavak 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13. i 26/15.). Budući da je do dana kada je doneseno osporavano prvostupanjsko rješenje od 3. ožujka 2022. proteklo više od 6 godina, proizlazi da je nastupila apsolutna zastara poreznog tijela na utvrđivanje obveze poreza na promet nekretnina.

9.              Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pogrešno postupio kada je rješenja javnopravnih tijela ocijenio nezakonitim iz navedenih razloga.

10.              Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je porezna obveza u ovom postupku nastala na temelju ugovora o prijenosu prava vlasništva nekretnine sklopljenog 17. kolovoza 2017. između C. d.o.o. za trgovinu u stečaju, Z., kao prenositelja i tužitelja kao stjecatelja kojim je tužitelj stekao pravo vlasništava predmetne nekretnine. Nastanak porezne obveze prijavljen je Poreznoj upravi 17. rujna 2017. od strane javnog bilježnika elektroničkim putem. U točci 1. ugovora o prijenosu prava vlasništava nekretnine utvrđeno je da je u stečajnom postupku vođenim nad podnositeljem C. d.o.o. Z. prodana na javnoj dražbi i dosuđena temeljem rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2015. nekretnina koja je predmet ugovora i ovog upravnog spora.

11.              Imajući na umu navedeno, proizlazi da je porezna obveza nastala i prijavljena u 2017. godini pa je zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze počela teći 1. siječnja 2018. tako da danom donošenja rješenja tijela prvog stupnja 3. ožujka 2022., a i danom donošenja rješenja tuženika od 14. kolovoza 2023. zastara nije nastupila jer nije protekao rok od 6 godina računajući od kada je zastara počela teći, a sukladno odredbi članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. do 42/20.).

12.              Slijedom navedenog, ovaj Sud nalazi osnovanim navode tuženika u žalbi te nalazi da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem pravilno utvrđena obveza plaćanja predmetne porezne obveze, te da je tuženik kao tijelo drugog stupnja utemeljeno odbio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

13.              Prvostupanjski sud smatra da osnovu za oporezivanje u predmetnoj upravnoj stvari čini rješenje o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2015., pa da je zastara počela teći 1. siječnja  2016. jer je tim rješenjem tužitelj stekao predmetne nekretnine. Međutim, kada bi se to i uzelo u obzir iz stanja spisa predmeta proizlazi da tuženik o tome nije imao saznanja nego je za činjenice koje su bitne za oporezivanje saznao tek 17. rujna 2017. Naime, prema dosljednoj praksi ovoga Suda, odnosno prema Zaključku sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske održane 8. prosinca 2016. broj: 6 Su-478/2016-4 odlučeno je da se ostaje kod Zaključke sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001. Na sjednici sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001. bio je donesen Zaključak da je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu.

14.              S obzirom na navedeno, trebalo je žalbu tuženika uvažiti na temelju odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima i odlučiti kao u izreci ove presude.

15.              S obzirom da tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, istome ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora, a na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

 

U Zagrebu 14. ožujka 2024.                                                                                                                                        

                                                                                                                     Predsjednica vijeća:

                                                                             mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.