REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 1 Us I-1404/2021-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice D. C. iz V., koju zastupa opunomoćenik S. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, 25. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141- 02/21-01/03266019296, URBROJ: 341-99-05/3-21-3745 od 22. rujna 2021. i nalaganje tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 18.199,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate, s osnove troškova upravnog postupka.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 2.020,00 kn.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu navodeći, u bitnome, da je tuženik pobijanim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje od 31. ožujka 2021., ali da je odbio donijeti odluku o troškovima upravnog postupka, odnosno odbio je donijeti odluku o legitimno postavljenom zahtjevu. Pri tome se tuženik poziva na čl. 161. Zakona o općem upravnom postupku, koji pogrešno tumači u smislu da sudionik upravnog postupka nema pravo na naknadu troškova zastupanja. Smatra da je takav stav pogrešan i da je suprotan stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj: U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019. Poziva se na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja propisuje pravo na naknadu troškova i nagradu u upravnim postupcima. Ističe da se ovaj postupak vodi predugo, a isti je od značaja za tužiteljicu. Sagledavanje svih tih okolnosti upućuje na nužnost zastupanja po osobi koja ima stručna znanja, a trošak zastupanja takve osobe dužan je snositi tuženik. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže sudu poništiti osporavano rješenje, jer je u njemu sadržan nezakonit i nepravilan stav o pravu na naknadu troškova upravnog postupka, te predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu iznosa od 18.199,00 kn s osnove troškova zastupanja u upravnom postupku, sve to uz naknadu troškova zastupanja u upravnom sporu u iznosu od 2.020,00 kn.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Što se tiče naknade troškova zastupanja, tuženik ističe da je i u tom dijelu pobijano rješenje zakonito, jer tuženik nema zakonske ovlasti za odlučivanje o zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka, niti je to propisano propisima koji reguliraju materiju mirovinskog osiguranja. U tom smislu ni odluka Ustavnog suda broj: U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019., na koju se poziva tužiteljica, nije od odlučnog značaja jer se u toj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske bavio pitanjem troškova upravnog spora, dakle troškova sudskog postupka, a ne troškova upravnog postupka. Stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno čl. 55. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Upravni spor je riješen bez rasprave u skladu s čl. 36. t. 4. i čl. 8. ZUS-a.
4. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda V. od 31. ožujka 2021., u dijelu pod točkom I. izreke, priznato D. C., hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojeg je nastalo smanjenje radne sposobnosti uzrokovano djelomično (30 %) bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomično (70 %) bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 8. srpnja 1998. pravo na zaposlenje s punim radnim vremenom na poslu administrativni radnik uz ograničenje. Za vrijeme čekanja zaposlenja pripada mu naknada u iznosu od 4.076,46 kn mjesečno. Nadalje je priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosima i na način točno određen tim rješenjem.
5. Navedeno prvostupanjsko rješenje tuženik je poništio osporenim rješenjem te je predmet vratio na ponovni postupak, uz obrazloženje da je u ponovnom postupku potrebno osigurati razdvojeno vođenje upravnih postupaka kako bi se u cijelosti izvršile presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, pri čemu je prvostupanjsko tijelo dužno voditi računa o tome da detaljno obrazloži izračun mirovine pok. D. C., pozivajući se na odgovarajuće odredbe propisa koji se primjenjuju u svakom pojedinom slučaju. Ujedno tuženik obrazlaže da Zakonom o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. – dalje: ZUP) nije predviđeno da stranku u upravnom postupku mora zastupati odvjetnik, već se stranka može sama zastupati, a može je zastupati i zakonski zastupnik. Zato tuženik smatra da nema pravne osnove da se tužiteljici prizna pravo na naknadu troškova, i to u iznosu od 17.561,00 kn za zastupanje u upravnom postupku te iznos od 638,00 kn za sastav žalbe.
6. Tužiteljica u tužbi u biti ne osporava odluku tuženika u meritumu, odnosno ne osporava odluku tuženika u dijelu kojim je predmet vraćen na ponovan postupak, kako bi se u cijelosti izvršile odluke Visokog upravnog suda, no osporava odluku tuženika prema kojoj joj ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog postupka.
7. Prema čl. 161. ZUP-a javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (st. 1.). U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (st. 2.).
8. Vođenjem upravnog postupka nastaju određeni troškovi. Kada je postupak pokrenut na zahtjev stranke (o čemu je ovdje riječ), troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut. U te troškove ne spadaju naravno opći troškovi rada tijela, kao što su troškovi smještaja, korištenja opreme, održavanja, troškovi plaća službenika, trošak uredskog materijala i sl. Ti troškovi padaju na teret tijela, odnosno državnog proračuna.
9. U konkretnom slučaju riječ je o upravnom postupku pokrenutom zahtjevom tužiteljice (njezinog prednika) za davanja iz sustava mirovinskog osiguranja. Ta su davanja uređena na način da uvijek kada je ispunjeno neko činjenično stanje, postavljen zahtjev i dokazani uvjeti, tada mora biti doneseno odgovarajuće rješenje o dodjeli (npr., postavi se zahtjev za mirovinu i mirovina se rješenjem prizna). Za razliku od sudskih postupaka, ovi su upravni postupci strukturirani tako da teku bez sukoba i razočarenja u smislu da jedna strana nužno gubi ''spor''. Velike su razlike između raznih sudskih postupaka (kaznenih, parničnih i upravnih sporova), a pogotovo su krupne razlike između sudskih i upravnih postupaka (počevši od same pozicije stranaka, pravila o teretu dokazivanja, načela dispozicije i dr.). Upravo zbog tih razlika, a suprotno shvaćanju tužiteljice, na ovaj upravni postupak nije moguće jednostavno preslikati shvaćanja iz odluke Ustavnog suda broj: U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019., u kojoj je Ustavni sud razmatrao pravo stranaka na naknadu troškova u upravnim sporovima.
10. Ovaj sud shvaća odredbe ZUP-a i ZUS-a o naknadi troškova na način da u ovom i sličnim slučajevima tek nakon okončanja upravnog postupka (nakon što je javnopravnim tijelima omogućeno da sama isprave svoje odluke) i kada je spor između stranke i javnopravnog tijela postao toliko ozbiljan da ga je nužno riješiti u postupku pred sudovima (upravnom sporu), moguće stranci koja je uspjela u upravnom sporu priznati pravo na opravdane troškove (čl. 79. ZUS-a), što uključuje i troškove zastupanja po odvjetniku (što je tužiteljica i ostvarila – odluke Visokog upravnog suda, broj: Usž-873/19-2, Usž-454/19-2 i Usž-453/19-2, sve od 28. listopada 2020.). Točno je da ovaj upravni postupak traje predugo (zato je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu naknadu u iznosu od 38.000,00 kn zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku), no ta činjenica ne daje joj pravo na naknadu troškova ovog upravnog postupka, koji uostalom još nije ni okončan (jer je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak), a troškove je moguće odrediti prema ishodu jedinstvenog postupka.
11. Stoga je sud analizirajući podatke spisa, nevezan razlozima tužbe i pazeći na ništavost osporenog rješenja po službenoj dužnosti, navedeno rješenje ocijenio u cijelosti zakonitim, slijedom čega je na temelju čl. 57. st. 1. i čl. 79. st. 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Osijeku 25. srpnja 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
