Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 6 P-805/19-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jadranki Potočnjak, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz P., zastupan po punomoćniku Saši Kačeru, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika NHB d.d. Z. (ranije S. d.d. Z., kao pravni slijednik V. d.d. Z.), zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž i p iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 10. lipnja 2022. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika parničnih stranaka, te objave i uručenja presude dana 25. srpnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, istoga dana

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NHB d.d. iz Z., da tužitelju I. K. iz P., isplati iznos od 36.908,55 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u skladu s člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Objavom Hrvatske narodne banke o eskontnoj stopi, a od dana 1.8.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Objavom Hrvatske narodne banke o prosječnoj kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za referentno razdoblje i to:

- na iznos od 49,98 kuna od 10. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 25,42 kuna od 19. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 122,07 kuna od 21. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 386,92 kuna od 18. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 143,64 kuna od 24. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 125,14 kuna od 20. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 128,67 kuna od 11. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 98,38 kuna od 12. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 77,55 kuna od 14. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 116,27 kuna od 21. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 94,07 kuna od 10. rujna 2009. do isplate,

Error! No text of specified style in document. - na iznos od 93,11 kuna od 21. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 82,01 kuna od 13. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 102,84 kuna od 10. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 119,54 kuna od 15. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 143,30 kuna od 15. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 137,85 kuna od 15. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 201,66 kuna od 15. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 163,97 kuna od 10. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 175,89 kuna od 15. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 317,88 kuna od 12. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 257,83 kuna od 10. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 360,79 kuna od 10. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 300,30 kuna od 12. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 292,68 kuna od 12. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 340,32 kuna od 21. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 1.567,12 kuna od 12. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 383,52 kuna od 14. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 390,22 kuna od 10. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 362,04 kuna od 11. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 367,53 kuna od 16. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 497,29 kuna od 20. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 509,93 kuna od 11. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 618,34 kuna od 18. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 526,93 kuna od 20. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 501,69 kuna od 13. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna od 17. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 495,15 kuna od 14. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 490,45 kuna od 16. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 519,53 kuna od 24. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 591,83 kuna od 15. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 1.953,03 kuna od 22. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 548,28 kuna od 26. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 530,74 kuna od 18. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 537,87 kuna od 17. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 550,68 kuna od 15. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 537,05 kuna od 13. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 540,64 kuna od 10. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 530,42 kuna od 12. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 508,34 kuna od 19. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 531,88 kuna od 16. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 543,18 kuna od 21. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 536,95 kuna od 17. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 508,38 kuna od 15. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 640,23 kuna od 15. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 531,87 kuna od 19. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 517,09 kuna od 15. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 471,10 kuna od 17. lipnja 2013. do isplate,

Error! No text of specified style in document. - na iznos od 469,94 kuna od 22. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 481,23 kuna od 22. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 503,50 kuna od 20. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 524,41 kuna od 23. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 511,48 kuna od 26. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 520,64 kuna od 20. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 531,03 kuna od 21. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 537,48 kuna od 12. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 551,13 kuna od 10. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 544,59 kuna od 14. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 531,56 kuna od 15. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 526,71 kuna od 13. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 636,71 kuna od 11. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 556,05 kuna od 11. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 557,83 kuna od 11. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 557,49 kuna od 9. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 567,97 kuna od 13. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 578,45 kuna od 11. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 573,46 kuna od 14. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 881,00 kuna od 20. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 160,00 kuna od 23. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 834,96 kuna od 11. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 866,06 kuna od 10. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 605,49 kuna od 11. svibnja 2015. do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 12.084,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u skladu s čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima i Objavom Hrvatske narodne banke o prosječnoj kamatnoj stopi iz čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima za referentno razdoblje, računatom od dana donošenja presude tj. od 25.7.2022. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi uz ostalo navodi da je kao korisnik kredita i protivnik osiguranja sklopio s pravnim prednikom tuženika V. d.d. Ugovor o kreditu br. 218120 koji je solemniziran kod javnog bilježnika J. C. iz Č. dana 20.6.2008. (dalje: Ugovor o kreditu) na iznos od 21.231,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate, a koji kredit je tužitelj uzeo radi kupnje vozila.

2. U čl. 4. Ugovora o kreditu navodi se da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti i to prema čl. 8. navedenog Ugovora na način da tužitelj otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 311,18 CHF u kunskoj

Error! No text of specified style in document. protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća s rokom otplate u 84 mjeseca, koji anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu počevši od 1.8.2008. Predmetni kredit je otplaćen.

3. U čl. 2. Ugovora o kreditu navodi se da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama pravnog prednika tuženika, a u trenutku zaključenja navedenog Ugovora iznosila je 6,10 % godišnje.

4. U čl. 11. st. 3. Ugovora o kreditu navodi se da tužitelj potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita koji se daje temeljem predmetnog Ugovora, da mu je uručena otplatna tablica u kojoj je jasno iskazana efektivna kamatna stopa uz napomenu da je iskazana efektivna kamatna stopa važeća na datum izrade otplatne tablice.

5. U čl. 11. st. 6. t. 9. Ugovora o kreditu navodi se da na sve što nije regulirano odredbama navedenog Ugovora primjenjuje se Odluka o kamatama i naknadama pravnog prednika tuženika, Opći uvjeti poslovanja pravnog prednika tuženika i ostali važeći akti pravnog prednika tuženika, te propisi važeći u Republici Hrvatskoj. Ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi stranaka regulirani u skladu s odredbama predmetnog Ugovora izmijene navedeni akti pravnog prednika tuženika ili relevantni propisi, parnične strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama.

6. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013., odluku Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/18 od 3.9.2019.

7. Ugovor o kreditu, a ni Opći uvjeti, na koje se tužitelj poziva ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope.

8. Za vrijeme trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa je s početnih 6,10% godišnje mijenjana na štetu tužitelja.

9. Tužitelju kao korisniku kredita nije na valjan i razumljiv način objašnjeno od strane pravnog prednika tuženika koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja da bi on mogao spoznati koje bi sve posljedice za njega mogle u budućnosti proizaći. Takvim jednostranim postupanjem pravnog prednika tuženika uzrokovana je znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što je protivno načelu savjesnosti i poštenju. Odredbe predmetnog Ugovora ništetne su u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te se te odredbe ne mogu primijeniti između stranaka.

10. U samom Ugovoru o kreditu nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjima i kojem je institut valutne klauzule poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, niti je pravni prednik tuženika sukladno načelu savjesnosti i poštenju informirao tužitelja o svim rizicima koje sklapanjem predmetnog Ugovora prihvaća, unatoč tome

Error! No text of specified style in document. što je znao koji rizik za sobom nosi CHF. Stoga su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, te je tuženik tužitelju dužan isplatiti preplaćene iznose anuiteta. Poziva se na čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku.

11. Tužitelj je izvršio uplate u iznosu od 156.078,78 kn, više je uplatio iznos od 38.967,03 kn na ime kredita po Ugovoru o kreditu, koji iznos potražuje od tuženika.

12. U odgovoru na tužbu tuženik uz ostalo stavlja prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, te prigovor zastare u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva. Navodi da se utvrđenja iz parnice "Potrošač" ne mogu primjenjivati na konkretan predmet, treba se izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Sve i kada bi presuda iz parnice "Potrošač" bila primjenjiva nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS. Nije opravdano ispitivati valjanost ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom, budući da nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač".

13. Navodi da je kamatna stopa rasla uslijed promjena na tržištu kapitala, niti u jednom trenutku nije bila niti blizu najviše propisane stope zakonske zatezne kamate. Ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu RH. Tužitelj nije pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je i do danas na snazi u RH, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. O promjenjivosti kamatne stope prethodno se pregovaralo obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika (koja je odluka bila dostupna svima), tužitelj je u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena. Ugovor o kreditu solemniziran je kod javnog bilježnika, temeljem čega nastaje neoboriva predmnijeva da su ugovorne strane razumjele sve odredbe jer su im one prethodno protumačene i razjašnjenje. Obzirom na način na koji se kamatna stopa mijenjala vidljivo je da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja. Način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisio je isključivo o tržišnim uvjetima. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnjem u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika vodeći se kombinacijom navedenih parametara. Tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

14. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu

Error! No text of specified style in document. potrošača (čl. 81. ZZP-a). Samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti da su ispunjene dvije pretpostavke - jasna i laka uočljiva odredba. Sve ugovorne odredbe tuženika razumljive su dobro obaviještenoj, razumno pažljivom i opreznoj osobi kojoj iz takvih odredbi mora biti vidljivo što je njezina obveza i što ugovarajući takvu odredbu može objektivno očekivati. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja je jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 84. ZZP-a, ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81. ZZP-a nije dopuštena. Tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno, da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja.

15. Tuženik prigovara visini postavljenog tuženog zahtjeva, kao i anticipiranu metodu kojom tužitelj navodno postavlja zahtjev na isplatu. Tužitelj nije dokazao osnovu svog tužbenog zahtjeva pa nema mjesta raspravljanju o visini. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, traži trošak parničnog postupka.

16. Na ročištu dana 10.6.2022. tužitelj ostaje kod podnijete tužbe i sređenog tužbenog zahtjeva. Obzirom da je na strani tuženika došlo do statusnih promjena te je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-22/18434 od 14. travnja 2022. u sudski registar upisana promjena tvrtke tuženika te sada ista glasi NHB d.d., u skladu s navedenim ispravlja tužbeni zahtjev na način da se umjesto tvrtke tuženika "S. d.d." sada navodi "NHB d.d.", traži trošak prema troškovniku predanom u spis. Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, protivi se preinaci tužbenog zahtjeva obzirom da je isto učinjeno nakon zaključenja prethodnog postupka, traži trošak prema troškovniku predanom u spis.

17. Rješenjem na zapisniku od 10.6.2022. sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva obzirom da je ista svrsishodna za rješenje ovog spora.

18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 218120 od 20.6.2008. (list br. 13-17), otplatnu tablicu (list br. 18-22), potvrdu tuženika (list br. 23), otplatne tablice po kreditu, obavijest o promjeni anuiteta po Ugovoru o kreditu br. 218120, zahtjev za izdavanje potrebne dokumentacije i isplate (list br. 24-33), sudska praksa (list br. 39-41), obavijest o promjeni anuiteta po Ugovoru o kreditu br. 218120 (list br. 86-87), sudsku praksu (list br. 63-82, 98-154), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Z. R., dipl.oec. (list br. 165-171), te je proveo dokaz saslušanja tužitelja i svjedoka M.K., dok druge dokaze nije provodio jer na temelju stanja spisa sud može donijeti odluku.

19. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 218120 od 20.6.2008. (list br. 13-17) sud je utvrdio da je isti sklopljen između V. d.d. Z., kao kreditora i I. K., kao korisnika kredita, da je ugovoren iznos od 21.231,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan isplate. Ugovorena je realna kamatna stopa 6,10 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama

Error! No text of specified style in document. kreditora. Rok otplate kredita je 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima, u iznosu od 311,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize na dan dospijeća, anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1-og u mjesecu, a prvi dospijeva 1.8.2008. Navedeni Ugovor je solemnziran kod javnog bilježnika J. C. iz Č. pod br. OV-12364/08 dana 20.6.2008., kako to proizlazi iz navedenog Ugovora o kreditu i solemnizacije javnog bilježnika.

20. Uvidom u otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit od 20.6.2008. V. d.d. Z. (list br. 18-22), sud je utvrdio da se ista odnosi na predmetni kredit, u njoj su navedeni: razdoblje, datumi dospijeća, isplata kredita, otplatne rate, otplatna kvota, uplata kamate, druge uplate, stanje kredita, tokovi sigurnosnog pologa, kako to proizlazi iz otplatne tablice.

21. Iz potvrde S. d.d. Z. (list br. 23) proizlazi da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti, da prema tužitelju banka nema više potraživanja po predmetnom kreditu.

22. Iz otplatne tablice po kreditu od 30.8.2019. Sberbank d.d. Zagreb (list br. 24-26) proizlazi da se ista odnosi na predmetni kredit, navedeni su: r.br., datum, KS %, kvota, kamata, ostale uplate, anuitet ukupno, stanje glavnice, napomena.

23. Iz obavijesti o promjeni anuiteta po predmetnom Ugovoru o kreditu Volksbank d.d. od 14.8.2009. (list br. 27-31) proizlazi da je izvršena korekcija kamatnih stopa, da nova kamatna stopa iznosi 6,8 % godišnje, promjenjiva, da iznos novog anuiteta iznosi 317,80 CHF, da je dospijeće prvog novog anuiteta 1.10.2009.

24. Iz podneska S. d.d. od 15.3.2015. (list br. 86-87) proizlazi da nova kamatna stopa iznosi 5,99 %, da novi anuitet iznosi 318,01 CHF, a dospijeće prvog anuiteta je 2.5.2015., da je izmjena kamatne stope u primjeni od 1.4.2015.

25. Iz iskaza svjedoka M. K., supruge tužitelja, proizlazi da je bila prisutna zajedno s tužiteljem u banci, oboje su se otišli interesirati radi dobivanja predmetnog kredita. Kredit im je bio potreban za kupnju osobnog automobila. U salonu Honda uputili su ih u V. d.d., stoga su otišli u tu banku. Htjeli su uzeti kredit u kunama jer im je to bilo najprihvatljivije obzirom da su zarađivali u kunama. U banci im je bilo rečeno da ne mogu uzeti kredit u kunama, već su im predložili kredit u CHF. To im je bio prvi kredit, pa su se na početku malo dvoumili. Službenik u banci im je rekao da je franak jako dugo vremena stabilna valuta. Sjeća se da im je pokazivao neke papire, ali se sada ne može točno sjetiti što je to bilo. Novci su im trebali i odlučili su uzeti taj kredit. Rate kredita uzimane su s plaće tužitelja. Doma su im dolazile obavijesti o promjeni kamata. Sjeća se da je rata kredita enormno narasla. Kredit je u cijelosti otplaćeni. Na pitanje punom. tužitelja da li se sjeća što je proizlazilo iz papira koji su im u banci predočeni, iskazuje da se radilo o tome da je CHF stabilna valuta. Na pitanje što je službenik u banci rekao vezano uz promjenu kamatne stope, iskazuje da je rekao da će se možda neznatno kamatna stopa povećati. Nije joj bilo jasno zašto je došlo do promjene kamatne stope kad su doma dobili obavijest o promjeni kamatne stope. Telefonski je zvala u banku zašto se toliko povećala kamatna stopa, ali je u biti bio najveći problem tečaj. Nije im bilo jednostavno plaćati rate kredita jer se rata

Error! No text of specified style in document. povećala za 1.000,00 kn, a imali su i dvoje školaraca. Dva puta godišnje dobivali su obavijest o razlici tečaja te su i to morali platiti.

26. Iz iskaza tužitelja I. K., proizlazi da su ih prilikom kupnje automobila uputili u V. radi uzimanja kredita. Prvi puta kad je dogovoru bila prisutna njegova supruga u banci dogovorili su način uzimanja kredita, dok je drugi puta otišao sam u banku potpisati ugovor, a poslije je otišao kod javnog bilježnika radi ovjere. Željeli su prvo uzeti kredit u kunama, ali su im u banci rekli da je franak stabilna valuta, da svi uzimanju kredit u francima i onda su uzeli taj kredit. Po struci je radnik, ima završenu osnovnu školu. U banci su rekli da bi možda kamate nešto sitno išle gore, da će biti promjenjiva. Nije znao da će doći do takvog rasta franka. Kredit je otplatio. Prva rata kredita bila je 1.390,00 kn, a poslije preko 2.200,00 kn mjesečno. Ne sjeća se da bi mu nešto bilo rečeno kod javnog bilježnika vezano za kamatu ili tečaj CHF. Na pitanje punom. tužitelja da li je mogao dobiti kredit u kunama, iskazuje da su u banci forsirali kredit u CHF, rekli su da je bolje uzeti kredit u CHF. U banci su im rekli da je CHF povoljna valuta, da svi uzimaju kredit u CHF, da je to stabilna valuta, da se duže vrijeme nije mijenjala. Kad je došao potpisati ugovor u banku tada je ugovor pročitao, ali nije mogao sve razumjeti. Prvi put kad je sa suprugom došao u banku tada je službenik obrazlagao ugovor, nije im rekao da će franak rasti, rekao je da je franak stabilan, a u pogledu kamata je rekao da to može biti neko malo povećanje. Nije mogao mijenjati neke odredbe ugovora. Da je znao da će mu rata kredita toliko porasti ne bi uzeo taj kredit, više nikad ne želi uzeti kredit. Dobio je obavijest o promjeni tečaja, kao i razliku tečaja koju je morao svake godine platiti. Uz ugovor o kreditu nije primio neku drugu dokumentaciju od banke. Rate kredita je redovno otplaćivao ali je bilo teško uz dvoje djece. Pitao je u banci zašto mu je rata kredita toliko porasla, u banci su rekli da se radi o razlici tečaja, pa tako kad je prvog u mjesecu platio do idućeg prvog u mjesecu je tečaj porastao. Na pitanje punom. tuženika koliko je dugo razmatrao uzimanje kredita, odgovara da je išao u salon automobila, oni su ga uputili u Volksbank, a radilo se o tjedan dana. Išao je samo u tu banku jer su ih iz salona Honda uputili na tu banku. Prije je izjavio da je pročitao ugovor i da su mu neke odredbe bili jasne a neke ne, ali nije pitao službenika banke da mu posebno objasni te odredbe, laik je u tome. Zna što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Na pitanje da li je bio svjestan na rizik sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom, odgovara da su svi uzimali takav kredit pa ga je i on uzeo. Obavijesti koje je dobivao doma odnosile su se na razliku tečaja CHF, bio mu je dat rok od 8 dana da podmiri tu razliku tečaja. Nije bio svjestan toga da bi mu rata kredita mogla za 1.000,00 kn porasti jer u protivnom ne bi uzeo taj kredit. 27. Sud je iskaz tužitelja, kao i iskaz svjedoka M. K., ocijenio vjerodostojnim, kao takvog ga prihvatio, jer je iznesen životno i logički, nije imao u njega razloga posumnjati, te su u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

28. Sud je rješenjem br. P-805/19-5 od 7.5.2020. odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan, a koji prigovor je podnio tuženik. Na navedeno rješenje stranke nisu uložile žalbu.

Error! No text of specified style in document. 29. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 36.908,55 kn koji je tuženik stekao bez osnove, odnosno, preplaćeni iznos po Ugovoru o kreditu br. 218120 od 20.6.2008. sklopljenom između V. d.d. Z. i tužitelja, a do kojeg je došlo zbog povećanja mjesečnih anuiteta kredita zbog povećanja kamatne stope i zbog promjene tečaja švicarskog franka, odnosno njegove aprecijacije, a plaćanje je bilo vezano za valutu CHF, odnosno bila je ugovorena valutna klauzula.

30. Između stranaka nije sporno da je novo ime ranije tuženika S. d.d. Z. (koja je pravnik slijednik V. d.d. Z.) sada NHB d.d. Zagreb, da su V. d.d. Z. i tužitelj dana 20.6.2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 218120, na razdoblje od 84 mjeseca, u iznosu kunske protuvrijednosti od 21.231,73 CHF, da je temeljem odredbe čl. 2.1. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora iznosila 6,10 % godišnje, da je bila ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak, te da je kredit u cijelosti otplaćen, kako to proizlazi iz navedenog Ugovora o kreditu, nalaza i mišljenja sudskog vještaka, iskaza tužitelja, svjedoka M. K., te materijalne dokumentacije navedene u dokaznom postupku.

31. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu kamatne stope, odnosno, valutnu klauzulu nepoštene pa posljedično ništetne, da li je nastupila zastara predmetnog potraživanja, da li se mogu primijeniti utvrđenja iz parnice Potrošač, da li tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 36.908,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

32. Prema članku 146. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP) određeno je da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu tog Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba) će se voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

33. Prema odredbi članka 81. ZZP/03 (Narodne novine br. 96/03) koji je vrijedio u utuženom periodu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

34. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

35. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.

Error! No text of specified style in document. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

36. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

37. Člankom 1111. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi dok je odredbom članka 1115. ZOO propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

38. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je 4. srpnja 2013. donesena presuda pod poslovnim brojem broj P-1401/2012 u kojoj je utvrđeno da je i tuženik, između ostalih, od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih strana, pa je time pravnik prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom pravnog prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku pravnog prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time pravni prednik tuženika postupio suprotno odredbama

Error! No text of specified style in document. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97 Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

39. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je navedena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Predmetna presuda potvrđena je presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14. Nadalje, presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

40. Dakle, pravomoćno je utvrđeno da je tuženik koristio nepoštene odnosno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

41. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. slijedi da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile, kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

42. Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. (kojoj je prethodila presuda Vrhovnog suda RH Revt 575/16-5 od 03. listopada 2017. kojim je isti ukinuo negativnu odluku Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. vezano za valutu, te odluku Ustavnog suda RH U-III-2521/15 od 13.12.2016.g. kojom je usvojena tužba udruge Potrošač i ukinuta točka I. presude i

Error! No text of specified style in document. rješenja Vrhovnog suda RH broj Revt. 249/14 od 9.4.2015., te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovnu odluku i raspravljanje) kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Predmetna presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

43. Nadalje, i prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014., članak 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

44. Nije sporno da tuženik kao banka može ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali mora takvu stopu ugovarati tako da su korisniku kredita (ovdje tužitelju) poznati parametri na temelju kojih će se ta kamatna stopa mijenjati.

45. Budući tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice "potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj slučaj, to valja ukazati tuženiku da se prema odredbi čl. 502c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nju pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u ovom postupku.

46. Člankom 502c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nju pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u ovom postupku.

47. Člankom 118. ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku

Error! No text of specified style in document. za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz članka 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

48. Nadalje, kao što je već spomenuto, odredbom čl. 118. ZZP-a određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz članka 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

49. Prema tome, a uzimajući u obzir činjenicu da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu (čl. 2., čl. 4., čl.8., čl. 11. st.3., st. 6.t.9., na koje se tužitelj poziva u tužbi) sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 8. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, protivno navodima tuženika, nije potrebno u ovom postupku utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., odnosno utvrđeno je da je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak i da dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovorih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima nije potrebno provoditi nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva, i jedino što je potrebno jest vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.

50. Dakle, navedene odredbe ZPP i ZZP propisuju izravan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a st. 1. ZPP.

51. Obzirom na sadržaj točke 8. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koji se odnosi na tuženika, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a također bi bilo u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP i ZZP.

52. U odnosu na navode tuženika koji se tiču prosječnog potrošača, odnosno, da i u ovom postupku treba utvrditi da li je tužitelj prosječan potrošač ili nije, sud smatra da je nevažno koliko je znanje ili iskustvo pojedinog potrošača. On je uvijek slabija stranka jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na trgovca. Nebitno je da li je potrošač primjerice

Error! No text of specified style in document. ekonomist ili pravnik ili slično, jer se takvu osobu na temelju njezinog većeg znanja i iskustva ne isključuje kao potrošača, nego je ključan njegov podređeni položaj u ugovoru. Neovisno o tome je li korisnik kredita liječnik, ekonomist i sl., nitko od njih nema mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni, neovisno o razlikama u znanju i iskustvu, dijele u odnosu na banku jednaki podređeni položaj. (tako Sud Europske unije u presudi broj C-110/14 Costea, od 3. rujna 2015.)

53. U odnosnu na navode tuženika da je on odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i pri tome se rukovodio kombinacijom nekoliko parametara, da je on kao banka, dužan primjenjivati Odluku HNB-a kojom su banke dužne održavati valutnu usklađenost obveza i tražbina pa bankama nije dopušteno obveze preuzimati u jednoj valuti, a tražbine ugovarati u drugoj valuti te da je s obzirom na veliki porast tečaja CHF došlo i do povećanja troškova pribavljanja sredstava za tuženika, sud smatra da iste navode nije potrebno dodatno obrazlagati jer je sve takve i slične navode Trgovački sud u Zagrebu, u spomenutoj pravomoćnoj presudi, koja i je temelj ove presude, detaljno obrazložio i analizirao, stoga ovaj sud za tim nema potrebe, upravo zbog ekonomičnosti i brzine postupka. Navodi se samo kako je u spomenutoj presudi Trgovački sud utvrdio da teret ostvarenog rizika – aprecijacija tečaja švicarskog franka i povišenje kamatnih stopa zbog djelovanja brojnih čimbenika (koje tuženik i u ovom predmetu ističe) koji na njih utječu – snose samo potrošači, dok tužene banke od navedenih, ostvarenih rizika ostvaruju korist ili barem ne snose nikakvu štetu.

54. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica činjenice da su članci čl. 2., čl. 4., čl.8., čl. 11. st.3., st. 6.t.9. Ugovora o kreditu ništetni. Nadalje, odredbe članka 502c. st.1. ZPP-a i članka 118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

55. Zbog iznijetog su neosnovani navodi tuženika da se u slučaju restitucije štete kao što je u ovom slučaju odluka iz kolektivnog spora ne bi primjenjivala.

56. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Pogrešno je tumačenje tuženika da promjenjiva kamatna stopa nije nedopuštena budući da ju tuženik ne mijenja u cijelosti samostalno i bez adekvatnih kriterija a obzirom da ju mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima

Error! No text of specified style in document. čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, a obzirom da je ista nedopuštena jer je ništetena a što je utvrđeno i u kolektivnom sporu a za koju odluku je ovaj sud vezan a kao što je već bilo pojašnjeno.

57. U presudi Francisc Gutiérrez Naranjo i Ana Maria Palacios Martinez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA u spojenim predmetima C- 154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

58. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 6,10 % godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. U konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označene odredbe, a bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati, dok pozivanje tuženika na činjenicu da su stranke ugovorile promjenjivu a ne fiksnu kamatu stopu nije od utjecaja budući da je takvo ugovaranje bilo protivno gore označenim odlukama donesenim u kolektivnim sporovima koje su direktno primjenjive u konkretnom slučaju. Ništavnost je postojala od početka, pa i nakon što je ugovor isplaćen. Neosnovano je pozivanje tuženika na činjenicu da je valutna klauzula dopuštena zakonom što nije sporno, ali je u konkretnom slučaju bila nedozvoljena budući da je ugovorena na štetu potrošača, a kao što je u gornjem dijelu i pojašnjeno.

59. Odredbom članka 322. ZOO-a je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

60. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe pravnog prednika tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a imajući u vidu da je pravni prednik tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji je "ponuđen tužitelju", zaključuje se da je predmetni Ugovor o kreditu protivan citiranim prisilnim propisima i moralu društva te

Error! No text of specified style in document. se zaključuje da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO- a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno članku 1086. ZOO-a.

61. Odredbom članka 55. st. 1. ZZP-a određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i člankom 87. st. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tužitelj kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

62. Nadalje, tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Naime, u pogledu stjecanja bez osnove, zastarni rok iznosi 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev- 3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Međutim, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske korigirao je naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

63. Prema iznesenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove odluke budući da je u tijeku ovog postupka sud kao o prejudicijelnom pitanju odlučio u ovom postupku u pravcu ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, a što još nije nastupilo.

64. Nadalje, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike

Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, pa je i u ovom slučaju ponovno počeo teći rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate, odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina. Prema tome, a uzimajući u obzir činjenicu da je tužba u ovom predmetu podnesena 4. listopada 2019., da se potraživanje traži za razdoblje od studenog 2008. do svibnja 2015., to je razvidno da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila.

65. Radi utvrđenja osnovanosti visine potraživanja sud je u tijeku postupka proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje radi utvrđenja da li postoji razlika između iznosa anuiteta koje je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi, te na temelju obračuna promjene valute CHF u kune po

Error! No text of specified style in document. srednjem tečaju HNB-a za devize važeće na dan dospijeća i iznosa anuiteta obračunatih prema početnoj kamatnoj stopi i prema početnom tečaju CHF u odnosu na kune na dan isplate kredita, da se razlika izrazi u kunama po mjesecima (kako su bili plaćeni anuiteti), po sudskom vještaku Z. R., dipl.oec.

66. Navedeni sudski vještak u nalazu obrazlaže predmetni Ugovor o kreditu, daje izračun razlike između iznosa kunske protuvrijednosti anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita naspram iznosa koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita. Daje prikaz izračuna preplate anuiteta u kunama po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja valute, uzevši u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

67. Navodi da od 1-3 anuiteta kredita da je tužitelj uplatio manje iznose anuiteta kredita u odnosu na iznose anuiteta kredita koje je trebao platiti, te je manje uplatio iznos od 56,16 kn. Osim toga tužitelju je dana 6.7.2015. naplaćen iznos od 250,00 kn za „brisanje upisnika 218120“, a dana 8.7.2015. tužitelju je isplaćena gotovina u iznosu 659,91 kn. Od 4-84 anuiteta kredita tužitelj je po svakom od anuiteta kredita, anuitet preplatio, te je ukupno preplatio iznos od 37.874,62 kn. Manje plaćeni iznosi od 56,16 kn, te 250,00 kn s osnove naplate za brisanje upisnika 218120 i 659,91 kn s osnove isplate gotovine tužitelju ili ukupno 966,07 kn prebijeno je sa više plaćenim istovjetnim iznosom od 966,07 kn, te je dobivena preplaćena razliku od 36.908,55 kn (37.874,62 kn, ukupno više plaćeno po anuitetima – 56,16 kun ukupno manje plaćeno po anuitetima – 250,00 kn za „brisanje upisnika 218120“ – 659,91 kn isplata gotovine tužitelju = 36.908,55 kn preplata). Manje uplaćeni iznosi i to -9,64 kn od 11.8.2008., -19,50 kn od 11.8.2008., i -27,02 kn od 10.9.2008., ili ukupno -56,16 kn prebijeno je redom s prvim preplatama i to sa 4,69 kn od 15.10.2008. i s 51,47 kn od 10.11.2008. (dio) ili ukupno sa 56,16 kn. Po prijeboju najranija preplata datira od 10.11.2008. i iznosi 49,98 kn (101,45 kn – 51,47 kn = 49,98 kn). Brisanje upisnika za kredit u iznosu od -250,00 n i isplata gotovine od -659,91 kn ili ukupno -909,91 kn prebijeno je sa preplatom od 16.6.2015. u iznosu od 623,91 kn i od 11.5.2015. u iznosu od 286,00 kn (dio) ili ukupno sa 909,91 kn. Po izvršenom prijeboju zadnja preplata datira od 11.5.2015. i iznosi 605,49 kn (891,49 kn – 286,00 kn = 605,49 kn).

68. U mišljenju navodi da po Ugovoru o kreditu br. 218120 razlika između kunske protuvrijednosti anuiteta po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita naspram iznosa koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita, iznosi 36.908,55 kn. Analitički mjesečni prikaz preplate sa datumima uplata (dospijeća) prikazuje je u nastavku:

DATUM

IZNOS PREPLATE

UPLATE

KUNA

Error! No text of specified style in document. 10.11.2008.

= 49,98 kuna

19.12.2008.

= 25,42 kuna

21.01.2009.

= 122,07 kuna

18.02.2009.

= 386,92 kuna

24.03.2009.

= 143,64 kuna

20.04.2009.

= 125,14 kuna

11.05.2009.

= 128,67 kuna

12.06.2009.

= 98,38 kuna

14.07.2009.

= 77,55 kuna

21.08.2009.

= 116,27 kuna

10.09.2009.

= 94,07 kuna

21.10.2009.

= 93,11 kuna

13.11.2009.

= 82,01 kuna

10.12.2009.

= 102,84 kuna

15.01.2010.

= 119,54 kuna

15.02.2010.

= 143,30 kuna

15.03.2010.

= 137,85 kuna

15.04.2010.

= 201,66 kuna

10.05.2010.

= 163,97 kuna

15.06.2010.

= 175,89 kuna

12.07.2010.

= 317,88 kuna

10.08.2010.

= 257,83 kuna

10.09.2010.

= 360,79 kuna

12.10.2010.

= 300,30 kuna

12.11.2010.

= 292,68 kuna

21.12.2010.

= 340,32 kuna

12.01.2011.

= 1.567,12 kuna

14.02.2011.

= 383,52 kuna

10.03.2011.

= 390,22 kuna

11.04.2011.

= 362,04 kuna

16.05.2011.

= 367,53 kuna

20.06.2011.

= 497,29 kuna

11.07.2011.

= 509,93 kuna

18.08.2011.

= 618,34 kuna

20.09.2011.

= 526,93 kuna

13.10.2011.

= 501,69 kuna

17.10.2011.

= 500,00 kuna

14.11.2011.

= 495,15 kuna

16.12.2011.

= 490,45 kuna

24.01.2012.

= 519,53 kuna

15.02.2012.

= 591,83 kuna

22.02.2012.

= 1.953,03 kuna

26.03.2012.

= 548,28 kuna

18.04.2012.

= 530,74 kuna

17.05.2012.

= 537,87 kuna

Error! No text of specified style in document. 15.06.2012.

= 550,68 kuna

13.07.2012.

= 537,05 kuna

10.08.2012.

= 540,64 kuna

12.09.2012.

= 530,42 kuna

19.10.2012.

= 508,34 kuna

16.11.2012.

= 531,88 kuna

21.12.2012.

= 543,18 kuna

17.01.2013.

= 536,95 kuna

15.02.2013.

= 508,38 kuna

15.03.2013.

= 640,23 kuna

19.04.2013.

= 531,87 kuna

15.05.2013.

= 517,09 kuna

17.06.2013.

= 471,10 kuna

22.07.2013.

= 469,94 kuna

22.08.2013.

= 481,23 kuna

20.09.2013.

= 503,50 kuna

23.10.2013.

= 524,41 kuna

26.11.2013.

= 511,48 kuna

20.12.2013.

= 520,64 kuna

21.01.2014.

= 531,03 kuna

12.02.2014.

= 537,48 kuna

10.03.2014.

= 551,13 kuna

14.04.2014.

= 544,59 kuna

15.05.2014.

= 531,56 kuna

13.06.2014.

= 526,71 kuna

11.07.2014.

= 636,71 kuna

11.08.2014.

= 556,05 kuna

11.09.2014.

= 557,83 kuna

09.10.2014.

= 557,49 kuna

13.11.2014.

= 569,97 kuna

11.12.2014.

= 578,45 kuna

14.01.2015.

= 573,46 kuna

20.02.2015.

= 881,00 kuna

23.02.2015.

= 160,00 kuna

11.03.2015.

= 834,96 kuna

10.04.2015.

= 866,06 kuna

11.05.2015.

= 605,49 kuna

UKUPNO

= 36.908,55 KUNA.

69. Dakle, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Z. R., dipl.oec., od 3.11.2021. sud je utvrdio da po Ugovoru o kreditu br. 218120 od 20.6.2008., koji je solemniziran kod javnog bilježnika J. C. iz Č. dana 20.6.2008. pod br. OV-12364/08, razlika između kunske protuvrijednosti anuiteta kredita po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 6,10 % godišnje i prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita, naspram iznosa anuiteta kredita koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom

Error! No text of specified style in document. otplate kredita, uvećano za utvrđenu razliku prilikom konačne otplate glavnice kredita iznosi 36.908,55 kn, a kako to navodi sudski vještak u nalazu i mišljenju.

70. Dakle, tužitelj je tuženiku po predmetnom kreditu više platio iznos od 36.908,55 kn.

71. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prihvaća ga u cijelosti. Tijekom postupka specificira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

72. Tuženik ističe da na rezultate nalaza i mišljenja vještaka u dijelu računskog izračuna, nema prigovora.

73. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen objektivno i u skladu s pravilima struke, stoga njegova nepravilnost nije dovedena u pitanje.

74. Sud je tužitelju dosudio zateznu kamatu sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

75. Iz gore navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, temeljem gore navedenih zakonskih propisa, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. Zakonu o parničnom postupku Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).

76. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a jer je tuženik stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu. Visina parničnog troška odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: OT) i Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95, 57/,96, 137/,02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13).

77. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - dalje: Tarifa), sastav podnesaka od 14.5.2020., 21.12.2021. i 25.2.2022. za svaki podnesak iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na ročištima dana 30.6.2021. i 10.6.2022. za svako ročište iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 500,00 kn (Tbr. 9.3. Tarife), PDV 25 % iznos od 1.625,00 kn (Tbr. 42. Tarife), predujam za vještačenja iznos od 2.500,00 kn, sudska pristojba za tužbu iznos od 740,00 kn, sudska pristojba za presudu iznos od 719,00 kn, tj. ukupno iznos od 12.084,00 kn.

78. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava zahtjeva za izdavanje specifikacije isplate od 12.7.2019. iznos od 500,00 kn, PDV 25 % iznos od 125,00 kn i trošak izračuna više plaćenih anuiteta po kreditu od 11.9.2019. iznos od 437,50 kn, jer taj

Error! No text of specified style in document. trošak po ocjeni ovog suda nije bio potreban sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

U Čakovcu, 25. srpnja 2022.

S u t k i n j a:

Jadranka Potočnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tom obavijest

1. tužitelj po punom. - na br. 5161

2. tuženik po punom.