Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-619/2020-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Ć. iz M., I 8/1, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. M. ,odvjetnik iz M., protiv tuženika S. P., iz M., V.8, OIB:…, kojeg zastupa S. V, odvjetnica u M., radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj P- 36/2020. od 21. kolovoza 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 25. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinski sud u Metkoviću broj P-36/2020.od 21. kolovoza 2020. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplata tužitelju od 20.0000 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2018. do isplate te naknada tužitelju troškova parničnog postupka u iznosu od 16.180,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da drugostupanjski sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP) na koju sadržajno žalbom upućuje tuženik, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva te odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s provedenim dokazima u postupku.

5.1.Također nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.2. Suprotno navodima žalbe nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. Tuženik je imao mogućnost predlaganja dokaznih prijedloga te očitovanja na navode protivne strane, s obzirom da je pozivan na raspravna ročišta na kojima je bio nazočan, te mu nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

5.3. Prvostupanjskom sudu pripada ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti, prvostupanjski sud nije ostvario povredu na koju se sadržajno žalbom ukazuje.

5.4. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

5.6. Žalitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju ocjenu provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, jer je za ocjenu provedenih dokaza sud dao jasne I logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke vodile pregovore glede sklapanja ugovora o kupoprodaji a predmet ugovora su trebale biti nekretnine položene u k.o. G. P. k.č.br. 781,782,789, na kojima tuženik nije bio upisan kao vlasnik te je tužitelj od njega zatražio da ishodi uknjižbu prava vlasništva nekretnina na tuženikovo ime, nakon čega bi sklopili namjeravani ugovor o kupoprodaji te bi se za isplaćeni iznos umanjila kupoprodajna cijena.

7.1.Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u znak namjere da će iste nekretnine kupiti od tuženika predao tužitelju iznos od 20.000,00 EUR koji je trebao biti uračunat u kupoprodajnu cijenu.

8. S obzirom da se stranke nisu dogovorile o bitnim sastojcima ugovora prvostupanjski sud je utvrdio da ugovor nije sklopljen, te da su stranke vodile pregovore oko sklapanja ugovora.

8.1. S obzirom da ugovor nije sklopljen prvostupanjski sud zaključuje da iznos koji je predan tuženiku nije kapara, te da stoga postoji obveza tuženika na vraćanje primljenog iznosa novca temeljem stjecanja bez osnove.

9. U smislu odredbe članka 303. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu ZOO) kapara je određeni iznos novca ili stanovita količina drugih zamjenjivih stvari koji u vrijeme sklapanja ugovora jedna ugovorna strana daje drugog uz prethodni sporazum da se predano daje kao znak da je ugovor sklopljen i kao osiguranje njegovog ispunjenja u smislu ugovorom preuzetih obveza.

10. S obzirom da je kapara akcesorni ugovor koji nužno pretpostavlja postojanje glavnog ugovora za čije osiguranje služi, kapara se može ugovoriti samo istodobno i poslije sklapanja glavnog ugovora, a ne prije toga.

11. S obzirom da iz utvrđenja prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj sud proizlazi da glavni ugovor nije sklopljen, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da utužena svota koju je tužitelj dao tuženiku u tijeku pregovora nema značaj kapare. Naime, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je kupoprodajni ugovor zaključen obzirom da se stranke nisu dogovorile o svim bitnim sastojcima ugovora – predmetu obveze te cijeni.

12. U smislu odredbe članka 1111. ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnova u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

13. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj predao tuženiku iznos novca koji se tužbom potražuje, sukladno naprijed navedenoj odredbi ZOO-a tuženik je dužan vratiti ono što je primio s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila, I to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja kako to proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO-a.

14. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 15. Stoga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i presuda prvostupanjskog suda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Vukovar, 25. srpnja 2022.

PREDSJEDNIK  VIJEĆA

Željko Marin, v.r.