Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-143/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Dragici Samardžić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: L. B. d.d., OIB: ..., Glavna filijala Z., zastupana po generalnom punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv ovršenice S. Č., OIB: ..., S., zastupana po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., radi naplate novčane tražbine, rješavajući žalbe ovrhovoditelja i ovršenice protiv rješenja o ovrsi i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 36 Ovr -348/2020-6 od 17. rujna 2021., dana 25. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje o ovrsi i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj 36 Ovr-348/2020-6 od 17. rujna 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o izvršenju Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ipl-17/92 od 09. ožujka 1992., a radi naplate:

- iznosa od 4,79 kuna, na ime glavnice, sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope NBH uvećane za 20% od 01. lipnja 1991. do isplate, a ako se je nakon 9. ožujka 1992. do 17. ožujka 2005. promijenila zatezna kamata, po izmijenjenoj kamatnoj stopi u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate s tim da ako je u tom periodu ugovorna kamata viša, ta kamata po Odluci o kamatnim stopama L. B. d.d. L., a od 17. ožujka 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi zatezne kamate koju određuje Uredba o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem visine eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznosa od 0,64 kune, na ime troškova ovršnog postupka, sa zateznom kamatom u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate od 09. ožujka 1992. pa do 21. listopada 1993., a od 22. listopada 1993. do isplate u skladu s čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate,

- iznosa od 48,80 kuna na ime troškova ovršnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 1998. pa do isplate,

- iznosa od 270,00 kuna na ime plaćenog predujma za izlazak sudskog ovršitelja,

- iznosa od 48,80 kuna, na ime troškova privremene pljenidbe, sa zakonskom zateznom kamatom od 19. ožujka 2003. do isplate, a sve umanjeno za iznos od 6.950,00 kuna koji je uplaćen ovrhovoditelju 17. ožujka 2005. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika i to tako što se nalaže Financijskoj agenciji da izda nalog banci da novčane iznose za koje je određena ovrha prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun broj: ..., kod A. d.d. L. Ujedno je određeno da ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate, te se zabranjuje ovršenikovu dužniku da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje. Istim je rješenjem određeno da pljenidba je provedena danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku, te da ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini ( točka I. izreke). Pobijanim je rješenjem odbijen prijedlog za ovrhu u dijelu u kojem se predlaže da se odredi ovrha radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos od 13.993,83 kuna s tijekom od 17. ožujka 2005. do isplate ( točka II. izreke), te je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovrv-207/98 od 11. prosinca 1998. i ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1939/99 od 16. svibnja 2003 ( točka III. izreke).

1. Protiv tog rješenja žale se ovrhovoditelj i ovršenica.

2. Ovrhovoditelj žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) u svezi s člankom 21.st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,131/20 - u daljnjem tekstu: OZ) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Ovršenica rješenje pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1. ZPP-a uz prijedlog da se rješenje preinači i odbije prijedlog za ovrhu, odnosno da se postupi sukladno odredbi članka 52. OZ-a.

4. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu ovršenice, usprotivio se iznesenim žalbenim navodima i predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba ovrhovoditelja je osnovana, dok nije osnovana žalba ovršenice.

6. Neosnovano ovršenica u žalbu ustraje na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije na strani ovrhovoditelja tvrdnjom da ovrhovoditelj ne egzistira kao pravna osoba jer iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu proizlazi da je Glavna filijala Z. upisana u registar toga suda temeljem rješenja Temeljnog sodišča u L. broj Srg- 3289/89, bez pravne osobnosti kao banka. Međutim, u ovom postupku se kao ovrhovoditelj ne pojavljuje Glavna filijala L. B. u Z., već L. B. d.d. L.- Glavna filijala Z.

7. Nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane ovršenice jer je prekid zastare nastupio podnošenjem ranijeg ovršnog prijedloga u predmetu I Pl-17/92 i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe, a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi još nije ni počela teći jer ovršni postupak još uvijek traje pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja. Iz navedenog proizlazi da u situaciji kada raniji ovršni postupak nije pravomoćno okončan, dovršen ili obustavljen na način koji bi ovrhovoditelju omogućio zaštitu njegovih prava, ne može se govoriti o nastupu zastare iz članka 379. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO) koji se u ovom slučaju, a s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO/05) budući da taj (desetogodišnji) zastarni rok u takvom slučaju nije ni počeo teći (tako i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-1608/15 od 3. svibnja 2017. i Revx-781/11 od 12. listopada 2011).

Slijedom toga, zastarni rok za pokretanje „novog“ ovršnog postupka ne teče za vrijeme trajanja „ranijeg“ ovršnog („izvršnog“) postupka, odnosno (u konkretnom slučaju) od podnošenja izvršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave do okončanja (završetka) tog postupka

8. Žalbeni navodi prema kojima je ovršenica u cijelosti podmirila tražbinu ovrhovoditelja predstavljaju žalbene razloge iz članka 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, pa je sa žalbom ovršenice u ovome dijelu potrebno postupiti na način predviđen odredbom članka 52. st.3. OZ-a.

9. U postupku nije bilo prijeporno:

- da je Općinski sud u Splitu je na temelju ovršne isprave: pravomoćnog i ovršnog Rješenja o izvršenju pod poslovnim brojem Ipl-17/92 od 09. ožujka 1992. donio Rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-207/98 od 11. prosinca 1998. kojim je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja određena ovrha na pokretninama ovršenice,

- da je ovrha na pokretninama ovršenice bila bezuspješna, te da je ovrhovoditelj predložio privremenu pljenidbu, a zatim i ovrhu po računima ovršenice otvorenima u S. B. d.d., S.,

- da je po ovom prijedlogu Općinski sud u Splitu donio pravomoćno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-1939/99 od 16. svibnja 2003. kojim je na novčanim sredstvima ovršenice na dva računa kod S. B. d.d. određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja,

- da je navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu S. B. d.d. 29. svibnja 2003.,

- da je u svojoj obavijesti sudu od 3. siječnja 2020., O. B. d.d., kao pravni sljednik S. B. d.d., navela da je naplata po navedenom rješenju o ovrsi izvršena u cijelosti, i to dana 17. svibnja (ispravno: ožujka) 2005. u iznosu od 6.950,00 kuna,

- da je ovrhovoditelj u svom podnesku dostavljenom sudu 28. siječnja 2020. naveo kako nije namiren u svojoj tražbini u cijelosti, te da njegova tražbina na dan 17. ožujka 2005. iznosi 13.998,62 kune, te je predložio da se od O. B. d.d. zatraži daljnja provedba ovrhe radi naplate navedenog preostalog iznosa tražbine,

- da je zaključkom prvostupanjskog suda od 4. veljače 2020. naloženo Financijskoj agenciji da postupi po rješenju o ovrsi Ovr-1939/99 od 16. svibnja 2003. i s računa ovršenice zaplijeni preostalo dugovanje u iznosu od 13.998,62 kune uvećano za zateznu kamatu koja teče 18. ožujka 2005,

- da je FINA je navedeni zaključak vratila sudu, uz obrazloženje da računi na kojima je određena ovrha ne postoje u Jedinstvenom registru računa, ali i da je iznos tražbine iz zaključka veći od iznosa tražbine po rješenju,

- da je ovrhovoditelj 6. ožujka 2020. sudu podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe kojim predlaže da se odredi ovrha na novčanim sredstvima ovršenice po svim računima u svim bankama, radi naplate iznosa od 13.998,62 kune sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 17. ožujka 2005. do isplate,

10. Odlučujući o osnovanosti prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe prvostupanjski je sud smatrao da iznos od 13.993,83 kune koji ovrhovoditelj potražuje predstavlja obračunate ugovorne kamate na glavnicu za razdoblje od 01. lipnja 1991. do 17. ožujka 2005., da se radi o procesnim kamatama koje se ne mogu tražiti sve dok nije isplaćeno glavno potraživanje, pa ni u slučaju kada je zatezna kamata obračunata i utužena zajedno s glavnicom, a što je ovdje upravo slučaj. Prema zaključku prvostupanjskog suda ovrhovoditelju prije namirenja glavne tražbine ne pripadaju zakonske zatezne kamate na dospjelu ugovornu kamatu iz razloga što takvo pravo nije određeno ovršnom ispravom.

11. Osnovano ovrhovoditelj osporava pravilnost naprijed iznesenih pravnih shvaćanja prvostupanjskog suda.

12. Naime, u slučaju kada dužnik prema vjerovniku ima glavno potraživanje sa zakonskom zateznim kamatama, kod djelomičnog plaćanja vjerovnik je ovlašten izvršiti uračunavanja sukladno odredbi članka 313. ZOO-a.

14. Prema odredbi članka 313. ZOO-a ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Tom odredbom propisan je redoslijed uračunavanja ispunjenja kada dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove, tako se prvo ispunjavaju sporedne tražbine. Treba istaći da takav redoslijed ispunjenja dužnik nije ovlašten jednostrano mijenjati. Vjerovnik ima pravo na primjenu takvog uračunavanja uvijek i bez ispunjenja bilo kakvih uvjeta, budući je namjena odredbe članka 313. ZOO zaštita vjerovnika i poticanje na disciplinu u plaćanju.

15.Nije došlo do povrede zabrane anatocizma iz članka 279. ZOO-a ako je tijekom postupka dužnik izvršio plaćanje dijela potraživanja nakon čega je kamata uglavničena te je na istu, ali sada kao glavno potraživanje, zatražena procesna kamata ( tako i VS RH u Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018.).

16. Iz navedenog slijedi da je ovrhovoditelj, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, nakon djelomične isplate njegove tražbine od strane ovršenice bio ovlašten izvršiti uračunavanje sukladno članku 313. ZOO-a, te zatražiti da mu ovršenica isplati tako utvrđen iznos sa uglavičenom kamatom, sada kao glavnim potraživanjem, što je i učinio svojim prijedlogom od 6. ožujka 2020.

17. Za primjenu pravila o uračunavanju je u ovom slučaju odlučno koliko je iznosilo ukupno potraživanje ovrhovoditelja prema ovršenici na dan 17. ožujka 2005. kada je djelomično ugašena tražbina time što je od ovršenice naplaćen iznos od 6.950,00 kuna. Ukoliko i nakon uračunavanja na dan 17. ožujka 2005. ovršenica i dalje duguje ostatak neplaćene glavnice tada i nakon toga dana i dalje teku zatezne kamate na osnovnu glavnicu, pa nije riječ o kamatama na zatezne kamate, niti o anatocizmu koji je zabranjen odredbom članka 279. ZOO-a.

18. Glede tijeka ugovorene kamate za navesti je da prema odredbi članka 277. st. 2. ZOO-a ako je stopa ugovorne kamate viša od stope zatezne kamate ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja.

19. Prema odredbi članka 400. st. 1. ZOO-a ništava je odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kada dospije za isplatu, početi teći kamata ako ne bude isplaćena. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se može unaprijed ugovoriti da će se stopa kamate povećavati ako dužnik ne isplati dospjele kamate na vrijeme, no odredbe prethodnih stavaka ne odnose se na kreditno poslovanje banka i drugih bankarskih organizacija (stavak 3.).

20. Iz smisla i sadržaja navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je relevantan trenutak upravo kada je dužnik pao u zakašnjenje od kada teče ugovorna kamata.

21. Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa glede načina uračunavanja obračuna ugovornih kamata, nije utvrdio je li osnovan prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 6. ožujka 2020., pa je radi navedenog trebalo na temelju odredbe članka 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 21. OZ-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

22. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud postupiti sukladno uputama iz ovoga rješenja pa će potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovo odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

U Splitu 25. srpnja 2022.

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.