REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Sukoišanska br. 6, Split
Poslovni broj: 6. P-603/2017-68
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja 1. A. de L.E., OIB: …, 4 R. de I eglise, 80160 P., F., tužitelja 2. A. de L.E., OIB: …, 4 R. de I eglise, 80160 P., F., tužitelja 3. G. I., OIB …, 2 R. P.-W., 75009 P., F., svi zastupani po punomoćnici A. K., odvjetnici iz O. društva M. i P. d.o.o. iz R., protiv tuženika 1. M. K. d.o.o., OIB: …, P., zastupanog po punomoćnicima D. M. i D. R. D., odvjetnicima u M. i P., O. društvo d.o.o. iz Z. i tuženika 2. C. O. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po odvjetnicima iz O. društva Ž. & P. d.o.o., P. S., radi naknade štete 75.542,15 EUR (v.p.s. 561.246,52 kn), 22. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženicima M. K., P., OIB: … i C. O. d.d., Z., OIB: … da tužiteljima A. de L.E., 4 R. de I eglise, 80160 P., F., A. de L.E., 4 R. de I eglise, 80160 P., F., solidarno isplate iznos od 24.406,97 Eur s pripadajućim zateznim kamatama koji na taj iznos teku od 18. travnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima M. K., P., OIB: … i C. O. d.d., Z., OIB: … da tužitelju G.
I., 2 R. P.-W., 75009 P., F., solidarno isplate iznos od 50.135,19 Eur s pripadajućim zateznim kamatama koji na taj iznos teku od 18. travnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
III. Tuženici su dužni naknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (članak 29. ZOO-a), sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljima 1., 2. i 3. da u roku od 8 (osam) dana naknade tuženiku 1. M. K. d.o.o., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 106.000,00 kn, dok se za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 28.100,00 kn, zahtjev tuženika 1. odbija.
III Nalaže se tužiteljima 1., 2. i 3. da u roku od 8 (osam) dana naknade tuženiku 2. C. O. d.d., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 58.075,00 kn, dok se za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.650,00 kn, zahtjev tuženika 2. odbija.
Obrazloženje
1. U tužbi koju su tužitelji podnijeli ovom sudu dana 13. rujna 2017. tužitelji su naveli da je sukladno članku 5. stavak 1. u vezi sa člankom 7. stavak 3. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Brisel I), osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice, a budući da tuženici 1. i 2. imaju domicil u Republici Hrvatskoj to da je nadležan sud Republike Hrvatske. U odnosu na stvarnu i mjesnu nadležnost, da je prema članku 40. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, da se luke prema namjeni kojoj služe dijele na luke otvorene za javni promet i luke posebne namjene, a prema djelatnostima koje se obavljaju lukama posebne namjene da te luke mogu biti luke nautičkog turizma (članak 42. stavak 2. točka 2. ZPDML). Tužitelji su istakli da je tuženik koncesionar luke posebne namjene – luke nautičkog turizma K., a u sklopu djelatnosti luke posebne namjene – luke nautičkog turizma K. da su tužitelj 1. i tuženik 1. sklopili Ugovor o suhom vezu 259-S/2015 za jahtu A. broj motora: 5103944738, s tim da se radi o plovidbenom sporu, jer ovaj spor proizlazi iz djelatnosti luke posebne namjene – luke nautičkog turizma K. – Ugovora o suhom vezu, za koje sporove su stvarno nadležni trgovački sudovi prema članku 34.b stavak 1. točka 6. ZPP-a, a mjesno nadležan je ovaj sud sukladno članku 8. Zakona o sjedištima i djelokrugu sudova, prema kojem je propisano da je za rješavanje sporova na koje se primjenjuje plovidbeno pravo za područje Trgovačkog suda u Zadru (koji bi sud bio mjesno nadležan u odnosu na tuženika 1.). U odnosu na aktivnu i pasivnu legitimaciju tužitelji su istakli da su tužitelj 1. i 2. vlasnici m/y A. jahte, koja je oštećena 17. travnja 2016. u Primoštenu, za vrijeme trajanja Ugovora o suhom vezu, na suhom doku tuženika 1., kada je pretrpjela štetu u iznosu od 74.542,15 Eur, a tužitelj 3. je osiguratelj plovila m/y A. koji je tužiteljima, temeljem police osiguranja broj … isplatio iznos od 50.135,19 Eur te je taj iznos nakon isplate tuženicima 1. i 2., po samom zakonu subrogiran, pa je tužitelj 3. subrogiran u prava tužitelja 1. i 2., kao vlasnika oštećene jahte protiv trećih osoba koja su prouzročile štetu do isplaćenog iznosa i tužitelj 1. i 2. su do visine isplaćenog iznosa prenijeli sva svoja prava u vezi oštećene jahte na tužitelja 3. sukladno Potvrdama o primitku osigurnine od 30. svibnja 2016., od 22. rujna 2016. i od 13. prosinca 2016. U preostalom iznosu od 24.406,97 Eur, tužitelji 1. i 2. su kao vlasnici oštećenog plovila aktivno legitimirani sa zahtjevom za naknadu štete u tom iznosu. Pasivna legitimacija tuženika 1. proizlazi iz njegovog svojstva koncesionara luke posebne namjene – luke nautičkog turizma K. te obveznika iz Ugovora o suhom vezu m/y A. sukladno članku 342. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da ako dužnik ne ispuni obvezu, vjerovnik ima pravo zatražiti popravljanje štete koju je pretrpio.
Tuženik 2. je osiguratelj odgovornosti tuženika 1. prema kojem tužitelji imaju u smislu članka 965. stavak 1. ZOO-a pravo podnošenja neposrednog zahtjeva kao osiguratelju štetnika, s tim što osiguranje odgovornosti Marine nije pomorsko osiguranje. Vlasnik plovila tužitelj 1. i tuženik 1. zaključili su ugovor o vezu za m/y A. za ugovoreno razdoblje od 18. rujna 2015. do 18. rujna 2016., a u listopadu 2015. m/y A. je stavljena na zimski suhi vez u M. K. od strane društva K. S. d.o.o., koji premještaj je učinjen po nalogu i pod nadzorom tuženika 1.
Dana 17. travnja 2016. m/y A. je oštećena na način da je pala sa željeznih držača uslijed naleta vjetra od 14 čvorova kada je došlo do ljuljanja i padanja m/y A. koja se nalazila na dva metra visine te je ispala iz držača, koji su također pali i udarila je u m/y B. koja je bila smještena na držače pored te su obje jahte pale na tlo. Uzrok štete je propuštanje obavljanja sigurnosnih mjera privezivanja i fiksiranja jahte, odnosno, nestabilnost držača jahte koji su popustili i pali zajedno s jahtom, jer je vjetar umjerene snage uspio srušiti željezne držače zajedno s jahtom. Odgovornost tuženika 1. da proizlazi iz Ugovora u vezu koji se sukladno članku 3. tog Ugovora obvezao vezati plovilo i provjeravati vlasnikove konope, a prigodom izvida štete da je vještak utvrdio kako jahta nije bila adekvatno privezana. Isto tako, člankom 6. tog Ugovora, tuženik 1. se obvezao platiti vlasniku štetu koja je nastala tijekom čuvanja plovila, a predmetni Ugovor je Ugovor o uskladištenju prema odredbi članka 744. stavak 1. ZOO-a, koje odredbe se imaju primijeniti na predmetni Ugovor o suhom vezu. Tužitelji su popisali troškove koji su im nastali kao posljedica štetnog događaja na m/y A. i to šteta na trupu, unutarnja oštećenja i opremi na palubi, odnosno, sveukupno iznos od 74.542,16 Eur, pa su predložili da sud donese presudu kojom će točkom I. izreke naložiti tuženicima 1. i 2. da solidarno isplate tužiteljima 1. i 2. iznos od 24.406,97 Eur sa zateznim kamatama od 18. travnja 2016. do isplate, točkom II. izreke da se naloži tuženicima 1. i 2. da solidarno isplate tužitelju 3. iznos od 50.135,19 Eur sa zateznim kamatama od 18. travnja 2016. do isplate, a točkom III. izreke zatražili su naknadu troškova.
2. U odgovoru na tužbu tuženik 1. je istakao kako je tužba manjkava i nejasna zbog čega je predložio sudu pozvati tužitelje na uređenje tužbe poglavito, jer nije označen OIB tužitelja, kao što nije jasno je li tužbu podnose tužitelji radi naknade štete ili radi isplate, s tim ako se radi o tužbi radi isplate, da su tužitelji dužni po kojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi dokazati tko je kome i koliko dužan, a ako se radi o naknadi štete, da su dužni dokazati tko je štetnik, štetnu radnju, kauzalnu vezu između štetne radnje i štete i visinu štete. U pogledu nadležnosti suda tuženik 1. je potvrdio navode tužitelja i učinio je nespornim nadležnost ovog suda. U pogledu aktivne legitimacije tužitelja 1. i 2., tuženik 1. nije osporio vlasništvo predmetnog broda i učinio je nespornim aktivnu legitimaciju tužitelja 1. i 2., međutim, tuženik 1. je osporio aktivnu legitimaciju tužitelju 3., francuskog osiguravajućeg društva, budući da je iz tužbe nejasan opseg predmetnog osiguranja i tužitelj 3. je tužiteljima 1. i 2. štetu samo djelomično naknadio.
U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika 1., tuženik 1. je istu osporio navodeći da nije dovoljna tvrdnja da je tuženik 1. nositelj koncesije za M. K., iako je ta činjenica nesporna. Međutim, utužena štete ne proizlazi iz Ugovora o koncesiji ili iz povrede neke koncesionarske obveze, već je šteta nastala padom broda za što nema odgovornost tuženika 1. Tuženik 1. je sa tužiteljem 2. nesporno sklopio Ugovor o vezu za razdoblje navedeno u tužbi, a predmetni brod je nesporno i premješten s veza u moru na suhi vez unutar M. K. Također je istakao da je nesporno da je brod A. oštećen 17. travnja 2016., kada je pao sa željeznih držača (postolja), ali tuženik 1. osporava da se u vrijeme pada brod nalazio na suhom vezu tuženika 1. te da je uzrok štete propust tuženika 1. u obavljanja mjera privezivanja, odnosno nestabilnost držača budući da se brod u času pada nalazio ispred servisnog prostora tvrtke K. S. d.o.o., koja je brod preselila sa suhog veza radi servisa i obavljanja drugih radova koje su sa tom tvrtkom ugovorili tužitelji. Tuženik 1. je potvrdio da se taj servisni prostor nalazi unutar ograđenog prostora M. K. te da ga tvrtka K. S. d.o.o. koristi za svoje poslovne potrebe temeljem Ugovora sklopljenog sa tuženikom 1. i radi se o manipulativnom prostoru tvrtke K. S. d.o.o. koja je predmetni brod odložila na željezne držače ispred servisa. Predmetni pad je slučaj koji se dogodio 1. i 2. tužiteljima i njihovom poslovnom partneru i za taj slučaj odgovaraju oni, a ne tuženik 1. U pogledu navoda iz točke IV.b tužbe tuženik 1. nije osporio da je s tužiteljima 1. i 2. imao sklopljen Ugovor o vezu te da je ugovorna obveza tuženika 1. bila čuvanje broda koju je tuženik 1. i ispunjavao, ali također je istakao da u situaciji da je brod pao te da je šteta nastala za vrijeme dok je brod bio na prostoru na kojem se deponiraju brodovi na suhom vezu da bi tuženik 1. bio odgovoran i to zato što brod nije na kvalitetan način osigurao od pada (što mu je ugovorna obveza) ili zato što bi to bio slučaj koji se njemu dogodio. Međutim, tuženik 1. nije premještao brod s prostora predviđenog za suhi vez na drugo mjesto unutar M. K. niti je samovoljno poduzimao radnje u svezi broda već su 1. i 2. tužitelji dali nalog trećoj osobi, K. S. d.o.o. da brod servisira i na njemu izvede ugovorene radove iz njihovog ugovora, a bez sudjelovanja tuženika 1. te je K. S. d.o.o. premjestio brod na svoj manipulativni prostor i započeo s ugovorenim radovima s tužiteljima 1. i 2. Nadalje, je istakao da tuženik 1. u vrijeme pada broda i nastanka štete nije bio dužan čuvati plovilo koje je po nalogu tužitelja bilo pod ingerencijom treće osobe zbog čega tuženik 1. ne može biti niti zakonski niti ugovorno odgovoran za štetu budući da člankom 11. točka e) Ugovora o vezu isključuje se odgovornost tuženika 1. za štetu nastalu "greškom treće strane", a ta treća strana je ugovorni partner tužitelja K. S. d.o.o. koji je samostalna pravna osoba koja unutar prostora marine temeljem Ugovora sklopljenog sa tuženikom 1., koristi prostor servisa i prostor ispred servisa za svoje poslovne potrebe. Šteta se nije dogodila u skladištu tuženika 1., suhom vezu nego kod treće osobe. Nadalje, tuženik 1. je istakao da u slučaju njegove krivnje vezano za odgovornost, odgovoran je tuženik 2. kao tuženikov osiguravatelj koji je prilikom ugovaranja osiguranja proučio sve relevantne činjenice i okolnosti pa tako i prostor, opremu i sve drugo što mu je važno za ugovaranje osiguranja sa tuženikom 1. U pogledu iznosa štete kojeg tužitelji potražuju u ovom postupku tuženik 1. smatra da iznos štete ne može obračunati servisna tvrtka već da to treba utvrditi sudski vještak. Istodobno tuženik 1., a obzirom da je do premještanja broda došlo temljem nekog pravnog posla K. S. 1. i 2. tužitelja bez angažmana tuženika 1. predložio je da sud pozove K. S. d.o.o. na sudjelovanje u ovom parničnom postupku u svojstvu umješača ili da sukladno odredbama članka 211. ZPP-a obavijesti tu osobu o otpočetoj parnici radi intervencijskog efekta.
3. U odgovoru na tužbu tuženik 2. je istakao da je tužba u cijelosti neuredna te je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti ističući prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženika jer da drugotuženik nije osiguravatelj odgovornosti prvotuženika. U odnosu na prijedlog tužitelja da tuženici dostave policu osiguranja za osiguranje odgovornosti, drugotuženik je istakao da se u konkretnom slučaju ne radi o ispravi koju bi tuženici bili dužni po zakonu predati ili pokazati. Ugovor o osiguranju odgovornosti luke nautičkog turizma je ugovor o pomorskom osiguranju. U odnosu na pasivnu legitimaciju drugotuženika da su se tužitelji pozvali na odredbu sadržanu u članku 965. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima iako temeljem odredbe sadržane u članku 923. ZOO-a je utvrđeno da se odredbe odsjeka 27. Zakona o obveznim odnosima, kojem odsjeku pripada i odredba na koju se pozivaju tužitelji, neće se primjenjivati na pomorska osiguranja, niti na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o pomorskom osiguranju. Kako se radi o plovidbenom sporu na njega se ima primijeniti plovidbeno pravo, a da je člankom 684. Pomorskog zakonika je utvrđeno da se odredbe za ugovor o pomorskom osiguranju primjenjuju na osiguranje broda, osiguranje odgovornosti za štete nanesene trećim osobama u svezi s iskorištavanjem broda, na osiguranje od odgovornosti za štete na brodu primljenom na popravak, na osiguranje brodova u gradnji i stvari namijenjenih njihovoj izgradnji, na osiguranje stvari koje se nalaze u skladištima, stovarištima ili drugim mjestima te na druga slična osiguranja, ako su sklopljena prema policama ili uvjetima uobičajenim za pomorska osiguranja te na osiguranje jahti i brodica. Na ugovor o osiguranju odgovornosti vlasnika luke za turističke i sportske plovne objekte da se primjenjuju odredbe Pomorskog zakonika koje se odnose na Ugovor o pomorskom osiguranju što proizlazi i iz Pravila "A" za osiguranje odgovornosti vlasnika luke za turističke i sportske plovne objekte tako da iz članka 1. tih Pravila proizlazi da se pokrićem ugovara odgovornost za štete nastale na plovilima što je u svezi s člankom 684. Pomorskog zakonika koje odredbe tog Zakonika se u konkretnom slučaju imaju primijeniti. Slijedom navedenog, samim Pravilima na koja se primjenjuju pravila ugovora o pomorskom osiguranju i odredbama Pomorskog zakonika da je onemogućena tzv. actio directa.
Tuženik 2. je istakao prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na sve tužitelje, jer da iz potvrde o vlasništvu za m/y A. od 4. listopada 2013. ne proizlazi da su prvotužitelj i drugotužitelj vlasnici plovila na dan štetnog događaja, dok trećetužitelj svoje svojstvo osiguratelja dokazuje policom … od 14. siječnja 2014. iz koje ne proizlazi dokaz da je ista bila na snazi na dan štetnog događaja kao što nije dostavljen dokaz o izvršenim isplatama temeljem police osiguranja. Nadalje, tuženik 2. se pozvao na potvrde tužitelja 1. i 2. od 30. svibnja 2016. gdje isti izjavljuju da se trećetužitelj subrogira u svim njihovim pravima i radnjama protiv trećih odgovornih osoba iz čega da proizlazi da je na trećetužitelja prešla cjelokupna tražbina koja proizlazi iz događaja od 17. travnja 2016. već prvom isplatom, pa prvo i drugotužitelji potpisom Izjave od 30. svibnja 2016. više nisu aktivni legitimirani na podnošenje tužbe. U odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva svih tužitelja, tuženik 2. je iste osporio navodeći da nije jasno obzirom da su tužitelji 1. i 2. s prvotuženikom imali zaključen Ugovor o vezu, kojim se tuženik 1. obvezao provjeravati vlasnikove konope, tako da nije jasno temeljem čijeg naloga se plovilo našlo na suhom vezu, a tužitelj u tužbi navodi da je u listopadu 2015. plovilo tužitelja 1. i 2. stavljeno na zimski-suhi vez u M. K. od strane društva K. S. d.o.o. te da je premještaj učinjen po nalogu i pod nadzorom prvotuženika, za što nije dostavljen dokaz, a odredbe Ugovora o vezu ne predviđaju da plovilo bude smješteno na suhom vezu, dok se odredbe vezane za skladištenje (ostavu), na koju se pozivaju tužitelji, ne mogu u konkretnom slučaju primijeniti, jer se ne radi o Ugovoru o skladištenju prema odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik 2. se protivio i utvrđenoj jačini vjetra od 14 čvorova, navodeći da je 17. travnja 2016. puhao vjetar s olujnim udarima koji su iznosili 41 čvor te prigovorio visini postavljenog tužbenog zahtjeva.
4. Tijekom postupka stranke su ustrajale u navodima iz tužbe i odgovora na tužbu, dodatno su tužitelji istakli da su tužitelji 1. i 2. vlasnici predmetnog plovila m/y A. da je u polici osiguranja … navedeno da ugovor traje godinu dana s prešutnim obnavljanjem, koje isprave su dostavljene u spis, koje isprave su javne isprave, a isto tako je i potvrda o subrogaciji, kojom je prešutno obnovljen ugovor o osiguranju te je polica bila aktivna u vrijeme štetnog događaja. Nadalje, tužitelj 3., kao osiguratelj, ima sjedište u Republici Francuskoj i sukladno članku 7. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) kada ugovorne stranke nisu odabrale mjerodavno pravo, ugovor o osiguranju podliježe pravu države u kojoj osiguravatelj ima uobičajeno boravište, a to je francusko pravo kao mjerodavno pravo. U odnosu na ugovorne obveze iz Ugovora o vezu primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima i to odredbe ovisno o sadržaju samog Ugovora, a nesporno su stranke i to tužitelji 1. i 2. i tuženik 1. ugovorile tim Ugovorom obvezu tuženika 1. čuvanje plovila. Nadalje, tužitelji su istakli da tužitelji 1. i 2. potražuju naknadu štete zbog oštećenja njihovog plovila, a tužitelj 3. potražuje regresnu isplatu iznosa kojeg je platio svojim osiguranicima, pa tužitelji 1. i 2., kao vlasnici oštećene jahte, imaju pravo na naknadu štete od štetnika do punog iznosa štete koja im je nastala, a tužitelj 3. pravo zahtijevati isplatu po regresu, koje pravo tužitelja 3. proizlazi iz prava tužitelja 1. i 2. kao vlasnika jahte koji su svoja prava subrogirali svom osiguratelju, tužitelju 3., a sukladno članku L121-12 stavak 1. Francuskog zakonika o osiguranju kojim je propisano da "osiguratelj koji je platio osigurninu subrogira, do iznosa te osigurnine, uz sva prava i radnje osiguranika protiv trećih osoba". Radi se o zakonskoj subrogaciji kakvu poznaje i naš Zakon o obveznim odnosima.
5. Sud je izveo dokaze pregledom spisu priloženih isprava i to: Odluku Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Odluke o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma K. od 12. prosinca 2002. (stranice 12 i 356-357 spisa), Odluku Vlade Republike Hrvatske o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma K. od 8. kolovoza 2002. (stranice 13-14 spisa), Odluku Vlade Republike Hrvatske o davanju suglasnosti na davanje u potkoncesiju dijela pomorskog dobra u luci posebne namjene – luci nautičkog turizma K. od 27. lipnja 2012. (stranica 15 spisa), Ugovor o suhom vezu 259-S/2015 za jahtu A. sklopljen između tužitelja 1. i tuženika 2. (stranice 16-18, 80-83, 96-98 i 535-540 spisa), potvrdu o vlasništvu za m/y A. (stranica 19, 103-105 spisa), Potvrdu MUP, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Š., Ispostave P., broj 511-13-07-152-205/16GM od 3. svibnja 2016. (stranica 20 spisa), Potvrdu Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, L. kapetanije Š., I. P. od 18. travnja 2016. (stranica 21 spisa), specifikaciju troška K. S. (stranice 22-23, 84-86, 99-100, 517-518 i 543-547 spisa), račun R-1 br. 772/V01/1 K. S. d.o.o. od 3. rujna 2016. (stranice 24-26 i 526-527 spisa), Fakturu br. 150-022020-213 M. K. d.o.o. od 8. veljače 2016. (stranice 27 i 528 spisa), Ponudu broj: 229/2016 SAJLA-COM za K. S. od 29. travnja 2016. (stranica 28 spisa), račun ES 36/POG1/20 D. d.o.o. od 27. srpnja 2016. (stranica 29 spisa), račun M. K. d.o.o. broj 3286-022020-1 od 18. rujna 2015. (stranice 30 i 533 spisa), Pregled salda- konti za plovilo A. M. K. d.o.o. od 17. svibnja 2016. (stranice 31 i 519 spisa), policu osiguranja broj … od 14. siječnja 2014. za m/y A. sklopljenu između G. I. i A. de L.E. (stranice 32-38, 107-114 spisa), tablicu Beaufortove ljestvice (stranice 39-40 spisa), Potvrdu o šteti C. d.o.o. od 31. svibnja 2016. (stranice 41-46, 72-76, 87-92, 499-504 i 508-513 spisa), D. završnom izvještaju koji obuhvaća ponude za popravak i zaprimljene račune C. d.o.o. (stranice 47-65, 77-79, 93-95, 505-507 i 514-516 spisa), prognozu vremena za područje M. K. za 17. travnja 2016. izdane od Državnog hidrometeorološkog zavoda, KLASA: 920-03/16-01/362, URBROJ: 554-03-02/12-16-2 od 6. svibnja 2016. (stranice 66-68 spisa), Potvrdu o subrogacijskom zahtjevu sklopljen između G. i A. de L.E. od 30. svibnja 2016. (stranice 116-117 spisa), Potvrdu o subrogacijskom zahtjevu sklopljen između G. i A. de L.E. od 22. rujna 2016. (stranice 119-120 spisa), Potvrdu o subrogacijskom zahtjevu sklopljen između G. i A. de L.E. od 13. prosinca 2016. (stranice 122-123 spisa), Ugovor o zakupu pogona sklopljen između P. d.d. i M. K. d.o.o. kao zakupodavaca i K. S. d.o.o. kao zakupnika od 1. ožujka 2006. (stranice 138-139 spisa), Aneks ugovora o zakupu pogona sklopljen između P. d.d. i M. K. d.o.o. kao zakupodavaca i K. S. d.o.o. kao zakupnika od 8. ožujka 2013. (stranice 140-142 spisa), e-mail korespondencija između 1. i 2. tuženika sa K. S. d.o.o. (stranice 143-147 i 282-301 spisa), Potvrdu o vremenu za područje M. K. za 17. travnja 2016. izdane od Državnog hidrometeorološkog zavoda, KLASA: 920-03/16-01/445, URBROJ: 554-03-02/12-16-3 od 15. lipnja 2016. (stranice 154-155 spisa), Pravila "A" za osiguranje odgovornosti vlasnika luke za turističke i sportske plovne objekte C. O. d.d. (stranice 156-160 i 275-280 spisa), Subrogaciju osiguratelja u pravima osiguranika u francuskom pravu (stranice 178-184 spisa), Nalog za plaćanje SEPA od 2. lipnja 2016. (stranice 187-192 spisa), rukom pisanu potvrdu od 13. prosinca 2016. (stranice 195-196 spisa), nalog za plaćanje SEPA od 18. listopada 2016. (stranice 199-204 spisa), nalog za plaćanje SEPA od 20. prosinca 2016. (stranice 207-212 spisa), Policu br. … C. O. d.d. za ugovaratelja M. K. d.o.o. za razdoblje od 12. srpnja 2015. do 12. srpnja 2016. (stranice 233 i 274 spisa), Prijedlog police osiguranja br. … od 19. svibnja 2015. s privitkom (stranice 234-235 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti C. O. d.d. od 1. siječnja 2006. (stranice 236-239 spisa), Opće uvjete za osiguranje imovine C. O. d.d. od 1. siječnja 2006. (stranice 240-247 spisa), Prijavu štete plovila osiguranika K. S. d.o.o. C. O. d.d. (stranice 248 i 523 spisa), Izjavu A. K. (stranice 249 i 524 spisa), Izjavu R. P. (stranice 250 i 525 spisa), Izvješće o pregledu štete C. O. d.d. (stranice 251-270 i 549-568 spisa), Odgovor na odštetni zahtjev A. C. O. d.d. od 28. lipnja 2017. (stranica 307 spisa), Ugovor o koncesiji pomorskog dobra u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma K. davatelja koncesije Vlade Republike Hrvatske i ovlaštenika koncesije P. d.d. od 26. rujna 2002. (stranice 335-349 spisa), Dodatak br. 1. Ugovoru o koncesiji pomorskog dobra u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma K. Vlade Republike Hrvatske, kao davatelja koncesije, P. d.d., kao prijenosnika koncesije, i M. K. d.o.o., kao primatelj koncesije-ovlaštenik koncesije, od 1. lipnja 2004. (stranice 351-352 spisa), Dodatak br. 1. Ugovoru o koncesiji pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma K. davatelja koncesije Vlade Republike Hrvatske i ovlaštenika koncesije P. d.d. od 20. prosinca 2002. (stranice 353-355 spisa), Opće uvjete poslovanja društva M. K. d.o.o. (stranice 359-360 spisa), Pravilnik o održavanju reda u luci nautičkog turizma M. K. d.o.o. (stranica 361-365 spisa), Izvodi iz registra koncesija za luku posebne namjene – luku nautičkog turizma M. K. (stranice 386-387 spisa), ispis s web stranice tužene 1. (stranice 388-396 spisa), presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovnog broja 8 P-2575/14-115 od 7. prosinca 2018. (stranice 397-420 spisa), izvadak iz sudskog registra za K. S. d.o.o. (stranice 421-422 spisa), presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovnog broja 4. P- 2574/2014-107 od 5. travnja 2019. (stranice 423-443 spisa), Akt o otklonu štete C. O. d.d. od 13. listopada 2016. (stranice 481-482 spisa), dopis L. & A. od 21. ožujka 2017. s prijevodom (stranice 483-489 spisa), e-mail korespondencija stranaka (stranice 493-496 spisa), dopis punomoćnika K. S. d.o.o. upućen A. de L.E. od 2. prosinca 2020. (stranica 520 spisa), e-mail korespondenciju (stranica 521-522 spisa), Ponude 1, 2 i 3 K. S. d.o.o. (stranice 529 -532 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, ing. S. B. od 11. travnja 2021. (stranice 576-591 spisa), fotografije dostavljene od strane stalnog sudskog vještaka, ing. S. B. (stranice 634-636 spisa) i Studiju o utjecaju na okoliš za zahvat – izgradnju pomorskih i kopnenih objekata na prostoru G. – K. G. za naručitelja M. K. od rujna 2004. (stranice 648-804 spisa).
U postupku je izveden dokaz saslušanjem svjedoka F. F. (stranice 321-322 spisa), svjedoka J. P. (stranice 322-323 spisa), svjedoka D. T. (stranice 323-325 spisa), svjedoka S. Ž. (stranice 325-328 spisa) te svjedoka I. G. (stranice 329-331 spisa). Dodatno je izveden dokaz usmenog vještačenja po sudskom vještaku ing. S. B. (stranica 628 – 630 spisa).
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja 1., 2. i 3. za solidarnom naknadom štete od tuženika 1. i 2. u vezi štetnog događaja koji se dogodio 17. travnja 2016. u Primoštenu, zbog oštećenja jedrilice i pretrpljene štete u iznosu od 75.542,15 EUR s tim da tužitelji 1. i 2. potražuju razliku štete u iznosu od 24.406,97 EUR sa zateznim kamatama od 18. travnja 2016. do isplate, a tužitelj 3. regresnu isplatu naknade štete tužitelju 3., kao osiguravatelju plovila tužitelja 1. i 2., za isti štetni događaj u iznosu od 50.135,19 EUR sa zateznim kamatama od 18. travnja 2016. do isplate.
7. U postupku je utvrđeno:
- da su tužitelji 1. i 2. vlasnici (suvlasnici) plovila A. koje je upisano u francuski registar plovila u Uredu matične luke T. L. S. (stranice 102-105 spisa),
- da su tužitelji 1. i 2., u odnosu na predmetno plovilo, imali Ugovor o osiguranju sa društvom G. (tužiteljem 3.) broj … s učinkom od 13. siječnja 2014., s tim da se jedna godina prešutno obnavlja s mogućnosti godišnjeg prekidanja ugovora uz prethodnu obavijest dva mjeseca prije 3. kolovoza, koji Ugovor je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (17. travnja 2016.) te da su raspolagali policom osiguranja (stranice 107-114 spisa),
- da je tužiteljima 1. i 2. po njihovom zahtjevu, a temeljem police i Ugovora o osiguranju predmetnog plovila, tužitelj 3. G. I., 30. svibnja 2016. isplatio iznos od 15.000,00 Eur, 22. rujna 2016. iznos od 10.000,00 Eur te 13. prosinca 2016. iznos od 25.135,19 Eur ili ukupno iznos od 50.135,19 Eur te da je tužitelj 3. subrogiran u prava tužitelja 1. i 2. protiv trećih osoba (stranice 115-123 spisa),
- da su tužitelj 2. i tuženik 1. zaključili Ugovor o vezu u M. K. za razdoblje od 18. rujna 2015. do 18. rujna 2016. (stranice 80-83 spisa), da se tim Ugovorom M. K. (tuženik 1.) obvezala vezati brod tužitelja i redovito pregledavati vlasnikovu užad te prazniti višak vode koji se nakuplja na palubi plovila u slučaju vode – ugovor o vezu plovila u moru,
- da je predmetnim Ugovorom i to člankom 9., ugovorena obveza naknade štete tužitelju 2. u vezi s čuvanjem plovila iz koje odredbe proizlazi da se tuženik 1. obvezao naknaditi štetu vlasniku plovila nastalu tijekom čuvanja plovila za koju je tuženik 1. pravno odgovoran i to od trenutka kad je vlasnik predao plovilo tuženiku 1. s tim da sukladno stavku 3. tog članka Ugovora, odgovornost tuženika 1. M. K. za bilo kakvu štetu prestaje kad je plovilo predano vlasniku ili osobama ovlaštenim od istoga,
- da je za vrijeme trajanja tog Ugovora plovilo tužitelja 1. i 2. A. predano društvu K. S. d.o.o., radi godišnjeg servisiranja i popravka te da se za vrijeme obavljanja radova na servisiranju tog plovila, 17. travnja 2016. dogodio štetni događaj, da je plovilo tužitelja 1. i 2. oštećeno na suhom vezu kada je to plovilo palo sa željeznih držača te je to plovilo udarilo u drugo plovilo B. kada su obje jahte pale na tlo za vrijeme dok je puhao južni vjetar, u kojem štetnom događaju je nastala šteta na predmetnom plovilu tužitelja, koju štetu su tužitelji popravili i koju štetu im je djelomično podmirio osiguravatelj plovila,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka u postupku u bitnom proizlaze navodi u svezi štetnog događaja: pa tako svjedok F. F., koji je ispred ranijeg društva C. d.o.o. sačinio procjenu oštećenja po nalogu agenta za osiguravajuće društvo G., u iskazu ističe da je sa drugim svjedokom koji je saslušan u ovom postupku J. P., predstavnikom tuženika 2., izvršio pregled predmetnog broda te dodatni pregled jedara i to tri tjedna nakon izvršenog pregleda broda, o čemu je sačinio pisano izvješće koje se nalazi u spisu i koje potvrđuje navedeni svjedok. Dodatno je svjedok iskazao kako je pregledu plovila tužitelja bio nazočan i S. Ž., predstavnik K. S. d.o.o., o lokaciji predmetnog plovila svjedok je naveo da se brod nalazio u servisnoj zoni (budući da se na istom prostoru nalazio i travel lift, pa je svjedok zaključio da se radi o servisnoj zoni na kojoj se nalaze plovila na kojima je potrebno obaviti servis), - svjedok J. P., zaposlenik društva tuženika 2. je u svom iskazu potvrdio kako je pregledao predmetno plovilo u tri navrata te kako je u trećem pregledu sudjelovao i vlasnik plovila A. te F. F. ispred C.-a i S. Ž., direktor K. S. d.o.o. i to vizualni pregled oštećenja plovila A. kojom prigodom je utvrđeno o kojim oštećenjima se radi, s tim što je naveo da je bio oštećen i jarbol i to puknuće otprilike ¼ od vrha jarbola te da se jedro nije nalazilo na plovilu navodeći kako je o svojim izvidima sačinio pisano izvješće i predao ga tuženiku 2. Isti svjedok je o mjestu gdje je obavljen pregled i izvid štete istakao kako se radi o servisnom prostoru,
- svjedok D. T., koji je bio direktor tuženika 1. u vrijeme štetnog događaja, u svom iskazu je potvrdio kako je naknadno pristupio mjestu gdje se dogodio štetni događaj te da je vidio da se plovilo A. srušilo, odnosno bilo naslonjeno na drugi brod, koji brod je bio naslonjen na viljuškar u vlasništvu tuženika 1. i u zakupu društva K. S. d.o.o., kao i da se radilo o servisnoj zoni koju pokriva društvo K. S. d.o.o. Svjedok je iskazao da dolaskom na lice mjesta je uočio da jedra nisu bila dobro pospremljena u lazy jack, ali da bi inače ista trebala biti skinuta sa jedrilice te da je vidio kako je jarbol bio polomljen pri vrhu, da bimini nije bio dobro zatvoren, a što je po njegovom mišljenju sve moglo prouzročiti pad broda A. uslijed jakog juga. Budući da je taj svjedok ispred tuženika 1. zaključio Ugovor o vezu sa tužiteljem 2. za predmetno plovilo te da je bio direktor tuženika 1., istakao je da mu je bilo poznato da su vlasnici plovila naručili radove od društva K. S. d.o.o. te da je predmetno plovilo prethodno bilo na suhom vezu izvan servisne zone i odvučeno je u servisnu zonu radi obavljanja naručenih radova te da se u servisnoj zoni dogodio štetni događaj,
- svjedok S. Ž. je u svom iskazu naveo da su društvo M. K. d.o.o. i K. S. d.o.o. povezana društva kapitala, a u vezi s obavljanjem djelatnosti K. S. je imao ugovor s M. K. d.o.o. u pogledu obavljanja radova servisiranja brodova te dizanja i spuštanja brodova u more i premještanja brodova, da je to društvo radove obavljalo u posebnom prostoru M. K. – servisna zona (3 do 4 tisuće m2 otvorenog ili vanjskog prostora te 570 m2 radione). Isti svjedok je istakao kako je sa vlasnikom broda A. i to starijim gospodinom L. imao usmeni dogovor u vezi popravka, odnosno proljetnog servisa broda A. koji usmeni dogovor je potvrđen i razmjenom e-maila između K. S. d.o.o. i tužitelja 2. Svjedok je naveo kako je o štetnom događaju obavijestio svoje osiguranje i to C. O. d.d. koje osiguranje je i osiguranje tuženika 1., te je dodatno istakao kako je to društvo vršilo popravak i nastale štete, nakon štetnog događaja te da je za radove i ugrađeni materijal to društvo ispostavilo račune vlasniku plovila, a da vlasnik plovila nije u cijelosti društvu K. S. d.o.o. platio ugrađene dijelove i obavljene radove na ime zamijenjenog jarbola u iznosu od 188.000,00 kn, kao razlog neplaćanja da je vlasnik plovila naveo, da mu njegovo osiguravajuće društvo nije priznalo zamjenu jarbola kao štetu iz osiguranog slučaja. Isto tako je istakao, da kada je vlasnik plovila napustio plovilo, da se ono nalazilo na vezu u moru, koje plovilo je društvo K. S. po nalogu M. K. izvadilo iz mora i stavilo ga na suhi vez zbog obavljanja ugovorenih servisnih radova koji su bili u tijeku i koje je obavljao K. S. d.o.o.,
- svjedok I. G., lučki kapetan, potvrdio je kako je obaviješten o predmetnom štetnom događaju te kako je imao saznanja da je na predmetnom plovilu ostala uključena kaljužna pumpa i da je tom plovilu Z. L., koji je radio za M. C., iskopčao struju kako bi spriječio nastanak veće štete, a da se predmetno plovilo nalazilo na prostoru M. K. na kojem svoju djelatnost obavlja K. S. d.o.o. Svjedok je istakao kako u vezi sa štetnim događajem nije pisao nikakva izvješća iako je odgovoran za područje pod koncesijom koju obavlja M. K. i to kao kapetan luke, a sve iz razloga što ga je zastupnik po zakonu društva K. S. d.o.o., S. Ž., obavijestio kako su o štetnom događaju obaviješteni procjenitelji koji će pristupiti procjeni štete te je potvrdio da se servisna zona ubraja u koncesijsko i lučko područje,
- da je društvo K. S. d.o.o. u vrijeme štetnog događaja obavljalo radove proljetnog servisa na jedrilici tužitelja 1. i 2.,
- u pisanom vještačenju sudski vještak S. B., sukladno nalogu suda da iznese mišljenje o okolnostima nastanka štetnog događaja te da odredi visinu štete na plovilu tužitelja, istakao je da je svoje vještvo sačinio sukladno dokumentaciji iz spisa te izvedenih dokaza u postupku te se složio sa izvješćem J. P. da su pad plovila uzrokovale atmosferske prilike i položaj plovila na smjer vjetra, kao da je i stanje kolijevke u koju je bilo položeno plovilo moglo doprinijeti padu s obzirom na koroziju i modifikacije, odnosno da kolijevka zbog toga nije mogla podnijeti naprezanja izazvana olujnim vjetrom i dodatnim opterećenjima. Sudski vještak se složio sa uzrokom štete koje je naveo vještak F. navodeći kako mu u svjedočenju nisu postavljana pitanja o uzroku pada plovila, ali da podupire njegovo očitovanje kako je cijeli kopneni dio marine servisna baza, obzirom da se radovi na plovilima obavljaju na mjestima gdje je plovilo izvađeno, a isto tako da se obavljaju i na plovilima koja su na morskom vezu. Vještak je istakao kako je K. S. plovila koja su mu povjerena na servisiranje dovozio bliže svojoj radionici koju je imao u zakupu, dok vještak ističe da K. S. prema ugovoru nije imao u potkoncesiju otvoreni dio marine, već samo radionice koje su zatvorenog tipa te da je predmetna plovila premještena sa mjesta gdje je provela veći dio zime, tri tjedna prije nezgode i to u servisnu zonu. Vještak se složio s navodima svjedoka T., vezano o njegovoj opasci kako jedra nisu bila pospremljena u lazy jack te da bi ista trebala biti skinuta s jedrilice i o ulozi biminija (vjetrobrana), koji nije bio dobro zatvoren, što je sve moglo prouzročiti pad uslijed refula juga. U odnosu na navode svjedoka Ž., iste je vještak samo naveo kao pripomoć u utvrđenju pada jedrilice uz opasku da se uglavnom slaže s navodima svjedoka Ž. da bi zaključio svoje mišljenje kako je južni olujni vjetar oborio jedrilicu sa kolijevke i uzrokovao štetu na plovilu, a kao otežavajuća okolnost je da sa broda nisu skinuti glavno jedro i vjetrobran koji su povećali opterećenje uzrokovano udarima vjetra na kolijevku i upore, a da se u spisu nalaze slike kolijevke sadržane u izvještaju vještaka P. i da su iste na sebi imale koroziju te kako su se za fiksiranje visine upora umjesto originalnih klinova koristili vijci, kao i da su prema priloženoj slici vještaka P., cijevi upora produžavane zavarivanjem, čime je poremećena njihova početna konstrukcija, iz čega proizlazi da je stanje kolijevke bilo takvo da nije moglo izdržati opterećenje olujnog vjetra na trup i jarbol sa oputom, kao i dodatno opterećenje uzrokovano udarima vjetra na lazy bag, što da je rezultiralo padom plovila, a tom padu da je pridonijelo i zadržavanje jedara i vjetrobrana na plovilu iako je trebalo skinuti glavno jedro. Vještak je izračunao visinu štete na jedrilici A. pa je tako procijenio oštećenja trupa, interijera, jarbola, opute i jedrilje (koje sveukupno zbrojeno daje iznos od 490.820,26 kn) te je naveo da smatra kako je potrebno za sanaciju štete na plovilu, priznati iznos od 513.871,69 kn sa uključenim PDV-om, dok da ostali trošak u iznosu od 70.509,81 kn sa PDV-om nije potkrijepljen računima vanjskih servisa, niti je detaljno pojašnjen.
Nakon pisanog vještačenja i procjene sudskog vještaka o visini štete koja je izražena u valuti kuna, tužitelji koji su potraživali naknadu štete i regresnu isplatu u valuti eura, nisu uskladili svoje traženje sukladno izračunu visine štete.
Iako su tuženici 1. i 2. prigovorili provedenom vještačenju, koji prigovori nisu otklonjeni niti usmenim vještačenjem tog vještaka, a tuženik 2. je predlagao provođenje vještačenja po drugom sudskom vještaku pomorske struke, sud taj prijedlog nije prihvatio iz razloga navedenih u nastavku ove odluke.
8. Budući se radi o osobama tužiteljima 1., 2. i 3., čiji je domicil u Republici Francuskoj, dok su tuženici 1. i 2. pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, radi se o sporu s međunarodnim elementom.
Tužitelji 1. i 2. su sa tuženikom 1. bili u ugovornom odnosu temeljem ugovora o vezu, pa kako se radi o plovidbenom sporu, mjesno nadležan je ovaj sud sukladno članku 7. Zakona o područjima i sjedištima sudova, prema kojoj odredbi ovaj sud je nadležan za rješavanje sporova na koje se primjenjuje plovidbeno pravo za područje Trgovačkog suda u Zadru i njegove Stalne službe u Šibeniku. Ugovorom o vezu stranke nisu ugovorile mjerodavno pravo u slučaju spora.
Uredbom Rim I unutar Europske unije je propisana relevantnost propisa za utvrđivanje zakona koji se primjenjuju na ugovorne obveze – Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća u članku 4. stavak 1.(b) propisuje da u mjeri u kojoj ugovorne stranke nisu odabrale mjerodavno pravo, ugovor o pružanju usluga podliježe pravu države u kojoj pružatelj usluga ima uobičajeno boravište.
Kako je pružatelj usluge veza bio tuženik 1., pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj to je mjerodavno ugovorno pravo, pravo Republike Hrvatske.
Uredbom Rim II unutar Europske unije je propisano pravo koje se primjenjuju na izvanugovorne obveze – Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća te je tako u članku 2. stavak 1., između ostalog propisano, da u smislu te Uredbe, šteta obuhvaća svaku posljedicu nastalu iz protupravnog postupanja, a članak 4. stavak 1. propisuje da pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja je pravo one države u kojoj šteta nastane, bez obzira na to u kojoj državi je nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na državu u kojoj nastanu posredne posljedice tog događaja, dok je odredbom članka 18. predviđena neposredna izravna tužba protiv osiguravatelja odgovorne osobe, a člankom 19. je propisana subrogacija na način da ako vjerovnik ima izvanugovornu tražbinu prema dužniku, a treća osoba ima obvezu namiriti vjerovnika ili je ispunjenjem te obveze namirila vjerovnika, pravo kojim se uređuje obveza treće osobe izvršavanja obveze prema vjerovniku propisuje u kojoj mjeri treća osoba ima pravo ostvarivati prava naspram dužnika, a koja je vjerovnik ostvarivao u odnosu na dužnika u skladu s pravom koje se primjenjuje na njihov odnos.
9. Sukladno naprijed navedenom, na konkretan odnos naknade štete mjerodavno pravo je Republike Hrvatske i to odredbe Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15dalje PZ) i odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje ZOO-a).
10. Uvidom u predmetni Ugovor o vezu utvrđeno je da se tuženik 1. obvezao (člankom 3.) vezivati brod i redovito pregledavati vlasnikovu užad, prazniti višak vode koja se nakuplja na palubi plovila u slučaju kiše, prekriti brod s vlasnikovom ceradom, osigurati parkirališno mjesto za vlasnikovo auto te osigurati sve ostale usluge u skladu s tadašnjim cjenikom M. K. Troškovi najma sidrišta za ugovoreno razdoblje od 18. rujna 2015. do 18. rujna 2016. za ukupno 12 mjeseci (članak 2. Ugovora) stranke su ugovorile u iznosu od 9.808,00 Eur. Člankom 9. tog Ugovora tuženik 1. se obvezao naknaditi vlasniku štetu nastalu tijekom čuvanja plovila za koju je tuženik 1. pravno odgovoran i to od trenutka kad je vlasnik predao plovilo tuženiku 1., što se podrazumijeva vrijeme kad su popis inventara, aplikacije za navigaciju i ključevi za otvaranje i paljenje predani Marini, ali i usprkos tome hoće li vlasnik ili osobe ovlaštene od istoga ostati kod broda u području marine K. ili otploviti, sva odgovornost M. K. za bilo kakvu štetu prestaje kad je plovilo predano vlasniku ili osobama ovlaštenim od istog...
Na Ugovor o vezu primjenjuju se i odredbe Ugovora o ostavi te je tako člankom 725. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO-a) propisano da se ugovorom o ostavi obvezuje ostavoprimac primiti stvar od ostavodavca da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio. Ostavoprimac prema odredbi članka 728. ZOO-a ne može bez pristanka ostavodavca ili bez nužde predati povjerenu mu stvar drugome na čuvanje, inače odgovara i za njezinu slučajnu propast i oštećenje.
Dakle, tuženik 1. kao ostavoprimac nije mogao bez pristanka tužitelja 1. i 2. kao ostavodavaca povjereno mu plovilo na čuvanje premjestiti, odnosno dati nalog za premještanje i servisiranje. Tuženik 1. je predao predmetno plovilo trećoj osobi K. S. d.o.o. po nalogu tužitelja radi obavljanja servisa na jedrilici, kojeg servisiranja se prihvatilo to društvo i koje društvo je prihvatilo jedrilicu. Nesporno je utvrđeno da se šteta dogodila u prostoru M. K., koju koristi K. S. d.o.o. kao posebna pravna osoba kojoj je povjereno obavljanje servisa na plovilu tužitelja 1. i 2. K. S. d.o.o., kao treća osoba, bila je dužna brinuti se o plovilu tužitelja 1. i 2. s povećanom pažnjom po pravilima struke (pažnjom dobrog stručnjaka) sukladno članku 10. ZOO-a.
Pretpostavke odgovornosti za štetu su: postojanje osobe odgovorne za štetu (štetnik), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Sve navedene pretpostavke odgovornosti za štetu moraju biti kumulativno ispunjene da bi bio osnovan tužbeni zahtjev za naknadom štete protiv tuženika kao štetnika.
Tužitelji u odnosu na tuženika 1. nisu dokazali sve pretpostavke da bi tuženik 1. bio odgovoran za štetu koja je nesporno nastala tužiteljima 1. i 2. u štetnom događaju te tužitelju 3. kao osiguratelju plovila, pa kako nije utvrđena odgovornost tuženika 1. to nema niti odgovornosti njegovog osiguratelja radi čega je odbijen zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I izreke presude.
11. Odluka o trošku ovog postupka temelji se na odredbama članka 154. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje OT) a sve sukladno zahtjevu tuženika 1. i tuženika 2. za naknadu troškova postupka te utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 561.246,52 kn. 12. Tako je tuženiku 1. kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka uračunat trošak sastava odgovora na tužbu od 22.11.2017. i obrazloženih podnesaka od 07.05.2019., od 19.11.2019., od 28.04.2021., od 19.05.2021. i od 11.10.2021., svaki po 5.620,00 kn ili ukupno iznos od 33.720,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 09.10.2020., kao ostali podnesak – 500,00 kn (Tbr. 8/3 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo ili su se izvodili dokazi i to od 24.04.2019., od 03.06.2019., od 11.09.2019., od 06.11.2019. od 08.07.2020., od 19.10.2020., od 10.03.2021., od 06.10.2021. i od 29.11.2021., za svako 5.620,00 kn – ukupno iznos od 50.580,00 kn (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno iznos od 84.800,00 kn, kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 21.200,00 kn ili sveukupno iznos od 106.000,00 kn.
Sud tuženiku 1. u trošak postupka nije odmjerio zatraženi trošak za pristup ročištu od 05.02.2020., koje je odgođeno zbog vremenskih neprilika i istom nisu stranke pristupile, a zatražen je ponovno trošak za sastav podneska od 19.11.2019. iako mu je odmjeren trošak kao obrazložen trošak, a podnesak od 29.11.2021. nije priložen spisu, kao i trošak za objavu presude jer tuženik 1. nije pristupio ročištu za objavu presude te je više traženi trošak od naprijed odmjerenog troška, sve u iznosu od 28.100,00 kn valjalo tuženiku 1. odbiti.
Slijedom navedenog, riješeno je kao u točki II izreke ove presude.
13. Tuženiku 2. kojeg zastupa odvjetnik kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka uračunat je sastava podnesaka od 04.03.2020., od 14.10.2021. i od 15.11.2021., svaki po 500,00 kn – ukupno iznos od 1.500,00 kn (Tbr. 8/3 OT, podnesci koji se ubrajaju u skupinu ostalih podnesaka), za sastav obrazloženih podnesaka od 22.07.2020., od 08.06.2021. i od 21.10.2021., svaki po 5.620,00 kn – ukupno iznos od 16.860,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima od 8.7.2020., od 19.10.2020., od 10.03.2021., od 06.10.2021. i od 29.11.2021., svako po 5.620,00 kn – ukupno iznos od 28.100,00 kn (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno iznos od 46.460,00 kn uz PDV od 25% u iznosu od 11.615,00 kn (Tbr. 42. OT) ili ukupno iznos od 58.075,00 kn. Sud tuženiku 2. u trošak postupka nije odmjerio zatraženi trošak za sastav podneska od 29.05.2020. jer je istim dostavio punomoć za zastupanje koju je trebao dostaviti uz podnesak od 04.03.2020. za koji podnesak mu je odmjeren trošak te za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn jer tuženik nije pristupio ročištu za objavu presude, kao i za sudsku pristojbu odgovora na tužbu jer tuženik 2. nije pozvan za plaćanje sudske pristojbe te za više traženi trošak od naprijed odmjerenog troška, sve u iznosu od 12.650,00 kn te je u tom dijelu valjalo zahtjev tuženika 2. za naknadom parničnog troška odbiti.
Slijedom navedenog, riješeno je kao u točki III izreke ove presude.
U Splitu 22. srpnja 2022.
Sudac
Nevenka Marunica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
- tužiteljima 1.-3. po punomoćniku, uz rješenje za sudsku prist. za presudu
- tuženiku 1. po punomoćniku
- tuženiku 2. po punomoćniku
- u spis
