Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3, Bjelovar
Poslovni broj: 11: P Ob-44/2022-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Mirjani Tišljar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. P. iz P., OIB ..., zastupane po punomoćniku H. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika G. I. iz P., OIB ..., zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., radi spora o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlljt. L. I., OIB ..., zastupanog po posebnom skrbniku D. V. iz C. za posebno skrbništvo, D. jedicine O., nakon održane i zaključene glavne rasprave 8. srpnja 2022., u nazočnosti tužiteljice i tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a), 22. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. tako da sada glasi:
1. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tužiteljice R. P. iz P., OIB ... i tuženika G. I. iz P., OIB ... od 26. siječnja 2018. stavlja se izvan snage.
2. Zajedničko maloljetno dijete stranka, mlljt. L. I., rođen ..., OIB ..., stanovat će sa tužiteljicom R. P. u P.
3. Roditeljsku skrb će tužiteljica i tuženik izvršavati zajednički i sporazumno. 4. Osobni odnosi zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka, mlljt. L. I., sa tužiteljicom i tuženikom, određuju se tako da će mlljt. L. provoditi kod tužiteljice od ponedjeljka od 16,00 sati do petka do 15,00 sati, kod tuženika od petka od 15,00 sati do ponedjeljka do 16,00 sati, te pola školskih praznika neprekidno kod svakog od roditelja.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv tuženika 8. listopada 2020. podnijela tužbu radi spora o roditeljskoj skrbi. U tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. razveden brak stranaka sklopljen 30. listopada 2010. u P., te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 26. siječnja 2018. temeljem kojeg je zajedničko maloljetno dijete stranaka, mlljt. L.
I., rođen ..., povjeren na skrb tuženiku, osobni odnosi tužiteljice sa djetetom stranaka određeni su na dva vikenda u mjesecu (1. i 3.), polovinu školskih praznika i izvan navedenih termina "kada to dijete bude željelo" te se tužiteljica obvezala doprinositi za uzdržavanje djeteta iznos od 2.650,00 kn mjesečno do 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Unatoč Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ostvarivanje osobnih odnosa tužiteljice sa djetetom u praksi se odvijalo bitno drukčije. Naime, ona je sve do nedavno živjela i radila u S. N. tako da je 15 dana radila u S. N., a 15 dana je boravila u R. H. u P. i svo vrijeme dok je bila u P. dijete je boravilo sa njom u kući koja je vlasništvo njene majke. Tužiteljica se nedavno vratila sa rada u inozemstvu i namjerava trajno ostati u P., a od njezinog povratka dijete uglavnom boravi u njenom kućanstvu. S obzirom na navedeno ispunjene su sve zakonske pretpostavke za izmjenu odluke o skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa roditelja koji ne živi s djetetom i plaćanju uzdržavanja. U tužbi tužiteljica predlaže da se izmijeni toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. tako da se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 26. siječnja 2018. stavi izvan snage, da se zajedničko maloljetno dijete stranaka, mlljt. L. I., povjeri na skrb tužiteljici s kojom će živjeti u njezinom kućanstvu na adresi P., da će stranke preostale sadržaje roditeljske skrbi ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno, da se kontakti tuženika sa djetetom odvijaju svake srijede od 15,00 do 20,00 sati na način da tuženik dolazi po dijete u kućanstvo majke i do isteka vremena ga vraća te svaki drugi vikend od subote u 12,00 sati do nedjelje do 19,00 sati, da se osobni odnosi stranaka sa djetetom tijekom blagdana (U., B. i N. G.) odvijaju naizmjence na način da dijete jedan dan boravi kod oca, drugi dan kod majke i obrnuto, da tijekom zimskih školskih praznika dijete boravi kod tuženika neprekidno 7 dana, a tijekom ljetnih školskih praznika 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 17 - 19) ističe da je tijekom 2017. radio u S. N., da je tužiteljici za uzdržavanje djeteta slao 500 eura mjesečno, da ga je u to vrijeme tužiteljica često pozivala govoreći da nju i dijete majka tjera iz kuće i da će dijete ostaviti njegovim roditeljima, da su to bili razlozi zbog kojih se odlučio vratiti u R. H., da su plan o zajedničkoj skrbi djeteta sami sastavili, da je tužiteljici prepustio odluku u odnosu na iznos koji će davati za uzdržavanje djeteta, da je u to vrijeme bio nezaposlen, da je tužiteljica u vrijeme dok je bila s djetetom u R. H. nerijetko napuštala državu kada bi joj poslao novce, a dijete ostavljala njegovim roditeljima na čuvanje, da je njihovo mlljt. dijete dijete s posebnim potrebama (s dijagnozom poremećaja u spektru autizma), da je dijete kod logopeda, defektologa, gotovo isključivo vodio on, da je u vrijeme kada je dijete kretalo u vrtić cijelu godinu putovao s njim u C. R. S. u D., da ga je u vrijeme kada je kretao u vrtić i školu vodio na privikavanje, da je dvije školske godine plaćao sve školske potrepštine, preglede, vježbe i snosio troškove vožnje, da je uz njegovu inicijativu dijete ostvarilo pravo da uz individualni pristup uz pomoć asistenta pohađa školu po redovnom programu, da je tužiteljica redovito plaćala uzdržavanje za dijete u visini od 300 eura do šestog mjeseca 2018., a nakon toga sve manje, da je u 2019. i 2020. mjesečne iznose uzdržavanja uplatila pet puta, da je u C. za socijalnu skrb predlagao smanjenje uzdržavanja, ali da tužiteljicu taj prijedlog nije zanimao, da se tužiteljica vratila iz S. N. zbog osobnih razloga, a ne isključivo djeteta, da je u osamostaljivanju mlljt. djeteta veliku ulogu odigrala i njegova supruga (oblačenje, hranjenje, tuširanje), da je dijete odlično prihvatilo mlađeg brata A., da je nakon povratka tužiteljice iz N. tužiteljica počela odbijati predavati mlljt. dijete zbog čega je više puta odlazio u C. za socijalnu skrb, da je nakon povratka tužiteljice iz S. N. dijete provodilo s tužiteljicom vikende, odnosno od petka poslije škole do nedjelje navečer, a kod njega bilo tijekom tjedna kada je moralo učiti, pisati zadaću te zbog navedenih obveza jedva čekalo da ide k majci, da je nakon prijedloga defektologa N. Š. iz P. da se i majka uključi u obrazovni program djeteta dogovorio s tužiteljicom da dijete kod nje boravi ponedjeljkom, utorkom i srijedom, a preostale dane s njim - ocem, da tužiteljica nikada nije poštivala dogovor, da dijete kada je s njim i njegovom obitelji ne spomene majku po nekoliko dana, a kada dođe vrijeme da ide k majci, ponekad odbija ići, da u vezi toga razgovora s djetetom i objasni da će mama zbog toga biti tužna, da za tužiteljicu nije prihvatljivo jer smatra da nije dobro za dijete da dijete živi s njegovom suprugom koju poznaje tri i pol godine, ali da je prihvatljivo da dijete živi s novim partnerom tužiteljice kojeg poznaje nekoliko mjeseci, da smatra da je autoritet roditelja bitan u odgoju djeteta, da djetetu ne popušta onoliko koliko to čini majka koja nema autoritet nad djetetom, da je kod poslodavca pokrenuo postupak kako bi radio pola radnog vremena, a sve u cilju da može brinuti o djetetu, voziti ga na vježbe, preglede, raditi zadaće, da je organizirao za dijete prijevoz u školu, da nije pokretao sudske postupke ovrhe radi predaje djeteta dok se ne riješi predmetni postupak kako dijete ne bi proživjelo dodatne traume, da tužiteljica kada joj nešto ne odgovara koristi riječi koje nisu prikladne i naziva ga pogrdnim imenima. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.
3. Na glavnoj raspravi održanoj 8. srpnja 2022. (list 176 i 177) tužiteljica i tuženik su suglasno naveli i predložili da sukladno njihovom postignutom dogovoru i sporazumu, a u interesu zajedničkog maloljetnog djeteta, mlljt. L. I., sud donese odluku tako da glasi:
"Mijenja se toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. tako da sada glasi:
1. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tužiteljice R. P. iz P. U. B. 9, OIB ... i tuženika G. I. iz P., OIB ... od 26. siječnja 2018. stavlja se izvan snage.
2. Zajedničko maloljetno dijete stranka, mlljt. L. I., rođen ..., OIB ..., stanovat će sa tužiteljicom R. P. u P.
3. Roditeljsku skrb će tužiteljica i tuženik izvršavati zajednički i sporazumno. 4. Osobni odnosi zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka, mlljt. L. I., sa tužiteljicom i tuženikom, određuju se tako da će mlljt. L. provoditi kod tužiteljice od ponedjeljka od 16,00 sati do petka do 15,00 sati, kod tuženika od petka od 15,00 sati do ponedjeljka do 16,00 sati, te pola školskih praznika neprekidno kod svakog od roditelja."
3.1. Nadalje, su tužiteljica i tuženik suglasno naveli na istoj raspravi da su sporazumni da nijedan od roditelja ne doprinosi za uzdržavanje djeteta iz razloga što njihovo zajedničko dijete jednako vrijeme provodi sa svakim od roditelja, te troškove za njegovo uzdržavanje snosi svaki od roditelja dok je dijete kod njega s time da tuženik vozi dijete na vježbe u D. 2 do 3 puta tjedno, P. 1 do 2 puta mjesečno i S. B. 1 mjesečno, a po potrebi i na liječničke preglede u Z. i snosi te troškove putovanja i ostalog što se uz to veže, a tužiteljica snosi troškove koji se odnose na školski pribor i opremu za školu, odjeću i obuću snose stranke jednako odnosno kupuju djetetu odjeću i obuću koja mu je potrebna, a kod kupovanja većih i vrednijih stvari koje su potrebne djetetu međusobno se dogovaraju i snose troškove na pola.
3.2. Tužiteljica i tuženik predlažu da sud donese odluku temeljem njihovog sporazuma iznijetog na glavnoj raspravi održanoj 8. srpnja 2022.
4. Rješenjem C. za socijalnu skrb P. od 23. listopada 2020. (list 14 i 15) mlljt. L. I. imenovan je poseban skrbnik u osobi D. V. iz C. za posebno skrbništvo Z., D. jedinica O., radi zaštite prava i interesa djeteta u ovom postupku, koja je u podnesku od 13. studenog 2020. (list 34 i 35) predložila da stranke postignu dogovor koji bi bio u najboljem interesu djeteta.
5. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica, sud je izveo dokaze uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici Pp J-402/20, izvješće o provedenom obveznom savjetovanju C. za socijalnu skrb P. od 20. svibnja 2020. (list 4 - 6), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. (list 7), Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 26. siječnja 2018. (list 8 – 12), podatke C. za socijalnu skrb P. od 6. studenog 2020. (list 21 - 24), mišljenje C. za socijalnu skrb P. od 22. siječnja 2021. (list 34), potvrdu O. škole braće R. P. od 14. siječnja 2021. (list 40), podatke U. osoba s intelektualnim poteškoćama i njihovih obitelji K. d. D. od 4. ožujka 2021. (list 47), podatke S. bolnice za medicinsku rehabilitaciju T. L. od 4. ožujka 2021. (list 48), medicinsku dokumentaciju (list 63 - 67), ispis razgovora stranaka – prepiske putem mobitela (list 67 - 70), rješenje Županijskog suda u Zadru broj Kžzd-17/2021 od 21. rujna 2021. (list 110 i 111), presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj Pp J- 402/2020-36 od 30. ožujka 2021. (list 134 – 138) i izvješće C. za socijalnu skrb P. od 7. ožujka 2022. (list 158 - 161),
5.1. Izveden je dokaz saslušanjem psihologa C. za socijalnu skrb P. R.P. (list 85), psihologa C. za socijalnu skrb P. K. S. B. (list 102) i djelatnika C. za socijalnu skrb P.
B. A. (list 107 i 108).
5.2. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 59, 60 i 175) i tuženika (list 60 – 62, 175 i 176).
6. Izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a u svezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15 i 98/19).
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi izmjene toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. na način da se P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su stranke potpisale 26. siječnja 2018., stavlja izvan snage, s time da se zajedničko maloljetno dijete stranaka, mlljt. L.
I., rođen 6. prosinca 2010., povjerava na skrb tužiteljici kao majci s kojom će stanovati, a ostale sadržaje roditeljske skrbi da će stranke ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno te zahtjev za određivanje kontakata tuženika kao oca sa maloljetnim djetetom.
8. Među strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. razveden brak stranaka (toč. I. rješenja), da je istim rješenjem odobren P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 26. siječnja 2018. koji je sastavni dio rješenja (toč. II. izreke), te da je prema P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi određeno da zajedničko maloljetno dijete stranaka, mlljt. L.I., rođen ..., stanuje sa tuženikom kao ocem, da sa tužiteljicom kao majkom provodi prvi i treći vikend u mjesecu, polovicu školskih praznika, te osim navedenih termina i "kada to dijete bude željelo" i da će tužiteljica doprinositi za uzdržavanje djeteta iznosom od 2.625,00 kn (350 eura) mjesečno, a to proizlazi i iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. (list 7 - 12).
9. U ovom postupku sporno je egzistiraju li uvjeti radi izmjene P. o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojeg su stranke zaključile 26. siječnja 2018. (koji je odobren rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018.) u smislu odredbe članka 409. st. 1. Obiteljskog zakona.
10. Na glavnoj raspravi održanoj 8. srpnja 2022. (list 176 i 177) tužiteljica i tuženik su suglasno naveli i predložili da sukladno njihovom postignutom dogovoru i sporazumu, a u interesu zajedničkog maloljetnog djeteta, mlljt. L. I., sud donese odluku tako da glasi:
"Mijenja se toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. tako da sada glasi:
1. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tužiteljice R. P. iz P., OIB ... i tuženika G. I. iz P., OIB ... od 26. siječnja 2018. stavlja se izvan snage.
2. Zajedničko maloljetno dijete stranka, mlljt. L. I., rođen ..., OIB ..., stanovat će sa tužiteljicom R. P. u P.
3. Roditeljsku skrb će tužiteljica i tuženik izvršavati zajednički i sporazumno. 4. Osobni odnosi zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka, mlljt. L. I., sa tužiteljicom i tuženikom, određuju se tako da će mlljt. L. provoditi kod tužiteljice od ponedjeljka od 16,00 sati do petka do 15,00 sati, kod tuženika od petka od 15,00 sati do ponedjeljka do 16,00 sati, te pola školskih praznika neprekidno kod svakog od roditelja."
10.1. Iz iskaza tužiteljice i tuženika (list 175 i 176) proizlazi da njihovo zajedničko maloljetno dijete, mlljt. L., u dogovoru stranaka jednako provodi vrijeme sa svakim od roditelja, međusobno se dogovaraju oko toga, a u svakom slučaju uvažavaju i želje mlljt. L. te tako imaju međusobni dogovor da mlljt. L. provodi kod tužiteljice od ponedjeljka od 16,00 sati do petka do 15,00 sati, a kod tuženika od petka od 15,00 sati do ponedjeljka do 16,00 sati, pola školskih praznika kod svakog od roditelja neprekidno, ali i mimo toga oko toga postižu dogovor.
10.2. Ističe se da su roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svog djeteta sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona koji propisuje da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djetetu i njegovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6. Obiteljskog zakona).
10.3. Odredbom čl. 91. O. zakona propisano je da roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima (st. 1.). Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb (st. 2.). Roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću (st. 3.)
10.4. Odredbom čl. 96. Obiteljskog zakona propisano je djetetovo mjesto stanovanja jest prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja (st. 1.). Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja (st. 2.).
10.5. Odredbom čl. 104. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb (st. 1.). Kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. ovoga Zakona (st. 2.). Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (st. 3.).
10.6. Odredbom čl. 420. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta (st. 1.).
10.7. Sud je prihvatio postignuti sporazum stranka o sadržajima roditeljske skrbi iz razloga što su roditelji u konačnici oni koji bi trebali potrebe djeteta staviti ispred svojih i oni bi trebali znati što je najbolje za njihovo dijete, te sukladno postignutom sporazumu stranaka odlučeno je da se mijenja toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-37/18-2 od 7. veljače 2018. tako da se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tužiteljice i tuženika od 26. siječnja 2018. stavlja izvan snage, da će zajedničko maloljetno dijete stranka, mlljt. L. I., stanovat sa tužiteljicom, da će roditeljsku skrb tužiteljica i tuženik izvršavati zajednički i sporazumno, a osobni odnosi zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka, mlljt. L. I., sa tužiteljicom i tuženikom, određuju se tako da će mlljt. L. provoditi kod tužiteljice od ponedjeljka od 16,00 sati do petka do 15,00 sati, kod tuženika od petka od 15,00 sati do ponedjeljka do 16,00 sati, te pola školskih praznika neprekidno kod svakog od roditelja.
11. Na temelju svega navedenog i uz primjenu citiranih odredbi čl. 6., čl. 91., čl. 96. st. 1. i 2., čl. 104. st. 1., 2. i 3. i čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona, valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke presude.
12. Odredbom čl. 310. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 1.). Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 2.). Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima (st. 3.).
12.1. Iz suglasnih iskaza tužiteljice (list 175) i tuženika (list 175 i 176) proizlazi da mlljt. L. ima 11 godina i završio je 4. razred osnovne škole. Njegovi troškovi za uzdržavanjem odnose se na uobičajene troškove kao što su troškovi za odjeću, obuću, prehranu, higijenske potrepštine, troškove vezane uz školu i slično potrebno djeci njegove dobi, a tu su još i troškovi putovanja na preglede i vježbe kod logopeda u P., S. B., D. i Z.. Tužiteljica i tuženik se nisu mogli izjasniti koliko je mjesečno ukupno potrebno da bi bili podmireni svi troškovi za uzdržavanjem mlljt. L.
12.2. Iz iskaza tužiteljice (list 175) proizlazi da zajedno sa izvanbračnim partnerom V. M., njihovom zajedničkom kćerkom K. P. M., rođenom 5. veljače 2021. i zajedničkim maloljetnim djetetom stranaka, mlljt. L. I., živi u stanu koji je vlasništvo tužiteljičinog izvanbračnog partnera. Tužiteljica i njen izvanbračni partner grade zajedničku kuću u P. na zemljištu na kojem su suvlasnici na jednake dijelove. Drugih nekretnina nemaju. Do 5. veljače 2022. tužiteljica je bila na porodiljnom dopustu, nakon toga se nije zaposlila i ne prijavljuje se na Z. za zapošljavanje, ali ima namjeru raditi u tvrtci V. ing, vlasništvo njenog izvanbračnog partnera, koja je u osnivanju, bavi se projektiranjem i ima sjedište u L.. Tužiteljičin izvanbračni partner je zaposlen u M. iz I. G. i ima plaću u visini od oko 15.000,00 kn mjesečno. Tužiteljica nema svojih prihoda, a uzdržavaju se od prihoda njenog izvanbračnog partnera. Tužiteljica je zdrava i radno sposobna i osim mlljt. L. i mlljt. K. nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba.
12.3. Iz iskaza tuženika (list 175 i 176) proizlazi da zajedno sa svojom suprugom K. I. i njihovim zajedničkim sinom, mlljt. A. I., rođenom 22. kolovoza 2019., te mlljt. L. I., živi u kući njegovih roditelja, ali u odvojenom domaćinstvu koje se nalazi u potkrovlju te kuće. Niti tuženik niti njegova supruga nemaju svojih nekretnina. Tuženik je zaposlen kao vozač u tvrtci A. C. d.d. i plaća mu iznosi između 5.000,00 kn do 6.000,00 kn mjesečno. Tuženikova supruga radi kao odgajateljica u vrtiću i prima plaću oko 5.000,00 kn mjesečno, ona još uvijek studira i putuje radi studija u S. B. 2 do 3 puta tjedno. Tuženik je zdrav i radno sposoban i osim mlljt. A. i mlljt. L. nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba.
12.4. Činjenica je da su tužiteljica i tuženik sporazumno na glavnoj raspravi održanoj 8. srpnja 2022. naveli da su sporazumni da nijedan od roditelja ne doprinosi za uzdržavanje djeteta iz razloga što njihovo zajedničko dijete jednako vrijeme provodi sa svakim od roditelja, te troškove za njegovo uzdržavanje snosi svaki od roditelja dok je dijete kod njega s time da tuženik vozi dijete na vježbe u D. 2 do 3 puta tjedno, P. 1 do 2 puta mjesečno i S. B. 1 mjesečno, a po potrebi i na liječničke preglede u Z. i snosi te troškove putovanja i ostalog što se uz to veže, a tužiteljica snosi troškove koji se odnose na školski pribor i opremu za školu, odjeću i obuću snose stranke jednako odnosno kupuju djetetu odjeću i obuću koja mu je potrebna, a kod kupovanja većih i vrednijih stvari koje su potrebne djetetu međusobno se dogovaraju i snose troškove na pola.
12.5. Uzimajući u obzir sve prednje navedeno sud ocjenjuje da je u konkretnoj situaciji prihvatljiv ovaj postignuti sporazum stranaka da ni jedan od roditelja ne doprinosi za uzdržavanje zajedničkog djeteta stranaka.
13. S obzirom da ni jedna stranka nije potraživala troškove postupka odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II. izreke presude):
Bjelovar, 22. srpnja 2022.
Sudac
Mirjana Tišljar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude može se uložiti žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave ove presude, tj. od 22. srpnja 2022. Žalba se podnosi pisano u pet primjerka putem ovog suda.
