REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2179/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. B. iz Z., OIB: …, kojega zastupa opunomoćenik G. V., odvjetnik u Z., OIB: …, protiv tuženika Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj Republike Hrvatske, Matičnog odbora za područje društvenih znanosti – polja pedagogije, logopedije, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i kineziologije, Z., OIB: …, radi izbora u znanstveno zvanje, 22. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se odluka Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj Republike Hrvatske, Matičnog odbora za područje društvenih znanosti – polja pedagogije, logopedije, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i kineziologije, KLASA: UP/I-640-03/13-01/1116, URBROJ: 355-06-04/19-0032 od 1. srpnja 2020. i određuje se ponovno provođenje postupka.

II. Nalaže se Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj Republike Hrvatske, Matičnom odboru za područje društvenih znanosti – polja pedagogije, logopedije, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i kineziologije, OIB: … da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od[1] 6.250,00 kuna/829,52 eura.

Obrazloženje

1. Osporenom odlukom tuženika, KLASA: UP/I-640-03/13-01/1116, URBROJ: 355-06- 04/19-0032 od 1. srpnja 2020. tužitelj se ne izabire u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području društvenih znanosti – polje pedagogija. Zahtjev tužitelja se odbija.

2. Tužitelj u tužbi pobija odluku tuženika u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga, a prije svega zbog povrede pravila ZUP-a, krivog tumačenja Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja - članak 1., 2. i 3. točka 5. društvene znanosti stavak 2. i članka 33. točke 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (dalje u tekstu: ZZDVO) te nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje je suprotno s činjenicama utvrđenim u dvije presude Upravnog suda u Zagrebu donesene 2015. i 2020. godine. Ističe kako jesukladno presudi poslovni broj: Usl-367/19 od 7. travnja 2020. tuženik bio dužan ponoviti postupak izbora i imenovanja tužitelja. Provođenje postupka sukladno ZZDVO podrazumijeva imenovanje stručnog povjerenstva u nekoj od organizacija ovlaštenoj za provođenje dijela postupka izbora u pojedino znanstveno zvanje u određenom znanstvenom ili umjetničkom polju ili interdisciplinarnom znanstvenom ili umjetničkom području, kao i u prethodnim postupcima. Kako je ovaj puta tijekom izbora i imenovanja izostalo imenovanje Povjerenstva, smatra upitnim je li postupak utvrđivanja činjenica uopće proveden ili je o napredovanju tužitelja tuženik donio samo paušalnu, formalnu odluku. Dodaje kako je iz sadržaja odluke vidljivo da je ona pisana u obliku komentara na obrazloženja presuda i članke zakona kojima tuženik i dalje obrazlaže i tumači svoje postupanje i pravne procedure, koje su zbog svojih pogrešnih primjena rezultirale s presudama u korist tužitelja.

2.1. Tužitelj navodi kako tuženik u svojoj odluci i dalje negira činjenicu da od početka pokretanja postupka 2013. godine posjeduje cjeloviti A1 rad "Role of the principal in Croatian Education: Manager, Leader or Administrator", premda je posjedovanje rada utvrđeno sudskom presudom iz 2020. godine (str.6.), kao i sudskom presudom iz 2015. godine (str. 2., zadnji odlomak). Pri tome je razvidno da tuženik u oba spora prihvaća elektroničku poruku uredništva časopisa European Journal of Mental Health kao relevantni dokument - dokaz da je rad prihvaćen za objavljivanje, pa je nejasno zašto ga u svojoj odluci sada relativizira. Ističe kako tuženik u svojoj odluci i dalje navodi i obrazlaže da tužitelj prilikom pokretanja postupka 4. ožujka 2013. nije na vrijeme dostavio knjigu "Školski menadžment i liderstvo", premda je Upravni sud u Zagrebu u svojoj presudi iz 2015. i 2020. utvrdio da knjiga postoji, da je publicirana i da je dostavljena povjerenstvu pravovremeno.

2.2. Nadalje ističe kako tuženik unatoč članku 5. t. 3c Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (“Znanstvenim se radom smatra rad u zborniku znanstvenog skupa, ako je objavljen u cjelini") i unatoč članku 5. t. 2 Pravilnika ("Međunarodno priznatim časopisom i publikacijom (a1) smatra se časopis i publikacija s barem jednom od ovih značajki: a) ima međunarodno uredništvo i inozemne recenzente; b) časopis ili publikacija zastupljena je u jednoj od baza podataka ...") u osporenoj odluci i dalje navodi i obrazlaže da rad „The Theoretical Role of the Principal and its Realization in the Croatian Educational System“ nije A1 rad, premda je rad bio predmet presude iz 2015. i 2020. godine te je sud utvrdio da je tuženik pogrešno tumačio Pravilnik, čime je rad svrstao u nižu kategoriju A2, umjesto u višu A1 i time oštetio tužitelja. Predlaže poništiti osporenu odluku i naložiti tuženiku da poštuje zakon i u roku 30 dana donese zakonito rješenje kojim se tužitelj izabire u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području društvenih znanosti – polje pedagogija.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako imenovanje Stručnog povjerenstva nije izostalo, već s namjerom nije uzeto u obzir, s obzirom da je ovlaštena ustanova Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci kao ovlaštena znanstvena ustanova već dva puta postupila po predmetnom postupku (jednom po zahtjevu tužitelja prilikom pokretanja kada je pristupnik dobio negativno mišljenje i prijedlog ovlaštene znanstvene ustanove i drugi puta u već ponovljenom postupku kada je tuženik to Odlukom o upućivanju predmeta na ponavljanje postupka zatražio od Filozofskog fakulteta 3. rujna 2015.). Oba puta ovlaštena ustanova je ostala pri negativnom mišljenju o ispunjavanju uvjeta, nakon čega je tuženik predmet ponovo uputio na ovlaštenu znanstvenu ustanovu gdje je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu odbio provesti predmetni postupak zbog toga što tužitelj nije htio podmiriti troškove postupka. U naknadno ponovljenom postupku tuženik je u zakonskoj proceduri i imenovao Stručno povjerenstvo koje je dodatnim uvidom u zaprimljeni materijal ponovo utvrdilo da tužitelj u trenutku pokretanja postupka nije ispunjavao zakonom i pravilnikom predviđene uvjete. S obzirom da se sastav tuženika promijenio, primjećuje kako je i prošli sastav tuženika (iz 2013.) sastavljen od 11 profesora, kao i novi saziv tuženika (iz 2017.) došao do istog zaključka i utvrdio iste činjenice i nedostatne dokaze po istom, a potpuno u skladu s negativnim stavovima i mišljenjima koje je utvrdilo dva puta Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (u prvobitnom postupku, kao i u ponovljenom postupku). Tuženiku ništa nije sporno, dokazna situacija je krajnje jasna i to: da pristupnik u trenutku pokretanja izbora nije ispunjavao tražene uvjete, što niti u jednom ponovljenom postupku na već sve dozvoljene načine ponavljanja postupka (čl. 35. st. 7. i 8. ZZDVO) nije rezultiralo drugačijim ishodom. Tuženik smatra kako osporavana odluka nije donesena paušalnim zaključcima te smatra neprimjerenim i neakademskim obraćanjem tuženiku, što govori u prilog činjenici da se tužitelj prema upravnom postupku obraća neozbiljno, neprofesionalno, a tuženika svojim izričajem omalovažava i diskreditira kod načina postupanja. Tuženik smatra kako obrazloženje osporavane odluke sadrži sve dijelove koje zahtjeva čl. 98. ZUP-a, gdje je javnopravno tijelo na jasan način dalo obrazloženje o tri osporavana momenta, nedostatno obrazložena, na koje je naslovni sud ukazao po prethodno osporavanoj odluci od 17. siječnja 2019. Odlukom iz ponovljenog postupka tuženik je dodatno pojasnio tužitelju nedostatnost njegovih uvjeta za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u polju pedagogije.

3.1. Tuženik ističe da je u osporavanoj odluci dao dodatno obrazloženje da tužitelj doista nije dostavio rad „Školski menadžment i liderstvo“ prilikom pokretanja postupka (4. ožujka 2013. godine), nego naknadno (23. travnja 2013. godine), a što je utvrdio uvidom u dokaz (dostavnicu) koja se dostavlja sudu. Tuženik, a niti ovlaštena znanstvena ustanova za polje pedagogije, nije vidjela razloge za prihvaćanjem nepotpune dokumentacije započetog postupka, tuženik ne vidi razlog zbog čega mu tužitelj oduzima zakonsko pravo da nepostojeću dokumentaciju u trenutku pokretanja postupka uzima kao pravovaljano podnesenu te time dopušta pristupnicima upravnih postupaka da svakih nekoliko dana prilažu različitu dokumentaciju kalkulirajući i poigravajući se javnopravnim tijelom. Tuženik je u osporavanoj odluci jasno obrazložio kako naknadno pristiglu knjigu niti u ponovljenom postupku nije moguće uzeti u obzir za bilo kakvo vrednovanje, s obzirom da Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (lex specialis) nije propisano da pristupnik može naknadno dostavljati isprave, odnosno dokumentaciju kojom dokazuje da ispunjava uvjete, niti je propisan bilo kakav dodatni otvoreni zakonski rok za naknadno prilaganje dokumentacije. Rok za prilaganje dokumentacije je sukladno odredbi čl. 35. st. 1. Zakona bio trenutak pokretanja postupka, a tužitelj je isto trebao iščitati iz spomenute odredbe. Zakon ne previđa nikakav dodatni otvoreni zakonski rok za naknadno prilaganje dokumentacije. Sukladno tome, tuženik je jasno istaknuo u obrazloženju kako je tužitelj, kao i svi pristupnici predmetnih postupaka, bio u obvezi sukladno čl. 35. st. 1. spomenutog Zakona, danom podnošenja zahtjeva podnijeti i dostaviti sve isprave i dokaze na vrednovanje radova kojima dokazuje da ispunjava zakonom propisane uvjete.

3.2. Obrazlaže kako je dostavljanje svih dokaza u trenutku pokretanja postupka bilo od iznimne važnosti za rješavanje upravne stvari te da se bez tog dokaza, podnijetog na vrijeme i to prilikom pokretanja postupka, nije mogla donijeti pravovaljana odluka o ispunjavanju uvjeta i odgovarajućeg broja znanstvenih radova, odnosno provjeriti je li pristupnik u trenutku podnošenja zahtjeva doista ispunjavao uvjete za izbor u znanstveno zvanje, što je bio i osnovni razlog zbog kojeg se nije moglo udovoljiti zahtjevu tužitelja. Tuženik je u obrazloženju iznio stav kako ne postupa preformalistički na štetu načela utvrđivanja materijalne istine, već bi drukčijim stavom doveo tužitelja u povoljniji položaj od svih ostalih pristupnika koji su podnošenju zahtjeva za izborom u znanstveno zvanje pristupili krajnje ozbiljno i akademski, a svoju dokumentaciju nisu prilagali nekompletirano, svakih 20-tak dana (sve navedeno u obrazloženju osporavane odluke). Isto tako, prilikom izbora u više znanstveno zvanje potrebno je prikazati radove nastale od zadnjeg izbora u znanstveno zvanje, što bi datumski uključivalo sve radove podnesene za vrednovanje kod prethodnog izbora u znanstveno zvanje. Drukčijim stavom, pojasnio je tuženik u osporavanoj odluci, ugrozio bi svaki način dosadašnjeg zakonitog provođenja postupka, ispravnog i zakonitog utvrđivanja materijalne istine, jednakosti pristupnika postupaka te stvorio presedan da i drugi pristupnici postupaka na vlastiti zahtjev mogu prilagati svoje knjige i publikacije za koje treba odgovarajuće vrijeme za obradu i analizu, opis bodovanja i vrednovanja, kako se pristupnicima svidi i u trenutku kako njima odgovara, a javnopravno tijelo doveo u situaciju da svakih dvadesetak dana ponovo i ispočetka utvrđuje novo činjenično stanje stvari, čime se sigurnom završetku i okončanju nekog završnog i sigurnog zaključka i konačnom utvrđenju materijalne istine po istom zapravo ne bi vidio kraj. Tuženik je i dalje stava kako tužitelju stoji na raspolaganju pravo podnošenja novog zahtjeva nakon što prikupi i u konačnici kompletira dokumentaciju kojom želi zatražiti izbor (vrednovanje, bodovanje) i to na nekoliko ovlaštenih znanstvenih institucija za znanstveno polje pedagogija, a što je kod tužitelja ponovo izostalo. 3.3. Tuženik također nije uzeo u obzir niti priloženi e-mail od 28. veljače 2013. za rad „Role of the principal in Croatian Education: Manager, Leader or Administrator“ (koja je u postupku pokretanja postupka trebala poslužiti kao dokaz da je rad prihvaćen za tisak), ali tužitelj nije niti priložio taj rad za vrednovanje. Priložena je potvrda temeljem koje tuženik nije mogao provesti bilo kakvu analizu, predana je e-mail komunikacija iz koje je razvidno da je rad prihvaćen za objavljivanje, no nije navedena kategorizacija rada. Također, područje interesa časopisa u koji je rad poslan na objavljivanje (European Journal of Mental Health) je „mental health and well-being“, što ne spada u područje pedagogije. Sukladno navedenom, tuženik je time ponovo doveden u situaciju da temeljem e-mail ispisa i nepriloženog rada jasno utvrdi činjenično stanje stvari. Od tuženika se očekuje da temeljem nečega što nije priloženo da kategorizaciju. Tuženik i u ovom očitovanju ostaje pri stavu kako nije prihvatljivo da se javnopravno tijelo dovodi u situaciju da e-mail ispis s nepotpunim informacijama bude osnova za bezuvjetno prihvaćanje navedenog rada, koji nije ni priložen dokumentaciji da bi se dala bilo kakva evaluacija po istom. Tuženiku nije prihvatljivo dodjeljivati kategorizaciju nečemu što je prihvaćeno za objavljivanje bez da samostalno utvrdi što je to, a što u trenutku pokretanja postupka nije priloženo. Tuženik je i nadalje stava da je tužitelj bio dužan dostaviti cjelovitu dokumentaciju u trenutku pokretanja postupka, što je i u odnosu na navedeni rad i u ovom slučaju također izostalo. Važno je pritom imati u vidu i činjenicu kako Pravilnik predviđa da se jedan rad prihvaćen za objavljivanje može priznati kao da je objavljen, ali samo uz potvrdu uredništva časopisa ili publikacije da je recenziran i da je prihvaćen za objavljivanje. Ovo podrazumijeva da je u potvrdi jasno naznačena kategorizacija rada koja je rezultat recenzijskog postupka i iz koje je jasno da se radi o znanstvenom, a ne stručnom radu. Naime, u časopisima se objavljuju i stručni radovi koji nisu predmet postupka izbora u znanstva zvanja, pa je svakako od izuzetne važnosti imati informaciju radi li se o znanstvenom ili stručnom radu. Tuženik je i nadalje stava i nakon ponovnog utvrđivanja činjenica i svih okolnosti postupka, da s obzirom na to da tužitelj nije predao potrebnu valjanu potvrdu, nisu ispunjeni uvjeti za njeno prihvaćanje, ne samo u pogledu zakašnjele prijave, nego i u pogledu nepotpune dokumentacije vezano za predmetni rad.

3.4. Tuženik je i u ponovljenom postupku ponovo sistematizirao rad „Theoretical Role of Principal“ kao rad a2 kategorije. Obrazlaže kako za izbor u znanstvena zvanja pristupnici sukladno čl. 1. toč. 5. Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, moraju imati objavljene znanstvene radove (a2) te posebno radove objavljene u međunarodno priznatim časopisima i publikacijama (a1). Međunarodno priznatim časopisom i publikacijom (a1) smatra se časopis i publikacija s barem jednom od ovih značajki: a) ima međunarodno uredništvo i inozemne recenzente; ili b) časopis ili publikacija zastupljena je u jednoj od baza podataka koju svake godine na prijedlog Područnog vijeća za društvene znanosti potvrđuje Nacionalno vijeće za znanost. Kako je tuženik zaključio da se zbornik radova sa znanstvenog skupa na kojem je objavljen nije indeksirao u relevantnoj bazi, tuženik smatra kako ima zakonsko pravo dodijeliti navedenom radu kategorizaciju a2 kategorije, uzevši u obzir da je utvrđeno kako se radi o radu koji nije uopće objavljen u priznatom časopisu ili publikaciji. Isto tako, smatra potrebnim naglasiti kako nije zadovoljen niti jedan uvjet za kategorizaciju a1 rada.

3.5. Tuženiku je i nadalje nesporno kako tužitelj nije ostvario dodatan znanstveni rad a1 kategorije (potrebna su ukupno tri znanstvena rada a1 kategorije), već je utvrdio da je tužitelj ostvario samo dva znanstvena rada a1 kategorije.

3.6. Tuženik je stajališta kako je postupio sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, jer je u izvršenju presude postupio sukladno izreci iste, pravnom shvaćanju i primjedbama suda i prije proteka roka od 60 dana, pri čemu je uvažio sva shvaćanja i stavove suda, pogotovo u odnosu na tri ranije nedostatna elementa koja su u osporavanoj odluci sada dodatno obrazložena, gdje je pojašnjen način vrednovanja i obrazložena ocjena istih (obrazloženo u poglavlju III.). Tuženik je svjestan kako se u postupku radi o primjeni odredaba Zakona o općem upravnom postupku, što za tuženika ne znači da isti mora donijeti odluku o „imenovanju tužitelja“ ako iz dokumentacije zaključi kako tužitelj u trenutku pokretanja vlastitog izbora odnosno upravnog postupka nije ispunjavao uvjete po nekoliko odredbi, što formalnih što sadržajnih, a što je u osporavanoj odluci tuženik jasno obrazložio primijenivši odredbu čl. 35. st.1. ZZDVO-a. Tuženik smatra kako se tužitelj u tužbi neopravdano poziva na presudu od 13. lipnja 2018., s obzirom da se u predmetnom postupku radi o ponovljenom, novom upravnom postupku temeljem kojeg je ponovo ustanovljeno kako tužitelj nije imao potrebne uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom polju pedagogije u trenutku pokretanja predmetnog postupka dana 4. ožujka 2013. godine. Tvrdi kako je vidljivo da tužitelj pokušava izvršiti pritisak na javnopravno tijelo da donese pozitivnu odluku o „imenovanju tužitelja“ u zatraženo zvanje u odnosu na trenutak kada to tužitelj nije ispunjavao. Tužitelj je usmjeren da tuženik promijeni glavni zaključak u meritumu stvari, kao i formalnim propustima prilikom podnošenja zahtjeva, i to u njegovu korist, ne bi li tuženik promijenio kategorizaciju i vrednovanje radova koje tužitelj nije ostvario odnosno nije ostvario u mjeri kojoj to predviđa Pravilnik. Od javnopravnog tijela očekuje da nekompletiranom dokumentacijom i dodjeljivanjem kategorizacije radova bez znanstvenih parametara, u njegovom slučaju ne primjeni određene odredbe ZZDVO-a ili ih primijeni na drugačiji način od ostalih pristupnika. Tuženik zaključuje da je za svoje tvrdnje dao valjano obrazloženje, donijevši odluku temeljem dokaza koje je tužitelj dostavio do dana pokretanja postupka, odnosno do trenutka kada je tužitelj smatrao da ispunjava uvjete, o čemu je pri podnošenju zahtjeva tužitelj bio u obvezi priložiti sve dokaze, gdje neki od istih nisu bili priloženi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. U ovome predmetu već su donesene tri presude ovoga suda, poslovni broj: UsI- 2882/13 od 22. srpnja 2015., UsI-2360/17 od 13. lipnja 2018. i UsI-367/19 od 6. travnja 2020.

7. U pogledu rada „The Theoretical Role of the Principal and its Realization in the Croatian Educational System“ sud je u presudama poslovni broj: UsI-2882/13 i UsI-367/19 naveo da je odredba članka 1. točke 5. društvene znanosti stavka 2. Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine broj 84/05, 100/06, 138/06, 42/07, 120/07, 71/10, 116/10, 38/11) nedvosmislena i jasna te alternativno propisana.

8. Naime, prema navedenoj odredbi međunarodno priznatim časopisom i publikacijom (a1) smatra se časopis i publikacija s barem jednom od ovih značajki: a) ima međunarodno uredništvo i inozemne recenzente; b) časopis ili publikacija zastupljena je u jednoj od baza podataka koju svake godine na prijedlog Područnog vijeća za društvene znanosti potvrđuje Nacionalno vijeće za znanost.

9. Sud je također naveo da kada bi se tumačenjem citirana odredba pretvorila u kumulativno propisano odredbu, radilo bi se o tumačenju contra legem, koje nije dopušteno, jer predstavlja tumačenje koje je protivno samoj formulaciji predmetne odredbe. Naime, sud koji je ovlašten tumačiti propise, ne može primjenjivati funkciju tumača toliko široko da zamjenjuje zakonodavno tijelo.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se zbornik radova sa znanstvenog skupa na kojem je objavljen predmetni rad nije indeksirao u relevantnoj bazi, pa tuženik smatra kako ima zakonsko pravo dodijeliti navedenom radu kategorizaciju a2 kategorije, uzevši u obzir da je utvrđeno kako se radi o radu koji nije uopće objavljen u priznatom časopisu ili publikaciji. Stoga smatra potrebnim naglasiti kako nije zadovoljen niti jedan uvjet za kategorizaciju a1 rada.

11. Sud po treći put naglašava da iz prethodno citirane odredbe nedvojbeno proizlazi da su uvjeti pod a) i b) propisani alternativno („s barem jednom od ovih značajki“), dakle dovoljno je ispunjenje uvjeta pod a) ili pod b). Stoga se prema navedenoj odredbi Pravilnika, kojeg je na temelju zakonskog ovlaštenja donio upravo tuženik, međunarodno priznatim časopisom i publikacijom (a1) smatra časopis i publikacija koji ima međunarodno uredništvo i inozemne recenzente, i to bez obzira da li je taj časopis ili publikacija zastupljena u jednoj od baza podataka u smislu točke b). Tuženik je stoga ponovo propustio utvrditi da li navedeni znanstveni rad tužitelja ispunjava uvjete propisane pod a), odnosno da li publikacija u kojoj je rad objavljen ima međunarodno uredništvo i inozemne recenzente, što je prema odredbama Pravilnika dostatno za kvalifikaciju rada kao a1.

12. Tuženik ponovo ističe da rad nije objavljen u priznatom časopisu ili publikaciji, jer zbornik radova sa znanstvenog skupa u kojem je rad objavljen nije indeksirao u relevantnoj bazi, čime ponovo uvjete propisane pod a) i b) tumači kumulativno, a što je sud već dva puta ocijenio nezakonitim. Uzimajući u obzir navode odgovora na tužbu u ovome sporu, kao i u prethodnom sporu, očito je kako tuženik smatra da je odredba članka 1. točke 5. društvene znanosti stavka 2. Pravilnika pogrešno propisana i pokušava je istumačiti kumulativno, što s obzirom na tekst odredbe nije moguće. Dakle, tuženik je dužan navedenu odredbu primijeniti upravo onako kako ju je i propisao, da je dovoljno ispuniti uvjete propisane pod a), a što tuženik ponovno u osporenoj odluci nije ocijenio. Pri tome sud napominje da je tuženik protiv presude poslovni broj: UsI-367/19 imao mogućnost podnošenja žalbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, koje pravo nije iskoristio, iako je razvidno da se sa pravnim stajalištem ovoga suda u vezi tumačenja sporne odredbe ne slaže i odbija postupiti po pravnom shvaćanju suda, čime postupa protivno odredbi članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).

13. U vezi rada „Role of the principal in Croatian Education: Manager, Leader or Administrator“ tuženik ističe da tužitelj nije predao potrebnu valjanu potvrdu, jer Pravilnik predviđa da se jedan rad prihvaćen za objavljivanje može priznati kao da je objavljen, ali samo uz potvrdu uredništva časopisa ili publikacije da je recenziran i da je prihvaćen za objavljivanje, što podrazumijeva da je u potvrdi jasno naznačena kategorizacija rada koja je rezultat recenzijskog postupka i iz koje je jasno da se radi o znanstvenom, a ne stručnom radu. Obrazlaže da je priložena e-mail komunikacija iz koje je razvidno da je rad prihvaćen za objavljivanje, no nije navedena kategorizacija rada. Budući da tuženik priloženi ispis e- mail poruke uredništva časopisa European Journal of Mental Health od 28. veljače 2013. da je rad pod nazivom „Role of the principal in Croatian Education: Manager, Leader or Administrator“ prihvaćen za objavljivanje, nije smatrao dostatnim dokazom, trebao je tužitelja pozvati da u primjerenom roku dostavi potvrdu uredništva iz koje će biti razvidna kategorizacija rada koja je rezultat recenzijskog postupka.

14. Naime, prema članku 35. stavku 9. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11) odluka matičnog odbora je konačna, predstavlja upravni akt te se u postupku izbora u znanstveno zvanje primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije drugačije određeno.

14.1. Člankom 35. stavkom 1. Zakona propisano je da se zahtjev za izbor u znanstveno zvanje podnosi ovlaštenoj znanstvenoj organizaciji, zajedno s dokazima o ispunjavanju uvjeta za izbor u određeno zvanje.

14.2. Prema članku 47. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, dalje ZUP) stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku (stavak 3.). Kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti (stavak 4.).

14.3. Sukladno članku 8. ZUP-a u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

15. Slijedom navedenoga, tuženik je propustio sukladno čl. 47. st. 3. ZUP-a zaključkom pozvati tužitelja da u primjerenom roku dostavi potvrdu uredništva iz koje će biti razvidna kategorizacija rada, jer iz potvrde koju je tužitelj dostavio navedeno nije vidljivo. Također prema članku 7. ZUP-a ovlaštena službena osoba koja vodi postupak treba stranku upozoriti na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, kao i brinuti se da neznanje odnosno neukost stranke ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

16. Što se tiče navoda tuženika da tužitelj nije dostavio rad „Školski menadžment i liderstvo“ prilikom pokretanja postupka (4. ožujka 2013. godine), nego naknadno (23. travnja 2013. godine) i da Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju nije propisano da pristupnik može naknadno dostavljati isprave, odnosno dokumentaciju kojom dokazuje da ispunjava uvjete, niti je propisan bilo kakav dodatni otvoreni zakonski rok za naknadno prilaganje dokumentacije, već je rok za prilaganje dokumentacije sukladno odredbi čl. 35. st. 1. Zakona bio trenutak pokretanja postupka, sud je u presudi poslovni broj: UsI-367/19 već utvrdio da je prema dokazima u spisu tužitelj podneskom od 23. travnja 2013., koji je predan pošti preporučeno 24. travnja 2013., a zaprimljen kod Filozofskog fakulteta u Rijeci 26. travnja 2013., dostavio knjigu „Školski menadžment i liderstvo“, dakle prije donošenja ukinute odluke tuženika od 13. lipnja 2013. i prije donošenja izvješća Stručnog povjerenstva od 2. svibnja 2013. u prethodnom postupku. Stoga je sud ocijenio da ne postoji opravdan, na zakonu osnovan razlog, da se knjiga dostavljena prije donošenja prvotne odluke ne uzme u obzir i vrednuje kod donošenja odluke da li tužitelj ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje, pri čemu se sud pozvao na čl. 35. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i mjerodavne odredbe ZUP-a. Tuženik po navedenom pravnom shvaćanju suda iz pravomoćne presude nije postupio.

17. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci sukladno članku 35. stavku 12. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, prema kojoj odredbi se u upravnom sporu ne može donijeti odluka o izboru pristupnika u znanstveno zvanje, već samo ukinuti nezakonita odluka i odrediti ponovno provođenje postupka.

18. Tužitelju je, s obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju čl. 79. ZUS-a i tbr. 23., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe i pristup na ročište po 2.500,00 kn, što ukupno, uvećano za PDV od 1.250,00 kn, iznosi 6.250,00 kuna/829,52 eura.

U Zagrebu 22. srpnja 2022.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.