Republika Hrvatska Općinski

sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-3808/2020-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji

Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. (ranije

A.) iz S., O.:, zastupane po punomoćniku

T. B., odvjetniku u S., protiv tužene G. D. iz S.,

O.:, zastupane po punomoćniku D.

S., odvjetniku u S., zbog opoziva ugovora o darovanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. lipnja 2022., u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog

suda RH u 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 22. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

"1. Opoziva se "Ugovor o darovanju, S., 15. lipnja 2012.g." ovjeren kod

JB T. K.-M., dana 15. lipnja 2012.g. pod brojem OV-

4015/12, kao i "dodatak Ugovora o darovanju, S., 20. srpnja 2012.g." ovjeren kod

JB T. K.-M. dana 20. srpnja 2012.g. pod brojem OV-

4842/12, kojima je tužiteljica darovala tuženoj nekretnine i to 1/18 dijela čest.zem. 344/29 i 344/30, upisane u ZU 1338 KO P. te nekretnine koje je tužiteljica naslijedila iza smrti svoga strica Š. M., pok. A., sve temeljem R. o nasljeđivanju O. suda u Z., S. službe u B. na M., po JB D. K. broj O-1558/2011, UPP/OS-168/2011 od 24. travnja

2012.g. i to baš 1/18 dijela.

2. Nalaže se na osnovi ove presude uspostava ranijeg zk

stanja u ZK 1338 u odnosu na 1/18 dijela čest. zem. 344/29 i 344/30 KO P.,

kakovo je bilo prije uknjižbe navedenih nekretnina na ime i u vlasništvo tužene po osnovi U. o darovanju od 15. lipnja 2012.g. na način da se briše uknjižba prava vlasništva navedenih nekretnina s imena i vlasništva tužene, uz istovremeni upis tih nekretnina na ime i u vlasništvo tužiteljice, te se nadalje nalaže tuženoj da ove nekretnine preda tužiteljici u posjed slobodne od osoba i stvari tužene. T.

predlaže da sud odredi na nekretninama čest. zem. 344/29 i 344/30 iz ZK 1338 KO P., zabilježbu ove tužbe i spora.

3. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove postupka."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 20.680,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 14. lipnja 2017. tužiteljica je predala ovom sudu tužbu protiv tužene navodeći da je s njome 15. lipnja 2012. sklopila Ugovor o darovanju te dana 20. srpnja 2012. još i Dodatak ugovora o darovanju, a koji Ugovori su ovjereni kod javnog bilježnika i kojima je tužiteljica tuženoj darovala nekretnine i to 1/18 dijela čest. zem. 344/29 i 344/30 KO P., kao i nekretnine koje je naslijedila iza smrti svoga strica Š. M.. Tužena je zatražila i postigla uknjižbu prava suvlasništva opisanih nekretnina s tim da je odbijena s prijedlogom za uknjižbu na ostale darovane nekretnine, obzirom da Dodatak ugovora o darovanju nije označavao točne oznake zemljišta. Tužiteljica je nadalje ustvrdila kako se tužena

Ugovorom o darovanju obvezala pomagati tužiteljici financijski tj. podmirivati troškove školovanja i pomagati i po potrebi skrbiti o njenoj djeci, kao i financijski pomagati potrebe kućanstva. Netočno da je u Ugovoru o darovanju bilo navedeno da je tužena sve vrijeme pomagala financijski tužiteljicu jer je tužena od preuzetih obveza ispunila tek slijedeće, a to je da je uplatila 1.500,00 EUR u protuvrijednosti kuna na ime poreza na nasljedstvo nekretnina koje je istoj tužiteljica darovala, iznos od 3.000,00

EUR za popravljanje zubi, što je isplaćeno na ruke, 800,00 EUR na ime avionske karte za put u B., sinu tužiteljice, A. M. te iznos od 800,00 E.

krizme kćerke tužiteljice D.. P. na ugovorima da nisu istovjetni pa tužiteljica da smatra da nije niti potpisala U. o darovanju od 15. lipnja 2012. N. djeca se još uvijek školuju pa tako sin A. studira medicinu i živi u Z., zbog čega tužiteljica ima znatne troškove, a tužena i dalje odbija snositi bilo kakve troškove školovanja te tužiteljici ne pomaže i ne ispunjava ništa što je obećano. T.

smatra da je takvim ponašanjem tužena pokazala grubu nezahvalnost slijedom čega je predložila da sud provede raspravu i nakon toga donese presudu kojom će se opozvati Ugovor o darovanju sastavljen 15. lipnja 2012. u Splitu kao i Dodatak ugovoru o darovanju, također sklopljen u Splitu, 20. srpnja 2012., a potom uzročno posljedično naložiti uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja i ujedno obvezati tuženu na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tužena je navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao u cijelosti neosnovanom, susljedno čemu je predloženo da se tužiteljica odbije sa zahtjevom i obveže je se na snašanje prouzročenog parničnog troška.

Nadalje je tužena navela kako iz navoda iz tužbe razabire da tužiteljica traži opoziv Ugovora o darovanju i njegovog Dodatka zbog iskazane grube nezahvalnosti tužene,

a ujedno tvrdi da ona nije niti potpisala Ugovor o darovanju od 15. lipnja 2012. odnosno da je Ugovor potpisala sa posve drugim sadržajem. Tužena smatra da se u konkretnom slučaju radi o pravnom poslu darovanja sklopljenom radi vraćanja duga tužiteljice prema tuženoj koji je nastao dugogodišnjim financijskim pomaganjem u korist tužiteljice od strane tužene. Tvrdnje iz tužbe su neistinite, suprotne su sadržaju Ugovora i stvarnoj volji stranaka, a pretpostavke opoziva Ugovora o darovanju zbog nezahvalnosti nisu dokazane slijedom čega bi zahtjev bio u cijelosti neosnovan.

3. Postupajući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 14. srpnja 2020. donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te je ista obvezana na plaćanje parničnog troška tuženoj. Pravodobnu i potpunu žalbu na navedenu presudu, koja je donesena pod poslovnom oznakom i brojem P-3148/17,

uložila je tužiteljica te je odlučujući o njoj, Županijski sud u Bjelovaru dana 8. listopada 2020. donio rješenje pod poslovnom oznakom i brojem Gž-1042/2020-2 kojom je ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

4. U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o darovanju od 15. lipnja 2012., Dodatak ugovora o darovanju od 20. srpnja 2012., dopis što ga je tuženoj uputio punomoćnik tužiteljice 15. prosinca 2016., raskid Ugovora o darovanju i Dodatka ugovora o darovanju od 01. lipnja 2017. te rukopisnu specifikaciju vrijednosti nekretnina. U nastavljenom postupku, nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u

Bjelovaru, proveden je još dokaz saslušanjem svjedok D. M., T.

K.-M., D. B., A. M., a sud je pružio mogućnost i

parničnim strankama za stranačko izjašnjavanje, odnosno davanje iskaza.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Punomoćnici stranka popisali su parnični trošak.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se zbog grube nezahvalnosti opozove Ugovor o darovanju od 15. lipnja 2012. kao i Dodatak ugovora o darovanju od 20. srpnja 2012. što su ga međusobno sklopile tužiteljica i tužena. Ujedno dio zahtjeva predstavlja i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišno-

knjižnog stanja, određenje zabilježbe ovog spora kao i zahtjev za naknadom parničnih troškova.

8. U konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica se dakle, poziva na odredbu čl.494. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO) koji u st.1. propisuje da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika dok u st.2. propisuje da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelj.

Slijedeći uputu Županijskog suda u Bjelovaru iz rješenja Gž-1042/2020-2 ova pravna stvar razmotrena je i u svjetlu odredbe čl. 484 (darovanje s nametom) ZOO-a.

Naime, prema toj odredbi uglavkom o nametu može se obvezati obdarenika da u korist darovatelja, treće osobe, u javnom ili vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje uzdržava.

9. Analizirajući provedeni dokazni postupak, odnosno prikupljenu materijalnu dokumentaciju te vodeći računa da je pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu sud vezan činjeničnim navodima tužiteljice na kojima temelji tužbeni zahtjev, s tim da odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, sukladno odredbi čl.2.st..1. ZPP-a,

ovaj sud zaključio je da zahtjev tužiteljice nije osnovan, a sve iz razloga koji će biti iznijeti u nastavku ovog obrazloženja:

-pregledom Ugovora o darovanju od 15. lipnja 2012. kao i Dodatka tome ugovoru od 20. srpnja 2012., utvrđeno je kako su ugovore sklopile tužiteljica i tužena navodeći da je predmet ugovaranja suvlasnički udio tužiteljice od 1/18 dijela čest. zem. 344/29 i 344/30 ZU 1338 K. O. P. odnosno sve nekretnine koje je ista naslijedila iza smrti pok. strica, Š. M.. Ono što je iz pregledanih pravnih poslova značajnije za razrješenje ovog pravnog spora je da su već u Ugovoru o darovanju stranke suglasno utvrdile da je tužena u posljednjih 10-ak godina, od 2000. pa nadalje svakodnevno pomagala tužiteljici glede financiranja kućanstva,

brige, skrbi i školovanja njenih dvoje, tada maloljetne djece, čime se izvrgla znatnijim financijskim troškovima. Stranke su također u Ugovoru o darovanju utvrdile da za uzvrat za sve učinjeno tužiteljica daruje, odnosno vraća dug svojoj sestri-tuženoj.

Dodatkom Ugovora o darovanju stranke su suglasno održale na snazi odredbe

Ugovora o darovanju od 15. lipnja 2012. uz dodatak da su navele da se darovanje odnosi na sve nekretnine, tj. njezin nasljednički, suvlasnički udio, a po smrti strica Šime Marketina, a što je pripalo tužiteljici.

-pregledom dopisa što ih je u ime i za račun tužiteljice tuženoj uputio njen punomoćnik zajedno s dokazima o uručenju, razvidno je tek da tužiteljica u toj prepisci tvrdi kako je ona potpisala Dodatak Ugovora o darovanju, dok je ustvrdila da Ugovor o darovanju nije potpisala Istovremeno je u tim dopisima zatražila daljnja novčana davanja navodeći da je do sada tužena isplatila samo 6.000,00 EUR, a da je ona spremna prihvatiti iznos od 50.000,00 EUR. Ovdje je vrlo bitno naglasiti da je u ovim dopisima koje je punomoćnik tužiteljice uputio tuženoj, u ime i za račun tužiteljice, navedeno da se osporava da bi tužiteljica potpisala Ugovor o darovanju, a onda se priznaje da je između stranaka postignut sporazum prema kojem je tužiteljica tuženoj darovala sve nekretnine upisane u KO P., koje je naslijedila iza smrti strica, pok. Š. M. i za uzvrat da se tužena obvezala financirati školovanje njezine djece. Č. je upućen dopis kojim se raskidaju U. o darovanju i D. U. o darovanju. I. svega se može iščitati krajnja nedosljednost tužiteljice jer njen punomoćnik u dopisima upućenim tuženoj, poduzima radnje u njeno ime i za njen račun, pa se ta nedosljednost proteže na nju samu. D., u jednom trenutku tužiteljica tvrdi da nije uopće potpisala U. o

darovanju, ali da je potpisala D. U. o darovanju, a onda u slijedećem

trenutku traži raskid oba pravna posla. Tužiteljica raskid oba pravna posla traži, kako je sama u dopisima navela, zbog toga što tužena ne financira daljnje školovanje njene djece. Sama u dopisima priznaje da je tužena isfinancirala potrebe tužiteljičine djece, kako za školovanje tako i za zdravstvene potrebe i svečanosti u ukupnom iznosu od 6.000,00 EUR, a potom postavlja zahtjev na isplatu 50.000,00 EUR spominjući vrijednost nekretnina, a ne i potrebe financiranja djece za školovanje ili bilo što drugo tako da ostaje nejasnim kako je do tog iznosa, od ukupnih 50.000,00

EUR tužiteljica uopće došla. Pri navedenom tužiteljica gubi iz vida je upravo u Ugovoru o darovanju suglasno sa tuženom utvrdila da se darovanje čini iz razloga što je tužena u posljednjih 10-ak godina svakodnevno tužiteljicu pomagala u financiranju kućanstva kao i brige, skrbi i školovanje njezine djece.

-saslušanjem djece tužiteljice, svjedoka D. M. i A. M.,

postalo je razvidno da oni interpretiraju nastali odnos svoje majke i tete – tužene,

onako kako taj odnos vidi njihova majka. O. što je iz iskaza svjedoka, djece tužiteljice, jasno razvidno i od značaja je za razrješenje ove pravne stvari je da su oni znali da je tužena tužiteljici davala novčane iznose na ruke, pa između ostalog i veći iznos koji je tužiteljica potrošila za popravak svojih zubi.l D. M. potvrdila je da zna da joj je majka s tetom sklopila ugovor u pisanoj formi, da duže vremena zna za taj ugovor i da su o njemu čak i pričali. A. M. je pak u svome iskazu potvrdio da je tužena čak i 2015. pomagala njihovoj obitelji financijski pa je tako upravo tužena podmirila njegov odlazak u B. te kasnije kada je trebao polagati tzv. američki ispit iz medicine. A. M. je potvrdio da je čak jedno vrijeme živio kod tužene jer se nije prilagodio na rad u O. B.-Š., a potvrdio

je i da mu je poočim A., u više navrata dao i davao novac no nije se mogao sjetiti je li baš jedne prigode primio u kuverti 50.000,00 kuna. Iskazi ovih svjedoka, djece tužiteljice, sudu nisu bili nimalo uvjerljivi, no očekivano su iskazivali u korist svoje majke, tužiteljice, zbog želje da ona u ovome postupku uspije. Sudu je jasno da dio spoznaja ovi svjedoci, u vrijeme kada su bili djeca, crpe isključivo od majke, ali ostaje pravo pitanje zašto i na koji način ne donose vlastite sudove nakon što su postali punoljetni. Malo je reći da je nelogično i neživotno bilo da svjedok A. M.

izjavi kako se ne sjeća da bi jedne prigode u omotnici primio iznos od 50.000,00 kuna, jer je riječ o prilično velikom iznosu, čega se čovjek, htio on to ili ne htio, mora sjećati. O. izjavu A. M. dao je očito kako bi pogodovao tužiteljici u

postupku.

-saslušani su svjedoci T. K.-M., J. bilježnik u S. i D.

B., odvjetnik u S. i to kao osobe koje su sastavljale napadnute pravne poslove odnosno iste ovjerili. D. B. (odvjetnik) potvrdio je da poznaje jako dobro tuženu no u novije vrijeme da je zbog životnih okolnosti ne viđa. K. svoj profesionalni život da je sastavio brojne akte, ugovore, pa tako između ostalog i više njih za tuženu i njezinu obitelj. Potvrdio je da prije sklapanja bilo kojeg ugovora, odnosno njegovog sastavljanja, obavezno popriča sa strankama da vidi što one to točno žele. Nakon što mu je predočen Ugovor o darovanju kao i Dodatak Ugovora o darovanju, potvrdio je da je tekst ovog pravnog posla sastavljen u njegovom uredu te se prisjeća da je baš on stranke uputio da potpise ovjere kod Javnog bilježnika T.

K.-M.. Č. štoviše, svjedok D. B. prisjetio se da je ponajprije

za stranke napisao Ugovor o darovanju, a kasnije i Dodatak tom ugovoru, nakon što je tužiteljica dobila Rješenje o nasljeđivanju, a to da se jasno vidi iz činjenice da je u Dodatku Ugovora o darovanju naveden čak i broj tog ostavinskog rješenja. Svjedok se prisjeća da je vidio izvatke iz katastra kao i Rješenje o nasljeđivanju. JB u S., T. K.-M. posvjedočio je u svome iskazu da u samom

sastavljanju U. o darovanju pa i D. U. o darovanju, nije sudjelovao,

već samo u ovjeri potpisa. S., kao i uvjeta pod kojima je došlo do ovjere ova dva pravna posla, da se uopće ne sjeća jer je u međuvremenu sačinio na stotine tisuća ovjera. I. ovih iskaza jasno proizlazi upravo ono što je i logično i životno, o čemu je pogotovo svjedočio D. B. u dijelu iskaza kada je objašnjavao kako je i na ovome primjeru svojoj tadašnjoj pripravnici, a danas samostalnoj odvjetnici, D. M., da nema ništa neobičnog u tome da se krvni srodnici međusobno obdare zbog dobrih djela koji tijekom života jedni drugima naprave. Oba saslušana svjedoka u svojim kazivanjima bili su jasni, precizni, logični pa time i vjerodostojni, a u prilog njihovom kazivanju, pogotovo su govorili materijalni dokazi, sami pravni poslovi koji su u ovome postupku od strane tužiteljice napadnuti.

-tijekom postupka su saslušane i parnične stranke te je analizom njihovih iskaza utvrđeno da je doista tužiteljica dobar dio svog života bila u financijskim problemima, htjela je školovati svoju djecu, a u svemu tome joj je pomagala, pa tko bi drugi, vlastita sestra, odnosno tužena. Za razliku od tužene u svojem kazivanju tužiteljica je suprotno sklopljenim pravnim odnosima govorila o prodaji jer je izračunala kvadrate koji bi joj Rješenjem o nasljeđivanju, sukladno suvlasničkom udjelu pripali te je isto pomnožila s cijenom od 150 EUR/m3. Tužiteljica je čak štoviše rekla da je riječ o iznosu od 26.250,00 EUR, a odmah nakon toga da je o tome razgovarala i s tuženom i da su sklopile Ugovor za kojeg ona sada vidi da ne odgovara sadržajno njihovom dogovoru. Dodatnu sumnju kod nje da je izazvala činjenica da joj je sestra Ivana, treća sestra stranaka izvijestila da ju je tužena prevarila jer su se dogovorile za isplatu, a ne zamjenu nekretnina. Sve ovo da su

I. i ona shvatile kada su došle na CZSS rješavati prava I. kao ovisnice, kada je proizašlo da I. nema nikakvih nekretnina, osim ove koja je sporna i to za 175

m2. Tužiteljica je ustvrdila da je s tuženom postigla dogovor da joj ova iznos od 26.250,00 EUR plati parcijalno, u nekoliko godina, najkasnije 7. Tužiteljica je ustvrdila da je tužena iskoristila osjetljivo materijalno i emotivno stanje dovevši je pred gotov čin i ponudivši na potpis ugovor kojeg ona nije htjela i u čijem sastavljanju nije sudjelovala. Za razliku od tužiteljice, tužena je kazala da su obje njene sestre dugogodišnje ovisnice, možebitno čak i sada, i čitav svoj i njihov život da ih spašava u obiteljskim odnosima pogotovo financijski. Tužena je negirala da je ikada sa tužiteljicom ikada pričala o kupoprodaji nekretnina. Kazala je da je odmah po ostavinskoj raspravi tužiteljica rekla da njoj ta zemlja ne treba, nakon čega je došla kod nje kazavši joj kako bi joj darovala naslijeđeni dio zbog svega što je za nju učinila. Tužiteljica u svome kazivanju sudu nije djelovala uvjerljivo. Ona je tijekom cijelog postupka, pa čak i prije pokretanja ovog sudskog spora, sudeći po prepisci njezinog punomoćnika s tuženom, konfuzna. Mijenja navode pa tako jednom tvrdi da nije potpisala Ugovor o darovanju, u slijedećem trenutku tvrdi da je potpisani Ugovor prividni pravni posao, potom traži da se Ugovor o darovanju i Dodatak Ugovora o darovanju raskinu, onda tvrdi da je Ugovor sklopljen iz zahvalnosti za sve što je sestra za nju tijekom godina učinila dok u svome iskazu "gradi" priču da su sestre,

stranke, dogovorile kupoprodaju. Tužena pak, u svome iskazu, djeluje sabrano,

njeno kazivanje ima kontinuitet, dosljedna je, logična i životna, i stoga potpuno uvjerljiva, pogotovo kada se njen iskaz promatra u svjetlu poduzetih pravnih poslova,

ali i u svjetlu svjedočenja svjedoka D. B. i T. K.-M..

10. Zbog svega naprijed navedenog, ovaj sud smatra da nema govora o tome niti da bi sestre, stranke, sklopile prividan pravni posao ili da ne bi uopće sklopile pravni posao, pogotovo ne sadržaja kako to iz njega proizlazi, a što tvrdi tužiteljica, niti postoji bilo koji razlog da bi se ovi pravni poslovi opozvali. Ono što je iz svega navedenog tijekom postupka utvrđeno je da je tužiteljica zbog svog neurednog života bila dovedena u situaciju da se i prečesto oslanja na pomoć svoje sestre – tužene.

Nadalje je iz svega provedenog vidljivo da je tužena tužiteljici tu pomoć i pružala i to svekoliku, a ponajprije financijsku. U jednom trenutku, sud je u to čvrsto uvjeren, tužiteljica je shvatila što je tužena za nju sve u životu napravila, i htjela joj se odužiti pa su susljedno navedenom sklopile Ugovor o darovanju. Sud smatra da je tužiteljica to tako napravila jer je znala da će joj pomoć tužene i dalje trebati i htjela ju je na neki način obvezati da joj i dalje financijski pomaže jer eto, ona je njoj nešto darovala. Tužena je očito u jednom trenutku odlučila stati na kraj stalnom davanju novca pa kada je to napravila onda je tužiteljica najprije započela prepisku putem svog punomoćnika, a nakon toga je podnijela i tužbu. U Ugovoru o darovanju jasno stoji da se darovanje čini iz razloga što je tužena od 2000. pa do sklapanja Ugovora 2012. svakodnevno pomagala tužiteljici u financiranju kućanstva, brige, skrbi i školovanja njeno dvoje djece. A. M. je u svome iskazu priznao da je jedno vrijeme čak i stanovao kod tužene, zbog problema u prilagodbi u osmom razredu osnovne škole. D., tužena ne samo da je financijski pomagala tužiteljici već joj je baš kako to u U. i stoji, pomagala i u brizi, skrbi i školovanju djece. U. svjedok

D. B. posvjedočio je kako je prije nego li je sastavio napadnute pravne poslove sa strankama popričao o tome što žele napraviti i upravo je napravio ono što su stranke od njega i htjele. N. iskaz tužiteljica nije dovela u pitanje, pa čak i onda kada je usmjerenim pitanjima htjela od ovog svjedoka saznati zašto nije stranke uputio da ovo riješe kroz ostavinski postupak, a u svrhu neplaćanja poreza. S.

B. razložno je odgovorio da prilikom sklapanja U. o darovanju stranke

nisu imale rješenje o nasljeđivanju, već su ga imale tek kasnije, kada je već sve bilo u ostavinskom postupku gotovo i kada su htjele sklopiti Dodatak Ugovora o darovanju.

Sud nije našao razloga provoditi dokaz grafološkim vještačenjem zbog čega je tzaj dokazni prijedlog odbijen pozivom na odredbu čl.10.st.1. ZPP-a i kod činjenice da tužiteljica nije pokrenula nikakav kazneni postupak zbog krivotvorenja isprave ili prevare.

11. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 3. srpnja 2020. odnosno 26. ožujka 2021. ( nakon ukidne odluke Županijskog suda u Bjelovaru) te stoga kada je u podnesku od 16. rujna 2021. tužiteljica zatražila i predložila proširenje dokaznog postupka na saslušanje I. M., N. M.,

A. V. i D. B. sud nije mogao njene prijedloge jer ničim nije

dokazala da bez svoje krivnje ove prijedloge nije mogla istaći i ranije. Uostalom prve dvije predložene svjedokinje, u proširenom dokaznom prijedlogu su treća sestra stranaka i njihova majka, pa je očito da su one itekako dobro upoznate sa životnim okolnostima stranaka. No kako je već kazano, tužiteljica ničim nije dokazala da bez svoje krivnje nije mogla ranije predložiti dokaze saslušanjem ova četiri svjedoka.

12. Radi svega naprijed navedenog tužiteljičin zahtjev odbijen je u cijelosti.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07,

148/09 i 142/12, nadalje u tekstu: Tarifa) pa je tuženoj parnični trošak priznat za: sastav odgovora na tužbu te za pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu

03. srpnja 2020., 26. ožujka, 24. svibnja, 09. srpnja i 22. rujna 2021. te 17. ožujka i

24. lipnja 2022. - svaka radnja po 250 bodova. Ukupan zbir od 2000 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda, a potom je dobivenom iznosu od 20.000,00 kn pribrojen još i iznos pristojbe za odgovor na tužbu u visini od 680,00 kuna. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos ukupnog parničnog troška što će ga tuženoj, kao stranci koja je u postupku u cijelosti uspjela, morati platiti tužiteljica, kao ona strana koja je postupak u cijelosti izgubila, sve u iznosu od 20.680,00 kn.

14. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U S., 22. srpnja 2022.

SUDAC

Dunja Ljubičić v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi višem, županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženice

-u spis