Poslovni broj Gž Ovr-358/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. B. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. Š. i M. K., D., protiv ovršenika Z. M., OIB: ..., N. M., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-11/2022-5 od 25. ožujka 2022., 22. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-11/2022-5 od 25. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odgođena je ovrha na stalnim novčanim sredstvima-plaći ovršenika temeljem izjave ovjerene po javnom bilježniku L. C. iz D. pod poslovnim brojem OV-193/07 od 9. siječnja 2007. do okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-490/18 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu broj 266- 1/2007 potvrđenog po javnom bilježniku L. C. iz D. pod poslovnim brojem OU- 65/07.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ) navodeći da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. t. 4. OZ-a te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio praksu iz presude Europskog suda pod posl.br. C-407/18 jer da se na ovršenika ne primjenjuje Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/015, 78/2015). Tvrdi da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, te tvrdi da ništetnost pojedinih odredbi nekog ugovora ne čini ništetan cijeli ugovor sukladno čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO). Nadalje navodi da je došlo i do konvalidacije djelomično ništetnih odredbi iz ugovora, pa da ovršenik nema niti pravo na povrat plaćenih kamata.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da ovršna isprava na temelju koje se vodi ovaj ovršni postupak je ugovor o kreditu koji je solemniziran kod javnog bilježnika 29. siječnja 2007., da se na zahtjev ovrhovoditelja provodi ovrha na plaći ovršenika temeljem njegove izjave ovjerene kod javnog bilježnika OV- 193/07. Navodi da se vodi postupak kod suda prvog stupnja pod posl.br. P-490/2018 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu iz kojeg proizlazi ovršna isprava, pa da je stoga ispunjena pretpostavka za odgodu ovrhe iz č l. 65. st. 1. t. 4. OZ-a. Poziva se na presudu Suda EU pod poslovnim brojem C- 407/18 u predmetu Kuhar c/a A. B. d.d. u kojem postupku je činjenični supstrat nacionalnog postupka bio istovjetan predmetom u ovom postupku u kojem je ovrhovoditelj bankarska institucija inicirala protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu kojeg je ovršenik prigovarao ništetnost ugovorene kamate.
6. Nadalje sud prvog stupnja navodi da na temelju postojećih zakonskih odredbi u okviru ovog ovršnog postupka nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano ni u okviru eventualno drugog postupka koji je prethodio pokretanju ove ovrhe slijedom čega da nastavak ovrhe ovisi o pravomoćnom okončanju navedenog postupka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u kojem će se odlučiti o prigovoru ništetnosti zbog nepoštenosti odredbi u potrošačkom ugovoru. Stoga smatra da je u ovom predmetu sud obvezan primijeniti odluku EU pod poslovnim brojem C-407/18 neovisno o pretpostavkama iz čl. 65. OZ-a.
7. Nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti presuda Suda EU pod poslovnim brojem C-407/18 jer je u toj presudi sud utvrdio da Direktivu vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta nema mogućnost bilo na prijedlog potrošača bilo po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da se radi o istovrsnoj činjeničnoj i materijalnopravnoj situaciji koja vezuje prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje, da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je i ovog suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja navedene parnice, a kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud.
8. Stoga ovršenik u ovom postupku nije bio dužan sukladno čl. 65. st.
1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
9. Stoga ostali žalbeni navodi o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, a ne cijelog ugovora, te činjenica da je došlo do konvalidacije djelomično ništetnih odredbi iz ugovora ne utječu na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, a niti pozivanje ovrhovoditelja u žalbi na Zakon o potrošačkom kreditiranju.
10. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
11. Slijedom obrazloženog žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 22. srpnja 2022.
Sutkinja
Filka Pejković, v.r.
