1                     Poslovni broj: Kž-197/2023-6

                  

        Republika Hrvatska

       Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5                                           

Poslovni broj: Kž-197/2023-6

                                                                                                                             

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

             

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. B., zbog kaznenog djela iz članka 214. stavak 5. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11. i 144/12; dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i optuženika podnesenoj protiv ispravljene presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-467/2019-124 od 20. ožujka 2023. s ispravkom od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se djelomično žalba Općinskog državnog odvjetnika u Pazinu i djelomično preinačava prvostupanjska presuda u odnosu na imovinskopravni zahtjev te se na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka UsRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - odluka UsRH i 80/22; dalje: ZKP/08) oštećenici Republici Hrvatskoj OIB: ... dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 12.900,66 (dvanaesttisućadevetsto i šezdesetšest) eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke za tri postotna poena i nalaže optuženom E. B. iz U. OIB: …, da oštećenoj Republici Hrvatskoj OIB: … plati dosuđeni imovinskopravni zahtjev u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

II. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu br. K-467/2019-124 od 20. ožujka 2023. s ispravkom od 24. travnja 2023. optuženi E. B. proglašen je krivim što je počinio kazneno djelo protiv okoliša – teškim kaznenim djelom protiv okoliša – opisano u članku 214. stavak 5. u vezi članka 200. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 214. stavak 5. KZ/11. Na temelju članka 214. stavak 5. u vezi članka 200. stavak 1. KZ/11, optuženik E. B. je za počinjenje kaznenog djela iz članka 214. stavak 5. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju odredbe članka 56. KZ KZ/11, optuženiku E. B. je izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je optuženi E. B. osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenoj Republici Hrvatskoj je u cijelosti dosuđen imovinskopravni zahtjev i to u iznosu od 12.900,66 eura (97.200,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. lipnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pa se nalaže optuženom E. B. da dosuđeni imovinskopravni zahtjev isplati oštećenici Republici Hrvatskoj u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženiku E. B. je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka i to; trošak vještačenja u iznosu od 295,97 eura (2.230,00 kuna) i paušalni trošak u iznosu od 66,36 eura (500,00) kuna), odnosno ukupno 362,33 eura (2.729,98 kuna) (trošak iz članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08) u korist Državnog proračuna RH, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

2. Protiv presude žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu zbog odluke o posebnoj obvezi (članak 471. stavak 1. ZKP/08), odluke o imovinskopravnom zahtjevu (članak 471. stavak 3. ZKP/08) i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Protiv presude žalbu je pravodobno podnio optuženik po branitelju I. M., odvjetniku u U., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Optuženik je u žalbi zatražio da se njega i branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća povodom odlučivanja po žalbi optuženika.

 

2.2. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak Kž-DO-211/2023 od 13. rujna 2023. vratilo na nadležni postupak.

 

4. Vijeće je održalo javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća na zahtjev optuženika na koju nisu pristupili uredno obaviješteni optuženik, branitelj optuženika I. M., odvjetnik u U. i Županijska državna odvjetnica u Sisku, pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti

 

5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

6. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 državni odvjetnik vidi u tome jer je u izreci imovinskopravnog zahtjeva naznačen rok od "1 (jedne) dana" za plaćanje, a u točki 13. obrazloženja presude je navedeno da je sud "naložio optuženiku E. B. navedeni iznos sa zateznim kamatama uplatiti Republici Hrvatskoj u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti presude", što sugerira da se radi o roku od jedne godine, čime se stvaraju dodatne nejasnoće. Stoga smatra da je izreka presude proturječna razlozima koji su izneseni u obrazloženju presude. S obzirom da je ista pogreška u pisanju otklonjena ispravkom presude od 24. travnja 2023. ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2 ZKP/08.

6.1. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da izreka odluke o imovinskopravnom zahtjevu ne predstavlja ovršnu ispravu, jer nema roka za dobrovoljno ispunjenje, stoga je izreka u tom dijelu preinačena te je optuženom naloženo plaćanje dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

7. Žalitelj državni odvjetnik nadalje smatra da je sud optuženiku E. B. trebalo izreći posebnu obvezu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom uplatom iznosa od 12.900,66 eura sa zateznim kamatama u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude, a da je trebalo dosuditi imovinskopravni zahtjev na način da se optuženiku E. B. naloži uplata navedenog iznosa u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude te je trebalo jasno i razumljivo odrediti narativ u pogledu odluke o imovinskopravnom zahtjevu u izreci presude.

 

8. Povredu kaznenog zakona optuženik vidi u tome da se radi o beznačajnom djelu te da je optuženik uzeo već mrtve morske konjice od drugog ribara radi "simbola sreće ribara". No, nije u pravu optuženik kada smatra da se radi se o beznačajnom kaznenom djelu", budući je za počinjenje ovog kaznenog djela dovoljno posjedovanje i samo jedne jedinke strogo zaštićene vrste kojima prijeti izumiranje te se ne radi o neznatnoj količini, već o 36 jedinki morskog konjica dugokljunića. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik ne obrazlaže, a niti ga nalazi ovo vijeće ispitujući presudu po službenoj dužnosti.

 

9. S obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona izjavljena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu na odluku o kazni i uvjetnoj osudi vijeće je razmotrilo izrečenu vrstu i mjeru kazne te je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja te utvrđene olakotne okolnost, dok otegotne sud nije našao. Državni odvjetnik u žalbi predlaže da mu se izrekne i posebna obveza da nadoknadi štetu oštećeniku pod prijetnjom opoziva uvjetne osude.

9.1. I ovo vijeće je smatralo kako se osudom optuženika na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, a s obzirom na težinu, društvenu opasnost i učestalost predmetnog kaznenog djela, može postići svrha opće i posebne prevencije. No, ovo vijeće ne prihvaća prijedlog državnog odvjetnika da mu se nakon 11 godina od događaja optuženiku naloži i posebna obveza iz članka 56. stavak 4. u vezi članka 62. stavak 1. točke 1 KZ/11. Tako izrečena uvjetna osuda primjerena svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama, te će se time utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela te stoga nema mjesta kažnjavanju na manju kaznu ili izricanje neke druge teže kaznenopravne sankcije.

 

10. Optuženik se žali i na odluku o imovinskopravnom zahtjevu te ističe da Državni zavod za zaštitu prirode ne može sam arbitrarno određivati visinu štete po jedinki konjića dugokljunića, već se to čini kako to propisuje članak 57. stavak 4. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, br. 62/17, 130/17, 14/19 i 30/23), a u kojem je propisano da kriterije za utvrđivanje visine naknade štete propisuje ministar pravilnikom uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za poslove zaštite prirode. Nadalje Pravilnikom o kriterijima za utvrđivanje naknade šteta počinjenih ribama i drugim morskim organizmima („Narodne novine“, br. 101/02), međutim u tom pravilniku nije određena visina štete u odnosu i na jedinke konjića dugokljunića (Hippocamppus-guttulatos). Smatra da odluka vezana za imovinskopravni zahtjev nije zakonita.

10.1. Nasuprot žalbenih navoda optuženika kod utvrđivanja visine štete sud je primijenio Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim („Narodne novine“, broj 99/09, 80/13 i 144/13) koji je bio je na snazi u vrijeme počinjenja djela do 4. prosinca 2013., a u njihovim prilozima, konjić dugokljunić je naveden kao strogo zaštićena vrsta. Također, iako Pravilnikom o kriterijima za utvrđivanje naknade šteta počinjenih ribama i drugim morskim organizmima („Narodne novine“, br. 101/02), nije određena točna visina štete i u odnosu na jedinke konjića dugokljunića (Hippocamppus-guttulatos) isti Pravilnik u članku 6. određuje način na koji se određuje visina štete i to po dužini i veličini jedinke te je stoga žalbeni navod u tom dijelu neosnovan.

10.1. Sud je stoga mjerodavnim ocijenio podatke Državnog zavoda za zaštitu prirode prema kojem jedan komad konjića dugokljunića predstavlja štetu Republici Hrvatskoj u iznosu od 2.700,00 kuna. Republika Hrvatska je postavila zahtjev i za isplatom zakonskih zateznih kamata od dana kada je optuženik držao 36 konjića dugokljunića, no sud je utvrdio da je visina štete utvrđena tek donošenjem nepravomoćne presude 20. ožujka 2023. te od tog dana teče zakonska zatezna kamata, a sukladno članku 1089. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), a optuženika nitko do tada nije pozvao na plaćanje štete. Stoga je sud naložio optuženiku E. B. navedeni iznos sa zateznim kamatama uplatiti Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Odluka o visini zateznih kamata donesena je sukladno odredbi članka 29. ZOO-a). Stoga je u tom dijelu presuda preinačena te zakonska zatezna kamata teče od dana kada je utvrđena visine imovinske štete i to od donošenja nepravomoćne presude dana 20. ožujka 2023., a rok za ispunjenje obveze je 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

11. S obzirom kako nije utvrđeno postojanje drugih povreda kaznenog postupka koje drugostupanjski sud povodom žalbe, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, djelomično prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o imovinskopravnom zahtjevu, dok su na temelju članka 482. ZKP/08 u ostalom dijelu žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbijena kao neosnovana te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Sisku 14. ožujka 2024.