Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž-809/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. D., OIB: ... iz B., 2) M. D., OIB: ... iz B., i 3) F. D., OIB: ... iz B., zastupani po punomoćniku N. Ž., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda K. S. i N. Ž. iz Č., protiv tuženika: 1) S. D., OIB: ... iz N. S. R., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. V. i P. V. P. iz Č., i 2) Z. N., OIB: ... iz N. S. R., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & Š. iz Č., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Psp-8/16-77 od 8. prosinca 2021. i žalbi tuženika pod 1) protiv rješenja istog suda, poslovni broj Psp-8/16-81 od 24. veljače 2022., dana 22. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika pod 1) S. D., preinačuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Psp-8/16-77 od 8. prosinca 2021. i prihvaća prigovor tuženika pod 1) protiv rješenja prvostupanjskog suda broj Psp-6/216-75 od 6. prosinca 2021., te se u ukida nalog za plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije.

II Odbija se žalba tuženika pod 1) S. D. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Psp-8/16-81 od 24. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:

"Odbija se prigovor tuženika S. D. od 7.12.2021. protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Psp-8/2016-75 od 6. prosinca 2021. kao neosnovan."

2. Rješenjem suda prvog stupnja, poslovni broj Psp-8/16-81 od 24. veljače 2022., riješeno je:

"Odbija se prigovor tuženika S. D. od 8.12.2021. protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Psp-8/2016-78 od 8. prosinca 2021. kao neosnovan."

3. Protiv citiranih rješenja žalbe je izjavio tuženik pod 1) pobijajući ih zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se žalbe uvaže, prihvati prigovor protiv rješenja o nalogu za plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije te rješenje o odbačaju prijedloga za dopuštenje revizije, te isti ukinu. Tvrdi da je prilikom donošenja rješenja sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada ga je utvrdio pristojbenim obveznikom pozivajući se na Uredbu o izmjeni i dopuni Uredbe o tarifi sudskih pristojbi koja je stupila na snagu 1. rujna 2021., a prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen ranije. Dakle, kako Zakon o sudskim pristojbama nije utvrdio obvezu plaćanja sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije, tada sud prvog stupnja i nije mogao donijeti pobijana rješenja.

4. Žalba protiv rješenja od 8. prosinca 2021. je osnovana, dok nije osnovana protiv rješenja od 24. veljače 2022.

5. Ispitujući pobijana rješenja u granicama istaknutih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud nalazi da pred sudom prvog stupnja takve povrede nisu počinjene.

6. Iz spisa predmeta slijedi da su tužitelji protiv tuženika pokrenuli postupak zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti provoza preko dijela poslužne nekretnine tuženika, iz razloga što su tuženici na početku samog puta paralelno sa njihovim nekretninama uz katastarsku među oznake čest. zem. 1517 k.o. N. S. R. – javni put postavili dva betonska stupa, i da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Psp-8/16- 57 od 16. listopada 2018. njihov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

7. Protiv tog rješenja žalbu su izjavili tužitelji te je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-633/2018 od 12. studenoga 2019. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno da su tuženici smetali tužitelje u zadnjem mirnom posjedu prava služnosti prolaza.

8. Tuženik pod 1) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, koji prijedlog je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revg- 2394/21-2 od 15. rujna 2021., odbačen kao nedopušten.

9. Rješenjem prvostupanjskog suda od 6. prosinca 2021. naloženo je tuženiku pod 1) u roku od 8 dana platiti sudsku pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 800,00 kuna, protiv kojeg rješenja je izjavio prigovor koji je rješenjem prvostupanjskog suda od 8. prosinca 2021. odbijen kao neosnovan s obrazloženjem da je obveza tuženika pod 1) na plaćanje pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije utvrđena Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 92/21).

10. Rješenjem od 8. prosinca 2021. nadalje je naloženo tuženiku pod 1) plaćanje sudske pristojbe na rješenje o odbačaju prijedloga za dopuštenje revizije u visini od 800,00 kuna, protiv kojega je izjavio prigovor koji je rješenjem prvostupanjskog suda od 24. veljače 2022. odbijen kao neosnovan s obrazloženjem da je obveza tuženika pod 1) na plaćanje pristojbe na rješenje o odbačaju prijedloga za dopuštenje revizije utvrđena Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi.

11. Tuženik pod 1) u žalbama u bitnome prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegove prigovore protiv prvostupanjskih rješenja jer je pogrešno zaključio da se u konkretnome slučaju može primijeniti Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi.

12. Navedenom Uredbom koja je stupila na snagu 1. rujna 2021. u čl. 1. je utvrđeno da se pristojba plaća na prijedlog za dopuštenje revizije, dok je čl. 2. nadalje utvrđeno da se za rješenje o odbačaju nedopuštenog prijedloga za dopuštenje revizije i na rješenje o odbačaju revizije kao nedopuštene plaća pristojba iz stavka 1. Tar. broj 1.

13. U konkretnom slučaju tuženik pod 1) je prijedlog za dopuštenje revizije podnio 27. siječnja 2020., dakle prije nego što je stupila na snagu Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, pa se ista ne može primijeniti na tuženika pod 1) kao pristojbenog obveznika na prijedlog za dopuštenje revizije.

14. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženika pod 1), preinačiti prvostupanjsko rješenje od 8. prosinca 2021., prihvatiti prigovor tuženika pod 1) i ukinuti nalog za plaćanje sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP.

15. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije osnovana žalba tuženika pod 1) izjavljena protiv rješenja od 24. veljače 2022., ovo iz razloga jer je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je odbačen kao nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije doneseno 15. rujna 2021., dakle u vrijeme kada su stupile na snagu odredbe Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, stoga je isti pristojbeni obveznik za plaćanje pristojbe na navedeno rješenje.

16. Stoga je žalbu tuženika pod 1) valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi rješenje suda prvog stupnja od 24. veljače 2022.

U Zadru, 22. srpnja 2022.

Sutkinja

Franka Zenić, v.r.