Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-890/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., protiv tuženog T. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. N. T., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu M. N. T. i M. B. u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 104 Povrv-3530/2019–26 od 11. ožujka 2022., 22. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 104 Povrv-3530/2019–26 od 11. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M. u Z., poslovni broj Ovrv-1856/2019 od 24. travnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženom T. B. isplatiti tužitelju H.-T. d.o.o. iznos od 3.920,75 kn (slovima: tri tisuće devetsto dvadeset kuna i sedamdeset pet lipa) sa zateznim kamatama tekućim:

– na iznos od 134,25 kn od 29. svibnja 2018.,

– na iznos od 173,68 kn od 27. lipnja 2018.,

– na iznos od 170,91 kn od 25. srpnja 2018.,

– na iznos od 164,96 kn od 25. kolovoza 2018.,

– na iznos od 164,96 kn od 25. rujna 2018.,

– na iznos od 167,95 kn od 26. listopada 2018.,

– na iznos od 438,25 kn od 28. studenog 2018.,

– na iznos od 645,21 kn od 22. prosinca 2018.,

– na iznos od 898,73 kn od 24. siječnja 2019.,

– na iznos od 961,85 kn od 28. veljače 2019.

– do isplate te zatezne kamate tekuće:

– na iznos od 932,73 kn od 27. ožujka 2018.,

– na iznos od 838,38 kn od 26. travnja 2018.,

– na iznos od 209,65 kn od 29. svibnja 2018. do 30. svibnja 2019. te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M. u Z., poslovni broj Ovrv-1856/2019 od 24. travnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženom T. B. isplatiti tužitelju H.-T. d.o.o. iznos od 1.980,76 kn (slovima: tisuću devetsto osamdeset kuna i sedamdeset šest lipa) te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

III Nalaže se tužitelju H.-T. d.o.o. naknaditi tuženom T. B. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2022. do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženog T. B. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2022. do isplate."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te presudu pobija u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) predlažući presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik, u odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi Z., ..., za razdoblje od veljače 2019 do siječnja 2020. godine.

6. S obzirom na istaknutu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu, radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 457. i 458. stavak 1. ZPP-a. Radi iznesenog neosnovano je pozivanje žalitelja na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer se u postupku u sporove male vrijednosti presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovog zakona, osim po povredi članka 354. stavak 2. točka 3. toga zakona.

7. U postupku među strankama nije bilo sporno da je tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik usluge korištenja toplinske energije za predmetni stambeni prostor, kao niti da je tužitelj ovlašten na pružanje utuženih usluga, kao i činjenica da je u tijeku postupka uplaćen dio utuženog potraživanja.

8. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, preko uplaćenih iznosa, obzirom na prigovor tuženika na način obračuna naknade za potrošnju toplinske energije.

9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio, temeljem uvida u posudbi o uplati, da je tuženik 30. svibnja 2019. uplatio iznos od 2. 950,76 kuna s opisom plaćanja " r. br. 31890100115-02/18 do 1. rujna 2019." Slijedom navedene činjenice tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za iznos koji je tuženik platio nakon utuženja, čemu se tuženik nije protivio pa je sud, shodno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u tom dijelu te sukladno Zaključku broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova od 2. lipnja 2017. odnosno utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, slijedom čega je suđeno kao u točki II. izreke prvostupanjske presude.

10. U odnosu na predmet spora prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o isporuci toplinske energije odnosno između tužitelja i predstavnika suvlasnika stambene zgrade – 23. siječnja 1995.;

- Uvidom u Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije od 18. studenog 2015. sud je utvrdio da je ista potpisana od strane M. G., predstavnika suvlasnika predmetne stambene zgrade. Utvrđeno je da je navedenom Odlukom određeno da će se za obračun i raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije primjenjivati Model 2S odnosno da će se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđivati prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Nadalje je utvrđeno da će se isporučena toplinska energija za pripremu potrošne tople vode u ogrjevnoj sezoni u skladu s tehničkim karakteristikama toplinske podstanice određivati temeljem prosječne isporučene toplinske energije izmjerene na zajedničkom mjerilu toplinske energije u lipnju, srpnju i kolovozu za dvije prethodne godine primjenom formule iz članka 6. stavka 6. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15 – u daljnjem tekstu: Pravilnik);

- da je navedenom Odlukom određeno je da će se isporučena toplinska energija za pripremu potrošne tople vode raspodjeljivati primjenom Modela 2EV odnosno prema udjelu broja članova domaćinstva u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju članova domaćinstva svih samostalnih uporabnih cjelina, a da će se isporučena toplinska energija za grijanje prostora raspodjeljivati primjenom kombinacije modela 2EG i 3EG koja se primjenjuje u slučaju kad na zajedničkom mjerilu toplinske energije svi vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu ne ugrade uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, a kod kojih se korekcija raspodjele temelji na površini.

- da je predmetnom Odlukom ovlaštena tvrtka B. za mjesečnu dostavu očitanja uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije;

- da je iz prijepisa računa utvrđeno da se za predmetni stambeni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju u utuženom razdoblju obavljala sukladno Odluci, odnosno isporuka toplinske energije za pripremu potrošne tople vode prema Modelu 2EV, toplinske energije za grijanje prostora prema modelu 2EG obzirom da tuženik nema ugrađene razdjelnike, odnosno uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije;

- da je Odredbom članka 13. stavka 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom (Narodne novine broj 35/14, 129/15 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz članka 12. stavka 1. i 3. Općih uvjeta za isporuku te Odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama članka 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika i Odluke;

Nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari navodi tuženika o netransparentnosti prilikom sklapanja Ugovora o potrošnji toplinske energije te Odluke jer se tu radi o internom odnosu između predstavnika suvlasnika zgrade i tuženika;

- da je uvidom u izvadak iz knjigovodstvene kartice za 2021. sud je utvrdio da je evidentirana uplata tuženika od 30. svibnja 2019. te da je istom u cijelosti zatvoreno potraživanje za račun za 02/18 u iznosu od 932,73 kn i za račun 03/18 u iznosu od 838,38 kn te djelomično zatvoreno potraživanje za račun za 04/18 u iznosu od 209,65 kn, dakle u ukupnom iznosu od 1.980,76 kn;

- da je punomoćnik tužitelja je na ročištu 7. svibnja 2021. naveo kako je tuženik platio iznos od 2.950,76 kn te je izjavio kako za navedeni iznos umanjuje svoje potraživanje. No, potom je tužitelj podneskom od 13. siječnja 2022. specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 3.920,75 kn zajedno za zateznim kamatama, a koji iznos je veći od iznosa koji preostane kad se od glavnice oduzme uplaćeni iznos od 2.950,76 kn te je priložio knjigovodstvenu karticu iz koje je vidljivo da nije proknjižena cjelokupna uplata tuženice od 31. svibnja 2021.

11. Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovu tužbenog zahtjeva kao i da je tužitelj izdavao račune na ispravne iznose, no s obzirom da djelomičnu uplatu utuženog iznosa od strane tuženika odlučno je bilo utvrditi visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Nadalje, da u slučaju da je tužitelj uplatom tuženice djelomično namiren isto nije u skladu s člankom 171. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO) kojim je regulirano uračunavanje u situacijama u kojima dužnik ispunjenjem istorodnih obveza (npr. novčanih kao u konkretnom slučaju) nije podmirio dugovanje u cijelosti. Tako da je stavkom 1. navedenog članka propisano da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. U ovom slučaju da je tuženik u opisu plaćanja jasno naznačio na koje se razdoblje se odnosi uplata pa da je tužitelj bio dužan zatvoriti to potraživanje.

13. Isto tako prvostupanjski sud je smatrao da tužitelj nije postupao sukladno načelu savjesnosti iz članka 4. ZOO-a budući da nije dokazao da bi kroz postupak provjerio sve podatke iz potvrde o uplati i utvrdio koja potraživanja je tuženik imao namjeru zatvoriti. Iako je tuženik već uz prigovor protiv rješenja o ovrsi od 7. lipnja 2019. priložio potvrdu o uplati dijela potraživanja, tužitelj se tek na ročištu 7. svibnja 2021. očitovao o navedenom i izjavio da umanjuje svoje potraživanje. Nadalje, podneskom od 13. siječnja 2022. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da se isti ne podudara s njegovom izjavom o povlačenju danom na ročištu 7. svibnja 2021.

14. S obzirom da tuženik tijekom postupka spori visinu tužbenog zahtjeva te da sud ne raspolaže stručnim znanjem radi utvrđenja preostalog iznosa koji bi tužitelju pripao da je sukladno članku 171. i 172. ZOO-a ispravno proknjižio uplatu tuženika to je na temelju članka 451. stavka 3. ZPP/14 platni nalog ukinut u dijelu koji nije povučen te je sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u tom dijelu, kako je navedeno u točki I izreke ove presude.

15. Odluku no parničnim troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, odnosno sukladno važećoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15 dalje u tekstu: Tarifa).

16. Gore navedena činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud. Naime, sud prvog stupnja pravilno je ocijenio provedene dokaze te je na temelju istih iznio pravilan zaključak o neosnovanosti tužbenog traženja tužitelja. U odnosu na žalbene navode odgovoriti je da se žalitelj u prvom redu upućuje na navode detaljno i elaborirane prvostupanjske presude. Nadalje, žalitelj u žalbi ustraje u tvrdnjama koje je iznosio i tijekom postupka a koje je pak prvostupanjski sud pravilno otklonio, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge.

17. Naime, tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva slijedom činjenice da postupak uvođenja razdjelnika, a samim time i uvećanja računa, nisu provedeni u skladu sa zakonom radi čega su i pokrenuti kazneni postupci. Također, netočno se u žalbi tvrdi da je tuženik priznao dugovanje spram tužitelja kada je uplatio dio potraživanja, a s obzirom da se radi o prigovoru na visinu dijela potraživanja koji dio se odnosi na uvećanje uslijed uvođenja razdjelnika u zgradu tuženika.

18. Međutim, kada nije jasno precizirano na što se uplata odnosi, onda je doista tužitelj dužan "zatvarati" dugovanja po pravilima koje propisuje ZOO-o, a što isti nije učinio radi čega je došlo neosnovanog potraživanja od strane tužitelja spram tuženika, a što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

19. Stoga, po stavu ovog doista tužitelj nije dokazao svoju tražbinu s time što je navesti da je specifikaciju tužitelj napravio na kraju dokazanog postupka i nakon smanjenja tužbenog zahtjeva.

20. Stoga je sud pravilno odlučio kada je ukinuo platni nalog jer je teret dokazivanja postojanja dugovanja i tražbine na samom tužitelju, a ne tuženiku. Ni ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

21. Radi svega iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 457. ZPP-a.

U Splitu 22. srpnja 2022.

Sutkinja:

Vesna Kuzmičić, v. r.