REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj 10-Povrv-191/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci po sucu Nadi Maraš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja F. 3. d.o.o. R., OIB: …, kao pravni sljednik F. 3. j.d.o.o. R., OIB: …, zastupanog po P. K. odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. I. d.o.o. V., OIB: …, kao pravni sljednik D. I. j.d.o.o. V., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S., D. M., I. G. iz R., radi 29.942,00 kn, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. lipnja 2022. u prisutnosti P. K. kao punomoćnika tužitelja i M. B. zastupnika po zakonu tužitelja te I. M. D. kao zamjenika punomoćnika tuženika objavljene 21. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik … iz R., broj Ovrv-11/2021 od 2.03.2021.

II. Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 29.942,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava po čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB uvećanoj za osam postotnih poena od 24.09.2020. do isplate sve u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 9.605,28 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik … iz R., broj Ovrv-11/2021 od 2.03.2021. obvezan je tuženik platiti tužitelju iznos od 29.942,00 kn spp i trošak ovrhe u iznosu od 2.105,28 kn.

2. U pravovremeno izjavljenom prigovoru tuženik je ustvrdio da u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji nema zabilježeno utuženo potraživanje te da tužitelj nije dokazao visinu i osnov tog potraživanja. Tuženik je ustvrdio da tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz pravnog posla iz kojeg traži naplatu utuženog iznosa na način kako se to očekuje od izvršitelja radova. Tuženik je ustvrdio da uz prijedlog za ovrhu nije priložena nikakva dokumentacija iz koje bi bilo razvidno temeljem čega je nastalo navodno sporno dugovanje.

3. Tužitelj je u podnesku 26.05.2021. ustvrdio da je račun sa detaljno specificiranim izvedenim radovima dostavio tuženiku nakon što je radove izveo. Tužitelj je ustvrdio da mu je tuženik na isti način dostavljene račune broj 10/POSL1/1 i 11/POSL1/1 platio za već izvedene radove. Tužitelj je ustvrdio da je dana 25.10.2020. opomenuo tuženika na isplatu po utuženom računu te da je tuženik po punomoćnicima tužitelju dostavio odgovor na opomenu od 15.12.2020. u kojem navodi da smatra da nema nikakvih financijskih obveza prema tužitelju, što više da je zbog nestručno i nekvalitetno izvedenih radova morao angažirati treću osobu građevinski obrt C.. Tužitelj je ustvrdio da V. C. kao vlasnik tog obrta, međutim, navodi da radovi koje je za tuženika izveo ni u kojem dijelu ne zadiru u radove koje je izvršio tužitelj odnosno da radove nisu izvršavali niti na istom katu objekta Vile B. u R..

4. Tuženik je u podnesku od 10.06.2021. ustvrdio da ne nesporno kako je ovdje tuženik kao glavni izvođač radova na objektu Vila B. u R. za koje je bio angažiran od strane B. P. podangažirao ovdje tužitelja za obavljanje knauferskih radova. Tuženik je ustvrdio da je tužitelj potpuno nestručno, nekvalitetno i suprotno pravilima struke obavio radove za koje je angažirao na što mu je ukazao investitor odnosno glavni naručitelj radova B. P.. Tuženik je ustvrdio da su sanaciju nestručno i nekvalitetno izvedenih radova u konačnici morali obavljati zaposlenici tuženika što da je za tuženika predstavljalo dodatne troškove, a ujedno da je tuženik bio u zakašnjenju u svom poslu kojeg je zaključio s naručiteljem radova odnosno investitorom pa podredno i u obvezi plaćanja penala. Tuženik je ustvrdio da je upitna izjava V. C. te nelogična s obzirom da nije u isto vrijeme kao i ovdje tužitelj obavljao radove u objektu Vila B..

5. Tuženik je u podnesku od 2.11.2021. ustvrdio da dostavlja u spis fotografije nestručno obavljenih radova od strane tužitelja u boji, a koje fotografije da je priložio uz podnesak od 10.06.2021. u crno-bijelom formatu.

6. Tužitelj je u podnesku od 8.11.2021. ustvrdio da se na priloženim slikama ne može nikako utvrditi gdje su slikane, kada su slikane i o kojim se radovima na tim slikama radi te od strane koga bi ti radovi bili obavljeni te da slike ne dokazuju činjenicu nestručno obavljenih radova od strane tužitelja u konkretnom slučaju.

7. Tužitelj je u podnesku od 14.06.2022. ustvrdio da je tuženik Odlukom člana društva od 4.02.2022. izmijenio odredbe Izjave o osnivanju društva u cijelosti tako da tvrtka tuženika sada glasi D. I. d.o.o. Tužitelj je ustvrdio da je i tužitelj Odlukom člana društva od 2.03.2022. izmijenio odredbe o osnivanju društva u cijelosti tako da tvrtka tužitelja sada glasi F. 3. d.o.o.

8. Pun. tužitelja je na ročištu dana 14.06.2022. ustrajao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a zamjenik pun. tuženika kod iznesenih prigovora.

9. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu te saslušanjem kao svjedoka V. C. i zastupnika po zakonu tužitelja M. B..

10. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

11. Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika isplatu iznosa od 29.942,00 kn spp po računu broj 12/POSL1/1 od 16.09.2020., a za izvršene radove na objektu Vila B. u R.. Tužitelj pri tome tvrdi da mu je tuženik za iste radove prethodno platio iznos od 15.000,00 kn po računu za predujam broj 10/1/1 od 17.07.2020. i iznos od 24.002,00 kn po računu broj 11/POSL1/1 od 13.08.2020. Nadalje, tužitelj tvrdi da nikakvih primjedbi na izvedene radove od strane tuženika nije bilo sve dok tužitelj nije podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

12. Tuženik je prigovorio da je tužitelj radove za koje ga je angažirao kao podizvođača (knauferske) izveo nestručno, nekvalitetno i suprotno pravilima struke. Nadalje, tuženik je prigovorio da su te radove u konačnici morali obaviti njegovi djelatnici pa da je imao dodatne troškove, a i da je došao u zakašnjenje u izvođenju radova.

13. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu iz čl. 590 Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu ZOO, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Tuženik je, naime, kao glavni izvođač radova na objektu Vila B. u R. angažirao tužitelja kao podizvođača i to za knauferske radove.

14. To je potvrdio i zastupnik po zakonu tužitelja M. B. u svom iskazu na ročištu dana 14.06.2022.

15. Nije sporno da je tužitelj tuženiku za izvedene radove ispostavio račun za predujam broj 10/1/1 od 17.07.2020. na iznos od 15.000,00 kn i račun broj 11/POSL1/1 od 13.08.2020. na iznos od 24.002,00 kn koje je račune tuženik platio. 16. Predmet ove parnice je potraživanje tužitelja po računu broj 12/POSL1/1 od 16.09.2020. u iznosu od 29.942,00 kn za iste radove.

17. Uvidom u račun broj 12/POSL1/1 od 16.09.2020. (list 7 spisa) utvrđeno je da ga je tužitelj ispostavio na ime tuženika, da je kao datum dospijeća naveden 23.09.2020., da su u njemu specificirani svi izvedeni radovi na objektu Vila B., da glasi na iznos od ukupno 68.942,00 kn i da je na njemu naznačeno kako je tuženik prethodno po prije navedenim računima platio ukupno 39.000,00 kn.

18. Što se tiče prigovora tuženika da je tužitelj fakturirane radove izveo nestručno i suprotno pravilima struke, za istaći je da tuženik nije naveo činjenice o tome o kakvim se nedostacima u izvođenju radova od strane tužitelja radilo. Tuženik je jedino dostavio u spis nekoliko fotografija i to najprije putem e-komunikacije (crno- bijele na listu 36 do 39 spisa), a zatim i izvornike (u boji na listu 54 do 58 spisa). Nikakvih podataka pomoću kojih bi se mogli utvrditi kada i gdje su te fotografije snimljene na njima nema, a zastupnik po zakonu tužitelja je na ročištu dana 14.06.2020. iskazao da te fotografije vidi po prvi puta, da ne zna na što se odnose i da nemaju veze s radovima koje je tužitelj izvodio. Svjedok V. C., saslušan na ročištu dana 26.04.2022., u vezi istih fotografija je iskazao da se ne radi o radovima koje je izvodio tužitelj jer da on uopće ne izvodi takve radove, a fotografiju na listu 55 spisa da je snimio on te da se radi o radovima koje je prethodno obavljala firma čijeg se naziva ne sjeća.

19. Odredbom čl. 604 st. 1 ZOO propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača.

20. U ovom slučaju, s obzirom na vrstu radova koje je izvodio tužitelj, moglo se raditi samo o vidljivim nedostacima iz citirane zakonske odredbe što znači da je o njima tuženik (kao naručitelj radova u odnosu na tužitelja) trebao izvijestiti tužitelja odmah ("bez odgađanja").

21. Nadalje, pod pretpostavkom da je tuženik to učinio (a o čemu također nije iznio nikakve činjenice) bio je dužan tužitelju dopustiti da te nedostatke otkloni i ostaviti mu za to primjereni rok (čl. 610 st. 1 ZOO).

22. Drugim riječima, to znači da tuženik nije mogao bez da je tako postupio sam ili preko treće osobe otkloniti eventualne nedostatke na što se poziva u ovom postupku.

23. Samo u slučaju da izvođač (ovdje tužitelj) nije otklonio nedostatke u ostavljenom roku tuženik kao naručitelj je to mogao učiniti na račun izvođača, ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor (čl. 610 st. 3 ZOO).

24. Iz činjenica koje je tuženik iznio u postupku slijedilo bi, međutim, da je tuženik sam odnosno preko treće osobe V. C. (što je ovaj u svom iskazu na ročištu dana 26.04.2022. izričito zanijekao) otklonio navodne nedostatke, a da prethodno nije postupio sukladno odredbama čl. 610 st. 1 i 2 ZOO.

25. To znači da se tuženik u konkretnom slučaju ne može pozivati na prava iz st. 3 čl. 610 ZOO pa tako ni na pravo na sniženje naknade, a upravo to sadržajno predstavljaju njegovi prigovori. Ovo uz dodatak da se naknada snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom (čl. 611 ZOO). Teret dokazivanja tih činjenica je na naručitelju (ovdje tuženiku), a tuženik u tom smislu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza (vještačenje po vještaku građevinske struke).

26. Zaključno, iz svega navedenog, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj za tuženika izvršio radove fakturirane utuženim računom, da tuženik nije dokazao da je bilo nedostataka u izvođenju tih radova i da je postupio u smislu odredbe čl. 610 st. 1 i 2 ZOO pa se niti ne može s uspjehom pozivati na prava iz čl. 610 st. 3 ZOO. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos na ime preostale naknade za izvedene radove.

27. Sud je rješenjem sa ročišta od 14.06.2022. odbio prijedloge tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem kao stranke zastupnika po zakonu tuženika D. G. i Z. S. kao svjedoka jer je to, s obzirom na ranije obrazloženo ocijenio suvišnim.

28. Kako nije sporno da tuženikova obveza plaćanja utuženog računa nije prestala, u smislu odredbe čl. 160 st. 1 ZOO, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

29. Napominje se da su i tužitelj i tuženik tijekom postupka izmijenili odredbe izjave o osnivanju društva, između ostalog promijenjena je i tvrtka kako je navedeno u uvodu presude.

30. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka u iznosu od 2.105,28 kn i to na ime javnobilježničke nagrade 811,78 kn, na ime troškova dostave 43,50 kn i za sastav prijedloga za ovrhu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 1.250,00 kn.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). Tužitelju su priznati troškovi na ime nagrade i naknade punomoćniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 7.500,00 kn i to za sastav podneska od 26.05.2021., 8.11.2021. i 13.06.2022. po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu dana 6.10.2021. i 23.11.2021. po 500,00 kn, dana 26.04.2022. i 14.06.2022. po 1.000,00 kn i za PDV 1.500,00 kn.

Rijeka, 21. srpnja 2021.

Sudac

Nada Maraš v.r.

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA

Protiv ovog rješenja-presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave izvršene sukladno odredbi čl. 335 st. 8-11 ZPP-a. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 tč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).